REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3668/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje zapisničarke Ankice Zorić, u upravnom sporu tužitelja LŠ, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Ministarstva demografije i useljeništva (ranije: Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade), Zagreb, Ulica grada Vukovara 23, radi neizdavanju potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, nakon održane javne rasprave, dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, KLASA: UP/II-034-03/23-03/8, URBROJ: 519-02-1/2-23-1 od 10. srpnja 2023., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačena je žalba tužiteljice izjavljena zbog šutnje uprave Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom kao nedopuštena.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da se tuženik odbacivanjem žalbe kao nedopuštene, u biti odlučio oglušiti nalogu suda te da je izbjegao odlučiti – pozitivno ili negativno o žalbi tužiteljice, na način da je bez ulaženja u meritum uopće odbacio istu. Smatra rješenje nezakonitim jer isto ne sadrži vlastoručni potpis službene osobe iako je kao potpisnik naznačena državna tajnica JŠ, dr. med. već nečitak rukopis. Također navodi da državna tajnica, koja je ujedno i čelnik tuženika, nije službena osoba kojoj je u opisu poslova vođenje upravnog postupka, a što je suprotno odredbi članka 23. stavka 1. i stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Ukazuje da tuženik u rješenju obrazlaže da se o izdavanju potvrde ne donosi rješenje, već da se izvršnost potvrđuje zasebnim, neupravnim aktom, ali unatoč tomu odbacuje u cijelosti žalbu radi šutnje uprave. Naime, ako se mora izdati potvrda odnosno zaseban neupravni akt, onda je potrebno odlučiti o zahtjevu za izdavanje, bilo usvajanjem bilo odbijanjem, osim iznimno ako su ispunjeni uvjeti za odbačaj. Traži da mu se dosudi i trošak upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak sastava tužbe, podneska od 30. travnja 2025. i zastupanja na ročištu, svako u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 3.750,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je rješenje vlastoručno potpisala državna tajnica, a koji potpis je dodatno osnažen službenim pečatom. Napominje da je državna tajnica kao čelnik Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade donijela predmetno rješenje sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku. Napominje da potvrde o pravomoćnosti i izvršnosti nisu odluke o upravnoj stvari, već pravne posljedice koje pod naprijed navedenim okolnostima nastupaju nakon već donesene odluke i mogu se dokazivati i drugim sredstvima, pa nema mjesta primjeni odredaba o šutnji uprave.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, Sud je izvršio uvid u spis kao i u spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je održao javnu raspravu.

7. Strankama je, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Osporavanim rješenjem tuženika, donesenim u izvršenju presude ovoga Suda, poslovni broj: UsI-3864/2022-5 od 28. travnja 2023., odbačena je žalba tužiteljice zbog šutnje uprave Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom kao nedopuštena, s obrazloženjem da je izvršnost rješenja posljedica vođenja upravnog postupka te da će rješenje kojim je odlučeno u upravnoj stvari ispunjenjem zakonskih pretpostavki biti izvršno bez obzira na činjenicu je li tijelo koje je isto donijelo o tome izdalo potvrdu ili ne, da Zakon o općem upravnom postupku ne propisuje donošenje akata kojim se zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti odbija ili odbacuje, već propisuje da ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost tog rješenja dokazivati i drugim sredstvima.

10. Odredbom članka 156. Zakona o upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21 - dalje: ZUP) propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. Prigovor se izjavljuje čelniku tijela sukladno članku 122. stavka 1. ZUP-a.

11. Prema ocjeni ovog Suda, kako je zahtjev za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti podnesen prvostupanjskom tijelu, to je tužitelj trebao postupiti sukladno odredbi članka 156. i članka 122. stavka 1. ZUP-a i podnijeti prigovor protiv nepostupanja prvostupanjskog tijela čelniku prvostupanjskog tijela, što jasno proizlazi iz sadržaja odredbe članka 122. stavka 4. ZUP- a, te je u slučaju nedonošenja rješenja od strane pročelnika prvostupanjskog tijela postojala mogućnost podnošenja žalbe nadležnom drugostupanjskom tijelu. Navedeno pravno shvaćanje potvrdio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj: Usž- 2114/2024 od 20. lipnja 2024.

12. Naime, potvrda pravomoćnosti i izvršnosti upravnog akta izdaje se za već doneseno rješenje kojim je odlučeno o upravnoj stvari. Međutim, ako stranka podnese zahtjev za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti upravnog akta, o tom zahtjevu javnopravno tijelo ne donosi rješenje, već izdaje potvrdu na način da na izvorniku rješenja ili ovjerenoj preslici rješenja koje nije doneseno u elektroničkom obliku otiskuje potvrdu pravomoćnosti i izvršnosti ili sukladno članku 50. Uredbe o uredskom poslovanju (Narodne novine, broj: 75/21) izvršnost ili pravomoćnost upravnog akta u elektroničkom obliku potvrđuje zasebnim aktom koji mora sadržavati vezu na akt na koji se odnosi (s obzirom da se elektronički dokument ne može dopunjavati pa tako ni dodavanjem potvrde pravomoćnosti i izvršnosti), a iz čega proizlazi da je potvrda pravomoćnosti i izvršnosti postupanje uprave koji nema karakter upravnog akta.

13. U pravnoj teoriji se navodi da se u poslovima uprave donose različiti akti koji se u nedostatku nekog od bitnih obilježja (autoritativnost, konkretnost i pravno djelovanje) ne mogu smatrati upravnim aktom. Ako nekom aktu javnopravnog tijela nedostaje makar i samo jedno od bitnih obilježja, ne može se smatrati upravnim aktom, te kako iz odredbe članka 137. stavka 3. ZUP-a proizlazi da potvrdu izvršnosti izdaje tijelo koje je donijelo izvršno rješenje, nema razloga da se u odnosu na pitanje izdavanja potvrde pravomoćnosti zaključi drukčije, pa i potvrdu pravomoćnosti izdaje tijelo koje je donijelo pravomoćno rješenje.

14. Slijedom navedenog, budući da je tužiteljica podnijela žalbu tuženiku zbog nedonošenja upravnog akta, a ne prigovor čelniku tijela zbog nepostupanja, kraj činjenice da je rješenje doneseno u izvršenju presude kojom je izričito obvezan tuženik na donošenje odluke o žalbi, po ocjeni ovog suda, tuženik, budući da je tužitelj nesporno podnio žalbu zbog nedonošenja upravnog akta, nije bio dužan isti prosljeđivati čelniku prvostupanjskog tijela jer niti čelnik prvostupanjskog tijela nije nadležan odlučivati o žalbi zbog nedonošenja upravnog akta, već bi isti bio nadležan odlučivati o prigovoru podnesenom sukladno članku 122. ZUP-a, a koji prigovor, kako to iz podataka spisa predmeta proizlazi, tužiteljica nesporno nije podnijela. Slijedom navedenog, prigovori tužiteljice izneseni u tom smislu ocjenjuju se neosnovanim , a tuženik je zakonito odbacio žalbu tužiteljice, ali iz razloga jer se tužitelj nije obratio prigovorom čelniku prvostupanjskog tijela.

15. Stoga, po ocijeni ovog Suda, osporavanim rješenjem tuženika, kojim je odbačena žalba tužiteljice, nije povrijeđen zakon na njezinu štetu, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužiteljica iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovom upravnom sporu.

16. Neosnovan je prigovor tužiteljice da je osporavano rješenje nezakonito zbog činjenice da ga je potpisala državna tajnica. Naime, državna tajnica je kao čelnik Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade ovlaštena potpisivati rješenja sukladno članku 23. stavku 3. ZUP-a, što je u konkretnom slučaju, protivno mišljenu tužitelja, i učinila.

17. Valjalo je stoga temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

18. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

Dna:

1. Odvjetnik Martin Sherri, Zagreb, Kordunska 1

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg S. Radića 1

3. U spis