REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-388/2024-10

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja FOOD FUSION d.o.o., Zagreb, Magazinska cesta 16, OIB 36879908194, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Kozina, odvjetnik iz Zagreba, II Zagorska 2D, protiv tuženika TOKIĆ, d.o.o., Sesvete, Ulica 144. brigade Hrvatske vojske 1A, OIB 74867487620, kojeg zastupa punomoćnik LV, odvjetnik u ZOU Jutriša & Jutriša d.o.o., Zagreb, Trnjanska cesta 45A, radi isplate iznosa od 2.418,75 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasne Galešić, Vrbovec, Ulica Bubanj 33, poslovni broj Ovrv-12316/2023 UPP/OS-Ovrv- 1561/2023 od 5. prosinca 2023. kojim je naloženo tuženiku TOKIĆ, d.o.o., Sesvete, Ulica 144. brigade Hrvatske vojske 1A, OIB 74867487620, platiti tužitelju FOOD FUSION d.o.o., Zagreb, Magazinska cesta 16, iznos od 2.418,75 eura (slovima: dvije tisuće četiristo osamnaest eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 21. listopada 2023. po stopi koja se do 29. prosinca 2023., određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 224,00 eura (slovima: dvjesto dvadeset četiri eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 5. prosinca 2023. po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju FOOD FUSION d.o.o., Zagreb, Magazinska cesta 16, OIB 36879908194, naknaditi tuženiku TOKIĆ, d.o.o., Sesvete, Ulica 144. brigade Hrvatske vojske 1A, OIB 74867487620, troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura (slovima: sedamsto pedeset eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jasne Galešić, Vrbovec, Ulica Bubanj 33, poslovni broj Ovrv-12316/2023 UPP/OS-Ovrv-1561/2023 od 5. prosinca 2023., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.418,75 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, tuženik je izjavio prigovor 11. prosinca 2023. povodom kojeg je rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-388/2024-2 od 25. travnja 2024. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i provedene radnje su ukinute, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženik navodi da osporava tužiteljevu tražbinu u cijelosti navodeći da ništa ne duguje tužitelju jer s njime nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu da bi mogla nastati utužena tražbina. Ističe da je utuženi račun tuženik vratio tužitelju dopisom od 23. listopada 2023. uz prigovor. Također, tuženik navodi da nije po utuženom računu odbio pretporez jer isti ne predstavlja vjerodostojnu ispravu s obzirom na to da usluga koju tužitelj navodi u računu nije ugovorena te da je tuženik na tu uslugu pristao i da tužitelj nije za tuženika obavljao radove niti pružao usluge.

3. Tužitelj u podnesku od 27. svibnja 2024. navodi da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva navodeći da su tuženikovi navodi iz prigovora neosnovani i ničim potkrijepljeni. Također, tužitelj navodi da je tuženik prihvatio ponudu i Opće uvjete poslovanja tužitelja. Isto tako, navodi da je netočno kako tuženik nije upoznat s Općim uvjetima i da ih nije prihvatio jer se sam tuženik u komunikaciji s tužiteljem poziva na te Opće uvjete. Dalje ističe da je tuženik kod tužitelja rezervirao termin, naknadno ga otkazao i onda je od tužitelja dobio račun za naknadu za otkazivanje, a s čime je tuženik bio upoznat.

4. Tuženik u podnesku od 8. travnja 2025. ponavlja navode iz prigovora te ističe da tuženik nikada nije prihvatio ponudu koja je vremenski ograničena na 48 sati te da je tuženik rezervirao termin za 15. prosinca 2023. koji je otkazao 18. listopada 2023. odnosno 57 dana prije događaja pa tvrdi da tužitelj nema pravo ni na kakvu naknadu za otkazivanje. Ističe i da se tužitelj u utuženom računu poziva na ponudu broj 220/23. Tuženik tvrdi da takvu ponudu nikad nije primio, a osim toga navodi i da tužitelj takvu ponudu nije dostavio u spis niti se broj ponude može povezati s utuženim računom. Isto tako, tuženik tvrdi da tužitelj nije dokazao da je tuženik prihvatio bilo koju tužiteljevu ponudu. Ističe i da nije jasan izračun naknade od 20% jer bi se ona trebala računati od ponude koju tužitelj nije priložio u spis. Tuženik, također, navodi da tužitelj nije dokazao da je tuženik prihvatio Opće uvjete i da su oni uopće bili dostupni tuženiku jer tužiteljevi Opći uvjeti nisu dostupni na njegovoj web stranici.

5. Na ročištu od 24. travnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

6. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je u tijeku postupka, proveo dokaz uvidom u račun 25/2/2 od 18. listopada 2023. (list 23 spisa), u dopis od 23. listopada 2023. (list 33 i 37 spisa), u dopise pošte od 18. listopada 2023., 19. listopada 2023., 5. listopada 2023., 20. rujna 2023., 19. rujna 2023., 15. rujna 2023., 23. svibnja 2023., 22. svibnja 2023. (list 62 do 68 spisa), u Opće uvjete (list 69 spisa).

8. Tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 2.418,75 eura s pripadajućim zateznim zakonskim kamatama, a temeljem računa broj 25/2/2 od 18. listopada 2023., uvidom u koji je sud utvrdio da je u njemu naznačeno da se odnosi na naknadu po prihvaćenim Općim uvjetima po ponudi 220/23, dok tuženik osporava da bi bio dužan podmiriti taj iznos tužitelju, jer tvrdi da nije niti naručio niti koristio bilo kakvu uslugu od tužitelja, odnosno tuženik ističe da stranke nisu bile ni u kakvom poslovnom odnosu, te da tuženik nije nikada prihvatio Opće uvjete na koje se poziva tužitelj. Suprotno tome, tužitelj ističe da je tuženik prihvatio njegovu ponudu i pripadajuće Opće uvjete, pa da je između stranaka postojao poslovni odnos, te ističe da je u prihvaćenim Općim uvjetima jasno određeno da je u slučaju pisane potvrde rezervacije termina klijent obvezan platiti obeštećenje od 20% bruto iznosa ponude hrane, pića i najma prostora, ukoliko otkaže potvrđeni event unutar sedam dana.

9. Sud ističe da tužitelj nije uz tužbu (prijedlog za ovrhu) niti naknadno dostavio na spis ponudu za koju tvrdi da je prihvaćena od strane tuženika, pa prvenstveno sud ističe da čak i kada bi iz stanja spisa proizlazilo da je predmetna ponuda prihvaćena od strane tuženika i da je time između stranaka sklopljen ugovor i nastao poslovni odnos, obzirom da tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako glede osnovanosti tako i glede visine, pa nedostavljanjem ponude tužitelj je nedvojbeno propustio dokazati osnovanost visine tužbenog zahtjeva, jer nije dokazao kako je izračunao visinu utužene naknade, odnosno nije dokazao da bi utuženi iznos doista predstavljao "obeštećenje od 20% bruto iznosa ponude".

10. Međutim, iz dokaza u spisu nedvojbeno je sud utvrdio da između stranaka nije niti sklopljen ugovor, jer nisu ostvarene zakonske pretpostavke da bi sud mogao utvrditi da je između stranaka doista i sklopljen ugovor. Naime, odredbom članka 252. stavak 1. . Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: (35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu, a sukladno odredbi članka 253. stavak 1. ZOO ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora. Odredbom članka 262. stavak 1. ZOO propisano je da je ponuda prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu; odredbom stavka 2. istog članka propisano je da je ponuda prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu. Odredbom članka 265. stavak 1. ZOO propisano je da šutnja ponuđenika ne znači prihvat ponude. Odredbom članka 251. stavka 1. ZOO propisano je da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju.

11. Nedvojbeno iz dopisa e-pošte na listu 66 do 68 spisa proizlazi da su stranke pregovarale vezano uz iskazani interes tuženika da održi izvjesno događanje u prostoru naziva Peron 16. Naime iz e-maila od 20. svibnja 2023. proizlazi da je tuženik zaprimio informacije o prostoru Peron 16 kao mjestu za organizaciju raznih privatnih, korporativnih događanja, festivala s osiguranim besplatnim parkingom i vlastitom catering uslugom, na što je tuženik odgovorio e-mailom od 23. svibnja 2023. u kojem je iskazao interes za razgledavanje prostora vezano uz planiranu internu konferenciju u listopadu. Prema tome, navedena komunikacija između stranka odnosila se na događanje (internu konferenciju) koju je tuženik planirao za listopad 2023.

12. Nadalje, iz e-maila od 15. rujna 2023. proizlazi da tuženik očito nije u prostoru Perona 16 održao konferenciju u listopadu 2023., obzirom da je u tom e-mailu tuženik naveo kako je interna konferencija postala božićni domjenak te da traži termin za nekoliko datuma u prosincu i to za 250 ljudi. Iz sljedećeg tuženikovog e-maila od 19. rujna 2023. proizlazi da je isti od tužitelja zatražio ponudu za 15. prosinca u razdoblju od 20,00 do 2,00 s menijem za 250 ljudi, nakon čega mu je isti dan poslana ponuda. E-mailom od 20. rujna 2023. (list 64 spisa) tuženik je odgovorio da će povratno javiti prihvaća li ponudu.

13. Nadalje, sud je utvrdio da je e-mailom od 5. listopada 2023.; 9,43 sati (list 63 spisa) tuženik je izvijestio tužitelja da potvrđuje termin 15.12.2023., te moli da se rezervira taj termin, pri čemu dodatno predlaže da stranke sljedećega tjedna održe kratak sastanak na kojem bi dogovorili sve detalje. Na taj tuženikom e-mail tužitelj je odgovorio e-mailom od 5. listopada 2023.; 12:21 sati, da u prilogu dostavlja svoju ponudu te moli još jednu potvrdu rezervaciju termina 15.12.2023. da mu je istoga dana dostavljena ponuda i zatražena još jedna potvrda rezervacije termina 15. prosinca 2023. Na taj tužiteljev e-mail od 5. listopada 2023. tuženik odgovara e-mailom od 18. listopada 2023., u kojem decidirano navodi da se zahvaljuje na ponudi, ali da se odlučio unajmiti drugi prostor.

14. Prema tome, iz prethodno navedene e-mail korespondencije između stranaka neprijeporno je sud utvrdio da tuženik nije prihvatio tužiteljevu ponudu, te da ugovor među strankama nije uopće sklopljen. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj uz svoj e-mail od 5. listopada 2023. tuženiku uputio ponudu i zatražio od tuženika da potvrdi rezervaciju termina 15.12.2023., a na taj tužiteljev e-mail tuženik je odgovorio e-mailom od 18. listopada 2023. u kojem se jasno očitovao da se odlučio za drugi prostor. Dodatno sud ističe da je u tužiteljevim Općim uvjetima, a na koje se sam tužitelj poziva da su sastavni dio ugovornog odnosa između stranaka, jasno navedeno da se rezervacija smatra potvrđenom uplatom akontacije od 50% ukupnog iznosa, a tužitelj se tijekom postupka decidirano očitovao da tuženik nije uplatio 50% akontacije.

15. Prema tome, iz dokumentacije u spisu sud je neprijeporno utvrdio da su stranke pregovarale o sklapanju ugovora o djelu kojim bi tužitelj, kao izvođač, trebao tuženiku pružiti više usluga, koje uključuju ponudu hrane, pića, najam prostora, montažu i demontažu te čišćenje prije i nakon eventa, kao i stručnu osobu za nadzor i kontrolu eventa do odlaska gostiju, međutim, sukladno odredbi članka 251. stavak 1. ZOO, pregovori ne obvezuju, a u tijeku postupka je utvrđeno da tuženik nije prihvatio tužiteljevu ponudu te da ugovor s tužiteljem nije sklopljen.

16. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor, niti koja je visina njegovog potraživanja, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

17. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, pa je tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, prema vrijednosti predmeta spora od 2.418,75 eura, koji se odnose na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.), i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 12. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 8. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištu 24. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), što iznosi 600,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 150,00 eura iznosi 750,00 eura Stoga je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, o čemu je odlučeno u točki II. izreke presude.

U Karlovcu 28. svibnja 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku Jurici Kozini, odvjetniku iz Zagreba, II Zagorska 2D

2. Tuženiku LV, odvjetniku u ZOU Jutriša & Jutriša d.o.o., Zagreb, Trnjanska cesta 45A