REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-894/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Mateji Vidaković Sertić, odvjetnici iz OD Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 26. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 045-50-3459954 od 12. svibnja 2006. sklopljenog između tužitelja ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, a koja:

- u čl. 3. glasi: ''3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.''

- u dijelu čl. 9. glasi: ''Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.''

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 353,38 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 320,91 EUR od 18. svibnja 2006. pa do isplate,

- na iznos od 32,47 EUR od 24. siječnja 2012. pa do isplate,

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 981,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 12.5.2006. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu prema kojem mu je kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 15.649,95 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, te da je odredbom čl. 3. predmetnog ugovora utvrđena naknada za obradu zahtjeva za kredit u visini od 3,30 % na iznos kredita. Čl. 9. ugovora o kreditu utvrđeno je da se prijevremena otplata kredita može izvršiti samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. Tužitelj smatra da su predmetne odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer su unaprijed formulirane u tipskom ugovoru, a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je 18.5.2006. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 2.417,86 kn/ 320,91 EUR, te 24.1.2012. naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 244,65 kn/ 32,47 EUR. Stoga tužitelj smatra da su predmetne ugovorne odredbe i ništetne sukladno odredbi čl. 270. ZOO-a, pa tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, isplatu iznosa od 353,38 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da predmetne odredbe ugovora o kreditu ne podliježe testu nepoštenosti. Podredno, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja kao stranku, te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 12.5.2006. (list 8-12 spisa) i Tarifu tuženika o naknadama u poslovima kreditiranja građana (list 18 spisa).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 12.5.2006. kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 15.649,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je tužitelju prilikom isplate kredita dana 18.5.2006. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 320,91 EUR, te dana 24.1.2012. naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 32,47 EUR. Također, niti visina zahtjeva nije sporna.

6. Sporno je u ovom predmetu je su li ugovorne odredbe iz čl. 3. i čl. 9. ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva za kredit i izlaznoj nakadi ništetne.

7. Na okolnost utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao tužitelja kao stranku.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je kredit podignuo radi kupnje osobnog vozila marke ŠKODA OCTAVIA, da je vozilo u međuvremenu prodao, a kredit otplatio. Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen, tipski, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Radilo se o ugovoru po principu ''uzmi ili ostavi''. Točno je da su mu prilikom isplate kredita naplaćena ulazna naknada, te kod prijevremenog zatvaranja kredita izlazna naknada. Kredit je podignuo u RBA banci, jer je predmetna banka nudila najpovoljnije uvjete, a ponuđen mu je jedino ovaj kredit u ''švicarcima''. Sud je prihvatio iskaz tužitelja, kao životan i logičan.

9. Sud u svakom slučaju smatra da se u vezi spornih odredbi ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita i zatvaranje kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što su sporne odredbe kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne i izlazne naknade bile sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima.

10. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je kako ugovorna odredba po kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO-a), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

13. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i za prijevremenu otplatu kredita, a na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, odnosno nije dokazao šta obuhvaćaju troškovi naplaćene ulazne i izlazne naknade.

14. Mišljenje je suda da su odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tužitelj je u konkretnom slučaju bio potrošač, te su stoga ove odredbe neodređene ili neodredive, te posljedično ništetne sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog sud je predmetne ugovorne odredbe iz čl. 3. ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i čl. 9. ugovora koja uvjetuje uvjete kod prijevremene otplate kredita utvrdio ništetnim, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 320,91 EUR (ulazna naknada) i iznosa od 32,47 EUR (izlazna naknada), ili ukupno iznosa od 353,38 EUR.

16. Pri tome valja reći i da prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).

17. Na dosuđeni iznos od 353,38 EUR tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja predmetnih naknada, odnosno na iznos od 320,91 EUR od 18.5.2006. pa do isplate, a na iznos od 32,47 EUR od 24.1.2012. pa do isplate.

18. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

19. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.400,00 EUR), a koja vrijednost spora je utvrđena temeljem odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a, i važećoj OT. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 5.5.2025. i pristupa na ročište od 26.5.2025. od po 200,00 EUR, te pristupa na ročište za objavu presude od 100,00 EUR, ili ukupno 700,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 175,00 EUR ili ukupno 875,00 EUR. Tužitelju su priznate i sudske pristojbe na tužbu od 53,09 EUR i na presudu od 53,09 EUR, ili ukupno 981,18 EUR.

20. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 19.5.2025., jer se u istome samo ponavljaju navodi iz podneska od 5.5.2025.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

DNA:

punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika