REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-800/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andrijani Markić Jurišić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika specijaliste GH, u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vuljak, odvjetnik u OD Vuljak&Vuljak d.o.o. iz Koprivnice, Zrinski trg 11, protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik VH, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 712,87 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 4,46 eura od 31.11.2007. do isplate,

- na iznos 4,43 eura od 1.1.2008., do isplate,

- na iznos 4,55 eura od 15.02.2008., do isplate,

- na iznos 4,65 eura od 15.3.2008., do isplate,

- na iznos 4,64 eura od 12.04.2008., do isplate,

- na iznos 4,50 eura od 15.5.2008., do isplate,

- na iznos 6,22 eura od 14.6.2008., do isplate,

- na iznos 6,16 eura od 12.7.2008., do isplate,

- na iznos 6,13 eura od 15.8.2008., do isplate,

- na iznos 6,20 eura od 13.9.2008., do isplate,

- na iznos 6,40 eura od 15.10.2008., do isplate,

- na iznos 6,64 eura od 15.11.2008., do isplate,

- na iznos 6,33 eura od 13.12.2008., do isplate,

- na iznos 6,81 eura od 15.01.2009. do isplate

- na iznos 6,86 eura od 14.2.2009. do isplate,

- na iznos 6,94 eura od 14.3.2009. do isplate,

- na iznos 10,66 eura od 15.4.2009. do isplate,

- na iznos 10,69 eura od 15.5.2009. do isplate,

- na iznos 10,56 eura od 16.6.2009. do isplate,

- na iznos 10,62 eura od 15.7.2009. do isplate,

- na iznos 10,45 eura od 15.8.2009. do isplate,

- na iznos 10,59 eura od 15.9.2009. do isplate,

- na iznos 10,47 eura od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos 10,56 eura od 14.11.2009. do isplate,

- na iznos 10,52 eura od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos 10,93 eura od 15.2.2009. do isplate,

- na iznos 10,91 eura od 18.2.2010. do isplate,

- na iznos 10,89 eura od 13.3.2010. do isplate,

- na iznos 11,08 eura od 15.4.2010. do isplate,

- na iznos 11,33 eura od 15.5.2010. do isplate,

- na iznos 11,44 eura od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos 11,84 eura od 15.7.2010. do isplate,

- na iznos 11,66 eura od 14.8.2010. do isplate

- na iznos 12,30 eura od 15.9.2010. do isplate,

- na iznos 11,97 eura od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos 12,09 eura od 13.11.2010. do isplate,

- na iznos 12,48 eura od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos 12,68 eura od 15.1.2011. do isplate,

- na iznos 12,33 eura od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos 12,57 eura od 15.3.2011. do isplate,

- na iznos 12,39 eura od 15.4.2011. do isplate,

- na iznos 12,87 eura od 14.5.2011. do isplate,

- na iznos 13,48 eura od 15.6.2011 do isplate,

- na iznos 13,86 eura od 15.7.2011. do isplate,

- na iznos 14,50 eura od 13.8.2011. do isplate,

- na iznos 12,74 eura od 15.9.2011. do isplate,

- na iznos 12,43 eura od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos 10,07 eura od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos 10,10 eura od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos 10,36 eura od 14.1.2012. do isplate,

- na iznos 10,44 eura od 15.2.2012. do isplate,

- na iznos 10,42 eura od 15.3.2012. do isplate,

- na iznos 10,34 eura od 14.4.2012. do isplate,

- na iznos 10,39 eura od 15.5.2012. do isplate,

- na iznos 10,46 eura od 15.6.2012. do isplate,

- na iznos 10,38 eura od 14.7.2012. do isplate,

- na iznos 10,38 eura od 15.8.2012. do isplate,

- na iznos 10,18 eura od 15.9.2012. do isplate,

- na iznos 10,32 eura od 13.10.2012. do isplate,

- na iznos 10,41 eura od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos 10,36 eura od 15.12. 2012. do isplate,

- na iznos 10,36 eura od 15.1. 2013. do isplate,

- na iznos 10,19 eura od 15.2. 2013. do isplate,

- na iznos 10,24 eura od 15.3.2013. do isplate,

- na iznos 10,39 eura od 13.4.2013. do isplate,

- na iznos 10,14 eura od 15.5.2013. do isplate,

- na iznos 10,14 eura od 15.06.2013. do isplate,

- na iznos 10,10 eura od 13.7.2013. do isplate,

- na iznos 10,13 eura od 15.8.2013. do isplate,

- na iznos 10,20 eura od 14.9.2013. do isplate,

- na iznos 10,28 eura od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos 10,28 eura od 2.11.2013. do isplate,

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.726,44 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 10,80 eura od 15.4.2010. do isplate,

- na iznos 24,14 eura od 15.5.2010. do isplate,

- na iznos 26,54 eura od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos 34,96 eura od 15.7.2010. do isplate,

- na iznos 31,06 eura od 14.8.2010. do isplate

- na iznos 44,82 eura od 15.9.2010. do isplate,

- na iznos 37,65 eura od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos 40,20 eura od 13.11.2010. do isplate,

- na iznos 48,57 eura od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos 52,96 eura od 15.1.2011. do isplate,

- na iznos 45,50 eura od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos 50,52 eura od 15.3.2011. do isplate,

- na iznos 46,63 eura od 15.4.2011. do isplate,

- na iznos 56,86 eura od 14.5.2011. do isplate,

- na iznos 69,90 eura od 15.6.2011 do isplate,

- na iznos 78,08 eura od 15.7.2011. do isplate,

- na iznos 113,19 eura od 13.8.2011. do isplate,

- na iznos 73,01 eura od 15.9.2011. do isplate,

- na iznos 65,82 eura od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos 65,17 eura od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos 65,87 eura od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos 73,03 eura od 14.1.2012. do isplate,

- na iznos 75,54 eura od 15.2.2012. do isplate,

- na iznos 74,77 eura od 15.3.2012. do isplate,

- na iznos 72,72 eura od 14.4.2012. do isplate,

- na iznos 74,04 eura od 15.5.2012. do isplate,

- na iznos 76,10 eura od 15.6.2012. do isplate,

- na iznos 73,79 eura od 14.7.2012. do isplate,

- na iznos 73,71 eura od 15.8.2012. do isplate,

- na iznos 68,20 eura od 15.9.2012. do isplate,

- na iznos 71,96 eura od 13.10.2012. do isplate,

- na iznos 74,47 eura od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos 73,27 eura od 15.12. 2012. do isplate,

- na iznos 73,17 eura od 15.1. 2013. do isplate,

- na iznos 68,51 eura od 15.2. 2013. do isplate,

- na iznos 69,94 eura od 15.3.2013. do isplate,

- na iznos 73,98 eura od 13.4.2013. do isplate,

- na iznos 66,97 eura od 15.5.2013. do isplate,

- na iznos 67,08 eura od 15.6.2013. do isplate,

- na iznos 65,93 eura od 13.7.2013. do isplate,

- na iznos 66,75 eura od 15.8.2013. do isplate,

- na iznos 68,58 eura od 14.9.2013. do isplate,

- na iznos 70,87 eura od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos 70,81 eura od 2.11.2013. do isplate

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, nadoknaditi tužitelju, VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.410,36 eura sa zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi od 10. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, 18. listopada 2007. sklopilo Ugovor o kreditu broj: 218-50-373336 (dalje: Ugovor) u iznosu 24.129,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom ugovorena je redovna kamatna stopa u iznosu od 5,95% godišnje, koja se mijenjala jednostranom Odlukom kreditora, a o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Takva ugovorna odredba je prema navodima tužitelja nepoštena budući je imala za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj se poziva na odluke i pravna utvrđenja u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita (Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. .). Tužitelj navodi kako je tuženik u više navrata jednostrano mijenjao kamatnu stopu čime je bez valjane pravne osnove stekao iznos od 669,38 eura/5.043,48 kuna. Stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 669,38 eura/5.043,48 sa zateznim kamata na pojedinačno navedene iznose (list 1-2 spisa), kao i troška postupka sa zateznim kamatama.

1.2. Podneskom od 9. prosinca 2021. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 kojom je utvrđeno da je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna. Stoga, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 711,17 eura/5.358,36 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 101-102 spisa) po osnovi promjenjive kamatne stope, iznos od 2.768,51 eura/20.859,37 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 102-103 spisa) po osovi valutne klauzule.

1.3. S obzirom na promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj, podneskom od 14. studenog 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje 718,18 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose s osnova promjenjive kamatne stope i 2.768,51 eura osa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose s osnove valutne klauzule.

1.4. Nakon privedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 21. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje 712,87 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 154-155), iznos od 2.726,44 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 156-158) kao i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti; osporava tužbeni zahtjev u cijelosti.; obrazlaže mehanizme promjene kamatnih stopa i smatra kako bi u ovom postupku tabalo utvrditi jesu li promjene kamatne stope bile opravdane i u skladu s načelom savjesnosti i poštenja ili ne. Ističe kako promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti, te da su parametri temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa jasni i određeni. Ističe prigovor zastare, te predlaže tužbeni zahtjev odbiti. U daljnjem tijeku postupak tuženik osporava status potrošača tužitelja te predlaže da se pri provođenju financijskog vještačenja utvrde i tzv. negativne razlike.

3. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-314/18 od 27. studenog 2023. taj sud se oglasio mjesno nenadležnim te je predmet dostavljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje postupanje.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darki Prpiću iz društva DARFIN d.o.o., te je saslušan tužitelj.

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u koju je izvršen uvid, da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora 18. listopada 2007. zaključen Ugovor o kreditu u iznosu 24.129,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita za namjenu kupnje rabljenog motornog vozila i rok otplate u 84 mjesečna anuiteta.

7. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka, te o promjenjivoj kamatnoj stopi protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa preplaćenih iznosa s obzirom na odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je od kada teku rokovi zastare i je li u konkretnom slučaju nastupila zastara, tzv. negativne razlike i status potrošača tužitelja.

8. U odnosu na navode tuženika vezano za postupak kolektivne zaštite valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazuje izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

11. Na navedene okolnosti, saslušan je tužitelj čiji iskaz sud prihvaća kao neposredno uvjerljiv i iskren, a iz istog u bitnome proizlazi da je predmetni kredit potpisao kod javnog bilježnika te da ni u jednom trenutku nije bio u poslovnici banke, već je sve bilo dogovoreno i riješeno u autokući, pri čemu ne može sa sigurnošću tvrditi da je tom prilikom u autokući bio prisutan itko od djelatnika banke. Ugovor je bio tipski i kao takav pripremljen te ni u jednom trenutku nije bilo nikakvog razgovora o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, niti mu je itko ponudio ugovor u drugoj valuti. Ugovor je letimično pogledao i naveo kako je u tom trenutku kamatna stopa bila povoljna. Nadalje, tužitelj je naveo kako nije mogu ni na kakav način utjecati na sadržaj ugovore, a mehanizam promjene kamatne stope mu nije objašnjen. Tužitelj je naveo kako je bio svjestan da može doći do promjena prilikom otplate kredita, ali ne tako velikih, niti ga je itko na to upozorio.

12. U odnosu na osporeno svojstvo potrošača tužitelju treba istaknuti kako je čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U svom iskazu tužitelj je naveo kako mu je predmetni kredit bio potreban radi kupnje vozila, što proizlazi i iz odredba Ugovora o kreditu, kojeg je koristio za osobne svrhe; u trenutku zaključenja ugovora nije bio obrtnik niti poduzetnik; po zanimanju je zrakoplovni inženjer. Nadalje, iz sadržaja Ugovora o kreditu, koji je tužitelj zaključio kao fizička osoba, ne proizlazi bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, poslovne svrhe i sl., niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, slijedom čega se pretpostavlja se da se radi o potrošačkom ugovoru.

13. Obzirom je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriteriji svrhe za koju je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu (objektivni kriteriji), dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužitelja ne proizlazi da bi svrha kupnje vozila bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetno vozilo koristilo za obavljanje djelatnosti, dok tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužitelja, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a tužitelj potrošač. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnost da je tužitelj, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018. od 26. svibnja 2020.), što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

14. Slijedom navedenog, sud nalazi da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja, kao korisnika kredita, u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi. Stoga je za zaključiti da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, a time su ništetne i odredbe ugovora zaključenog među strankama 18. listopada 2007. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje:ZZP), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a i stoga je odlučeno kao u stavku I. i II. izreke presude.

15. Radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Draki Prpiću iz DARFIN d.o.o.. Iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem dostupne dokumentacije, te na isto stranke nisu imale primjedbi, kao relevantno proizlazi da razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope za sve anuiteta za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 712,87 eura (tablica1., list 146-147 spisa), razlika između anuiteta s osnova valutne klauzule za sve anuitet za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 2.902,27 eura (tablica 2. list 147- 148 spisa); razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 175,83 eura (tablica 3. list 148-149 spisa) dok manje plaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope nema (točka 3. nalaza i mišljenja).

16. U odnosu na prigovor tuženika da se mora uzeti u obzir samo onaj obračun koji uključuje sve razlike nastale uslijed promjene tečaja pa tako i promjenu parametara koje su dovele do smanjenja anuiteta (tzv. negativnih razlika) valja istaknuti da je sud stava da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Naime, kada je tuženik, kao banka, te jača ugovorna strana, nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavala po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu i na dan korištenja kredita, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu, niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne obveze na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Stoga tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništavih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništavosti ugovora obzirom da takvo pravo, u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužitelj. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu ukupne razlike s osnove valutne klauzule i kamatne stope za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos.

17. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos iznosi 712,87 eura, a za sve anuitete s osnove valutne klauzule 2.902,27 eura (što umanjeno za iznos od 175,83 koliko iznosi razlika za sve manje plaćene anuitete iznosi 2.726,44 eura, a koliko tužitelj potražuje sukladno podnesku od 21. studenog 2024.), pri čemu su pojedini iznosi i datum dospijeća/plaćanja vidljivi u tablicama na l.146-148. spisa, to je tužbeni zahtjevi valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. i II. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO- a.

18. U odnosu pak na pitanje zastare napominje se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.). S tim u svezi ističe se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule, a u odnosu na kamatnu stopu 9. travnja 2015. pa kako je tužitelj tužbu podnio 10. lipnja 2019. odnosno preinačio ju u odnosu na valutnu klauzulu podneskom od 9. prosinca 2021. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl. 225. ZOO-a

19. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (3.439,31 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).

20. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podnesaka od 22. siječnja 2020., 19. prosinca 2021., 14. studenog 2022. i 21. studenog 2024. svaki u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1.), pristup na ročište 1. listopada 2024 .,10. travnja 2025. i 15. svibnja 2025. svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1.), kao i trošak ročišta za objavu presude u vrijednosti 50 bodova (Tbr. 9.3) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 2.125,00 EUR. Također, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu 265,45 EUR i sudske pristojbe za tužbu u iznosu 19,91eura odnosno sveukupno 2.410,36 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. travnja 2022. obzirom je sud isti ocijenio nepotrebnim.

21. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a te slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki III. i IV. izreke.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. spis