REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj : P-5059/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji tog suda Mirni Veža kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa]. zastupan punomoćniku Tomislavu Krki, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika SĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ivani Novak, odvjetnici u Trogiru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj UĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik ½ dijela nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa je isti ovlašten na temelju ove presude izvršiti uknjižbu prava 1/2 suvlasničkog dijela predmetnih nekretina na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika za ½ dijela, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti, sve u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u roku 15 dana po pravomoćnosti presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate.“

II Nalaže se tužitelju u roku 15 dana isplatiti tuženiku iznos od 812,50 eur-a na ime parničnog troška .

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 29. lipnja 2020. navodi se da su nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisane kao društveno vlasništvo; u C listu- teretovnici na predmetnim nekretninama da je upisano pravo korištenja u korist UĆZ, [adresa] radi podizanja porodične zgrade. Tužitelj i tuženik da su 2. kolovoza 1993.g. u Trogiru sklopili interni sporazum u kojem da su utvrdili sljedeće činjenice:

- da je tuženik samo u svoje ime na strani kupca zaključio kupoprodajni ugovor od 03. rujna 1986., a kojim ugovorom je od SĆZ kupio istočnu polovicu obiteljske kuće koja polovina se sastoji od prizemlja, I. i II. kata te potkrovlja, sagrađena na čest.zem. 1848/3 i 1848/8 K.O. Trogir

- da su tužitelj i tuženik suglasni da je tužitelj stvarni vlasnik kuće i zemljišta koje su navedene u točci I. sporazuma,u istom omjeru kao i tuženik, s obzirom da je isti dao polovinu kupoprodajne cijene te svojim sredstvima i radnom snagom u istom omjeru učestvovao u dovršenju kuće

- da su tužitelj i tuženik u isto vrijeme stupili u posjed navedene nekretnine

1.1. Nadalje činjenično se navodi da je tužitelj stvarni suvlasnik za ½ suvlasničkog dijela nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Međutim, tuženik unatoč potpisanom sporazumu, odbija priznati tuženiku pravo vlasništva na navedenoj nekretnini, te se ponaša kao isključivi vlasnik iste, iako zna je tužitelj suvlasnik za ½ dijela iste. Štoviše, tužitelj da ima saznanja da tuženik planira otuđiti predmetnu nekretninu bez suglasnosti tužitelja neistinito se prikazujući kao isključivi vlasnik iste.

2. Tuženik je 31. srpnja 2020 podnio odgovor na tužbu kojim je istaknuo nedostatak aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije ovo iz razloga što je prema zemljišnoknjižnom upisu nekretnina upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist UĆZ, dok se upis suvlasništva traži u korist tužitelja uz brisanje tog istog prava s imena tuženika koji nije uknjiženi zk vlasnik . Također predloženo je da sud pozove tužitelja da uredi tužbu na način da ispravno označi tuženike [adresa] i ŽĆZ. Odgovorom je tuženik također zatražio da tužitelj dostavi čitljivu presliku sporazuma od 2. kolovoza 1993. odnosno izvornik istog.

3. Rješenjem ovog suda posl.br. P-2220/2020 od 17. svibnja 2021 .utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženika, a potom je po prijedlogu tužitelja i dostavi rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-953/2021, sud rješenjem od 4. svibnja 2023. pozvao nasljednicu ŽĆ preuzeti postupak na strani tuženika što je ista i prihvatila.

4. Na ročištu održanom 8. veljače 2024 sud je vratio tužitelju tužbu na ispravak i dopunu s uputom da tužbu uredi na pasivnoj strani pravilnim označavanjem tuženika u skladu s aktualnim zk upisom ZU 1258 KO [katastarska općina] i ostavio mu rok od 8 dana uz upozorenje na posljedice ukoliko se na navedeno ogluši na temelju članka 109. ZPP- a.

5. Podneskom tužitelja od 19. veljače 2024. isti se očitovao kako je pregledom zk izvatka utvrdio da su predmetne nekretnine upisane u Z.U 1258 KO [katastarska općina], da je u B listu naznačeno da su navedene nekretnine društveno vlasništvo, da je u teretovnici, listu C naznačeno da je pravo korištenja radi podizanja porodične stambene zgrade upisano u korist VĆZ. Podneskom tužitelj navodi kako iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. VĆ, stoji naznačeno kako su predmetne nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u ZU 1258 stečene na temelju kupoprodajnog ugovora s PĆZ **.**.1986., tužitelj se poziva i na interni sporazum u kojem da stoji naznačeno kako je VĆ kupio nekretnine, ali nije prepisao vlasništvo na istima već da je ostalo uknjiženo društveno vlasništvo, te da je istim navedeno da je izgrađena kuća i da bi UĆ bio stvarni vlasnik ½ dijela navedene kuće i zemljišta pa da će takav upis ishoditi u zemljišnoj knjizi. Nadalje naveo je kako pasivno legitimirani tuženik može biti svatko pa da se tužba može podnijeti i protiv osobe koja nije upisana u zemljišnoj knjizi stoga da je tužitelj pravilno naznačio pravnog slijednika osobe koje su bile vlasnici navedene nekretnine. Slijedom čega tužitelj smatra da je pravilno označio tuženika VĆ odnosno njegovu sada kćerku kao nasljednicu, a kako tužba glasi na utvrđenje da će na temelju zakona ishoditi brisanje društvenog vlasništva u zemljišnoj knjizi. Podnesku je priložen zk izvadak ZU 1258 KO [katastarska općina], ponovljena je i dostava Internog sporazuma, te rješenja o nasljeđivanju O-953/2021 od 12. listopada 2021 iza pok . VĆ .

6. Podneskom tuženika od 7. ožujka 2025 . osporeni su prednji navodi tužitelja pozivom na članak 365. Zakona o vlasništvu i dr stvarnim pravima uz naznaku kako tužitelj nije dostavio dokaz da je na zemljištu koje je dodijeljeno na korištenje upravo u svrhu podizanje porodične zgrade, ta svrha i ispunjena, slijedom čega da nema mjesta primjeni zakonske predmnjeve iz cit. članka. Naime tužbenim petitom traži se utvrđenje prava vlasništva te ovlaštenje na upis, no tužitelj ne navodi pravni osnov, a interni sporazum to svakako da nije. Dodatno tuženi ističe i prigovor zastare u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži trpljenje . Nadalje, osporava takvo traženje i obzirom da tuženik nije uknjiženi vlasnik na nekretnini pa da ne može ni priznati ni trpjeti upis na ime tužitelja. Zbog navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev. Spisu je priložen i zk izvadak ZU 1258 KO [katastarska općina] od 7. ožujka 2025 iz kojeg proizlazi kako je upis vlasništva na PĆ .

7. Na ročištu održanom 26. ožujka 2025 tužitelj je ostao kod ranije izloženog predložio izvesti dokaz očevida na licu mjesta saslušati tužitelja i svjedoke .Tuženik je osporio traženje, ponovno upozorio kako tuženik nije upisan u zk već da upis glasi na treću osobu, slijedom čega da je pogrešna pasivna legitimacija odnosno da tužitelj nije uredio tužbu sukladno raspravnim rješenjem od 8. veljače 2024. prigovorio da bi tužitelj bio u posjedu. Na predmetnom ročištu sud je ponovno vratio tužbu na ispravak i dopunu u skladu s aktualnim zk upisom uz upozorenje na posljedice ukoliko isto izostane pozivom na članak 109 ZPP-a,

8. Podneskom tužitelja od 3. travnja 2025. tužitelj je istaknuo kako je na nekretninama sada u zemljišnoj knjizi upisana EĆ koja je isto ishodila na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. LĆ O-882/2018 12. travnja 2018. uz prethodno brisanje društvenog vlasništva i prava korištenja .Podneskom je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je označio da se tužitelj utvrđuje vlasnikom uz istovremeno brisanje tog imena s imena tuženika za ½ dijela, a što da je tuženik dužan trpjeti .

9. Podneskom tuženika od 23. travnja 2025. tuženica ŽĆ putem pun. iskazala je protivljenje preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva, potom i osporila titulus i modus za stjecanje prava vlasništva jer da tužitelj nema ni posjed .Iskazala je kako utvrđenje prava vlasništva realnog dijela isključuje suvlasništvo. Podneskom je ovaj put istaknula i da je prednik tužene bio vlasnik i posjednik; a isto da dokazuje javna isprava pravomoćna i ovršna presuda ovog suda P-710/88 od 15. ožujka 1991., Okružnog suda Gž-2635/91.i presuda suda od 18. siječnja 1996 predlaže i saslušanje svjedoka.

10. Na ročištu održanom 24. travnja 2025. stranke su ostale kod svojih navoda a tako i tužena kod istaknutog prigovora preinake tužbenog zahtjeva kojeg je sud rješenjem prihvatio i je odbio preinaku, potom je zaključen prethodni postupak, a potom i glavnu raspravu.

11. Sukladno odredbi članka 7. st. 1., članka 219. st. 1., članka 221.a i članka 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), prikupljanje i izvođenje dokaza je na strankama.

12. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregleda i čitanja spisa predmeta pa tako posebno i zemljišnoknjižnog izvatka Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], internog sporazuma od 2. kolovoza 1993., priloženih rješenja o nasljeđivanju.

13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva na nekretninama čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina].

15. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj istaknuo kupoprodajni ugovor, ali i dosjelost kao pravni osnov stjecanja, osporavajući zemljišnoknjižni upis tuženika te tražeći da tuženik trpi uknjižbu prava suvlasništva u njegovu korist.

16. Iz zemljišnoknjižnog izvatka (priloženog u spis) proizlazi da su u posjedovnici (A) sporne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1258 KO [katastarska općina] uknjižene kao oranica Lokvica površine 1267 m2 te da je iz vlastovnice lista B razvidno kako su iste uknjižene kao isključivo vlasništvo PĆ. Iz teretovnice lista C razvidno je da su nekretnine opterećene plombama, zaprimljenim prijedlozima koji nisu riješeni. Dakle iz opisanog sadržaja zk izvatka proizlazi da nekretnine nisu uknjižene na tuženu ŽĆ .

17. Sud je vezan tužbenim zahtjevom pozivom na članak 2. ZPP-a. U svezi navedenog je za kazati kako je tužitelj utuženjem kao tuženika naznačio prvotno prednika tužene, iako je u zk knjizi postojao upis društvenog vlasništva s pravom korištenja u korist treće osobe, odnosno tijekom postupka se zk upis mijenjao na način da je izvršeno brisanje društvenog vlasništva te je uknjižena osoba koja je imala pravo korištenja, odnosno pravni slijednik iste, no to nije tuženik. Navedeno dokazuje zk izvadak priložen kod utuženja.

18. Podneskom od 3. travnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, no preinaci se usprotivio tuženik .

19. Odredbom članka 191. st. 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Člankom 190. st. 3. ZPP-a propisano je da je za preinaku nakon upuštanja u raspravljanje potreban pristanak tuženika. Kako konkretno takav pristanak nije dan, odnosno tuženica se je odmah po izvršenoj preinaci istoj usprotivila, u nastavku postupanja, uvažavajući takvu procesnu dispoziciju tuženice, nastavljeno je raspravljanje po postojećem tužbenom zahtjevu.

20. Tužitelj je činjeničnim navodima iz tužbe i postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje prava suvlasništva i upis na svoje ime tog istog prava uz brisanje upisa s imena tužene ad 1, potom je podneskom uredio na način da je zatražio brisanje prava s imena tuženika 1, ali i uknjiženog vlasnika, za cijelo .

21. Uređenjem tužbe koje je tužitelj podneskom izvršio predstavlja proširenje tužbe na novog tuženika odnosno preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva za što mu je bio potreban i pristanak tuženice ad 1 koja se je ranije već upustila u raspravljanje.

22. Kod takvog stanja stvari kako je pristanak izostao, rješenjem je sud odbio preinaku pa je u nastavku raspravljanje nastavljeno po postojećem prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

23. Odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 i 1/06; dalje Konvencija) propisana je zaštita prava na pristup sudu i pravično suđenje. U svojoj biti to je postupovno jamstvo koje zahtijeva da postupak od strane državnih tijela bude proveden prema načelima koja će strankama u postupku osigurati pravično suđenje. Republika Hrvatska ratificirala je konvenciju 1997. i tako ista ima pravnu snagu iznad nacionalnog zakonodavstva te je RH obvezna primjenjivati istu pri čemu se ističe da je takva zaštita propisana i člankom 29. st.1. Ustava RH.

23.1. U situaciji kada je sud u dva navrata pozivao tužitelja da uredi tužbu u skladu sa zemljišnoknjižnim upisom, omogućujući mu konzumiranje zaštite i cit konvencijskog prava, pravilnim označavanjem osobe tuženika time i nastavak postupanja, iako je tužitelj taj koji kod utuženja ima obvezu pravilno naznačiti stranke u postupku i iznijeti činjenice na kojima temelji traženje te pružiti dokaz postavljenom tužbenom zahtjevu, trebalo je razmotriti i to isto pravo na strani tuženika koji također uživa pravo na cit konvencijsku zaštitu ovo sagledavajući prigovore koje je tuženik, kako kod utuženja tako i po preinaci, pravovremeno istaknuo.

23.2. Naime u konkretnoj situaciji gdje je tužitelj utuženjem 2020. naznačio tuženika kao pasivno legitimiranu stranku, iako isti nije bio nositelj knjižnog prava niti ovlaštenja, niti je tako nešto proizlazilo iz isprava priloženih uz tužbu, na što je tuženik odmah odgovorom upozorio i prigovorio, valjalo je prihvatiti protivljenje i izvršenoj preinaci tužbenog zahtjeva učinjenoj 2025 . kojom je uz prvobitno naznačenog tuženika, sada tužitelj proširio tužbu i na uknjiženog tuženika, nasljednika, ranijeg uknjiženog nositelja prava korištenja, koje je bilo upisano s društvenim vlasništvom u listu A zk izvatka, još kod utuženja. Dakle, u toj situaciji tužitelj, zastupan po odvjetniku, još je 2020. znao (kod utuženja), da kod vlasničke tužbe treba označiti pasivno legitimiranu osobu za koju je iz javne isprave, zk izvatka (priloženog uz tužbu), razvidno da je nositelj prava korištenja u suštini i nositelj vlasničkih ovlaštenja (članak 362. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZV), a što nije napravio.

23.3. Stoga se ne može smatrati da je tek 2025. kada je uredio tužbu pravilno naznačivši tuženikom i nositelja vlasničkog ovlaštenja (proizašlog iz prava korištenja), saznao za nove okolnosti zbog kojeg bi bilo svrhovito dopustiti preinaku pozivom na članak 190 st 3 . ZPP-a. Naime na taj način bi se narušila pravična ravnoteža između stranaka ovog postupka tužitelja i postojećeg tuženika ad1 te dala prednost tužitelju iako je isti već kod utuženja trebao biti svjestan zk upisa odnosno osobe koja je nositelj prava korištenja i koju je trebalo prvotno obuhvatiti predmetnom tužbom. Stoga kako se je tuženik usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, takav prigovor trebalo je uvažiti i nastaviti raspravljanje po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu s tuženikom označenim tužbom.

24. U situaciji kad je tužbom obuhvaćen tuženik koji nije uknjiženi vlasnik, niti je tužitelj raspolagao ispravom kojom bi dokazao upis prednika tužene (ad 1 ) kao vlasnika na nekretnini valjalo je prihvatiti osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije te odbiti tuženi zahtjev.

25. Ovo dodatno iz razloga jer je tužiteljica tužbenim zahtjevom od tuženika, koji nije vlasnik/suvlasnik navedenih nekretnina, zahtijevala i izvršavanje određenih radnji, pa tako i trpljenje uknjižbe što tužena ne može izvršiti jer nije nositelj knjižnih vlasničkih/suvlasničkih prava .

26. Stoga je zbog osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije tužitelj odbijen s postavljenim tužbenim zahtjevima pa se ostali dokazni prijedlozi nisu izvodili pozivom na članak 10 ZPP-a.

27. Postojeće isprave, priložene u spis pa tako i rješenja o nasljeđivanju dokazuju pravni slijed tuženika, no ne i da je prednik iste bio nositeljem vlasničkih ovlaštenja nad predmetnim nekretninama, dok interni sporazum, nije ocijenjen dokazom vlasništva prednika ovo posebno jer je člankom V uglavljena obveza da će se provesti zk upis po predmetnom sporazumu, do čega nije došlo, što proizlazi i samim pregledom zk izvatka za predmetne nekretnine . Pri tom je za napomenuti da do zaključenja prethodnog postupka, tužitelj nije priložio ugovor kao dokaz svojih navoda.

28. Naime, vlasništvo se stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi u smislu članka 120. ZV-a pravni posao je pravni temelj stjecanja prava vlasništva, u smislu odredbe članka 115. ZV-a, pri čemu priloženi sporazum nije ocijenjen ispravom u smislu cit. članka.

29. Kako je za odluku o tužbenom zahtjevu mjerodavno ono stanje zemljišne knjige koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe i presuđenja, a prema tom stanju tuženik nije uknjižen kao suvlasnik u smislu odredbe članka 120. ZV-a, odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na istu.

30. Dodatno je za kazati kako dostavljena praksa, rješenje VSRH Rev-90/2018 od 30 listopada 2018 nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer činjenična utvrđenja iz tog predmeta ne odgovaraju konkretnom, povodom tužbe ovdje tužitelja.

31. Odluka o troškovima postupka se temelji na članku 154. st. 1 u svezi s čl. 155. st. 1. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23) prema vrijednosti predmeta spora i zatraženom trošku. Tuženiku zastupanom po punomoćniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu, podneska od 23. travnja 2025., 7. 3. 2025., pristup ročištima od 8.2.2024., 26.3.2025., 24.4.2025. od po 100 b ( Tbr 7. 1.1. u svezi s Tbr 8.t.1. i Tbr 9 t.1. OT) dok mu se nije priznao trošak pribave zk izvatka pozivom na članak 155.st.1. ZPP-a, dakle ukupno je priznato 600 b pomnoženo s 2.00 eur-a (tbr 54 OT) daje iznos od 1.200,00 eur-a uvećano za 25 % PDV-a daje iznos od 1.500,00 eur-a .No kako je tuženik zatražio ukupno 812,50 eur-a a kojim traženjem je sud vezan pozivom na članak 164. st.1.i 2. ZPP-a, priznato mu je na ime parničnog troška iznos od 812,50 eur-a.

32. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Mirna Veža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun.tužitelja

-pun tuženice

-u spis