REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2286/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NOKY SECURITY d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 40877863597, zastupanog po punomoćniku Marku Tomiću odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. travnja 2025., u prisutnosti odvjetničkog vježbenika u zamjeni za punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku NOKY SECURITY d.o.o. isplatiti tužitelju HO s osnove pravične novčane naknade neimovinske štete iznos od 12.600,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2022. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku NOKY SECURITY d.o.o. isplatiti tužitelju HO s osnove naknade imovinske štete iznos od 1.050,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku NOKY SECURITY d.o.o. naknaditi tužitelju HO troškova parničnog postupka u iznosu od 5.927,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HO za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.250,00 eura, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika NOKY SECURITY d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.125,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod NOKY SECURITY d.o.o. temeljem Ugovora o radu ne neodređeno vrijeme od 29.06.2017. na radnom mjestu zaštitara. Navodi da je 29.08.2021. oko 03,30 sati u [adresa], radeći u noćnoj smjeni doživio ozljedu na radu prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka na način da se prilikom obilaska skladišta i skeniranja kodova službenim mobitelom poskliznuo na skliskoj podlozi skladišta, onečišćenoj sadržajem smeća, pao i zadobio prijelom donjeg dijela bedrene kosti te je ozlijedio lijevo koljeno koje je prethodno bio operirao 2015. godine. Od težine ozljeda tužitelj je ostao ležati na mjestu pada sve do dolaska kolege u smjenu oko 05,30 h i njegove supruge koju je uspio kontaktirati privatnim mobitelom, budući da se službeni raspao prilikom pada. Navodi da mu je liječnička pomoć pružena u Općoj bolnici Varaždin gdje je operativnim zahvatom učinjena osteosinteza bedrene kosti. Fizikalnu terapiju nakon operacije je proveo u Novom Marofu u nekoliko navrata. U periodu od 31.01.2022. do 17.02.2022. je proveo rehabilitaciju u Specijalnoj bolnici Varaždinske Toplice. Po završenom liječenju frakture bedrene kosti i fizikalnih terapija su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu ograničenog opsega kretnji, bolnosti i nemogućnosti izvođenja pojedinih pokreta, naruženju u vidu ožiljka od operacije te također budući je ozlijeđena lijeva noga ostala 3 cm kraća od zdrave. U odnosu na ozljedu koljena indiciran je ponovni operativni zahvat kada, i ako će to stanje bedrene kosti dozvoliti. Navodi da se sada kreće s ortopedskim cipelama. Zbog ozljeda zadobivenih prilikom štetnog događaja navodi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je ujedno trpio i imovinsku štetu. Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja očituje se u smanjenju opće životne i radne sposobnosti, fizičkim bolovima koje je trpio uslijed zadobivenih ozljeda, strahu koji je pretrpio u trenutku same ozljede na radu i kasnije za ishod svoga liječenja, kao i naruženju. Navodi da mu je nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega koju mu je pružala supruga radi zadobivenih ozljeda, općenito nije bio u stanju samostalno obavljati uobičajene svakodnevne aktivnosti u pogledu održavanja osobne higijene, nabave hrane i pripreme obroka, pospremanja stambenog prostora, nije se mogao samostalno odvesti do liječnika na fizikalne terapije i kontrole. Tužitelj je 15.9.2022.podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, međutim, među strankama sporazum nije postignut. Traži od suda prvog stupnja da naloži tuženiku isplatiti s osnove neimovinske štete iznos od 90.000 kn / 11.945,05 eura, s osnove imovinske štete iznos od 7.000,00 kn / 929,05 eura te da nalože tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede na radu od rujna 2021., a za koje vrijeme je primao naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće, sukladno pozitivnim propisima. Navodi da je Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje predao prijavu o ozljedi na radu u kojoj je, između ostalog, navedeno da se ozljeda dogodila između 03:00 i 03:59 h ujutro, na adresi [adresa], na način da je tužitelj prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka, krećući se na površini u razini tla krivo stao, pao i ozlijedio se, odnosno zadobio prijelom donjeg dijela bedrene kosti. Ujedno navodi da se tužitelj nakon isteka privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu za kratko razdoblje vratio na posao, no od 1.5.2023. je ponovno privremeno nesposoban za rad na temelju bolesti (druge osnove) koja se vodi pod šifrom A0 koja traje sve do danas. Tuženik navodi da u odnosu na objektivnu odgovornost zbog ozljede na radu u konkretnoj slučaju postoje egzoneracijski razlozi na temelju čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu jer je šteta nastala krajnjom nepažnjom tužitelja na koju tuženik nije mogao utjecati niti je njezine posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenim svim mjerama zaštite na radu. Navodi da je tužitelju radno okruženje bilo poznato u detalje, odnosno znao je kakve su površine za kretanje, koje stvari se skladište u navedenom prostoru, gdje one stoje i koja je priroda njegova posla. Isto tako, iz navoda tužbe i izjave samog tužitelja proizlazi da se za vrijeme radnog vremena i obavljanja redovitog radnog zadatka kao i svaki drugi dan hodao po ravnoj površini, dakle kretao se na površini u razini tla i krivo stao, pao i ozlijedio se, odnosno zadobio prijelom donjeg dijela bedrene kosti. Smatra da je tužitelj skenirao kodove službenim mobitelom na označenim mjestima u skladištu, odnosno za pretpostaviti je da je držao mobitel u rukama i gledao u ekran i dok se kretao skladištem, a ne samo na mjestima gdje je trebao očitati bar kod. Navodi da je poslodavac primijenio pravila o zaštiti na radu, osposobio radnika za rad na siguran način i osigurao radniku primjerenu radnu uniformu i opremu. Navodi da se na dan štetnog događaja radni proces odvijao uobičajeno, odnosno u organizaciji procesa rada nije došlo do nikakvih iznenadnih odstupanja od uobičajenih i ustaljenih poslova i mjesta rada. Mjesto rada je osvijetljena, zatvorena građevina koja služi kao skladište, te također tog dana vremenske prilike nisu bile nepovoljne na način da bi se obućom ili na drugi način moglo u prostor unijeti nečistoću ili vodu koje bi doprinijele nastanku štetnog događaja. Također navodi da su u skladištu na vidljivim mjestima postavljeni odgovarajući znaci upozorenja koji pozivaju na poseban oprez i koji su namijenjeni svim osobama koje pristupe skladištu. Smatra da je tužitelj propustio primijeniti dužnu pažnju koju bi u svom ponašanju trebao upotrijebiti svaki prosječan čovjek koji bi primijetio znakove upozorenja i koji bi kroz njemu dobro poznati prostor hodao na način da gleda ispred sebe, a ne u mobitel ili u drugom smjeru, i tako na vrijeme opazio eventualne prepreke i neočekivano sklisku površinu. Osporava da bi zaostale trajne posljedice iznosile 30%, a ujedno je od značaja što tužitelj ima dužu povijest zdravstvenih tegoba s lijevim koljenom, s obzirom da je 2015.g. podvrgnut artroskopiji i rekonstrukciji lijevog koljena, slijedom čega smatra da težina ozljede na radu nije jedina i isključiva posljedica između štetne radnje i štete. Osporava i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, kao i pretrpljenog straha te činjenicu da je tužitelj naružen ožiljkom na bedru s obzirom da se radi i ožiljku koji je izazvan rezom za potrebe operativnog zahvata i šivanjem reza nije primjetan ni lako uočljiv trećim osobama, a u stvarno iznimnim i rijetkim trenucima kada bi i navedeni ožiljak i bio vidljiv, to ne bi izazvalo gađenje, sažaljenje niti druge negativne reakcije okoline. Osporava i činjenicu da mu je treća osoba pružala pomoć i njegu. Predlaže da sud prvog stupnja utvrdi doprinos tužitelja vlastitoj šteti te da utvrdi primjereni iznos naknade štete.

3. Tužitelj je podneskom od 21.10.2024. preinačio tužbu na način da je nakon provedenog medicinskog vještačenja zatražio isplatu iznosa od 12.600,00 eura s osnove neimovinske naknade štete te iznos od 1.050,00 eura s osnove imovinske naknade štete, a kojoj preinaci se tuženik protivio na ročištu od 25.4.2025. Međutim, odredbom članka 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnoj pravnoj stvari ta je pretpostavka ispunjena budući da je tužitelj preinačio tužbu nakon provedenog medicinskog vještačenja koje se provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, stoga ima pravo na preinaku tužbe, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 656/2021 od 24. svibnja 2023.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka LO i KO, izveo je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju Miljenku Franiću, dr. med.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege zbog štetnog događaja koji se dogodio 29.8.2021.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, da je tužitelju priznata ozljeda na radu 7.9.2021. od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zbog predmetnog štetnog događaja te da je tuženika kao poslodavac objektivno odgovoran za nastalu štetu.

7. Sporno je postoje li razlozi radi isključenja ili umanjenja odgovornosti tuženika za predmetnu štetu te je sporna i visina potraživanja.

8. Iz iskaza svjedoka LO proizlazi da je isti na dan štetnog događaja došao na posao oko 5,30 sati te je naišao na suprugu tužitelja koja ga je tražila buduću da ju je isti kontaktirao nakon pada, ali ga nije mogla pronaći. Navodi da su se zaputili prema prostoru za koji je pretpostavio da je mjesto događaja jer tamo često curi voda i to najvjerojatnije od krovnog prozora i rol- vrata, a također na navedenom mjestu često je bilo i komunalnog otpada obzirom se isti na tom mjestu vadi i onda priprema za odvoz na mjesto gdje se melje. Navodi da je sam pod glatko brušeni beton, ali da se zbog te vode i otpada odnosno prašine često stvori mulj. Naveo je da je tužitelj zaista i bio na tom mjestu, a zatekao ga je u polusjedećem-poluležećem položaju. Tada je također primijetio da je službeni mobitel bio u lokvi veličine 2 x 2 koja se nalazi uz stup gdje je kontrolna točka te su se vidjeli tragovi klizanja. U odnosu na mjesto štetnog događaja navodi da se s lijeve strane nalaze palete, a s desne je zid uz koji se nalazi sav otpad kako ga kran diže. Određeni radnici su, prema njegovoj procjeni, otklanjali učestalo smeće sa tog dijela hale, pri tome navodi da se radi o radnicima CIOS MBO, međutim lokvu nisu tako često čistili. Taj je prostor osvijetljen za vrijeme noćne smjene. Supruga tužitelja i on su pokušali podići tužitelja, ali je on tada jauknuo, međutim uspjeli su ga malo pomjeriti na neko suho mjesto, da se ne nalazi u mokrom. Ujedno navodi da su ga pokušali staviti da sjedi na stolcu, međutim nisu mogli jer ga je jako boljelo, nakon čega su nazvali policiju i hitnu pomoć. Navodi također da je sa tužiteljem prije štetnog događaja radio oko godinu i pol te mu se tužitelj nikada nije žalio na bilo kakve probleme vezane za zdravlje. U odnosu na radne zadatke, navodi da je u opisu tužiteljevog posla da ide okolo hale i po hali, da istu provjerava, a unutar toga se mora kontrolirati na određenim točkama, putem službenog mobitela. Pojašnjava da je dio njegovog posla i kontrole poslodavca taj da se nakon određenog vremena nalazi kontrolna točka kojoj pristupe te prislone mobitel koji navedeno zabilježi te nakon toga nastave dalje.

9. Iz iskaza svjedokinje KO proizlazi da ju je na dan štetnog događaja suprug nazvao i javio joj da je pao na radnom mjestu, slijedom čega je otišla na tužiteljevo radno mjesto. Srela je njegovog kolegu te su otišli zajedno prema mjestu događaja te su zatekli tužitelja kako leži u blatu. Navodi da je oko tužitelja sve bilo sklisko i loše izgledalo, a vidjela je i palete te smeće. Navodi da su pokušali podići tužitelja, međutim s obzirom da mu je to bilo jako bolno, ostavili su ga u ležećem položaju do dolaska hitne pomoći, a došla je i policija. Navodi da je tužitelju nakon izlaska iz bolnice bila potrebna pomoć i njega i to u vidu vožnje na preglede, kupanja, kuhanja, obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Također navodi da mu je pomagala kod davanja injekcija protiv zgrušavanja krvi. Ističe da je određeno vrijeme čak bila na bolovanju zbog pomoći suprugu. U odnosu na sadašnje zdravstveno stanje tužitelja navodi da primjećuje razlike u odnosu na prije u svakodnevnim aktivnostima jer isti šepa, brže se umara prilikom obavljanja poslova, ne može duže stajati te se ne može dugo voziti u automobilu.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je na dan štetnog događaja uobičajeno pregledavao halu, išao je do kontrolne točke, skenirao je svoj prolazak i kada se vraćao natrag poskliznuo se na mulj i pao te je ostao u ležećem položaju. Navodi da se na tom mjestu često nalazi blato, mulj, voda jer su u prostoriji do tog mjesta pumpe od otpadnih voda te da se znaju preliti u tu halu na to mjesto, a još je padala i kiša. Nakon pada nije se mogao previše micati, eventualno lijevo-desno. Prilikom pada službeni mobitel odletio je na drugi kraj i razbio se, međutim, uz sebe je imao i privatni mobitel te je uspio nazvati suprugu kojoj je rekao što se dogodilo. Nakon nekog vremena do njega su došli supruga i kolega. Pokušali su ga pokrenuti, odnosno podići, međutim, nisu mogli, jedna noga mu je išla lijevo- desno i jako ga je boljelo. Nakon nekog vremena došla je hitna pomoć i onda su ga putem transportnog ležaja prevezli u bolnicu. Navodi da dok je bio na bolovanju da mu je pomoć mu je pružala supruga i to na način da mu je pomagala kod prematanja, kupanja i davanja injekcija protiv zgrušavanja krvi. Ujedno navodi da nakon štetnog događaja više ne može dugo stajati s obzirom da mu je noga kraća za 3 cm, a više se oslanja na drugu nogu, a što mu otežava razne svakodnevne aktivnosti. Ujedno pojašnjava da nakon operacije koljena za vrijeme dok je radio kod tuženika, a prije štetnog događaja, nije imao tegobe s lijevim koljenom, ali su se sada ponovno pojavile tegobe koje su postojale prije operacije.

11. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja jer su iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno. Iz njihovih suglasnih iskaza utvrđeno je da se tužitelj prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka obilaskom hale i kontrolnih točaka poskliznuo kada je naišao na lokvu unutar hale, a što je dovelo do ozljede na radu.

12. U konkretnoj pravnoj stvari na pitanje odgovornosti primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 u daljnjem tekstu: ZZR) kojom je propisana odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno stavku 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Uzimajući u obzir da nije sporno da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, na tuženiku kao poslodavcu je teret dokaza da je šteta tužitelju nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Međutim, iako tijekom postupka tuženik tvrdi da je šteta nastala krajnjom nepažnjom tužitelja na koju on kao poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, tuženik te navode nije potkrijepio niti jednim dokazom.

15. Naime, tuženik samo paušalno navodi da postoje egzoneracijski razlozi koji bi umanjili ili posve oslobodili tuženika odgovornosti za štetu te za te navode iznosi isključivo svoje pretpostavke i razmišljanja o dinamici štetnog događaja.

16. Međutim upravo suprotno, iz iskaza svjedoka koje je ovaj sud prihvatio, proizlazi da je uzrok štetnog događaja postojanje mokre, muljevite podloge u jednom dijelu hale po kojoj se tužitelj kretao obavljajući svoje uobičajene radne zadatke te se potom i radi iste poskliznuo, a koji štetni događaj je tuženik mogao izbjeći redovitim održavanjem spornog dijela hale.

17. Slijedom navedenog, prema pravilima o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP, prema ocjeni ovog suda, tuženik je kao poslodavac odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu čija odgovornost je objektivne prirode te je ovaj sud utvrdio da se nisu ostvarili eskulpacijski razlozi pripisani odredbom čl. 25. st. 2. ZZR.

18. Na okolnost zadobivenih ozljeda radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju Miljenku Franiću, dr. med. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lom donjeg dijela lijeve bedrene kosti. Navodi da je po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno adekvatno liječenje po traumatologu, ortopedu te fizijatru. Provedeno je operacijsko liječenje u dva navrata te fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostaje ograničena i bolna pokretljivost lijevog koljena u slabijem stupnju, zaostaje kraća lijeva noga otprilike 3 cm, hipotrofija natkoljene muskulature. Navodi i da smatra da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, a zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo se 21.12.2023. nalazom ortopeda.

19. Nakon provedenog vještačenja vještak je mišljenja da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu ozljede lijeve natkoljenice koja smanjuje životnu aktivnost tužitelja za 10% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. U pogledu straha tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 3 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, slabijeg intenziteta 60 dana. Bol jakog intenziteta imao je 5 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 50 dana, a manjeg intenziteta trajanja još narednih 90 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega: bila je potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 60 dana liječenja. U periodu od 90 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno. Pomoć je bila potrebna u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima, odlasku liječniku. U pogledu naruženja, navodi da je naruženje srednjeg stupnja s obzirom na zaostali ožiljak, kraću lijevu nogu te vidljivo šepanje, a što je utvrdio i ovaj sud neposrednim opažanjem, kako je to utvrđeno i na zapisniku od 25.4.2025.

20. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u podnesku od 18.10. 2024., a koji prigovor se odnosi na ocjenu smanjenja životne aktivnosti od 10% jer je tužitelj i prije štetnog događaja prolazio vještačenje zbog ocjene radne sposobnosti. Vještak je taj prigovor otklonio navodeći da ostaje pri danom mišljenju jer je skraćanje lijeve noge od otprilike 3 cm uzročno posljedično povezano s ovim štetnim događajem te je posljedica istog događaja s obzirom na zadobiveni prijelom donjeg dijela bedrene kosti koji je operacijski liječen. Tuženik nije imao daljnjih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Nalaz i mišljenje vještaka Miljenka Franića, dr. med. sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

21. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO) u vezi čl. 1046. ZOO). Prema ocjeni ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah, naruženje te smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede u štetnom događaju, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, naruženja te smanjenja opće životne aktivnost za 10% sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 12.600,00 eura, a koji iznosi se odnose na kvalifikatorne okolnosti – 1.600,00 eura mu pripada zbog smanjenja životne aktivnosti, 2.600,00 eura za pretrpljeni strah, 4.000,00 eura za pretrpljene bolove te 4.400,00 eura za zaostalo naruženje.

23. Sud je u odmjeravanju visine neimovinske naknade štete vodio računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pa je s obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, zaključio da taj iznos predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.

24. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 15.9.2022., kamate na dosuđeni iznos teku od navedenog dana.

25. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 210 sati nestručne tuđe pomoći pripada iznos od 1.050,00 eura. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 5,00 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u [adresa], mjestu prebivališta tužitelja.

26. U pogledu zateznih kamata za iznos imovinske štete koja je reparirana, valja primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Budući da je tužitelju tuđa pomoć i njega pružana nakon štetnog događaja 2021. godine, a bila mu je potrebna u trajanju od 5 mjeseci, ovaj sud je utvrdio da je na dan donošenja ove presude (od kojeg dana traži zatezne kamate) ta tražbina tužitelja nedvojbeno dospjela.

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP.

29. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora od 08.09.2022. u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 32.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastav četiri obrazložena podneska od 02.02.2024., 24.06.2024., 21.10.2024. i 11.11.2024., svaki u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife, zatim sastav podneska od 27.01.2023. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.4. Tarife, te zastupanje na ročištima od 28.05.2024., 19.09.2024. i 25.04.2025., svako u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife.

30. Prema tome, tužitelju je priznat trošak od 5.687,50 eura kojem iznosu valja pribrojiti plaćeni predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura i troškove pristupa svjedoka LO na ročište u iznosu od 40,00 eura, stoga mu ukupno pripada trošak u iznosu od 5.927,50 eura.

31. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.

32. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO

33. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podneska od 14.6.2024. u iznosu od 625,00 eura jer nije riječ o obrazloženom podnesku, a ujedno su tužitelju već priznati troškovi za sastav četiri obrazložena podneska te mu nije priznat daljnji iznos od 625,00 eura za sastav podneska od 2.2.2024. jer je za isti podnesak dva puta zatražio troškove sastava.

34. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove presude.

35. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 eura uz zatezne kamate je odbijen jer je isti u cijelosti izgubio spor, stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

36. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. V. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženoj po OGDO u Zagrebu