REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-214/2025-90
(ranije: P-647/2019)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Petriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Petrić i dr iz Varaždina, protiv tuženika-protutužitelja UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srećku Novaku Perjancu, odvjetniku iz Sesveta, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.000,00 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2014. pa do isplate po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se protutuženiku PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 60.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01. prosinca 2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana "
r i j e š i o j e
I. Ne dopušta se preinaka tužbe od 15. veljače 2022. povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu glavnice za daljnji iznos od 61.600,00 kn.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.727,58 Eur sa zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 7. svibnja 2018. podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako su tužitelj i tuženik 19. lipnja 2014. sklopili Ugovor o zajmu kojim je tužitelj tuženiku beskamatno pozajmio iznos od 5.000,00 EUR s rokom povrata 15. listopada 2014. Navodi kako tuženik tužitelju nije vratio pozajmljen iznos iako ga je na to tužitelj višekratno pozivao i posljednji put putem punomoćnika 12. travnja 2018., a koji poziv na plaćanje je tuženik zaprimio 17. travnja 2018. i na isti se nije odazvao. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će sud naložiti tuženiku isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama i naknadom troška postupka tužitelju.
2. U odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno u bitnom osporava postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem temeljem Ugovora o zajmu, odnosno činjenicu da bi mu tužitelj isplatio iznos od 5.000,00 Eur te navodi kako se s tužiteljem prvi i zadnji puta sreo 19. lipnja 2014. u Trakošćanu posredstvom IK, a na prijedlog zaposlenika tužitelja CK jer je tužitelj trebao stručne savjete iz područja lovstva i šumarstva. Naveo je kako je CK prevodio njihov razgovor na temu zakupa lovišta na Kalniku, Krndiji te u Gorskom Kotaru te da je tužitelj saznavši za mogućnost kupnje 90ha šume na Kalniku zamolio tuženika da na njegov trošak organizira stručnu izmjeru drvne zalihe radi procjene vrijednosti šume. Naveo je kako je tužitelj predložio da se tuženik zauzme kod svojih kolega da posao izmjere bude što jeftiniji, a da će tužitelj iste poslove platiti tako što će namjenski novac doznačiti na tuženikov kunski račun ili pripremiti gotovinu u iznosu od 5.000,00 Eur predujma te je zamolio tuženika da potpiše priznanicu prije isplate. Istaknuo je kako se tužitelj ujedno ponudio za posredovanje u prodaji tuženikovog građevinskog zemljišta u Istri navodeći kako ima kontakte sa zainteresiranim investitorima te je dogovoreno da će se sva daljnja komunikacija u pogledu lovišta i šuma obaviti putem elektroničke pošte i posredstvom CK. Naveo je kako je u dobroj vjeri organizirao izmjeru 90 ha šume na Kalniku, a o čemu je CK obavijestio tužitelja no da mu dogovoren iznos predujma tužitelj nikada nije isplatio premda je tuženik troškove izmjere i obradu prikupljenih podataka osobno platio u iznosu od 8.000,00 Eur. Naveo je kako je obrađene podatke o izmjeri 90 ha šume na Kalniku u skraćenoj verziji dostavio naknadno i tužitelju putem elektroničke pošte te je daljnja komunikacija s tužiteljem u pogledu lovišta i šuma posredstvom CK trajala sve do 11. svibnja 2015. Naveo je kako je tijekom komunikacije putem elektroničke pošte tužitelj povremeno poticao povrat kredita koji nikada nije isplatio tuženiku te je zanemarivao svoju obvezu plaćanja troškova izmjere 90 ha šume na Kalniku usporedno ističući da se tuženik izjasni o cijeni svojih usluga premda je sve već bilo prethodno dogovoreno na sastanku u Trakošćanu. Naveo je kako se tužitelj nikada nije očitovao na dostavljen primjerak pisanog Ugovora o dugoročnoj suradnji koji mu je tuženik dostavio putem elektroničke pošte te nakon što je tužitelj ostvario svoje poslovne interese u lovištu "Kalnik" da se zahvalio tuženiku na suradnji i odustao od ponude na raspisani javni natječaj za lovište "Risnjak" u Gorskom Kotaru premda je prethodno inzistirao da mu tuženik osigura ugovor o zakupu tog lovišta. U pogledu kupnje 90ha šume na Kalniku, tužitelj je odugovlačio s odgovorom o konačnom iznosu kupoprodajne cijene sve dok šuma nije prodana da bi se tek nakon prodaje iste javio putem elektroničke pošte s prijedlogom kupoprodajne cijene koja je bila ispod cijene utvrđene u pregovorima s vlasnikom. Istaknuo je kako je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o prepredenom poslovnom scenariju tužitelja te je odustao od daljnje komunikacije i potraživanja od tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik uz odgovor na tužbu podnosi protutužbu protiv tužitelja kao tuženika, uređenu u podnesku od 20. studenog 2018. te ističe protutužbeni zahtjev kojim traži od suda donošenje presude kojom će naložiti tužitelju kao naručitelju da isplati tuženiku iznos od 60.000,00 kn sa zateznim kamatama kao iznos neplaćene naknade za izvršene usluge izmjere drvne zalihe te pruženih savjetodavnih usluga.
3. Tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) je u odgovoru na protutužbu osporio protutužbu i protutužbeni zahtjev u cijelosti te je sadržajno istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Naveo je kako je kao član društva Forest Eibenstein d.o.o. bio zainteresiran za kupnju određene nekretnine na području lovišta u Kalniku te da je nakon intervencije tadašnjeg direktora društva Forst Eibenstein d.o.o., CK, koji je tuženika predstavio kao zaposlenika Ministarstva poljoprivrede s kojim valja biti u dobrim odnosima, tuženiku isplatio zajam u iznosu od 5.000,00 Eur. Istaknuo je kako je, nakon što mu je rečeno da je tuženiku potreban novac za liječenje teško bolesne supruge, pristao osobno pomoći tuženiku u obliku beskamatne pozajmice s definiranim rokom povrata. Navodi da je iznos od 5.000,00 Eur predstavljao određenu akontaciju za pravni posao da bi isto kao takvo bilo naznačeno u potvrdi koju je potpisao tuženik jednako kao što bi u istoj bilo naznačeno da je ugovorena naknada za izvršenje određenog posla od strane tuženika u iznosu od 8.000,00 Eur. Predlaže odbiti protutužbu i protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troška postupka tužitelju.
4. Primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) sud nije dopustio preinaku protutužbe u podnesku od 10. veljače 2022., a koja je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom na to da je tuženik već u trenutku podnošenja protutužbe raspolagao potrebnim podacima za izračun naknade za izvršene i isporučene usluge koju potražuje od tužitelja za razdoblje koje se odnosi na 2014. i 2015., odnosno tuženik je imao saznanja o opsegu i visini potraživanja s navedene osnove, a kako je i navedeno u protutužbi te se ne može uzeti da je isti bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
5. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-67/2024 od 8. svibnja 2024. ukinuta je presuda ovoga suda od 13. listopada 2023. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.
6. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u Potvrdu ( list 4 spisa), poziv na povrat pozajmice od 11. travnja 2018. s povratnicom (list 5 spisa), ponudu za posredovanje u kupoprodaji (list 24 spisa), zk izvadak (list 25, 50-53 spisa), presliku komunikacije elektroničkom poštom (list 26-32, 36-44, 48 i 49, 54 i 55 spisa), izmjeru (list 33-35 spisa), nacrt Ugovora (list 45 i 46 spisa), članke s interneta (list 60-61 spisa), saslušan je svjedok IK (list 76 spisa) te su saslušani tužitelj i tuženik kao stranke u postupku (list 75 i 77 spisa) te svjedok CK.
7. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje BK, supruge tužitelja, obzirom na to da je tužitelj na ročištu od 28. svibnja 2019. odustao od predloženog dokaza njenim saslušanjem.
8. Na temelju izvedenih dokaza, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da
9. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja na povrat zajma u iznosu od 5.000,00 Eur sa zateznim kamatama temeljem Ugovora o zajmu od 19. lipnja 2014. te protutužbeni zahtjev tuženika na isplatu naknade za izvršene usluge temeljem usmeno zaključenog ugovora o pružanju savjetodavnih usluga u poslovanju i upravljanju poslovnim aktivnostima u RH vezano za šumarstvo i lovstvo i izvršenju usluge izmjere šuma za tužitelja kao naručitelja u iznosu od 60.000,00 kn sa zateznim kamatama.
10. Između stranka je sporno postojanje ugovornog odnosa temeljem Ugovora o zajmu kao i postojanje poslovnog odnosa iz ugovora o poslovnoj suradnji za pružanje savjetodavnih usluga u poslovanju i upravljanju poslovnim aktivnostima u RH vezano za šumarstvo i lovstvo.
11. Na okolnost utvrđivanja spornih ugovornih odnosa između stranaka u postupku, sud je izvršio uvid u isprave u spisu, po službenoj dužnosti je izvršen uvid u izvadak iz sudskog registra za društvo FORST EIBENSTEIN HR - HUNTING & FOREST d.o.o., saslušane su stranke u postupku te je saslušan svjedok IK i CK.
12. Svjedok IK je u svom iskazu naveo kako je na zamolbu CK dovezao tuženika prije nekoliko godina u hotel Trakošćan na sastanak s tužiteljem koji je bio zainteresiran za kupnju lovišta i šume jer mu je tuženik mogao pružiti potrebne informacije. Nema saznanja da bi između tuženika i tužitelja bio sklopljen ikakav posao, odnosno da je tužitelj angažirao tuženika za neki posao, zna samo da su oni razgovarali no ne i kako je taj razgovor završio. Također, nema nikakvih saznanja o tome da bi tužitelj tuženiku posudio bilo kakve novce. Naveo je kako je bio prisutan kada se razgovaralo o lovištima, taj razgovor je trajao 2-3 sata ali da on nije slušao taj razgovor, odnosno nije ga pratio jer ga to nije zanimalo. Tom prilikom su ujedno bili prisutni CK i tužiteljeva supruga. CK je prevodio razgovor između tužitelja i tuženika. Naveo je kako je cijelo vrijeme bio uz tuženika, nije se odvajao no da ne zna je li bio razgovora o izmjeri šume, razgovaralo se o svemu. Ne sjeća se da bi tuženik u bilo kojem trenutku razgovora spominjao pozajmicu, odnosno da mu treba novac te on nije vidio nikakvu isplatu novca tuženiku. Ne može objasniti kako je moguće da je tuženik potpisao potvrdu na listu 4 spisa koja mu se predočava ako se nije odvajao od tuženika te nije primijetio da bi tuženik izašao iz prostorije.
13. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka IK obzirom na to da je isti iskazivao paušalno, kontradiktorno iskazima stranaka te nije životno logično da osoba koja je prisutna sastanku koji je trajao 2-3 sata ne bi imala nikakav uvid o čemu se pričalo na sastanku.
14. Svjedok CK je u svom iskazu naveo kako je s g. BK bio u poslovnom odnosu i to u razdoblju od 2013. do 2016. , mislim da su firmu otvorili u 9. mj. 2012. Naime, zajedno su bili suvlasnici firme Forst Eibenstein HR Hunting & Forest d.o.o. i on je u firmi bio direktor. U više navrata je prevodio razgovore koji su se vodili između UK i BK, odn. inače je prevodio sve što je imalo veze sa firmom kada bi s druge strane bila osoba koja ne zna njemački jezik, jer je suvlasnik firme bio P. Na upit pun. tužitelja da li je bio prisutan prilikom sastanka na Trakošćanu između g. UK i BK naveo je kako je bilo više sastanaka između UK i BK, a predmet sastanka na Trakošćanu je bio razvoj firme i bio je prisutan tome sastanku. U je radio u Ministarstvu poljoprivrede, bavio se šumarstvom te su ustvari preko njega tražiti vrata na koja bi mogli "pokucati", a vezano za razvoj firme. Na upit da li je tada dana pozajmica od strane BK U naveo je kako je U predan od strane BK iznos od 5.000,00 Eur u gotovini na ruke te je sastavljen papir. Na upit da li je to potvrda koja prileži spisu, a priložena je uz tužbu te se svjedoku i neposredno predočuje predmetna potvrda, svjedok navodi kako se ne sjeća da li je to baš ta potvrda, niti se ne sjeća tko ju je sastavio, da li U ili IK jer je i on bio prisutan sastanku, no vidio je predaju novca premda nije bio stalno prisutan tome sastanku jer je on jako dugo trajao te je znao napustiti sastanak i opet se vratiti. Ne zna zašto je OK dao novac odn. u koju svrhu, da li je pak razlog bila bolest, predujam ili nešto slično, zna da duga tada nije bilo da bi se nešto plaćalo. Nakon nekog vremena je on izašao iz te firme, negdje oko 2016. te stoga nije upoznat sa daljnjim odnosima između OK i OK. I prije tog njegovog izlaska iz firme ga se znalo preskakati u njihovim prepiskama e-mailom te ga nisu informirali. Na upit da li je OK na tom sastanku bio u svojstvu predstavnika Ministarstva ili osobno naveo je kako je on ili pak možda njegov sin imao neku firmu te je on na tom sastanku upravo zastupao tu firmu. Na poseban upit da li su konkretno kada je on bio prisutan sastanku OK i OK dogovorili poslovnu suradnju na način da bi po nalogu OK trebao nešto konkretno napraviti odn. da li je naručio da mu OK nešto napravi naveo je kako tada ništa konkretno nije bilo dogovoreno, rečeno je da g. OK istraži malo tržište. naime, gospodin OK je nudio od ljudi koji su prodavali šume i zemljišta mogućnost kupnje našoj firmi, on je imao puno ideja, dok je on ustvari bio podložan pritisku s jedne i druge strane odn. s jedne strane da zašto se ne krene u investiciju te s druge strane što se još nudi na tržištu. Gospodin OK je nudio i golf terene u Motovunu, šumu na Kalniku, imao je informacije što se sve prodaje te je povezivao g. OK s tim ljudima. On je poznavao tržište koje on nije poznavao, ustvari ne zna zašto se oni sude, niti što je kasnije bilo u njihovim međusobnim odnosima. Na poseban upit pun. tuženika da li je sastanak o kojem je iskazao u Trakošćanu bio prvi sastanak između to dvoje ljudi naveo je kako je moguće, teško mu je točno reći. Je li na tom sastanku bilo riječi o naknadi prema OK za njegov angažman o kojem ste iskazali naveo je kako su cijene angažmana i prijedlozi stizali e-mailom, u što nije imao uvid nakon izlaska iz firme, no na tom sastanku nije bilo riječi o naknadi. Na upit da li je njihova tvrtka kupila tvrtku s lovištem u Trakošćanu naveo je kako je i to angažmanom IK. To lovište je kupljeno prije sastanka u Trakošćanu 2013. godine te ih je IK kasnije i upoznao sa g. OK i o tom konkretnom lovištu nije bilo govora na sastanku u Trakošćanu. Tada je bilo govora o drugim lovištima i nekim drugim projektima. Da li je tada na tom sastanku bio dogovoren projekt izmjere i procjene šume na Kalniku naveo je kako nije bio dogovoren već je o tome između ostalog bilo riječi. Naime, bila je spomenuta prodaja te šume a izmjeru je radila naknadno Šumarija te ne zna kako je OK došao do te izmjere no o izmjeri na tom sastanku nije bilo riječi. Da li im je poznata e-mail prepiska sa g. OK u kojem je spomenut koncipiran nacrt ugovora o suradnji naveo je kako su ga tada "ispreskakali" odn. izbacili iz e-mail komunikacije jer su si očito tada postali dovoljno dobri da ga više nisu trebali. Da li je njihova tvrtka realizirala poslove vezano za dogovore s g. OK npr. vezano za kupnju lovišta na Risnjaku, šume na Kalniku i slično, naveo je kako nije, uostalom, kako bi netko mogao nuditi kupnju državnog zemljišta. Zašto to nije realizirano, npr. kupnja šume, i zemljišta koje je nudio OK, jer su stalno mijenjali cijene g. OK i OK, nisu se oko toga mogli dogovoriti, npr. za šumu se tražilo 60 centi dok bi OK nudio 13 centi. Šuma na Kalniku je prodana društvu Šerif d.o.o. Da li je tvrtka raspolagala financijskim sredstvima navodim kako sve što je tvrtka kupila je i platila pošteno, bila je solventna pa je tako kupila firmu koja ima koncesiju lovišta u Trakošćanu, zemljište u Slanju i slično. Na upit kada je pisana potvrda u Trakošćanu tko ju je preuzeo odn. kod koga je bila naveo je kako misli da su jedan primjerak uzeli supružnici OK, a jedan primjerak g. OK. Prema mišljenju svjedoka, da li je g. OK išta radio za njihovu firmu odn. da li je pomogao realizirati određene poslove, naveo je da kada je on bio u firmi nije došlo do realizacije. Nudio je šumu na Kalniku, no do kupoprodaje tada nije došlo. Govorio je o natječaju za Risnjak koji je raspisalo Ministarstvo poljoprivrede na koji se nismo javili. Lovište I je kupljeno prije. OK je u to vrijeme raspolagao informacijama i znao je gdje se može pametno uložiti novac no kako ga se preskakalo u komunikaciji između investitora i OK, on je tada izašao iz firme jer ga očito u toj priči nisu trebali. On ne zna što se dešavalo nakon toga niti što danas posjeduje firma.
15. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako su on i tuženik u hotelu u Trakošćanu 19. lipnja 2014. zaključili ugovor o zajmu te da je tuženik svojim potpisom na pozajmici priznao da mu je tužitelj pozajmio iznos od 5.000,00 eura, koji iznos mu se obvezao vratiti do 15. listopada 2014. Naveo je kako, nakon što je kupio tvrtku Lovišta Diana d.o.o., gosp. IK doveo UK da mu ga predstavi i objasnio mu da im on može biti od pomoći u vezi drugih lovišta. CK mu je rekao da g. UK ima bolesnu suprugu koja treba novac i pitao me u kojem iznosu mogu pomoći jer mu je potrebna pozajmica. U početku je UK pitao da li može posuditi više novaca no ne može se sjetiti je li definirao iznos, ali je tražio veću količinu novaca. Taj razgovor između njega i g. UK je prevodio g. CK koji mu je savjetovao da posudi novac tuženiku jer je isti utjecajna osoba u ministarstvu, da mu trebaju napraviti uslugu i staviti novac na raspolaganje jer da bi to u suprotnom moglo imati negativne posljedice. Naveo je kako je rekao da to može učiniti samo u obliku ugovora o zajmu i posudio mu je tih 5.000,00 € jer više nije imao kod sebe i potpisali su taj ugovor u hotelu. Posudio mu je novac iz razloga jer je trebao novac za bolesnu suprugu, za neku vrstu terapije za gospođu, a ujedno mu je objašnjeno da bi u suprotnom mogao imati negativne posljedice. Taj dan kada se odvijala pozajmica, na sastanku su bili prisutni CK, IK, tužitelj i njegova supruga koja se kasnije pridružila te nije siguran da je gospodin IK bio tamo cijelo vrijeme. Prilikom predaje novca su bili prisutni samo on i tuženik. Koliko se sjeća potvrdu je sastavio CK, misli da je izašao iz prostorije prije predaje novca, a potvrda je sačinjena neposredno prije predaje novca. U početku je g. CK zamolio da ne vrši pritisak na g. UK s obzirom da je utjecajan u ministarstvu no da je tužitelj u jednom trenutku pisanim putem pozvao g. UK da vrati pozajmicu i to putem e-maila. S obzirom da nije bilo reakcije g. UK, angažirao je odvjetnika te je otprilike godinu dana nakon dospijeća pozajmice pozvao tuženika da mu vrati novac. Naveo je kako je vidio g. UK samo tom prigodom, kad mu je posudio novce, od prije ga nije poznavao te da mu nitko nije najavio prije susreta s tuženikom da će tuženik od njega tražiti pozajmicu. Naveo je kako nije točan navod tuženika da su se upoznali iz razloga što su što su mu trebali stručni savjeti i tuženikova pomoć u području lovstva i šumarstva. Naveo je kako je UK htio prodati lovišta koja su bila u vlasništvu trećih osoba i svoje građevinsko zemljište. CK mu je preporučio da se upozna sa tuženikom kako mu tuženik ne bi stvarao probleme u poslovanju tvrtke koju sam kupio Lovišta Diana d.o.o., a budući da je ta tvrtka imala koncesiju. Puno vremena nakon ovog sastanka gdje je tužitelj pozajmio novce tuženiku, tuženik je prodavao neku šumu i CK je pitao tužitelja da li je zainteresiran za kupnju, išao ju je pogledati no tražena cijena mu se činila prevelika pa je nije odlučio kupiti. Dopušta mogućnost da mu je CK naveo da bi procjena, odnosno izmjera drvne zalihe koja je bila predmet njegovog interesa koštala određeni iznos novaca, no međutim, on nikada nije dao nalog da se takva izmjera izvrši. Netočan je navod tuženika da su se oni dogovorili da on u suradnji sa svojim kolegama izvrši izmjeru drvne zalihe i da će on taj posao platiti 5.000,00 €. Kada se dogovarala pozajmica tome je bio sigurno nazočan CK koji je prevodio njegov i tuženikov razgovor, dok se ne sjeća je li je s tim dogovorom oko pozajmice bio upoznat i svjedok IK, odnosno ne sjećam se je li on nazočio prilikom dogovaranja. Misli da je CK bio nazočan kada je on pozajmio novce tuženiku, odnosno kada mu je fizički predao novce. Naveo je kako niti on niti itko drugi nisu angažirali tuženika da izvrši izmjeru, niti mu ponudili bilo kakav iznos novca za taj posao. Misli da je izmjera izvršena čak i prije nego što su o tome razgovarali, odnosno prije nego što je tuženik njemu predložio kupnju šume. Sve i da je htio nije mogao kao fizička osoba dati nalog tuženiku da izvrši tu izmjeru budući da kao stranac ne može kupiti tu šumu već samo preko trgovačkog društva, a takav nalog nije izdao niti preko trgovačkog društva koje je kupio. Tuženik nikada nije na njegove pozive da mu vrati pozajmljeni novac odgovorio na način da on njemu ništa ne duguje, niti osporavao iznos niti da se radi o zajmu. Na traženja o povratu novca on se uvijek oglušivao. Po gotovinu u iznosu od 5.000,00 Eur je otišao u kamper gdje je imao taj iznos novca i predao ga tuženiku u predvorju hotela.
16. Tuženik UK je u svom iskazu naveo kako ga je IK obavijestio da je svoju tvrtku prodao njemačkom investitoru, ovdje tužitelju, te da je CK, kao direktor tvrtke tražio da on dođe na sastanak sa investitorom odnosno s tužiteljem i to kako bi informacijama, odnosno uputama, omogućio da ostvari svoje investicijske ciljeve u Hrvatskoj. Naveo je kako je na tom sastanku nastupao isključivo privatno, a ne kao djelatnik Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Tvrtka koju je tužitelj kupio je već imala lovište, a tužitelja je zanimalo da proširi djelatnost lovstva i na druga područja jer tužitelj nije uspio na natječajima pa ga je zanimalo što on mora učiniti kako bi pospješio svoje izglede da slijedeći put uspije na natječaju. Tužitelj je bio zainteresiran za lovište Kalnik koje ima 10.000 ha kao i za kupnju šuma površine oko 100 ha kako bi ih mogao ograditi i uzgajati divljač. Šuma o kojoj su pregovarali nalazila se unutar područja lovišta Kalnik. Naveo je kako ga je tužitelj pitao da procijeni koliko vrijedi ta šuma, a on mu je rekao svoju procjenu i rekao da će se najbolje znati vrijednost te šume ako se izvrši izmjera. Dogovor je bio da tuženik sa svojim prijateljima izvrši izmjeru i da tužitelj to plati u gotovini, bez računa jer će mu to ispasti jeftinije. Izmjera je izvršena tek u ljeto na jesen 2014. negdje u 7 ili 8 mjesecu kada se uobičajeno mjeri šuma. Šuma je bila u postupku povrata imovine, a vlasnike te šume zastupala je odvjetnica iz Zagreba koja se zove C. Izmjeru je tražio tužitelj, tuženik ju je predložio te ju je tužitelj i prihvatio, a sama izmjera bila je bitna kako bi tužitelj koji je trebao biti kupac i zainteresiran za kupnju te šume mogao dati ponudu vlasnicima šume koje je zastupala odvjetnica. Izmjera je napravljena, izmjereno je preko 40.000 stabala, šumarska norma je oko 1.000 stabala dnevno i račun je iznosio 8.000,00 Eur. Tu izmjeru je podmirio tuženik te je kolegama koji su izvršili izmjeru platio u gotovini iako to nije bio njegov dug budući da se osjećao odgovornim za posao koji je dogovorio s kolegama. U tijeku izmjere je plaćao troškove izmjere i to RK, AK i radnicima koje je on koristio, ukupno je isplatio oko 60.000,00 kn no nisu mu dali potvrdu da ih je isplatio. Naveo je kako je potvrdu na listu 4 spisa on pisao te kao državni službenik nije želio napisati da će taj iznos od 5.000,00 Eur iskoristiti za izmjeru sukladno dogovoru s tužiteljem jer nije ovlašten za taj posao, ali je zato napisao da se radi pozajmici. Tužitelj međutim nije dao niti jedan Euro, a kamoli 5.000,00 Eur. Tužitelj je njemu trebao platiti te novce preko CK jer je rekao da nema gotovinu kod sebe i da B ne rade s gotovinom. CK i IK su bili uz njega i jamčili su mu da ga tužitelj neće prevariti, zato je potpisao potvrdu da mu je pozajmio 5.000,00 Eur iako u stvarnosti niti jednog Eura nije dobio. Moguće je da je krivi datum napisao na potvrdi. Potvrdu na listu 4 je napisao i potpisao, dakle napisao je sadržaj potvrde i potpisao se dok je riječ "original" naknadno nadopisana i to ne njegovom rukom. Naveo je kako tužitelj ima interes da podnese tužbu protiv njega kojom traži povrat zajma koji ne postoji jer je bio zainteresiran za kupnju šume i okolnih šuma oko Kalnika, ali na kraju nije kupio niti tu šumu niti okolne šume. Naveo je kako ga je tužitelj u e- mailovima tražio da mu uplati iznos od 5.000,00€ i to na račun firme, no da mu on na to nije odgovarao jer je to smatrao provokacijom. Naveo je kako od tužitelja nije nikada tražio da mu isplati 8.000,00 Eur koje je u konačnici u 10. ili 11. mjesecu 2014. platio za izmjeru koju je tužitelj naručio. Tužitelj mu je do 15. listopada 2014. trebao vratiti potvrdu o pozajmici budući da nije bilo pozajmice, odnosno bilo je dogovoreno da mu vrati potvrdu nakon što tužitelj plati tu izmjeru bilo CK ili njemu ili direktno onima koji su vršili izmjeru. Do 15. listopada 2014., a niti kasnije tužitelj nije uplatio taj iznos izmjere. Naveo je da kada je tužitelj dobio stvarne podatke o vrijednosti šume, odnosno kada je dobio elaborat nakon izvršene izmjere, tužitelj se počeo povlačiti iz dogovora. Tuženik je izrađeni elaborat dao CK koji ga je početkom studenog 2014. dao tužitelju. Rekao je tužitelju da izmjera košta 90.000,00 kn, a da ako ide bez računa i u gotovini, da će biti manje i tu su se dogovorili oko iznosa od 5.000,00 Eur koji je iznos tužitelj bio dužan platiti na ime izmjere. Naveo je kako nije htio ostaviti pisani trag vezan za posao koji je dogovorio sa tužiteljem i zato nije njemu uputio niti jedan mail vezano za to kada će on isplatiti novce za izvršenu izmjeru. Žalio se CK kako tužitelj nije ispunio svoju obavezu, odnosno platio izmjeru. Na upit tužitelja kada i tko je dao nalog za izmjeru šume i gdje je ta ponuda, odnosno je li tuženik ishodio ponudu prije izmjere šume, tuženik je naveo da ponude nije bilo budući da se nije radilo preko računa, no dogovor između njega i tužitelja je bio da tuženik organizira tu izmjeru, a što je i učinio. Dogovoru između njega i tužitelja su nazočili CK, IK i supruga tužitelja. Nikada prije s tužiteljem nije imao razmirice i probleme, osim ovog financijskog dijela gdje on od potražuje nešto što ja njemu uopće ne dugujem, dok ja od njega potražujem veći iznos koji on meni duguje.
17. Uvidom u Potvrdu (list 4 spisa) za koju je tuženik u svome iskazu naveo kako ju je osobno sastavio i potpisao, utvrđeno je kako u istoj tuženik potvrđuje da je 19. lipnja 2014. u Trakošćanu, posudio gotovinski iznos od 5.000,00 Eur od tužitelja te koji iznos se bez kamata obvezuje vratiti do 15. listopada 2014.
18. Uvidom u dopis –povrat pozajmice od 11. travnja 2018. utvrđeno je kako je tužitelj po punomoćniku odvjetniku pozvao tuženika na povrat zajma temeljem ugovora o zajmu od 19. lipnja 2014. i to na povrat iznosa glavnice od 5.000,00 Eur uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 16. listopada 2014. do isplate, a koji dopis je tuženik zaprimio 17. travnja 2018.
19. Uvidom u e-mail poruku upućenu od strane tuženika **.**.2014. CK na adresu elektroničke pošte [email protected], utvrđeno je kako tuženik u prilogu iste dostavlja podatke o Motovunu– ponudu za posredovanje u kupoprodaji.
20. Uvidom u e-mail predmet: lovišta Forst Eibenstein, upućen od strane tužitelja PK s adrese elektroničke pošte [email protected], **.**.2014. UK uz cc CK i BK, utvrđeno je kako se u istom ukazuje na zdravstveno stanje supruge tuženika, navedeno je da što se tiče projekta prodaje "Građevinsko zemljište Motovun – Istra" kako nisu mogli naći interesenta među građevinskim poduzetnicima jer da je cijena od 30 Eur/m2 ocijenjena previsokom. Navedeno je kako im je izuzetno drago da se nadležno hrvatsko ministarstvo kao i tuženik osobno zalažu za njihove interese te da im je bitno da najkasnije do početka sezone 2015., odnosno da do 2015./2016. imaju dva do tri lovišta koja omogućavaju temelj za turizam u prirodi, lovni turizam i pustolovni turizam za obitelji. Nadalje se u e- mailu precizira što im je potrebno za realizaciju istoga, tip lovišta, lokacije, površine te se navodi kako njihovo poduzeće realizira za Hrvatsku održiv lov i međunarodno povećanje za zaštitom prirode što da predstavlja poticaj za regije Hrvatske od mora do kopna, zaštitu životinjskih i biljnih vrsta od izumiranja te da njihovi projekti imaju dugoročno usmjerenje i najmjenjeni su prije svega građanima i turističkim ustanovama, Ciljevi poduzeća Forst Eibenstein hr i supsidijarnih društava su od 2014. usmjerene na izvršavanje operativnog rada lovišta te se nadalje u tekstu obrazlaže politika poslovanja društva i interesi. U zaključnom dijelu e-maila navedeno je kako bi im bilo drago da tuženik još jednom da preporuke i pruži savjete te da će im biti drago ćuti informacije o nastupima Hrvatske na sajmovima u Njemačkoj i Austriji. U potpisu e-maila naveden je PK, međunarodni koordinator, Forst O, Inh. Fam. PK, Land und Forstbetrieb, general manager: BK te niže Forst Eibenstein hr, hunting & forest d.o.o., izvršni direktor CK.
21. U navedenom kontekstu, odnosno u ime društva, s iste adrese elektroničke pošte te s istim potpisom pri dnu e-maila, su pisani i daljnji e-mailovi koji prileže spisu upućeni tuženiku UK od strane PK. Pa se tako u e-mailu od 20. listopada 2014., između ostalog navodi kako bi bili zahvalni tuženiku ako bi vidio mogućnost da se uz pomoć ministarstva postigne brže rješavanje te da računaju na znanje i podršku tuženika kako bi troškovi zakupa bili u skladu s realnom situacijom. Postavlja se upit o iznosu dugovanja ministarstvu ili tuženiku za podrške i savjetovanja te da u pogledu nastanka troškova žele biti informirani.
22. Uvidom u e-mail upućen od strane tužitelja tuženiku 8. studenog 2014. utvrđeno je kako je u istom navedeno kako je gospodin CK rekao kako tuženik nije u mogućnosti vratiti pozajmicu od 5.000,00 Eur premda je bilo dogovoreno da će se novac vratiti do 15. listopada 2014. Navodi se da budući da su mu pomogli novcem u nuždi da nisu imali namjeru računati kamatu, da je tuženik s tugom tvrdio da mu je novac potreban zbog prodaje zemljišta i bolesti supruge te da je novac dan u čistom povjerenju. Navedeno je kako mu je gospodin CK rekao da je tuženiku hitno potrebno još 3.000,00 Eur no da se tuženik moli za razumijevanje jer iz principa nisu u mogućnosti pozajmiti daljnjih 3.000,00 Eur, žele stabilne i pouzdane poslovne odnose. Što se tiče otvorenog kredita spreman mu je produžiti isti uz rok povrata do 2014/12/31 uz plaćanje kamate od 72,92 Eur te da očekuju uplatu na njihov žiro račun firme otvoren kod Zagrebačke banke d.d. s datumom valute 1. siječnja 2015. Navedeno je da ukoliko dobiju povrat kredita na vrijeme da mogu razgovarati o svemu ostalom. Koja lovišta ih zanimaju poznato je iz prošlog e-maila. Navedeno je kako mu je gospodin CK pričao o sumama, cca 200ha u gorju Krndija i 100ha u Kalniku, obje sume su mu interesantne, zanima ga po kojoj cijeni bi bilo moguće kupiti šume koje su spomenute i u kojem roku je to moguće realizirati. Nada se da je shvaćen ozbiljno po pitanju Kalnika.
23. Uvidom u e-mail upućen 20. listopada 2014. od strane PK tuženiku navedeno je kako ga je direktor društva FORST EIBENSTEIN HR - HUNTING & FOREST d.o.o. izvijestio da je razgovarao s tuženikom te se upit postavlja tuženiku da li je imao priliku obići lovište Diana u Trakošćanu, da im je drago što im tuženik pruža podršku i što se savjetodavno zalaže za njih te da su se odlučili za tri dodatna lovišta koja se opisuju u e-mailu.
24. Uvidom u e-mail upućen od strane tuženika tužitelju 6. prosinca 2014. utvrđeno je kako u istom tuženik između ostalog na znanje dostavlja podatke terenskih izmjera te da su izmjereni podaci stručna podloga za izradu šumskogospodarskog plana kojim se utvrđuju cilj i način, odnosno smjernice gospodarenja kao i sječiva drvna masa te da predlaže da se razmotre dostavljeni šumski podaci za dostavljeni šumoposjed te da donese odluku u pogledu konačne ponude, odnosno korekcije na više prema navedenim iznosima, napominje da su bili vezani krajnjim rokom za dostavu ponude te su stoga 5. prosinca 2014. uputili prodavatelju ponudu za kupnju šumoposjeda po cijeni od 450.000,00 Eur te očekuju odgovor, odnosno poziv na pregovore radi konačne pogodbe te se u prilogu e-maila dostavljaju izvršena izmjera i karte.
25. Uvidom u e-mail upućen od strane tužitelja tuženiku 22. prosinca 2014. utvrđeno je kako se u istom tužitelj zahvaljuje što im je tuženik stavio na raspolaganje stručno mišljenje sa taksativnim elementima za gospodarenje šumom te podatke koji se odnose na šumsko područje O-3, Kalnik-Malinec te se tuženik moli za razumijevanje što mu ranije nisu mogli dati odgovor i ponudu. Navedeno je da je tužitelju njihov direktor u Hrvatskoj telefonskim putem priopćio da su za komercijalnu eksploataciju dobili ponudu koja se u određenoj mjeri razlikuje od njihove no da daju obvezujuću ponudu za kupoprodajnu cijenu te su za moguću brzu realizaciju osigurali sredstva koja su u pripravnosti.
26. Uvidom u e-mail upućen od strane tuženika tužitelju 1. siječnja 2015. utvrđeno je kako u istom tuženik navodi kako su uložili velike napore i uspjeli sniziti traženu cijenu i da smatra kako je tražena cijena od 0,56 Eur/m2 povoljna jer da je sveukupna vrijednost šumoposjeda preko 2.000.000,00 Eur, uzevši u obzir stručne podloge koje je dostavio, odnosno ukupnu drvnu zalihu i godišnji prirast koji uz kvalitetan šumskogospodarski plan osiguravaju održivo gospodarenje i povrat investicije u razdoblju od 5 do 10 godina. Tuženik traži dopuštenje da pokuša dogovoriti kupoprodaju za iznos od 0,54 Eur/m2 kako ne bi nepovratno izgubili mogućnost kupovine predmetne šume.
27. Uvidom u e-mail upućene 10. i 11. veljače 2015. od strane tužitelja tuženiku navedeno je kako je njegov pravni odjel poslao upit za kredit te traži da ga tuženik obavijesti da li je uplaćen novac i na koji račun.
28. U e-mailu od 15. veljače 2015. tuženik u prilogu istog dostavlja CK nacrt Ugovora o istraživanju i savjetovanju u vezi s poslovanjem i upravljanjem po dogovoru.
29. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za društvo FORST EIBENSTEIN HR - HUNTING & FOREST d.o.o. utvrđeno je kako je PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], direktor društva koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno te koji je postao direktor 22.05.2017. dok je uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za isto društvo utvrđeno kako su CK, PK te BK upisani kao članovi društva dok je CK prestao biti direktorom društva 16. kolovoza 2016.
30. Tuženik je tijekom postupka sadržajno isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nikada nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem kao fizičkom osobom niti da je primio od njega zajam, već da je tuženik bio u poslovnom odnosu s tužiteljem koji je djelovao u ime društva, odnosno s trgovačkim društvom kao pravnom osobom i da je novčani iznos koji su predmet protutužbe trebalo isplatiti tuženiku u svrhu ispunjenja svojih ugovornih obveza prema njemu. Tužitelj je istovremeno isticao prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na činjenične navode iz protutužbe navodeći kako on kao fizička osoba nije bio s tuženikom u nikakvom poslovnom odnosu.
31. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu te je odgovoran za njezino ispunjenje te odredbu čl. 342. st. 1. ZOO- a, koja propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.
32. Odredbom čl. 499. ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Sukladno odredbi članka 504. ZOO-a, ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.
33. Odredbom čl. 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
34. Odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj:
111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023; dalje: ZTD) propisano je da trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom. Prema odredbi čl. 10. st. 2 ZTD-a proizlazi da članovi društva sa ograničenom odgovornošću i dioničari dioničkog društva ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno tim Zakonom.
35. Pri tome valja uputiti i na odredbu čl. 7. st. 1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
36. Slijedom navedenog, a s obzirom na utvrđenja proizišla iz provedenih dokaza u postupku, a primarno ocjenom sadržaja iskaza svjedoka CK, tužitelja te ocjenom isprave koja prileži spisu – Potvrde od 19.06.2014. sud je utvrdio kako je toga dana zaključen ugovor o zajmu između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca. Pa je tako svjedok CK, čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan i sukladan ispravama u spisu te iskazu tužitelja, iskazao da je bio prisutan prilikom sastanka na Trakošćanu između g. UK i g. BK te da je tada dana pozajmica od strane BK UK, odnosno naveo je kako je UK predan od strane BK iznos od 5.000,00 Eur u gotovini na ruke te je o tome sastavljen papir, vidio je predaju novca, a da nije bilo nikakvog duga da bi se nešto plaćalo. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako su on i tuženik u hotelu u Trakošćanu 19.06. 2014. zaključili ugovor o zajmu te da je tuženik svojim potpisom na pozajmici priznao da mu je tužitelj pozajmio iznos od 5.000,00 eura, koji iznos mu se obvezao vratiti do 15. listopada 2014. Tuženik je u svom iskazu potvrdio da je on sastavio predmetnu Potvrdu od 19.06.2014. i vlastoručno ju potpisao no sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem je naveo kako je u potvrdi napisao da se radi o pozajmici premda od tužitelja nije dobio niti jedan Eur jer da kao državni službenik nije želio napisati da će taj iznos od 5.000,00 Eur iskoristiti za izmjeru sukladno dogovoru s tužiteljem jer nije ovlašten za taj posao. Navedeno je suprotno iskazu CK koji je iskazao kako na sastanku u Trakošćanu kada je tuženiku od strane tužitelja predan iznos od 5.000,00 Eur nije bila dogovorena poslovna suradnja između stranaka na način da bi po nalogu OK trebao nešto konkretno napraviti odn. da ništa konkretno nije bilo dogovoreno, rečeno je da g. OK istraži malo tržište. OK je nudio od ljudi koji su prodavali šume i zemljišta mogućnost kupnje njihovoj firmi, on je imao puno ideja no na tom sastanku nije bilo riječi o naknadi. Iskazao je kako je njihova tvrtka kupila tvrtku s lovištem u Trakošćanu angažmanom IK prije sastanka u Trakošćanu 2013. godine te ih je IK kasnije i upoznao sa g. OK i o tom konkretnom lovištu nije bilo govora na sastanku u Trakošćanu, na tom sastanku nije bio dogovoren projekt izmjere i procjene šume na Kalniku već je o tome između ostalog bilo riječi. Naime, bila je spomenuta prodaja te šume a izmjeru je radila naknadno Šumarija te ne zna kako je OK došao do te izmjere no o izmjeri na tom sastanku nije bilo riječi. Iskazao je kako njihova tvrtka nije realizirala poslove vezano za dogovore s g. OK jer kako bi netko mogao nuditi kupnju državnog zemljišta, nudio je šumu na Kalniku, no do kupoprodaje tada nije došlo. Govorio je o natječaju za Risnjak koji je raspisalo Ministarstvo poljoprivrede na koji se niu javili. Lovište I je kupljeno prije. Dakle, tuženik primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. ZPP-a nije dokazao da je istom isplaćen predujam za izvršenje posla izmjere niti da je između stranaka dogovorena poslovna suradnja dok dokazanim proizlazi kako je tužitelj predao tuženiku na ruke iznos od 5.000,00 Eur što je tuženik i potvrdio svojim potpisom na potvrdi o primitku novca te koji se iznos tuženik obvezao vratiti tužitelju do 14.10.2014. Tuženik je u svom iskazu naveo kako nije osporio dug kada ga je tužitelj u više navrata pozivao na povrat 5.000,00 EUR, odgovara da je to „smatrao provokacijom“ te navod da je platio 60.000,00 kuna ljudima koji su izmjerili šumu ničime ne dokazuje jednako kao niti navode da je zaključio ikakav ugovor o izmjeri šume, niti dokaz da je takva izmjera izvršena. Tužitelj je tuženika u više navrata pozivao na povrat iznosa zajma. U spisu je vidljivo da je poziv na povrat pozajmice tužitelj prema tuženiku uputio elektronskom poštom dana 8. studenog 2014. u kojem navodi: „Gospodin CK mi je rekao da trenutno niste u mogućnosti vratiti mi pozajmicu u iznosu od 5000 eura.“ ;10. veljače 2015. godine: „Molim Vas da me do sutra navece obavijestite ako ste uplatili novac na koji racun je isti uplacen.", tužitelj je u kasnijoj korespondenciji višekratno pitao za zdravlje supruge tuženika. Iz korespodencije između stranaka ne proizlazi da je tuženik osporio svoju obvezu da tužitelju vrati sredstva koja je pozajmio.
37. Iz dokaza provedenih u postupku sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. ZPP-a, a vezano za činjenične navode iz protutužbe sud nije mogao zaključiti da je tuženik poslovnu suradnju ostvario i bio u ugovornom odnosu s tužiteljem kao fizičkom osobom. Iz korespondencije koja prileži spisu ne proizlazi da bi između stranaka te između tuženika i FORST EIBENSTEIN bio postignut sporazum oko bitnih sastojaka ugovora o poslovnoj suradnji, odnosno koji bi bio sadržaj dogovora, vrijeme kada bi dogovor bio sklopljen te nema podataka o naknadi za izvršenje takve usluge. Tuženik e-mailom od 6. prosinca 2014. dostavlja „podatke terenskih izmjera“ premda nije vidljivo tko bi ga sastavio, nije vidljivo tko ga je naručio, odnosno nije vidljivo da je izradu istog naručio upravo tužitelj. Tužitelj tuženika u e-mailu od 20. listopada 2014. izravno pita koliko duguje Ministarstvu ili tuženiku za njegovu podršku i savjetovanje te ističe da želi biti informiran u pogledu nastanka troškova za savjetovanje dok ne proizlazi da bi isti osim savjetovanja izvršio za tužitelja poslove izmjere šume ili pak da bi se radilo o poslovnoj suradnji za ugovorenu naknadu.
38. Iz nacrta ugovora, koji tuženik dostavlja uz e-mail od 15. veljače 2015. proizlazi da će naknadu platiti trgovačko društvo FE-ŠK d.o.o. koje bi se osnovalo s ciljem kupovine šume, a ne FORST EIBENSTEIN HR - HUNTING & FOREST d.o.o.. Također, u čl. 7 nacrta ugovora navodi se da tuženik naručitelju prilikom sastavljanja ugovora uručuje stručne podloge za ukupno tri šumske površine, ukupne površine više od 1.650ha dok nije navedeno da je izrada istih naručena od strane tužitelja. Da između stranaka nije postignut nikakav dogovor o izradi bilo kakve dokumentacije i cijeni za istu, vidljivo je iz tužiteljevog e-maila tuženiku od 11. svibnja 2015. godine gdje se kao prva tema navodi „pojašnjenje ugovora s vašim sinom“. Dakle, i iz ovog je vidljivo da potencijalna ugovorna strana nekog budućeg ugovora ni ne bi bio tuženik, već njegov sin.
39. Iz svega navedenog, kako u postupku nije dokazano da je između stranaka došlo do sklapanja ugovora na koji se tuženik poziva u protutužbi, sud je našao osnovanim istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelja-protutuženika te je odlučeno kao u izreci presude.
40. Nadalje, kako utvrđenim proizlazi kako je Ugovor o zajmu sklopljen u valuti EUR 2014. što je bilo protivno odredbi čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine, broj 96/2003, 140/2005, 132/2006, 150/2008, 92/2009, 153/2009, 133/2009, 145/2010, 76/2013), kojom je propisano da su plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni u slučajevima propisanima zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke, dok je Odlukom o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji (Narodne novine, broj 111/05 i 16/15) pod glavom IV. navedeno u kojim slučajevima je dopušteno plaćanje i prijenos deviznih sredstava između rezidenata, a što ne obuhvaća i ugovor o zajmu. Stoga je takav ugovor o zajmu, ništetan, s obzirom da je protivan prisilnom propisu – citiranoj odredbi Zakona o deviznom poslovanju, a na temelju odredbe čl. 322. ZOO. Posljedično, primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a svaka ugovorna strana dužna bi bila vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (…) pa posljedično navedenom bi na temelju citirane odredbe tuženik bio dužan vratiti vlasniku novca sporan iznos. to je na temelju citirane odredbe tuženik dužan vratiti tužiteljici, kao vlasnici svega što je činilo imovinu pa tako i predmetnog novčanog potraživanja, upravo iznos od 5.000,00 EUR. S obzirom na navedeno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 EUR na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a.
41. Što se tiče zahtjeva tužitelja za isplatom kamata na dugovani iznos, isti je osnovan na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodove i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da je tuženik znao da je dužan vratiti tužitelju utužen iznos što je utvrđeno uvidom u potvrdu od 14.6.2014. to je tuženik tada postao nepošten stjecatelj i dužan je na temelju odredbe čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO isplatiti tužiteljici zatezne kamate na dugovani iznos koje teku od toga datuma do isplate. Tužitelj stoga osnovano potražuje isplatu zateznih kamata tekućih na utužen iznos od kasnijeg datuma, odnosno od dospijeća do isplate jer sud ne može suditi preko tužbenog zahtjeva. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.
42. U odnosu na odluku o naknadi troškova parničnog postupka temeljem odredbe iz članka 154. stavka 1., a s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u cijelosti tužitelju je kao potreban dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 Eur te podnesaka od 06.03.2019., 19.01.2023., (Tbr. 7/1 i 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine, 138/23 dalje: Tarifa), sastava podneska od 21.09.2018., 20.05.2020., 09.06.2021., 14.10.2021., 08.04.2022. u iznosu od po 50,00 Eur za svaki podnesak (Tbr. 8/3 Tarife) te zastupanja na ročištima 25.09.2018., 28.05.2019., 19.06.2019. 15.2.2022., 29.08.2023., 04.02.2025 i 16.04.2025. u iznosu od po 200,00 Eur za svako (Tbr. 9/1),trošak pristupa na ročište 20.11.2018., 15.02.2022., 16.02.2023., 24.05.2023 koje je odgođeno u iznosu od 50,00 Eur, trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 Eur, što ukupno uvećano za PDV 25% iznosi 3.375,00 Eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti troškove pristojbe na tužbu u iznosu od 92,91 Eur i presudu u iznosu od po 95,56 Eur, prijevod na roč. 19.06.2019 u iznosu od 53,09 Eur, predujam za dostavu u iznosu od 15,46 Eur, pristojba na žalbu u iznosu od 95,56 Eur što ukupno iznosi 3.727,58 Eur. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022), po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.
43. Sud nije kao osnovan priznao tužitelju zatražen trošak sastava požurnica podnesaka od 11.6.2018., 04.09.2018., 08.07.2020, 23.03.2021. obzirom na to da isti ne predstavljaju trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a kao nužan trošak za vođenje konkretnog postupka za sastav kojih bi tužitelj ostvarivao pravo na naknadu dok podnesak od 21.05.2018. za sastav kojeg je tužitelj potraživao naknadu ne prileži spisu.
44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke rješenja.
U Sesvetama 28. svibnja 2025.
Sudac
Iva Raos
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja-protutuženika
2. Punomoćniku tuženika-protutužitelja