REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA
48260 KRIŽEVCI
Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14
Poslovni broj: P-982/2019-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovrekoviću, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane punomoćniku Jugoslavu Puran odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB; 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Porobija & Porobija u Zagrebu, radi ništetnosti i dr., nakon javne i glavne rasprave zaključene 7. travnja 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 28. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u člancima 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu, broj 7103006140 sklopljenog dana 07. veljače 2006. između tužiteljice BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB:92963223473 na iznos 145.791,04 CHF obračunato prema srednjem
tečaju HNB-a na dan isplate kredita u dijelu u kojem su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.
II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB:92963223473 da tužiteljici BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 14.805,14 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svako pojedinog iznosa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope- kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da kamata teče na iznos od:
- 2,53 € od 10.11.2008. do isplate,
-15,42 € od 10.01.2009. do isplate,
-19,47 € od 10.02.2009. do isplate,
-14,42 € od 22.03.2009. do isplate,
-11,27 € od 20.04.2009. do isplate,
-11,12 € od 08.06.2009. do isplate,
- 9,15 € od 15.06.2009. do isplate,
- 9,15 € od 20.07.2009. do isplate,
- 5,73 € od 17.08.2009. do isplate,
- 9,68 € od 16.09.2009. do isplate,
- 9,08 € od 16.11.2009. do isplate,
-12,23 € od 30.11.2009. do isplate,
- 7,97 € od 17.12.2009. do isplate,
-20,40 € od 21.01.2010. do isplate,
-23,44 € od 18.02.2010. do isplate,
-26,10 € od 18.03.2010. do isplate,
-32,34 € od 21.04.2010. do isplate,
-36,41 € od 21.05.2010. do isplate,
-48,79 € od 14.06.2010. do isplate,
-66,55 € od 14.07.2010. do isplate,
-60,69 € od 16.08.2010. do isplate,
-75,33 € od 23.09.2010. do isplate,
-70,68 € od 18.10.2010. do isplate,
-77,50 € od 15.11.2010. do isplate,
-101,17 € od 17.12.2010. do isplate,
-102,26 € od 02.03.2011. do isplate,
-105,00 € od 21.03.2011. do isplate,
- 98,13 € od 20.04.2011. do isplate,
-112,24 € od 18.05.2011. do isplate,
-140,70 € od 17.06.2011. do isplate,
-166,15 € od 15.07.2011. do isplate,
-180,02 € od 18.08.2011. do isplate,
-133,83 € od 23.09.2011. do isplate,
-138,27 € od 28.09.2011. do isplate,
-141,79 € od 04.10.2011. do isplate,
-127,53 € od 16.11.2011. do isplate,
-132,69 € od 15.12.2011. do isplate,
-148,01 € od 15.01.2012. do isplate,
-152,61 € od 15.02.2012. do isplate,
-147,59 € od 15.03.2012. do isplate,
-146,84 € od 15.04.2012. do isplate,
-149,38 € od 15.05.2012. do isplate,
-153,80 € od 15.06.2012. do isplate,
-148,29 € od 15.07.2012. do isplate,
-146,76 € od 15.08.2012. do isplate,
-136,41 € od 19.09.2012. do isplate,
-145,47 € od 18.10.2012. do isplate,
-150,21 € od 21.11.2012. do isplate,
-147,89 € od 19.12.2012. do isplate,
-136,19 € od 17.01.2013. do isplate,
-140,91 € od 15.02.2013. do isplate,
-146,06 € od 21.03.2013. do isplate,
-150,65 € od 19.04.2013. do isplate,
-132,18 € od 22.05.2013. do isplate,
-135,01 € od 24.06.2013. do isplate,
-134,53 € od 18.07.2013. do isplate,
-134,53 € od 23.08.2013. do isplate,
-139,92 € od 19.09.2013. do isplate,
-141,71 € od 21.10.2013. do isplate,
-146,28 € od 26.11.2013. do isplate,
-149,13 € od 19.12.2013. do isplate,
-147,93 € od 28.01.2014. do isplate,
-138,69 € od 19.02.2014. do isplate,
-141,56 € od 19.03.2014. do isplate,
-138,66 € od 17.04.2014. do isplate,
-133,98 € od 20.05.2014. do isplate,
-134,86 € od 24.06.2014. do isplate,
-139,00 € od 25.07.2014. do isplate,
-140,47 € od 22.08.2014. do isplate,
-143,15 € od 19.09.2014. do isplate,
-145,14 € od 15.10.2014. do isplate,
-149,70 € od 19.11.2014. do isplate,
-148,43 € od 19.12.2014. do isplate,
-231,99 € od 03.02.2015. do isplate,
-150,30 € od 20.02.2015. do isplate,
-150,30 € od 17.03.2015. do isplate,
-150,30 € od 20.04.2015. do isplate,
-150,30 € od 18.05.2015. do isplate,
-150,30 € od 15.06.2015. do isplate,
-150,30 € od 15.07.2015. do isplate,
-150,30 € od 15.08.2015. do isplate,
-150,30 € od 17.09.2015. do isplate,
-5.853,59 od 01.10.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.921,69 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve do 31.07.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope- kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da kamata teče na iznos od:
-37,44 € od 17.01.2008. do isplate,
-36,93 € od 22.02.2008. do isplate,
-72,31 € od 10.03.2008. do isplate,
-71,36 € od 10.04.2008. do isplate,
-70,31 € od 10.05.2008. do isplate,
-70,30 € od 10.06.2008. do isplate,
-69,75 € od 10.07.2008. do isplate,
-69,32 € od 10.08.2008. do isplate,
-69,63 € od 10.09.2008. do isplate,
-71,88 € od 10.10.2008. do isplate,
-74,30 € od 10.11.2008. do isplate,
-72,02 € od 10.12.2008. do isplate,
-76,34 € od 10.01.2009. do isplate,
-76,98 € od 10.02.2009. do isplate,
-76,18 € od 22.03.2009. do isplate,
-75,68 € od 20.04.2009. do isplate,
-75,66 € od 08.06.2009. do isplate,
-75,35 € od 15.06.2009. do isplate,
-75,35 € od 20.07.2009. do isplate,
-101,82 € od 17.08.2009. do isplate,
-102,67 € od 16.09.2009. do isplate,
-102,54 € od 16.11.2009. do isplate,
-103,22 € od 30.11.2009. do isplate,
-102,31 € od 17.12.2009. do isplate,
-104,99 € od 21.01.2010. do isplate,
-105,64 € od 18.02.2010. do isplate,
-106,21 € od 18.03.2010. do isplate,
-107,56 € od 21.04.2010. do isplate,
-108,44 € od 21.05.2010. do isplate,
-111,10 € od 14.06.2010. do isplate,
-114,93 € od 14.07.2010. do isplate,
-113,67 € od 16.08.2010. do isplate
-116,82 € od 23.09.2010. do isplate,
-115,82 € od 18.10.2010. do isplate,
-117,29 € od 15.11.2010. do isplate,
-72,63 € od 17.12.2010. do isplate,
-72,77 € od 02.03.2011. do isplate,
-73,12 € od 21.03.2011. do isplate,
-72,24 € od 20.04.2011. do isplate,
-74,05 € od 18.05.2011. do isplate,
-77,69 € od 17.06.2011. do isplate,
-80,94 € od 15.07.2011. do isplate,
-138,37 € od 18.08.2011. do isplate,
-112,17 € od 23.09.2011. do isplate,
-113,00 € od 28.09.2011. do isplate,
-113,66 € od 04.10.2011. do isplate,
-111,00 € od 16.11.2011. do isplate,
-111,96 € od 15.12.2011. do isplate,
-63,31 € od 15.01.2012. do isplate,
-63,79 € od 15.02.2012. do isplate,
-63,27 € od 15.03.2012. do isplate,
-63,19 € od 15.04.2012. do isplate,
-63,45 € od 15.05.2012. do isplate,
-63,91 € od 15.06.2012. do isplate,
-63,34 € od 15.07.2012. do isplate,
-63,18 € od 15.08.2012. do isplate,
-62,12 € od 19.09.2012. do isplate,
-63,05 € od 18.10.2012. do isplate,
-63,54 € od 21.11.2012. do isplate,
-63,30 € od 19.12.2012. do isplate,
-62,10 € od 17.01.2013. do isplate,
-62,58 € od 15.02.2013. do isplate,
-63,11 € od 21.03.2013. do isplate,
-63,58 € od 19.04.2013. do isplate,
-61,68 € od 22.05.2013. do isplate,
-61,97 € od 24.06.2013. do isplate,
-61,92 € od 18.07.2013. do isplate,
-61,92 € od 23.08.2013. do isplate,
-62,48 € od 19.09.2013. do isplate,
-62,66 € od 21.10.2013. do isplate,
-63,13 € od 26.11.2013. do isplate,
-63,43 € od 19.12.2013. do isplate,
-63,30 € od 28.01.2014. do isplate,
-72,66 € od 01.10.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 6.984,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude tj. 28. svibnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 375,00 eura.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio dana 12. lipnja 2019. godine tužbu u kojoj navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili dana 07.02.2006. Ugovor o kreditu, broj 7103006140, na iznos od 145.791,04 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, a što je na dan isplate kredita 09.02.2006. iznosilo 690.090,73 kn. Kredit je odobren i iskorišten za kupnju stambenog objekta. Otplata kredita ugovorena je na rok od 29 godina nakon prijenosa kredita u otplatu. Ugovorom o kreditu ugovorena je redovna kamata od 4,50%. Anuiteti dospijevaju na naplatu prvog dana u mjesecu. Prvi anuitet dospio je na naplatu 01.04.2006., a zadnji dospijeva najkasnije 07.02.2036. Ugovorom o kreditu predviđena je otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. U navedeni ugovor o kreditu između tužiteljice i tuženika, tuženik je uvrstio odredbe o kamatnoj stopi koja je tijekom otplate kredita promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora-tuženika, odnosno promjenjiva je temeljem jednostrane odluke tuženika. Prilikom sklapanja ugovora o takvoj ugovornoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica imala mogućnost na takvu odredbu utjecati. Navedena odredba imala je za posljedicu, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača budući da cijena (kamate) kredita kao bitan sastojak ugovora za tužiteljicu nije precizno određena niti odrediva, a zbog nedostatka egzaktnih parametara za njezino određivanje. Stoga je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u Ugovoru o kreditu nepoštena, te time i ništetna sukladno čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) važećeg u vrijeme sklapanju ugovora o kreditu. Ništetnost takve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena je pravomoćnim presudama i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o osnovanosti ove tužbe postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. Prema navedenoj presudi VTS-a potvrđena je presuda TS u Zagrebu broj P- 1401/12 u dijelu točki 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke kojom je utvrđeno da je među ostalim i tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. počinio povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, a koja povreda traje i dalje, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa je stoga ništetna. Ista presuda potvrđena je i odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. Prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tuženik je svjesno propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF utemeljene na potpunoj obavijesti. Tuženik nije upoznao tužiteljicu o općem riziku vezanja glavnice kredita za valutu švicarski franak, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu euro, da je rast tečaja švicarskog franka gotovo potpuno izvjestan kao ni o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Niti o toj odredbi se prilikom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo već je tuženik odredbu unaprijed formulirao te tužiteljica nije utjecala niti je mogla utjecati na takvu odredbu. Takvim postupanjem tuženik je počinio povredu Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega je odredba o vezanju glavnice kredita za valutu švicarski franak iz Ugovora o kreditu nepoštena, a time i ništetna. Ništetnost navedenih odredbi u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF potvrđena je pravomoćnim presudama donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa tako o osnovanosti ovih navoda postoji pravomoćna presuda TS u Zagrebu, br. P-1401/2012 od 04.07.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF potvrđena presudom VTS-a RH broj 6632/17-10 od 14.06.2018. Navedenom presudom VTS-a broj 6632/17-10 potvrđena je presuda TS u Zagrebu broj 1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točki 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke kojim je utvrđeno da je tuženik među ostalim i tuženik u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita uvrštenjem u ugovore o kreditima nepoštenih i ništetnih odredbi kojima je ugovoreno da je glavnica kredita vezana za valutu CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, među ostalim i tuženik, potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te da je navedeno za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Iznosi anuiteta u kunskoj protuvrijednosti koje je tužiteljica tijekom otplate kredita plaćala tuženiku uslijed primjene nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli definitivno i potvrđuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice budući da je kompletan rizik takvih odredbi prenesen na teret tužiteljice koji se manifestirao upravo kroz izuzetno visok porast anuiteta. Dodatkom Ugovoru o kreditu od dana 27.01.2016. predmetni kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran je u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Unatoč tome, tužiteljici niti provedbom konverzije kredita nije nadoknađen iznos koji je uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu preplatila tuženiku te stoga ima pravni interes za podnošenjem ove tužbe. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu jedina namjera tužiteljice bila je prekinuti daljnji rizik rasta već prevelikih anuiteta prema osnovnom ugovoru. Dodatak ugovoru o kreditu, kao i osnovni ugovor, tuženik je jednostrano pripremio te kao tipski i adhezijski ugovor bez prethodnog pregovaranja o njegovom sadržaju i mogućim posljedicama ugovaranja odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici ponudio sklapanje takvog dodatka. Navedeni dodatak ugovoru tužiteljica je bila primorana prihvatiti isključivo kako bi otklonila rizik daljnjeg rasta mjesečnih anuiteta. Kako i prije, tako i nakon konverzije kredita tužiteljica je redovito ispunjavala svoje obaveze iz ugovora prema zahtjevima tuženika. Redovnom mjesečnom otplatom kredita, tužiteljica je tuženiku do dana 01.01.2016. platila ukupan iznos od 525.399,75 kn. S obzirom da nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nisu valjani elementi izračuna obveze po kreditu, tužiteljica smatra da je njezinu obvezu prema ugovoru potrebno obračunat i primjenom tečaja za CHF na dan isplate kredita uz primjenu prve, ugovorene kamatne stope. Takvim pristupom te primjenom ugovorene kamatne stope od 4,50% na kunski iznos plasiranog kredita u visini od 688.161,26 kn ukupno zaduženje po anuitetima do 01.01.2016. iznosi 415.048,42 kn. Razlika navedenih iznosa čini iznos preplate tužiteljice po anuitetima tijekom otplate kredita u iznosu od 110.351,33 kn. Također, prema izračunu konverzije, na dan 01.01.2016. je glavnica kredita u EUR u kunskoj protuvrijednosti iznosila je 599.253,61 kn dok je glavnica u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema početnom otplatnom planu iznosila je 545.449,43 kn što čini razliku u glavnici u iznosu od 53.804,18 kn. Dakle, uslijed primjene nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu tužiteljica je tuženiku preplatila ukupan iznos od 164.155,51 kn, a koji ovom tužbom potražuje. U prilog valjanosti obračuna preplaćenog iznosa tužiteljica dostavlja prikaz obračuna temeljem kojeg je utvrđena razlika između obveze po kreditu i stvarno plaćenog iznosa prema metodologiji koju je tužiteljica objasnila. Ukoliko pak tuženik osporava osim osnove i visinu potraživanja obračunatog u priloženom izračunu i zatraži drugi način izračuna razlike plaćenog iznosa prema podacima i ispravama koje će dostaviti, a koji upravo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stanaka nisu tužiteljici poznati, tužiteljica pridržava pravo da tužbeni zahtjev konačno postavi nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja u postupku, te stoga smatra da se u takvoj situaciji opravdano ovu tužbu ima smatrati tužbom podnesenom sukladno čl. 186.b ZPP-a. Stoga tužitelj podnosi ovu tužbu te predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbi navedenog Ugovora o kreditu, kojim je određeno da se isplata glavnice i otplata anuiteta veže uz CHF, ugovorena promjenjiva kamatna stopa te naloži isplata pretplaćenog iznosa s osnove tečajnih razlika i razlika s osnove promjenjive kamatne stope, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana uplate svakog pojedinog iznosa. Potražuje trošak.
2. U odgovoru na tužbu od 12. kolovoza 2019. godine tuženik ističe da kako je vidljivo iz tužbe tužitelj postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da utvrdi ništetnost dijelova članka čl. 1. čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu od 27. siječnja 2016. i kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim traži od suda da naloži banci platiti iznos od 164.155,51 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate. Tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna) kao i činjenice razloga kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik osporava osnovu i tijek zakonskih zateznih kamata. Tužitelj se protivi tužiteljevom dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja, s obzirom, da se, u konkretnom slučaju, spor vodi u vezi pravnog pitanja, o čemu tuženik detaljnije izlaže u nastavku. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 12. lipnja 2014. godine. Predmetni kredit konvertiran je sukladno odredbama Zakona o izmjena i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 – u nastavku "ZID ZPK/15"), s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 5. siječnja 2016. godine sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnova svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Tužena banka ukazuje na to da je sukladno članku 19.d. ZID ZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije bila dužna pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama. Prema tome, na strani banke postoji zakonska presumpcija da je izračun izvršen u skladu sa zakonom, s obzirom na to da je to upravo i potvrdio neovisni revizor. Konverzija kredita nastupila je: na temelju očitovanja volje tužitelja koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu u CHF, da se njegov kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15 i to ii) nakon što je tužitelj, u skladu s odredbama ZID ZPK/15 dobio od banke zakonom propisane, iscrpne podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li, ili neće prihvatiti konverziju, uključujući podatak o pretplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, u brojčanom iznosu pri čemu je sam način izračuna konverzije zakonodavac izričito propisao u članku 19.c ZID ZPK/15 na način da je banka bila dužna (i) početno odobrenu CHF glavnicu kredita pretvoriti u EUR glavnicu po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (ii) početno ugovorenu kamatnu stopu CHF kredita zamijeniti EUR kamatnom stopom koju je tužena banka primjenjivala na EUR kredite na datum sklapanja CHF ugovora o kreditu (iii) iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih CHF anuiteta pretvoriti u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate pri čemu su takvi iznosi pretvoreni u EUR predstavljali osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih po novom EUR otplatnom planu (iv) ukupno uplaćene iznose (preračunate u EUR), a koji su veći od iznosa potrebnih uplata po usporednom EUR kreditu rasporediti kao preplatu te iskoristiti za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplatiti korisniku kredita, ovisno koji je od dva moguća, zakonom propisana slučaja, nastupio (v) pri čemu na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, snosio potrošač. Takvo zakonsko rješenje iz ZID ZPK/15 bilo je naročito propagirano u javnosti, kako od strane zakonodavca, tako i od strane interesnih skupina potrošača, između ostaloga, radi „trajnog eliminiranja neravnopravnog položaja dužnika u CHF s ciljem otklanjanja posljedica velikih tečajnih neravnoteža u odnosu nacionalne hrvatske valute i CHF“ i rasterećenja općinskih sudova smanjenjem broja tužbi, a tužena banka bila je u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit, što je ona i učinila pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija iz ZID ZPK/15; pa je time naposljetku, sukladno intenciji zakonodavca tužitelj stavljen u položaj kao da je otpočetka, cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru, izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR, sve na način koji je bio utemeljen na valjano, od strane banke primijenjenim, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15, uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Konkretni tužitelj je, dakle, svojom slobodnom voljom, prihvatio konverziju. Sklapanjem dodatka/aneksa ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika nastao je pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti. Tužitelj, međutim, u ovom sporu tvrdi da ga tako iskazana volja u pravnom poslu sklopljenom radi prihvata konverzije, ne obvezuje, te i dalje unatoč prihvatu konverzije, traži povrat uvodno naznačenih iznosa na temelju stjecanja bez osnove, pozivajući se i dalje na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, i/ili valutne klauzule iz izvornog ugovora. Za takvo stajalište nema uporišta u primjeni materijalnog prava, kao što se to obrazlaže u nastavku. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija odnosi se na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope. Njime su ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima koji je bio predmetom konverzije) temeljem koje su se tužitelj (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote. Taj pravni posao bio je, kao što je to opće poznato, ujedno ekonomski nepovoljan za tuženu banku, ali je ona po svemu postupila u skladu sa zakonom. Banka je pri tome po ZID ZPK/15 bila dužna napraviti „novi otplatni plan“ i njime zamijeniti „početno utvrđeni otplatni plan“ (čl. 19.c, stavak (1) točka 3. ZID ZPK/15) s „novim anuitetima u EUR“, te svim „izmjenama ugovornih uvjeta“ koji uključuju, „iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta“. Naposljetku, banka je klijentu (ovdje tužitelju) bila dužna dostaviti propisani „izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu“ (čl. 19.e ZID ZPK/15), a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili ne prihvatiti tu ponudu. Ako tužitelju ponuda nije odgovarala, nije trebao prihvatiti konverziju. Kad je tužitelj razmatrao mogućnost konverzije, najprije je prihvaćao „izračun konverzije“ utemeljen na „novom otplatnom planu“, te predviđen pravilima iz članka 19.c. ZID ZPK/15, a u kojem su, između ostaloga, točnom brojkom bile navedene sve kamatne stope koje su se morale primijeniti kroz cijelo već proteklo razdoblje otplate. Nakon toga, sklapao se spomenuti pravni posao koji je po sili zakonskog uređenja, uključivao:
1. promjenu valute kredita iz CHF u EUR,
2. promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovoru, te i ubuduće, na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuje sve one promjenjive kamatne stope – prikazane u apsolutnom iznosu - koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR,
3. utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te
4. sporazuma o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje uplaćenog iznosa. Dakle, sklapanjem dodatka, tužitelj i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, te su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što smisleno isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenoga bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF-u, koji je konverzijom ab initio, otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor), temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potraživanje preplate. Kako su međutim voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio), pa je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita. U potvrdu ovog stajališta, govori i shvaćanje VSRH iz odluke Rev 1172/2018 od 19. ožujka 2019. koje eliminira zahtjeve po osnovi razlike kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije kredita: „U odnosu na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su utvrđene ništetnim: Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora“. Ta je praksa nadalje potvrđena i u praksi brojnih županijskih sudova u zemlji. Iz navedenoga proizlazi i daljnji zaključak: ako je tužitelj iz bilo kojeg razloga smatrao da mu zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi, jer su po njegovu mišljenju trebali biti u bilo kojem pogledu drukčiji, tada nije trebao prihvatiti konverziju, koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u ZID ZPK/15. Tužitelj je, za razliku od tužene banke, imao punu slobodu izbora, kojom se i koristio. Stoga su i razlozi na koje se tužitelj konkretno poziva u tužbi, načelno u pravnom smislu pravno nerelevantni, jer je tužitelj prethodno prihvatio ponudu na konverziju takvu kakvom ju je zakonodavac definirao. U takvim okolnostima tuženik predlaže da sud primijeni načelo pacta sunt servanda, u skladu s važećim propisima. U vezi s time, tek podredno valja istaknuti da tužiteljeve tvrdnje nemaju uporišta u pravu, kako se to obrazlaže u nastavku. Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope u EUR kredite. Tužitelj se, što izravno, što neizravno, poziva na pravomoćnu presudu VTSRH iz kolektivnog spora (Pž-7129/13.) presudu VSRH (Revt 249/14) i ocjenu Ustavnog suda RH (U-III-2521/15) koje su potvrdile da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnim ugovorima svih banaka u RH u CHF kreditima bile nejasne, nerazumljive, odnosno nepoštene, jer nisu omogućavale potrošaču da predvidi buduće posljedice njihove primjene tijekom razdoblja trajanja ugovora o kreditu. Naime, konverzija ugovora o kreditu sklopljenom uz valutnu klauzulu u CHF- u u ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u EUR, u Republici Hrvatskoj nije bila posljedica intervencije državnog suda u sadržaj ugovora o kreditu, kao što nije niti posljedica intervencije zakonodavca u sadržaj ugovora između tužitelja i tužene banke, na način da bi potrošač bio prisiljen prihvatiti konverziju. U Hrvatskoj nijednom potrošaču, pa tako ni tužitelju nitko nije nametnuo da prihvati konverziju, dakle ni sud, ni zakonodavac, a ponajmanje tužena banka. Odluka VSRH Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019, na koju se tužitelj poziva, usvojena je u odnosu na procesno-pravno pitanje dopuštenosti postavljanja deklaratornog tužbenog zahtjeva i zadržavanja pravnog interesa postaviti takav tužbeni zahtjev nakon konverzije. U konkretnom predmetu, pozivanje na stavove iz odluka VSRH Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. koje se odnose na isključivo načelno, procesno-pravno pitanje dopuštenosti postavljanja deklaratornih tužbenih zahtjeva, potpuno je promašeno. U odluci Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019, VSRH se niti u najmanjoj mjeri, nije izjašnjavao o pravu korisnika kredita, koji su izvršili konverziju, nakon te konverzije, ostvarivati pravo na povrat razlike između stvarno plaćene kamate i početne kamate iz ugovora. U vezi s time, tek podredno valja istaknuti da tužiteljeve tvrdnje također nemaju uporišta u pravu, kako se to obrazlaže u nastavku. Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja, kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja pretplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi, uzeta u obzir na način kako je propisano ZID ZPK/15. ZID ZPK/15 je propisao osnovno načelo konverzije podrazumijevajući konverziju kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, radi promjene valutne klauzule na način da se položaj potrošača s kreditom s CHF valutnom klauzulom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Prihvatom konverzije, CHF valutna klauzula nadomještena je EUR valutnom klauzulom. Sklapanjem dodatka, tužitelj i tužena banka su u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji, uključujući i po osnovi promjena CHF tečaja. „Novi otplatni plan“ iz čl. 19.c, stavak (1) točka 3.) ZID ZPK/15, a koji je zamijenio „početno utvrđeni otplatni plan“ uključivao je „iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa“ ali i „sve ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta“. Sve tužiteljeve uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita, ovisno koji je slučaj bio primjenjiv. Izračun preplate uzeo je u obzir sve promjene CHF tečaja, kako je to razvidno iz kolone „primijenjeni CHF tečaj“ sadržanom u Izračunu konverzije na dan 30.09.2015. Nadalje, svi uplaćeni iznosi su, sukladno odredbi članka 19.c. st.1. t. 4. ZID ZPK/15 preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate, i to točno, zakonom određenom „tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR“. Upravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom, koji je uključivao sve promjene, pa tako i promjene tečaja, koje su uvjetovale izmjenu početnog plana i početnih anuiteta. Naposljetku, sukladno izričitoj odredbi članka 19.c. st.1. t. 5. treća alineja ZID ZPK/15 na iznos preplate tužena banka nije bila dužna obračunati ni kamatu niti tečajnu razliku, već je njih snosio potrošač. Stoga, i u odnosu na ovo pitanje tuženik upućuje na razmatranja pod A), a podredno ukazuje na odredbe čl. 19.c. ZID ZPK/15 iz koje proizlazi opisani način na koji je zakonodavac uredio, a tužitelj prihvatio, obračun takve preplate, a čime su, stranke, posljedice eventualno ništetne CHF valutne klauzule, također sporazumno, trajno i konačno uredile ab initio i nadomjestile EUR valutnom klauzulom. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.
3. Tužitelj je podnescima od 13. veljače 2023. i od 4. ožujka 2025. specificirao tužbeni zahtjev, odnosno isti uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te promjenom valute Republike Hrvatske iz kuna u eure, pa u kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva potražuje isplatu s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a i promjenjive kamatne stope kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 14.805,14 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te isplatu iznosa od 5.921,69 eura, na ime razlike u glavnici obračunate u konverziji nastale uslijed primjene ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kojoj preinaci se tuženik podneskom od 17. veljače 2025. protivio te istaknuo prigovor zastare.
4. Podneskom od 4. travnja 2025. tužitelj navod da je na ročištu održanom 28. veljače 2025. godine u ovom predmetu knjigovodstveno-financijski vještak se izjasnio da je prilikom konverzije kredita tužiteljici priznata preplata po kreditu u iznosu od 70,37 eura pa stoga precizira tužbeni zahtjev na način da navedenu preplatu uračunava u svoje potraživanje zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose s osnove promjene kamatne stope u točki 3. izreke i to kamatu na preplatu po anuitetu iz studenog 2007. u iznosu od 36,69 € koja teče od 14. studenog 2007. i po anuitetu iz prosinca 2007. godine u iznosu od 35,97 € koja teče od 14. prosinca 2007. Sukladno priloženom obračunu, zakonska zatezna kamata na ukupni iznos od 72,66 € do dana konverzije 30. rujna 2015. godine iznosila je 73,15 €, dakle i više od priznate preplate, pa tužiteljica na navedeni iznos od 72,66 € kamatu sada potražuje od dana 01. listopada 2015. do isplate, kojem podnesku se tuženik nije protivio.
5. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u Ugovor, plan otplate, podaci vezani za kamatnu stopu, dodatak ugovora o kreditu, sudska praksa, izračun više plaćenih anuiteta /list 6-54/, izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita, dopis, izračun konverzije, prijedlog izmjena, pregled otvorenih stavaka /list 66-81/, sudska praksa /list 89-98, 134-163, 171-178, 197-214/, saslušanje tužitelja /316-318/, saslušana je tužiteljica/383-384/ te je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za ekonomiju, računovodstvo i financije PS iz [adresa] nalaz/104-122/, dopuna nalaza /184-192 , 248-255 i 259-260 te iskaz 163/.
6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13,, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP) sud je utvrdio da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnova s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a i ugovorene promjenjive kamatne stope, te utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj:10/06/ kreditna partija 7103006140 od 7. veljače 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika koje se odnose na valutnu klauzulu i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu te Dodataka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita uz valutnu klauzulu u EUR, zaključenog u Križevcima 27.01.2016.
8. Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, status potrošača tužitelja, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. oznake P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presuda Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015., kao i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH Rev-2221/18-11 od 03. rujna 2019., te da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe i da li tužitelj ima pravo na obeštećenje obzirom da je sklopljen Dodatak Ugovoru odnosno izvršena je konverzija tog kredita u valutu EUR, kao i da li je osnovan prigovor zastare.
9. Iz Ugovora o namjenskom kreditu broj:10/06/ kreditna partija 7103006140 od 7. veljače 2006. (list 6-8 spisa) proizlazi da su isti sklopili ovdje tužitelj i tuženik te je istim kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 145.791,04 CHF, da se kredit odobrava za kupnju kuće u [adresa], da je rok otplate kredita 29 godina, u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 743,09 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za HNB-a, na dan plaćanja, zatim da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 4,5% godišnje. Člankom 7. navedenog Ugovora propisano je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke kreditora.
10. Iz Dodataka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita uz valutnu klauzulu u EUR, od 27. siječnja 2016. /9-11/ proizlazi da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita se tim Dodatkom regulira konverzija kredita denominiranog u kunama, s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.09.2015. iznosi 826.860,51 kuna, a prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate na dan uplata, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do dana 30. 09. 2015. za iznos od 530,20 kune, pa sukladno čl. 6. ukupan iznos pretplate se koristi namirenje budućih dospjelih anuiteta/rata po kreditu u valuti euro, na način da će se 50 % anuiteta podmiruje iz pretplate do iskorištenja cijelog iznosa pretplate. Nadalje, istim dodatkom je utvrđeno da kamatna stopa predstavlja zbroj promjenjivog dijela kamatne stope i fiksnog dijela kamatne stope koja na dan 30. 09. 2015 iznosi 5,84 %.
11. Iz dopisa od 12. 11. 2015., informativnog izračuna konverzije izračuna konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku i prijedloga izmjene ugovora o kreditu /44-63/, u bitnom proizlazi da glavnica isplaćenog kredita na dan isplate kredita iznosi 93878,96 eura, da nedospjela glavnica na dan 30. 09. 2015. po usporednom kreditu s valutnom klauzulom iznosi 79.213,67 eura, da razlika u glavnici između kredita s vk u CHF i usporenog kredita s vk u EUR iznosi 222.295,60 kuna, da pretplata iznosi 69,47 eura, te iznos nove redovne obveze sa valutnom klauzulom u EUR na dan 30.09.2015. iznosi 556,62 EUR.
12. Sadržaj ostalih isprava u spisu među strankama nije bio sporan te se posebno ne izlaže.
13. Iz nalaza i mišljenja vještaka PS, dipl. oec. od 22. rujna 2020., proizlazi da uzevši u obzir ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, da vještačenjem utvrđena visina preplaćene obveze zbog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule prema kojoj se otplata kredita veže uz valutu CHF po Ugovoru o namjenskom kreditu broj:10/06/ kreditna partija 7103006140 od 7. veljače 2006. iznosi s osnove pretplate kamate 44.617,36 kuna, s osnove pretplate anuiteta za tečajnu razliku 67.445,41 kuna i s osnove uvećanja glavnice nakon provedbe konverzije iznosi 44.103,91 kuna.
14. Iz dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka PS, dipl. oec. od 31. siječnja 2023. proizlazi da vještačenjem utvrđena visina preplaćene obveze zbog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule prema kojoj se otplata kredita veže uz valutu CHF po Ugovoru o namjenskom kreditu broj:10/06/ kreditna partija 7103006140 od 7. veljače 2006. iznosi s osnove pretplate anuiteta za tečajnu razliku 67.445,41 kuna/8.951,55 eura, s osnove pretplate anuiteta za kamatnu stopu iznosi 44.617,36 kuna/5.921,69 eura i s osnove uvećanja glavnice nakon provedbe konverzije iznosi 44.103,91 kuna/5.853,59 eura.
15. Iz očitovanja na prigovore tuženika stalnog sudskog vještaka PS, dipl. oec. od 31. siječnja 2023. od 30. siječnja 2025. proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima od 21. kolovoza 2020., poslovni broj: P-982/2019-15, po sucu tog suda Višnji Fureš, bilo određeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje u ovom parničnom predmetu, kojim je bilo potrebno utvrditi da li je tužiteljica BS eventualno platila veći iznos dugovanja tuženiku nego što bi platila da Ugovorom o namjenskom kreditu broj 10/06 (kreditna partija 7103006140) od 7. veljače 2006. godine zaključenim sa tuženikom Zagrebačkom bankom d.d. nije bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, što je u Nalazu i mišljenju od 22. rujna 2020. godine i iskazano. Navodi da je do promjene kamatne stope na 3,23% došlo je isključivo intervencijom zakonodavca te je kamatna stopa fiksirana na navedenu stopu za stambene kredite. Počevši od siječnja 2014. godine izračun preplaćenih iznosa određen je u fiksnom iznosu za sve vrijeme dok aprecijacija tečaja traje tj. u odnosu prema anuitetu uzimajući u obzir iznos kamatne stope koja je propisana upravo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. U Tabeli br. 3. Nalaza i mišljenja od 22. rujna 2020. godine, koja daje analitički prikaz iznosa preplaćene valute, iskazane su sve tzv. negativne razlike u tečaju, koje su nastale uslijed primjene nižeg tečaja CHF od onog koji je bio važeći na dan isplate kredita (razdoblja od 01.04.2006. godine do 31.12.2008. godine). Pitanje prijeboja predstavlja pravno pitanje te se izvršava isključivo prema nalogu suda. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima od 21. kolovoza 2020., poslovni broj: P-982/2019-15 jasno je dan zadatak vještaku: utvrditi isključivo preplatu tužiteljice (više plaćene anuitete) s obzirom na promjenjivu kamatnu stopu i promjenjivu valutnu klauzulu, a sve u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu i s obzirom na ugovoreni tečaj na dan isplate kredita; a ne razdoblja nižeg tečaja, kao niti izvršavati prijeboj. Nejasna je i nepoznata činjenica zašto tuženik sve gore navedeno zanemaruje te proziva vještaka za nesavjesno postupanje, protivno pravilima knjigovodstveno-financijske znanosti i vještina, a čime prvenstveno dovodi u pitanje stručnost vještaka, njegovo znanje i kvalitetu rada, a bez ikakvih dokaza o tome da bi isti bili upitni.
16. Iz iskaza vještaka PS, dipl. oec. na ročištu od 28. veljače 2025. proizlazi da u svojem vještačkom nalazu i mišljenju te izrađenim dopunama nalaza i mišljenja vještak nije uzela u obzir pretplata utvrđena dodatkom ugovora o kreditu u iznosu od 70,37 eura/530,20 kuna.
17. Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka, jer je vještak pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, te jasno i nedvosmisleno, u skladu sa pravilima struke. Obzirom da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva prihvaćen je nalaz i mišljenje vještaka i dopuna izračuna vještaka i ondje utvrđene iznose preplata po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, sve imajući u vidu da je sud stajališta kako učinak konverzije počinje danom 30.09.2015. i tada priznatom preplatom – onom koja je naznačena u Dodatku Ugovora o kreditu. Naime, sud je stajališta kako učinak konverzije počinje danom 30.09.2015. i tada priznatom preplatom – onom koja je naznačena u Dodatku Ugovora o kreditu od 5.01.2016., jer je to važeći akt između tužitelja i tuženika i istu treba uzeti kao relevantnu u ovom postupku jer je dan provedbe obračuna konverzije 30.09.2015.
18. Tužitelj BS saslušana kao stranka iskazivala je:
"Ja sam bila klijent banke tuženika, to je bila moja matična banka, preko nje sam i primala plaću, pa kada sam željela kupiti kuću u [adresa] u kojoj i danas živim sa svojom obitelji, zatražila da mi se omogući kredit za kupnju nekretnine. Trebao mi je iznos od 71.600,00 eura. Meni je u banci rečeno da ja ne mogu dobiti obzirom na svoja primanja i prihode kredit vezan za valutu euro, ali ukoliko sklopim policu životnog osiguranja sa Allianz osiguranjem mogu dobiti kredit u iznosu do 94.000,00 EUR vezan za valutu CHF, što sam ja pristala i učinila. Meni je početku otplate rata kredita iznosila 743,00 CHF, odnosno 3.490,00 kuna, a kasnije je ta rata rasla da bi dosegla i dvostruko veću vrijednost. Meni se je rata kredita skidala sa mog tekućeg računa, tako da ja sama sam otplaćivala taj kredit i još uvijek ga otplaćujem pa još uvijek moram otplaćivati kredit narednih 120 mjeseci, a rata mi iznosi sada 440,00 eura. Mene je nakon što su doneseni zakonski propisi vezani za konverziju nazvala bankarka i rekla mi je da dođem na razgovor gdje mi je ponuđena konverzija kredita, što sam ja i prihvatila jer mi je na taj način rata kredita bila puno manja. Po izračunu banke preplata konverzije je iznosila 530,00 kuna, a koji iznos je utrošen na plaćanje iduće rate, pa mi je nakon konverzije mjesečna rata iznosila oko 4.000,00 kuna. Ja sam znala u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu što je to valutna klauzula, nije mi rečeno da tečaj valute CHF ne štiti HNB. Meni je rečeno da je za kredit vezan za CHF manja kamata, da bi bila rata kredita manja, nisu mi objašnjeni rizici vezani za CHF, odnosno na koji način bi tečaj CHF mogao rasti, odnosno padati. Ja sam znala da je za kredit ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali ja nisam znala što to doslovce znači, nije mi objašnjeno u razgovoru sa bankarkom, na temelju kojih parametara se mijenja promjenjiva kamatna stopa, a kasnije u ugovoru sam pročitala na temelju čega se ta kamatna stopa mijenja, ja ugovor nisam pročitala, jer nakon što sam dogovorila sklapanje ugovora, kada sam došla u banku čekao me je gotov ugovor kojeg sam trebala ovjeriti kod javnog bilježnika, pa sam tek kod javnog bilježnika prešla sve odredbe kredita, pa zbog navedenog nisam niti mogla pregovarati o pojedinim odredbama kredita. Na posebno pitanje pun. tuženika odgovaram da sam ja pokušavala pregovarati o uvjetima kredita, pitala sam da li kao stalni klijent banke mogu dobiti povoljnije kamate, što mi je odbijeno, a rekla sam da sam htjela sklopiti kredit vezano za EUR ali mi to nije ponuđeno. Ja sam upitala bankarku što znači promjenjiva kamatna stopa, a rečemo mi je da se to u banci mijenja periodično ali da to nije ništa značajno i da se na to ne treba obazirati. Kada me se pita da li sam pitala bankarku da mi objasni rizike i učinke iz čl. 23P/, i to koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju navedenog ugovora odgovaram da doslovno tako nisam pitala, ali kada sam bila na dogovoru gdje smo raspoređivali na koji način će se rasporediti sredstva iz kredita, ja sam pitala bankarku, da li je to sigurna valuta i da li će se taj tečaj mijenjati, na što mi je ona odgovorila da se tečaj neće mijenjati kao što se ne mijenja niti tečaj EUR da su za to šanse jako male, a sve to sam upitala nakon što sam pročitala ugovor i vidjela na koji način se zapravo mijenja kamatna stopa. Ja sam u nekoliko navrata pitala u banci zbog čega kamatna stopa stalno raste, a odgovoreno mi je da je to takva politika banke, pa raste u svim bankama pa tako i u našoj. Ja nisam prigovarala izračunu konverzije jer nakon 9 godina otplaćivanja velikih rata i života na rubu egzistencije netko ponudi ruku spasa i omogući da otplaćuje znatno manju ratu sam bila zadovoljna i nisam željela tome prigovarati. Ja sam u vrijeme sklapanja ugovora i još i danas bila zaposlena kao medicinska sestra u ordinaciji opće medicine u [adresa], a nisam bila vlasnica obrta niti trgovačkog društva, niti vlasnik dionica odnosno poslovnih udjela u trgovačkom društvu, na adresi predmetne nekretnine, [adresa], nikada nije bilo registrirano trgovačko društvo niti obrt.
18. Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer je isti životan, logičan i uvjerljiv i u skladu s materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.
19. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije I-VII-tuženika kao neosnovane.
20. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u odnosu na tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
21. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
22. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
23. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost valutne klauzule sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do rasta valute ništetne.
24. Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u svezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, te je ista odredba o valutnoj klauzuli korištena protivno svrsi zbog koje je zakonom valutna klauzula predviđena, pa je samim time izazvala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Također, predmetnim ugovorom je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa na način, da je za čl. 7. t. 2 Ugovora propisano da za slučaj redovne izmjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika kao kreditora tužitelj kao korisnik pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, pa iz navedenog proizlazi da je i u odnosu na ugovaranje promjenjive kamatne stope, tuženik propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u svezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, jer je navedena odredba neodređena, temelji se na jednostranoj odluci "moćnije" ugovorne strane i izaziva neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o valutnoj klauzuli predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.
25. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.
26. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
27. Navedene odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, koje čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni rizici ugovaranja takve valutne klauzule, niti promjenjive kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate i valutne klauzule ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnima odredbe 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu, broj 7103006140 sklopljenog dana 07. veljače 2006. u dijelu u kojemu je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sve kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.
28. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit po osnovi povećanja valute rasta promjenjive kamatne stope. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa valute kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.
29. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, a sve navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja, odnosno dopune vještačenja vještaka PS, dipl. oec. 30. Sud ovdje ukazuje i na presudu Europskog suda u predmetu broj: C- 452/18 (Iberacija Banco SA od 09.07.2020.) a u kojoj se ističe kako članak 6. Stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti tako da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i tog potrošača kojim se potonji odriče učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača što je na nacionalnom sudu da provjeri – dakle činjenica da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu – konverzija ne znači da su se istim potrošači odrekli sudske zaštite ili prava kojih imaju po prvotno sklopljenom ugovoru o kreditu u CHF.
31. Stoga sud smatra kako je tuženik temeljem članaka 29. st. 2. i čl. 323. st. 1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, uzimajući u obzir priznatu preplatu po kreditu u iznosu od 70,37 eura dužan tužitelju, vratiti s osnove preplate zbog promjene tečaja CHF-a i promjenjive kamatne stope kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 14.805,14 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te isplatu iznosa od 5.921,69 eura, na ime razlike u glavnici obračunate u konverziji nastale uslijed primjene ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
32. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13.06.2014. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 12. lipnja 2019. godine pa nije protekao rok zastare od pet godina.
33. Tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, predmetnim Ugovorom o kreditu, povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje : ZZP). Pregovori stranaka, prije sklapanja Ugovora, sveli su se samo na podatak o visini rate kredita i trajanju otplate kredita. Tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tečaj valute, odnosno mijenjanje istog u kojoj je kredit odobren – švicarski franak-CHF, tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja joj je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. S druge strane, tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a). Tako tuženik treba vrati tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.
34. Zbog navedenoga sud je udovoljio tužbenom zahtjevu i presudio je kao u toč. II. i III. izreke ove presude.
36. Presudom suda EU C118/17 (slučaj B) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.
37. Konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora između tužitelja i tuženika je izvršena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, međutim isto ne znači da je tužitelj potpuno obeštećen, jer naime, ta konverzija nije od značaja za ovdje postavljeni predmetni tužbeni zahtjev jer niti odredbama navedenog zakona, a niti Aneksom Ugovora koji su potpisali tužitelj i tuženik izrijekom nije naveden način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je u istima regulirano kako bi se trebala riješiti tada eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF. Kako je i vidljivo iz samog Dodatka ugovora o kreditu istim nije ugovarano ništa vezano uz eventualni povrat preplaćenih novčanih iznosa na temelju ništetne valutne klauzule vezane uz CHF i promjenjive kamatne stope. Nadalje, sud je stajališta da sukladno nalazu i mišljenju vještaka PS, dipl. oec., tužitelj ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora.
38. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osnovom nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj je preplatio iznos od ukupno 14.805,14 eura, dok je uslijed primjene ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora obračunom glavnice u konverziji nastala razlika na štetu tužitelja u iznosu od 5.921,69 eura, a što nije otklonjeno predmetnim Aneksom, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos. Dakle, sklapanjem Aneksa nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule.
39. Ovakav stav zauzela je i novija praksa županijskih sudova u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2011/2019-2 od 04. siječnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1338/2020-4 od 27. siječnja 2021., Županijskog suda u Rijeci broj:Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021., Županijskog suda u Splitu broj:Gž- 400/2021-2 od 24. ožujka 2021., te Županijskog suda u Velikoj Gorici broj:Gž- 906/2021 od 13.09.2021.).
40. Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor kako tužitelj nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača. Takav prigovor tuženika nije osnovan obzirom da se sukladno čl. 4 Zakona o zaštiti potrošača potrošačem smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a tijekom postupka je utvrđeno da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, sklopljen s namjenom kupnje kuće u [adresa] u kojoj tužitelj i dalje živi sa svojom obitelji, dok tužitelj nije bila vlasnik obrta, niti poslovnih udjela trgovačkog društva, a predmetnu nekretninu nije iznajmljivala.
41. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a. Pri izračunu parničnog troška sud smatra da pri izračunu nagrade odvjetniku treba primijeniti odredbu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o odvjetničkom trošku, a ne odredbu koja je bila na snazi u vrijeme kada su odvjetničke radnje poduzete, pa tužitelj koji u ovoj parnici uspio u cijelosti, osnovano od tuženika potražuje trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 (pročišćeni tekst), 125/11, 112/12 i 157/13, dalje ZSP) odnosi na trošak sastava tužbe u vrijednosti 250 bodova (Tbr.7. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 4. listopada 2019. u vrijednosti 250 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 15. listopada 2020. u vrijednosti 250 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 1. prosinca 2020. u vrijednosti 250 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 13. veljače 2023. u vrijednosti 250 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak sastava podneska od 4. ožujka 2025. u vrijednosti 100 bodova (Tbr.8. t.3. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu 17. listopada 2019. u vrijednosti 250 bodova(Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 21. siječnja 2020. godine u vrijednosti od 50 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 13. svibnja 2020. godine u vrijednosti od 250 bodova (Tbr.9. t.2. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 28. veljače 2025. godine u vrijednosti od 250 bodova (Tbr.9. t.2. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 6. veljače 2025. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 7. travnja 2025. godine u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u vrijednosti od 50 bodova (Tbr. 9. t.3. i 54 OT), što iznosi 2550 bodova x 2,00 EUR/bod, odnosno 5.100,00 eura, trošak PDV 25% u vrijednosti od 1.275,00 eura, dakle 2.250,00 eura, trošak knjigovodstvo-financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 277,60 eura, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 6.984,41 eura. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 28. svibnja 2025. godine pa do plateža.
42. Tužitelju za trošak sastava podneska od 4. ožujka 2025. temeljem odredbe Tbr.8. t.3. i 54 OT, nije priznat trošak u iznosu od 375,00 eura, preko dosuđenog iznosa za navedeni podnesak.
43. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.
U Križevcima, 28. svibnja 2025.
Sudac
Miroslav Lovreković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
