REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-725/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja Prestige Park d.o.o., Zagreb, Štefanovečka cesta 10, OIB 95597791616, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d., Zadar, protiv tuženika ES iz [adresa] u. 20, OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Palić i partneri j.t.d., Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-224/2024-5 od 4. travnja 2025., 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje u točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-224/2024-5 od 4. travnja 2025.
II. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se u točka II. i III. izreke rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-224/2024-5 od 4. travnja 2025. te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. Odbacuje se tužba u ovom predmetu.
II. Utvrđuje se vrijednost predmeta ovog spora od 372.888,80 eura (slovima: tristo sedamdeset dvije tisuće osamsto osamdeset osam eura i osamdeset centi).
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.343,80 EUR (slovima: sedam tisuća tristo četrdeset tri eura i osamdeset centi) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba ovršnog postupka, te troškova postupka. Ističe da nije prekludiran za podnošenje predmetne tužbe i u sudskoj praksi zauzet je nedvojben stav prema kojem upućivanje u parnicu predstavlja pozitivnu procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kad se ista temelji na članku 52. stavku 3. Ovršnog zakona. Rok od 15 dana iz rješenja posl.br. Ovr- 141/2023-17 od 23. siječnja 2024 nije prekluzivan, a obzirom da Ovršnim zakonom nisu regulirane posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz članka 52. stavka 3. Ovršnog zakona, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio članak 282. stavak 1. Zakona o parničnom postupku te utvrdio da je predmetna tužba podnesena nepravovremeno. Tužitelj u cijelosti pobija točku VIII. obrazloženja gdje se navodi kako je tužitelj propustio naznačiti vrijednost predmeta spora radi čega je sud prihvatio zahtjev tuženika da se ista odredi u visini od 372.888,80 eura. Predmetno obrazloženje u potpunosti je netočno s obzirom da je tužitelj prilikom podnošenja tužbe u sustavu e-Komunikacije jasno naznačio da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 eura, te na taj iznos platio sudsku pristojbu. Vrijednost predmeta spora ne određuje se prema visini tražbine u ovrsi, s obzirom da se u parnici tužbenim zahtjevom ne traži isplata određenog iznosa nego samo proglašenje ovrhe nedopuštenom. Žalbeni je prijedlog da se rješenje preinači i to na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se prvostupanjsko rješenje u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
4. Prvostupanjski je sud odbacio predmetnu tužbu s obrazloženjem da je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-141/2023-17 od 23. siječnja 2024. tužitelj bio upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a da je predmetnu tužbu podnio 22. kolovoza 2024. Stoga, kako je rok od 15 dana iz rješenja poslovni broj Ovr-141/2023-17 od 23. siječnja 2024. protekao u veljači 2024., primjenom članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, obzirom da Ovršnim zakonom nisu regulirane posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz članka 52. stavka 3. Ovršnog zakona, tužba je odbačena kao nepravovremena.
5. Pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu primjenom članka 282. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) utvrdivši da je rok od 15 dana za podnošenje tužbe za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz članka 52. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) prekluzivni rok.
6. Prema odredbi članka 52. stavka 1. OZ-a, ako je žalba izjavljena zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9. do 11. OZ-a, sud će dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je izjavljena žalba ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud će bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojih je izjavio žalbu. Prema odredbi članka 21. stavka 1. OZ-a u ovršnom se postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe parničnog postupka, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Stoga, kako odredbama OZ-a nisu regulirane pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz članka 52. stavka 3. OZ-a, dolazi do primjene odredbe članka 282. stavka 1. ZPP-a kojom jer propisano da će se tužba odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravovremeno, a posebnim propisima je određen rok za njezino podnošenje. Rok od 15 dana iz naprijed navedenog članka prekluzivan je što znači da dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena nakon proteka navedenog roka, podnesena tužba je nepravovremena i sukladno članku 282. stavku 1. ZPP-a ista je pravilno odbačena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 386/2017-2 od 3. svibnja 2017. i Ustavni sud Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1476/2024 od 8. svibnja 2024).
7. Iz navedenog razloga, kako je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu tužitelja jer je nepravovremena, to je u točka I. izreke prvostupanjskog rješenja potvrđena po članku 380. stavku 2. ZPP-a.
8. Međutim žalitelj osnovano osporava pravilnost određivanja vrijednosti predmeta spora, koja je od strane prvostupanjskog suda određena u iznosu od 372.888,80 eura. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dakle tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčanu svotu. U tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, a što je trebao po članku 40. stavku 2. ZPP-a. U tom slučaju, kako tužitelj nije u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora, postupa se po članku 40. stavku 4. ZPP- a kojim je propisano da ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.
9. Vrijednost predmeta spora od 372.888,80 eura naznačio je tuženik u odgovoru na tužbu, i to pogrešno, jer se vrijednost predmeta spora ne određuje prema visini tražbine u ovrsi, s obzirom da se u parnici tužbenim zahtjevom ne traži isplata određenog iznosa nego samo proglašenje ovrhe nedopuštenom. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud omogućiti strankama da se izjasne o vrijednosti predmeta spora i nakon toga istu odrediti rješenjem, protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba (članak 40. stavak 4. ZPP-a).
10. Iz navedenog je razloga, uvažavanjem žalbe tužitelja, prvostupanjsko rješenje je u točki II. i III. izreke ukinuto te je predmet vraćen na ponovan postupak, po članku 380. stavku 3. ZPP-a.
U Puli-Pola 28. svibnja 2025.
Sutkinja:
Nataša Babić
