REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-5785/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ZV zbog prekršaja iz članka 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (NN 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Brač podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj: 10. PpJ-3493/2022 od 1. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Brač i pobijana presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Na temelju odredbe čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona prilikom ispitivanja optužnog prijedloga ZV je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, s obrazloženjem da je ispitujući optužni akt utvrđeno da iz činjeničnog opisa djela ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.
2. Na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona od okrivljenika je oduzet predmet i to jedna metalna kutijica zelene materije sa sadržajem sušene zelenkaste biljne materije nalik na drogu marihuanu sveukupne težine 2,5 grama koji predmet će se uništiti po pravomoćnosti presude.
3. Istom presudom je određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
4. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Brač je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj ističe da je prvostupanjski sud imao mogućnost da u smislu odredbe čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona pozove tužitelja da u određenom roku ispravi optužni akt, jer se radi o prekršaju u odnosu na kojeg sva državna tijela i institucije mogu reagirati nultom tolerancijom, a ne tekstualnu omašku u činjeničnom opisu prekršajnog djela cijeniti kao temeljnu činjenicu za pozivanje na čl. 161. Prekršajnog zakona te pritom ne uzeti u obzir sve relevantne dokaze iz spisa (službenu zabilješku o preliminarnom ispitivanju materije) već opisano djelo definirati kao djelo koje nije prekršaj.
5. Predlažu da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupka nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ispitujući optužni prijedlog utvrdio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj te je primijenjenom citiranom odredbom Zakona propisano da će se odmah donijeti presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.
9. Dakle, prvostupanjski sud u stadiju ispitivanja optužnog prijedloga je imao ovlasti donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona.
10. Odredbom čl. 54. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga je propisano da će se kazniti za prekršaj fizička osoba koja posjeduje drogu, biljku ili dio biljke iz koje se može dobiti droga ili tvar koja se može uporabiti za izradu droge (čl. 3. st. 1. citiranog Zakona). Stoga kako iz objektivnog identiteta optužbe ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 54. st. 1. t. 1. u svezi st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga budući da je okrivljenik neovlašteno posjedovao jednu metalnu kutijicu ispunjenu sasušenom zelenkastom biljnom materijom izgleda i mirisa karakterističnog za opojnu drogu marihuanu, sveukupne težine 2,5 grama, ne proizlazi u konkretnom slučaju da se radi o drogi, a što predstavlja zakonsko obilježje prekršaja.
10.1. Ovlašteni tužitelj sukladno načelu akuzatornosti propisanom u čl. 83. i čl. 160. st. 1. Prekršajnog zakona samostalno i neovisno pokreće prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga (ili izdavanjem prekršajnog naloga, obaveznog prekršajnog naloga) dok je sud ovlašten i dužan sukladno odredbi čl. 161. Prekršajnog zakona ispitati podneseni optužni prijedlog, dok u konkretnom slučaju iz činjeničnog opisa podnesenog optužnog prijedloga nedvojbeno proizlazi da navedena radnja okrivljenika nije prekršaj jer se izričito navodi da se radi o materiji izgleda i mirisa karakterističnog za opojnu drogu marihuana, a samo obilježje prekršaja je posjedovanje droge, pa je u tom smislu prvostupanjski sud pravilno prilikom ispitivanja optužnog prijedloga našao da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj pa je dakle pravilna odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju od optužbe iz razloga navedenih u prvostupanjskoj odluci.
11. Nije prihvaćen žalbeni prijedlog tužitelja da iz sadržaja spisa te zapisnika o preliminarnom vještačenju proizlazi da se radi o drogi, jer navedeno treba proizlaziti iz činjeničnog opisa prekršaja navedenom u optužnom prijedlogu, s tim da valja naglasiti da u zapisniku o preliminarnom vještačenju proizlazi, da točne vrste tvari, masu i udio djelatne tvari moguće je utvrditi jedino vještačenjem u CFIIV „Ivan Vučetić“.
12. Neosnovano žalitelj u žalbi prigovara da je sud bio u mogućnosti, u skladu s čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona, u slučaju da nedostaje kakav odlučni podatak bez kojeg se ne može voditi postupak ili bi podaci bili pogrešni, pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od osam dana, a što je isti propustio učiniti. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona propisano da ako sud, ispitujući optužni prijedlog, nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, iz iste proizlazi da odredba citiranog čl. 160. st. 2. Prekršajnog zakona isključuje mogućnost pozivanja tužitelja nadopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.
13. Stoga, po ocjeni ovog suda navodi žalbe, ne dovode u sumnju ispravnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, te je pravilno prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio od optužbe za terećeni prekršaj, sukladno odredbi čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona.
14. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković v.r.
Ivanka Mašić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.