REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br: P-2411/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB 26187994862), Zagreb, V. Jagića 33, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 6. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 28. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 20.948,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.10.2020. godine do isplate, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.".
II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj ustaje tužbom radi naknade štete koju za njega predstavlja iznos invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja ČĐ, ozlijeđenog u prometnoj nezgodi dana 27.9.1981. godine, a krivnjom osiguranika tuženika HĐ, koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka].
1.1. Tužitelj je svojim rješenjem dana 28.8.1985. godine broj spisa IN-561406 svojem osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u omjeru od 100%.
1.2. U ovom postupku tužitelj od tuženika potražuje isplate na ime invalidske mirovine za razdoblje od 1.9.2020. do 31.12.2022. godine u ukupno plaćenom iznosu invalidske mirovine svojem osiguraniku u iznosu od 20.948,57 eura sa kamatom od 9.10.2020. godine do isplate. Troškove postupka ne traži.
2. Za tuženika činjenični navodi tužbe nisu sporni, kao što nije ni sporan iznos isplaćene invalidske mirovine osiguranici tužitelja. Ono što tuženik osporava jest primjena materijalnog prava i tvrdi da se na odnos stranaka imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 - u daljnjem tekstu ZOOP).
2.1. Zbog toga tuženik osporava osnov postavljenog tužbenog zahtjeva i tvrdi da bi obveza tuženika na isplatu štete tužitelju bi postojala samo u slučaju kada bi se utvrdilo da je iznos invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznos invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako u ovom konkretnom slučaju, a iz odluke tužitelja, proizlazi da je njegovom osiguraniku priznato prava na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u omjeru od 100% to nema razlike, a niti štete na strani tužitelja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i traži naknadu parničnog troška.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje.
3.1. Ostale po tužitelju predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.
3.1. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
4. Iz očitovanja stranaka nije sporno da se radi o sporu oko primjene materijalnog propisa. Tako tužitelj upire na čl. 161 st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13 - u daljnjem tekstu Zakon), a prema kojem tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, a sukladno st. 2 toč. 1 istog članka, naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.
4.1. Tužitelj upire i na čl. 164. st. 1. Zakona prema kojem ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
4.2. Tuženik upire na odredbu čl. 27 ZOOP-a i smatra da se na odnos stranka a u ovom predmetu ima primijeniti navedeni propis.
5. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama toga Suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022- 2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-678/2022 od 3. studenog 2022 Rev 264/2022-2). S obzirom na to da je to pravno shvaćanje doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, primjenjivo je i u ovom predmetu.
5.1. Prema ocjeni ovog suda, a u skladu s jasnim izričajem odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Pritom se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om na temelju kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju koji je uređen ZOOP-om kao posebnim zakonom.
5.2. Zbog svega navedenog o predmetu ovog spora valja odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. toga Zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
5.3. Prema članku 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se isplaćivao zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
6. Sve navedeno pod 5. -5.3. odlučno je za rješenje ovog spora jer iz rješenja tužitelja proizlazi da je tužitelj osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda na radu u omjeru od 100%.
6.1. Zbog toga je u pravu tuženik kada tvrdi da u ovom slučaju nema razlike između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jer se isplaćuje invalidska mirovina zbog (100%) povrede na radu.
7. Na temelju svega utvrđenog sud je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.
7.1. Sud primjećuje da tužitelj u ovom sporu ne prihvaća pravna shvaćanja koja su izražena u brojnim odlukama (5.) i tvrdi da je mjerodavno pravo za rješenje ovog spora Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne ZOOP.
7.2. S tim u vezi tužitelja se upućuje na Revd-1700/2024-2 od 10.7.2024. godine, u kojem postupku je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Je li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu s člankom 161. ZOMO (NN 157/13) ili, kako smatra tuženik, štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu s čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05)?“,
a u kojem je Rješenju Vrhovni sud odbio prijedlog ovdje tužitelja za dopuštenjem revizije. Međutim, iz obrazloženja nedvojbeno proizlazi da se za rješenje tog, a i ovog spora, imaju primijeniti odredbe čl. 27 ZOOP-a.
7.3. Zbog toga nisu osnovani navodi tužitelja tijekom postupka u kojem on u bitnome tvrdi da ima pravo od tuženika tražiti sve što je na ime invalidske mirovine isplatio svojem osiguraniku s osnova umirovljenja zbog ozljede na radu.
7.4. Prihvaćanjem takvog (krivog) pravnog shvaćanja sud bi zahtjev usvojio u cijelosti, jer tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svojeg osiguranika, a visina zahtjeva iz potvrde tužitelja o ukupno isplaćenoj invalidskoj mirovini upravo u utuženom iznosu.
8. Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troška postupka i to u iznosu sudske pristojbe za odgovor na tužbu, koji zahtjev nije osnovan.
8.1. Primjenom čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) pristojba za odgovor na tužbu plaća se sukladno uspjehu u parnici, ali tek po pravomoćno okončanom sporu. Dakle, u ovoj fazi postupka takav je zahtjev preuranjen pa će tuženik, ako i kada pristojbu, plati moći od druge strane potraživati plaćeno na ime parničnog troška.
8.2. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.
U Zagrebu, 28. svibnja 2025. godine
Sutkinja:
Romana Hukelj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
1 .tužitelju
2. tuženiku
