REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2100/2019-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Krznarić i Alitović, iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 19. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, da tužiteljici NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i na ime naknade za tuđu pomoć i njegu isplati 6.825,64 EUR sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, da tužiteljici NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade troškova liječenja isplati 1.522,99 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.141,42 EUR teku od 19. lipnja 2018. pa do isplate, a na iznos od 381,57 EUR od 7. kolovoza 2018. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, da tužiteljici NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.078,47 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži naknadu štete u preostalom iznosu od 5.196,04 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu u kojem traži naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 23. svibnja 2018. u Zagrebu, došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali ŠG, kao vozač teretnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i tužiteljica kao vozačica osobnog automobila, a navedenu nezgodu prouzročio je ŠG vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti policom broj [broj police]. Tužiteljica dalje navodi da je u opisanoj nezgodi zadobila teške tjelesne ozljede koje su dovele do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužiteljica traži naknadu neimovinske štete te naknadu imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom te troškova liječenja pri čemu ističe da nije postojala adekvatna mogućnost liječenja osim u privatnim ustanovama. Također, navodi da joj je tuženik temeljem podnesenog odštetnog zahtjeva na ime neimovinske štete isplatio iznos od 38.800,00 kn, a na ime naknade za tuđu pomoći i njege iznos od 3.200,00 kn. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 7.925,28 EUR te naknadu troškova liječenja u iznosu od 5.619,39 EUR, sve uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nije sporan nastanak štetnog događaja te aktivna i pasivna legitimacija stranaka. Nadalje, ne spori da je prije podnošenja tužbe tužiteljici na ime naknade štete isplatio ukupno 42.000,00 kn. Tuženik u cijelosti osporava zahtjev tužiteljice za naknadu troškova liječenja i rehabilitacije, navodi kako je imala pravo na liječenje na teret HZZO i kako je sve preglede koje je obavila u privatnim zdravstvenim ustanovama mogla obaviti u sustavu HZZO. Tvrdi da liječenje u privatnim ustanovama nije bilo nužno i da time nastali troškovi nisu opravdani. Tuženik smatra kako je isplatom naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 38.800,00 kn u cijelosti nadoknadio tužiteljici nastalu štetu, osporava zahtjev za isplatu zateznih kamata počevši od 8. ožujka 2019. budući da navedenog dana liječenje nije bilo okončano i da tuženiku nije dostavljena kompletna medicinska dokumentacija na temelju koje bi bilo moguće utvrditi opseg štete. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži da mu tužiteljica nadoknadi parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušana je tužiteljica i provedeno je medicinsko vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Sud je unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbenog zahtjeva temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP jer je ocijenio da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Predmet spora je naknada neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i troškovi liječenja) štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. svibnja 2018. u Zagrebu, a koju je skrivio vozač vozila koje je bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

6. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika za štetu te činjenica da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev i da joj je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio 42.000,00 kn. Među strankama je sporno je li tužiteljici dosadašnjim isplatama u cijelosti nadoknađena pretrpljena šteta, a sporno je i pravo na naknadu troškova liječenja u privatnim ustanovama i

7. Stalni sudski vještak prof. dr. sc. Božidar Šebečić, spec. ortopedije i traumatologije, u svom je nalazu detaljno opisao tijek liječenja nakon predmetnog štetnog događaja te je na temelju dostavljene medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona i pregleda tužiteljice, utvrdio da je ista zadobila višeiverni, zglobni prijelom kondila goljenične kosti u desnom koljenu uz pomak ulomaka, natučenje čeonog dijela glave, natučenje prsnog koša i natučenje lijevog gležnja. Vještak je ocijenio da je zbog trajnih posljedica zadobivenih ozljeda kod tužiteljica došlo do smanjenja životne aktivnosti od 15% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Nadalje, ocijenio je da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta petnaest dana i manjeg intenziteta tri mjeseca kumulativno, da je u trenutku štetnog događaja pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta, da je tijekom liječenja trpjela sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja te strah od sudjelovanja u prometu), jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta deset dana te manjeg intenziteta dva mjeseca kumulativno. Prema mišljenju vještaka postoperativni ožiljci u području desnog koljena predstavljaju naruženje srednjeg stupnja zbog čega tužiteljica trpi odgovarajuće duševne boli, a nakon otpusta iz KBC Zagreb 6. lipnja 2018. pa sve do odlaska u Varaždinske toplice 27. lipnja 2018., tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od četiri sata dnevno, nakon otpusta iz Varaždinskih toplica 7. kolovoza 2018. u opsegu od četiri sata dnevno tijekom dva tjedna, u opsegu od tri sata dnevno tijekom četiri tjedna te u opsegu od dva sata dnevno sve do prijema u Kliniku za ortopediju 26. rujna 2018., a nakon otpusta iz ortopedije 6. listopada 2018. tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od tri sata dnevno tijekom dva tjedna, dva sata dnevno tijekom naredna tri tjedna te jedan sat dnevno tijekom narednih osam tjedana. Tuđa pomoć bila joj je potrebna radi održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje kućanskih poslova, za nabavu i pripremu hrane i sl. Prema mišljenju vještaka trošak injekcija Orthokina u koljenu je opravdan jer navedene injekcije tužiteljica nije mogla dobiti na teret zdravstvenog osiguranja, isto kao i trošak participacije za liječenje u Varaždinskim toplicama, dok ostali troškovi nisu opravdani budući da se radi o uslugama koje je tužiteljica mogla dobiti na teret zdravstvenog osiguranja.

8. Vještak prof.dr.sc. Božidar Šebečić se očitovao na prigovore tužiteljice te je iskazao da je ocjenu smanjenja životne aktivnosti donio na temelju dostavljene medicinske dokumentacije te na temelju nalaza pri kliničkom pregledu tužiteljice. Naveo je da je po završetku liječenja kod tužiteljice zaostala posttraumatska artroza uz umanjenje životne aktivnosti uz ograničenje opsega pokreta u manjem stupnju, da je prema orijentacijskim medicinskim Tablicama za posttraumatsku artrozu koljena s umanjenjem opsega pokreta u manjem stupnju previđeno umanjenje životne aktivnosti od 10%, a njegova ocjena iznosi 15% jer je uzeo u obzir i kronične bolove u koljenju te umjerenu slabost desne noge. Vezano za ocjenu fizičkih bolova i straha naveo je da ozljede nisu bile tako teške da bi tužiteljici prijetila amputacija noge. Pojasnio je da fizički bolovi i strah spadaju u subjektivnu kategoriju i ne mogu se objektivno izmjeriti. Naveo je da je ocjenu fizičkih bolova i straha dao na temelju težine zadobivenih ozljeda, tijeka liječenja i nalaza pri pregledu tužiteljice, pri čemu je koristio svoje stručno znanje koje je stekao tijekom dugogodišnjeg liječenja takvih ozljeda. U odnosu na prigovor na ocjenu naruženja iskazao je da su kod tužiteljice zaostali ožiljci na nozi koji su opisani u nalazu i mišljenju, a ocjenu o naruženja srednjeg stupnja smatra adekvatnom.

9. Vezano za mogućnost da usluge koje je tužiteljica obavila u privatnim zdravstvenim ustanovama obavi u razumnom roku u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO, naveo je da je tužiteljica liječena i operirana u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj i da oni imaju odjel fizikalne terapije, a kod ovog tipa ozljeda nema duljeg čekanja na fizikalnu terapiju. Iskazao je da prilikom pregleda tužiteljice nije utvrdio da bi šepala te je pojasnio da se tužiteljica zbog bolova u koljenu otežano kreće jer pri duljem hodu osjeća bolove, ali ne šepa. Vještak je iskazao da u konkretnom slučaju dob tužiteljice ne utječe na postotak umanjenja životne aktivnosti niti na naruženje. Vezano za fizikalnu terapiju u Termama Selce naveo je da je ista svakako poboljšala status ozlijeđene noge, ali da je navedenu fizikalnu terapiju tužiteljica mogla obaviti i u drugim ustanovama koje imaju ugovor s HZZO. Pojasnio je da se račun na listu 50 spisa odnosi na aparat za provođenje fizikalne terapije, naveo je da je liječenje tužiteljice s kirurško-traumatološke strane završilo 22. veljače 2019. i da se nakon tog datuma tužiteljica liječila samo po psihijatru. Vezano za prometnu nesreću u kojoj je tužiteljica zadobila ozljede nekoliko mjeseci prije predmetnog štetnog događaja, vještak je iskazao da je tužiteljica u prometnoj nesreći 22. ožujka 2018. zadobila ozljedu desne šake i da ta ozljeda nema nikakvog utjecaja na nalaz i mišljenje o ozljedama iz predmetnog štetnog događaja.

10. Stalna sudska vještakinja prof.dr.sc. Branka Vidrih, spec. psihijatar, u svom je nalazu na temelju dostavljene medicinske dokumentacije detaljno opisala preglede psihijatra u KB Dubrava, isto kao i pregled tužiteljice koji je sama izvršila. Na temelju navedenog, ocijenila je da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela tjelesne povrede i psiho traumu, navela je kako se tužiteljica radi psihičkih tegoba iz kruga poremećaja prilagodbe javila psihijatru u ožujku 2019. nakon saniranja tjelesne povrede, kako je bila u ambulantno psihofarmakoterapijskom tretmanu do listopada 2019. kada je isti prekinut zbog niza objektivnih okolnosti (trudnoća, briga za dijete s posebnim potrebama). Prema mišljenju vještaka tužiteljica je u štetnom događaju pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je šest dana kumulativno, srednjeg intenziteta petnaest dana kumulativno te blažeg intenziteta do tri mjeseca nakon stradavanja, a zbog zaostalih psihičkih tegoba iz kruga poremećaja prilagodba tužiteljica u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore u omjeru od 5%.

11. Sudski vještaci su saslušani na glavnoj raspravi te su tom prilikom dali zajedničku ocjenu umanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice, a koju su procijenili na 18%. U dopuni nalaza i mišljenja vještaci su naveli da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, dok je sekundarni strah jakog intenziteta izražen kumulativno (tri operativna zahvata) trpjela šest dana, srednjeg intenziteta (kumulativno) 15 dana, te blažeg do tri mjeseca po stradavanju.

12. Sud je prihvatio mišljenje vještaka kao stručno i nepristrano jer je isto utemeljeno na nalazu koji je pregledan, detaljan i jasan, izrađen je na temelju opsežne medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice, a prigovorima stranaka nije dovedena u sumnju pravilnost provedenog vještačenja. Vještaci su se jasno i argumentirano očitovali na sve iznesene primjedbe te su u konačnici ostali u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja.

13. Tužiteljica je iskazala da ne može kleknuti niti čučnuti, da ima problema s leđima, da joj je desna noga kraća i da može stajati najviše 10 do 15 minuta, da joj je nakon toga teško sjesti, da npr. kada neko vrijeme stoji i priprema večeru, kasnije se uopće ne može sagnuti i jesti, da je majka dvoje male djece, da joj sin boluje od sindroma ubrzanog rasta, da joj je teško zbog toga što ne može sa svojom djecom raditi sve ono što je ranije mogla (sagnuti se, podići ih i slično), da od nesreće niti jedan dan nije prošao bez bolova, da se stanje s leđima stalno pogoršava, da joj je nakon terapije preporučeno vježbanje pa je započela s treninzima kako bi ojačala mišiće leđa i noge, da je vježbala otprilike godinu dana, ali je prestala zbog trudnoće, da je zabrinuta hoće li izdržati trudnoću s obzirom na svoje zdravstveno stanje, da ju brine kako će se situacija s njenim zdravljem dalje razvijati, da ju muči i izgled noge i ožiljci, da ponekad poželi odjenuti kraću odjeću, da osjeća strah u prometu, da je mislila kako će joj s vremenom biti lakše, ali to postaje sve gore, da neke uobičajene situacije u prometu doživljava jako stresno, da to osjeća cijelim tijelom, da je primorana ponovno voziti zbog djece, da svakodnevno vozi sina u vrtić, kod logopeda i na brojne kontrole, a kći na njezine aktivnosti, da joj je nakon nezgode bila neophodna tuđa pomoć, da joj je pomagala obitelj, najčešće muž i svekrva, ali i roditelji i sestra, da joj je pomoć bila potrebna prilikom tuširanja, oblačenja, brige o djeci, da joj je najteže palo to što je brigu o sinu morala prepustiti drugima, da više ne može funkcionirati na normalan način, da joj i danas obitelj pomaže, kako tko može ovisno o svojim poslovima i obvezama, da sada jednostavnije stvari i poslove radi sama, da će sin uskoro ići na operaciju noge, a ona zbog svog stanja neće moći biti uz njega i pomoći mu.

14. Nadalje, tužiteljica je iskazala da je nakon operacije išla na preglede na Rebro gdje joj je doktor N rekao da mora jako puno vježbati i da je terapija jako bitna za oporavak te joj je preporučio privatne Terme Selce ili Ariteru, da se naručila u Varaždinske toplice gdje je provela 41 dan, da nije bila zadovoljna smještajem i liječničkom skrbi, da sami terapeuti nisu bili zadovoljni njezinim oporavkom, da se vikendom uopće nisu provodile vježbe, da nakon terapije u Varaždinskim toplicama nije mogla savinuti nogu više od 30 stupnjeva, da je zbog svega toga ipak odlučila otići u Selce gdje je bila 18 dana i kroz to je vrijeme vidjela veći napredak nego nakon cijelog boravka u Varaždinskim toplicama. Iskazala je da se u Termama Selce jako puno vježbalo, gotovo cijeli dan, da su joj tamo rekli da je prekasno došla kod njih, da je trebalo odmah početi jako vježbati kako bi se spriječio nastanak priraslica i da mora ponovno na operaciju, da je nakon Selca otišla na Rebro gdje joj je doktor N savjetovao ortokin terapiju, odnosno uzimanje plazme i ubrizgavanje u koljeno, da se radi o jako skupoj i bolnoj terapiji, da joj je on savjetovao treću operaciju u privatnoj ustanovi, da je nakon toga otišla po drugo mišljenje na Šalatu gdje su i izveli tu treću operaciju, da je napravljena artroskopija radi otklanjanja priraslica, da su joj tamo rekli da su joj se stvorile priraslice u obliku paučine, jer se nije dovoljno radilo, odnosno vježbalo, da je nakon te operacije ponovno upućena na terapiju, da je na fizikalnu terapiju išla na Šalatu, da su to bile vježbe u trajanju od pola sata dnevno, da se bojala da će zbog nedovoljnog vježbanja opet sve isto završiti pa se obratila doktoru koji je prvo razgovarao s osobljem na Šalati, s terapeutima, ali se nakon toga nije ništa značajno promijenilo, pa je odlučila sama platiti fizikalnu terapiju u bolnici Katarina gdje su joj nakon terapije rekli da se više ništa ne može učiniti, odnosno da nije moguće povećati savitljivost koljena te su joj savjetovali vježbanje u teretani uz napomenu da nađe nekog iskusnog trenera koji će vježbe prilagoditi njenom zdravstvenom stanju. Iskazala je da je nakon toga našla osobnog trenera i započela s vježbanjem u teretani, da joj je to dosta pomoglo i bolje se je osjećala, da su bolovi bili manji te da je zbog trudnoće prestala vježbati. Iskazala je da doktor N privatno radi u klinici Aritea, da su joj u Varaždinskim toplicama krivo naveli stupanj fleksije koljena i da su kasnija mjerenja pokazalo savitljivost od 30 stupnjeva ili čak manje, da doktor N nije bio zadovoljan rezultatima terapije u Varaždinskim toplicama, da je na ortokin terapije išla u Ariteru zbog toga što se ta terapija ne radi u državnim bolnicama, a na istu se odlučila jer joj je doktor rekao da će to smanjiti upalu u koljenu i olakšati bolove, da je cijelo to vrijeme redovito išla na kontrole na Rebro, da je smatrala da se treba držati uputa doktora koji ju je operirao, da si nije mogla priuštiti privatno liječenje, da joj je sada žao što se nije liječila privatno, da je artroskopiju radila na Šalati zbog toga što tu operaciju tada nije bilo moguće izvesti na Rebru, a istu nisam mogla platiti privatno, iako joj je dr. Š bio preporučio da to radim u privatnoj ustanovi. Tužiteljica je iskazala i to da je osim predmetne prometne nezgode doživjela još jednu dva mjeseca ranije, da je u toj nezgodi dobila ozljedu ruke, natučenje i da je vezano za tu nezgodu njezin odvjetnik podnio odštetni zahtjev društvu Croatia osiguranje d.d.

15. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

16. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

17. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046. u svezi s odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO).

18. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah te duševne boli zbog naruženosti i smanjenja životne aktivnosti za 18%, sud je ocijenio da tužiteljici temeljem čl. 1100. ZOO pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 10.500,00 EUR.

19. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljici nakon nezgode bila potrebna pomoć članova obitelji u ukupnom trajanju od oko 380 sati. Prema slobodnoj ocjeni suda (čl. 223. ZPP) cijena jednog radnog sata nekvalificiranog radnika u trenutku donošenja ove odluke iznosi približno 5,00 EUR pa joj stoga po navedenoj osnovi pripada naknada u ukupnom iznosu od 1.900,00 EUR.

20. Budući da je do sada tuženik na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknade za tuđu pomoć tužiteljici isplatio 5.574,36 EUR (42.000,00 HRK), dužan joj je isplatiti preostalih 6.825,64 EUR. Zahtjev za isplatu novčane naknade preko navedenog iznosa nije osnovan.

21. Tužiteljici je priznat kao trošak liječenja od 8.600,00 HRK koji se odnosi na injekcije orthokina (račun na listu 44 spisa) te trošak doplate za rehabilitaciju u Varaždinskim toplicama u iznosu od 2.874,92 HRK (račun na listu 45 spisa) jer su navedeni troškovi prema ocjeni vještaka bili opravdani budući da se radi o uslugama koje tužiteljica nije mogla dobiti na teret zdravstvenog osiguranja. Ostali troškovi nisu joj priznati iz razloga što se prema nalazu vještaka radi o uslugama koje tužiteljica mogla dobiti na teret zdravstvenog osiguranja jer iste usluge obavljaju i ustanove koje imaju ugovor sa HZZO.

22. Sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) tuženik je dužan platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos novčane naknade i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana plaćanja. Nije sporno da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, dakle, tuženiku je već tada bio poznat opseg štete. Zatezne kamate na imovinsku štetu s osnova troškova liječenja teku od dana kada su ti troškovi nastali. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

24. Tužiteljici je priznat trošak odštetnog zahtjeva (Tbr. 32.), trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 21. listopada 2019., 12. kolovoza 2021. i 21. lipnja 2022. (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima 31. listopada 2019., 30. siječnja 2020., 3. veljače 2022., 9. ožujka 2023., 6. prosinca 2023., 9. svibnja 2024., 16. rujna 2024., 17. listopada 2024. i 19. ožujka 2025. (Tbr. 9/1), u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih parničnih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) po stopi od 25% iznosi ukupno 3.500,00 EUR. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP.

25. S obzirom na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (13.544,67 EUR) i iznos koji je tužiteljici dosuđen (8.348,63 EUR), tužiteljica je uspjela u omjeru od približno 62%. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir i uspjeh stranaka u pogledu osnove. Budući da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao samu osnovu tužbenog zahtjeva, a tužiteljica je u konačnici dokazala da joj tuženik isplatom naknade u iznosu od 42.000,00 HRK nije u cijelosti nadoknadio štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, tužiteljica je u pogledu dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti. Dakle, ukupni uspjeh tužiteljice u sporu iznosi približno 81%. Kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od približno 19%, razlika u uspjehu u korist tužiteljice iznosi približno 62%. Tuženik je stoga dužan tužiteljici nadoknaditi razmjeran dio troškova zastupanja u iznosu od 2.170,00 EUR.

26. Tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 497,70 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 172,94 EUR i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 237,83 EUR.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima