Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-210/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6009/2019-30 od 31. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CO kao neosnovana te se potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6009/2019-30 od 31. siječnja 2025.

II. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana te se potvrđuju točke II., III. i IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6009/2019-30 od 31. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja CO kao neosnovana te se potvrđuje točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6009/2019-30 od 31. siječnja 2025. u dijelu u kojem mu nisu troškovi postupka dosuđeni preko iznosa od 11.009,91 eura.

II. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana te se potvrđuje točka I. i II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6009/2019-30 od 31. siječnja 2025.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja CO i tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova žalbe kao neosnovani.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odbijen je glavni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje da su ništavi / ništetni i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj: 016-486/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 21. ožujka 2005., Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu broj 016-486/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. listopada 2011. i Aneks broj 2 za uvođenje moratorija uz Ugovor o kreditu broj: 016-486/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 9. veljače 2015., isplatu iznosa od 354.817,27 kuna / 47.092,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2022. i nalaganje Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru da uspostavi zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije sklapanja Ugovora o kreditu na način da briše založno pravo upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 165 i kuća br. 165A, gospodarske zgrade i dvor, ukupne površine 643 čhv pod poslovnim brojem Z- 376/05 (točka I. izreke presude), utvrđene su ništetnim i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u člancima 3. i 6. Ugovora o kreditu broj: 016- 486/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 21. ožujka 2005. i članku 3. Aneksa br. 1 od 25. listopada 2011. (točka II. izreke presude), naloženo je tuženiku da isplati tužitelju s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.402,44 eura sa zateznim kamatama (točka III. izreke presude), utvrđen je ništetnim članak 3. Ugovora o kreditu broj: 016-486/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 21. ožujka 2005. u dijelu kojim se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.609,92 eura sa zateznom kamatom (točka IV. izreke presude), dopuštena je preinaka tužbe od 13. siječnja 2020. i od 28. veljače 2022. (točka I. izreke rješenja) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 11.009,91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2025 do isplate (točka II. izreke rješenja).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke I. izreke presude i protiv odluke o troškovima postupka (točka II. izreke rješenja) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi su nejasni i međusobno proturječni te je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude. Zatim ističe da je odluka arbitrarna, izrazito samovoljna, protivna temeljim načelima Europske konvencije i europske pravne stečevine te da je počinjena povreda članka 6. stavak 1. i članka 13. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, zatim povreda članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, sve u vezi članka 14. Konvencije u članka 1. Protokola broj 12. uz Konvenciju. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom u iznosu 1.913,61 eura.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka II., III. i IV. izreke presude te točaka I. i II. izreke rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 188. stavak 2. ZPP-a jer je dosuđeni eventualno kumulirani zahtjev već sadržan u glavnom zahtjevu koji je odbijen, pa je time izreka presude apsurdna. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava sve žalbene navode i predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu 1.250,00 eura.

5. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

6. Žalbe stranaka nisu osnovane.

7. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja da se utvrdi u da je u cijelosti ništav Ugovor o kreditu i njegovi Aneksi, da mu tuženik isplati iznos od 354.817,27 kuna / 47.092,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2022. do isplate i da se briše založno pravo upisano po poslovni broj Z-376/05 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Podredno istaknutim zahtjevom (eventualna kumulacija) tužitelj traži utvrđenje ništavosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništavosti ovih ugovornih odredbi.

8. Tužbeni zahtjevi postavljeni su u smislu članka 188. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

9. Tuženik u žalbi navodi da je eventualno kumulirani zahtjev već sadržan u glavnom zahtjevu samo u manjem dijelu, jer je ništavost cijelog ugovora i isplata čitavog iznosa kredita (glavni zahtjev) veći zahtjev u odnosu na kumulirani zahtjev, odnosno da se radi o dva identična zahtjeva pri čemu je u jednom zahtjev veći, a u drugom manji, pa da je izreka presude zbog toga pomalo apsurdna.

10. Na ovakve žalbene navode tuženika valja dogovoriti da je svaki tužbeni zahtjev po svojoj pravnoj prirodi procesnopravni zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja koji je zasnovan na tvrdnjama tužitelja da mu pripada ovlaštenje da traži ostvarenje određenih pravnih posljedica iz određenih činjenica. Kod odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud utvrđuje činjenično stanje, odnosno postojanje činjenica koje je iznio tužitelj na koje onda primjenjuje mjerodavne pravne norme. Iako je načelo točno, kao što u žalbi navodi tuženik, da je u zahtjevu za utvrđenje ništavosti cijelog ugovora ujedeno sadržan zahtjev za utvrđenje ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i da je u zahtjevu za isplatu većeg iznosa novca sadržan zahtjev za isplatu manjeg iznosa, valja reći da je tužitelj kroz ovako postavljene tužbene zahtjeve (glavni i eventualno kumulirani) zapravo iskazao sadržaj pravne zaštite koju zahtijeva tražeći od suda da odluči o upravo tako postavljenim zahtjevima određenog sadržaja. Tome treba dodati i to da zahtjev za isplatu kamata iz eventualno kumuliranog zahtjeva nije sadržan u glavnom zahtjevu.

11. Stoga, ovaj sud smatra da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 188. stavak 2. ZPP-a.

12. U odnosu na žalbu tuženika kojima pobija točku I. izreke rješenja kojom je dopuštena preinaka tužbe valja reći da tuženik nije iznio niti jedan žalbeni navod iz kojeg bi proizlazilo da je sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. ZPP-a, jer je pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe i za to dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud budući su isti utemeljeni na primjeni članka 190. stavak 3. ZPP-a (u odnosu na preinaku iz podneska tužitelja od 13. siječnja 2020.) te na primjeni članka 190. stavak 2. ZPP-a i zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. i broj Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. (u odnosu na preinaku iz podneska tužitelja od 28. veljače 2022.).

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je počinjena bitna povreda bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

14. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

15. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

16. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika (Hypo Alpe Adria Bank d.d.) kao kreditor 21. ožujka 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 016-486/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, kao i Aneks br. 1 Ugovora od 25. listopada 2011. te Aneks br. 2 Ugovora od 9. veljače 2015., kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 88.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize kreditora na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora), za kupnju građevinskog zemljišta i s rokom otplate kredita do 31. ožujka 2035. (članak 3. Ugovora),

- da se člankom 3. Ugovora o kreditu tužitelj obvezao platiti redovnu kamatu koja je na temelju članka 6. Ugovora promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,15% godišnje,

- da se tužitelj na temelju članka 3. Ugovora o kreditu obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 481,60 CHF prema srednjem tečaju kreditora za devize na dan plaćanja,

- da je člankom 3. Aneksa broj 1. od 25. listopada 2011. ugovoreno da se na glavnicu obračunavaju kamate od 5,35% te da je kamatna stopa promjenjiva kako je to opisano u članku 6. Aneksa broj 1,

- da je Aneksom broj 2 od 9. veljače 2015. za uvođenje moratorija uz Ugovor o kreditu, pored ostalog, rok vraćanja kredita određen do 31. ožujka 2036.,

- da je tuženik pravni slijednik društva Hypo Alpe Adria Bank d.d.

17. Nadalje je iz iskaza tužitelja, kojeg je prvostupanjski sud ocijenio istinitim i uvjerljivim, utvrđeno da je izostalo pregovaranje o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da tužitelju nisu pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, niti parametri promjene kamatne stope, te da tuženik nije dokazao niti učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, zbog čega je zaključio da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava ocjenu iskaza tužitelja tvrdnjom da tužitelj nije primijenio niti minimum pažnje koja se zahtijeva u pravnom prometu kako bi od sebe otklonio eventualno štetne posljedice sklapanja ugovora budući je iskazao da ugovor nije pročitao. Ovo iz razloga što je za predmet spora od značaja jesu li tužitelju pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule i parametri promjene kamatne stope i jesu li stranke o tome pregovarale, dok nije sporno da te odlučne činjenice nisu sadržaj ugovora, pa okolnost je li tužitelj Ugovor pročitao ili nije nikako ne može imati značaj da je shvatio rizike valutne klauzule ili parametre promjene kamatne stope kad to nije upisano u Ugovoru.

19. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojima je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne (ništave) ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne (ništave) i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.

20. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništava odredba prednika tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i da je ništava odredba o valutnoj klauzuli budući se tužitelj na njih pozvao. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati budući se zahtjev tužitelja za isplatu temelji na stjecanju bez osnove, ali i ugovorne štete.

21. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

22. S obzirom na navedena utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su ništave odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 21. ožujka 2005. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03. - dalje: ZZP/03), koji je u članku 81. stavak 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 84. ZZP/03 je bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je prema članku 87. toga Zakona takva odredba ništava.

23. Nadalje je prvostupanjski sud zaključio da predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez ništavih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer da ništavost tih odredbi ne dovodi do ništavosti cijelog Ugovora o kreditu i njegovih Aneksa.

24. Pojam ugovora o kreditu definiran je člankom 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91) na način da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

25. Iz citirane odredbe proizlazi da su bitni sastojci ugovora o kreditu davanje određenog novčanog iznosa (obveza banke) i vraćanje novčanog iznosa uz plaćanje kamate (obveza korisnika kredita). U konkretnom slučaju banka je ispunila svoju obvezu i isplatila iznos kredita što između stranaka nije sporno.

26. Člankom 105. stavak 1. ZOO/91 propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

27. Člankom 105. stavak 2. ZOO/91 propisano je da će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

28. Utvrđenjem ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio, da je predmetni Ugovor o kreditu oslobođen ništavih odredbi što za posljedicu ima djelomičnu ništavost, ali ne i ništavost cijelog ugovora. Ovo iz razloga, što tužitelj ne osporava pobude za sklapanje ugovora, ne osporava namjenu kredita, ne osporava da je ugovoreno plaćanje kamata i da je ugovorena valutna klauzula, a osporavanje promjenjivosti kamatne stope i promjene tečaja CHF ne dovode do ništavosti cijelog ugovora nego njegovih pojedinih dijelova.

29. Iznesena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bitni sastojci bez kojih Ugovor ne može opstati, a što je suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda da predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez odredbi koje su utvrđene ništavim. S tim u vezi neosnovani su i pravno neodlučni opširni žalbeni navodi tužitelja kojima navodi da je odluka arbitrarna, izrazito samovoljna, protivna temeljim načelima Europske konvencije i europske pravne stečevine, kao i da je protivna nizu odluka Suda Europske unije, a o čemu se već izjasnila sudska praksa te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev- 820/2023 od 23. travnja 2024. odgovorio na pravno pitanje i zauzeo pravno shvaćanje da: „Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.“.

30. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaj kada je utvrđena ništavost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu te je tužitelju priznato pravo na restituciju kao da takvih odredbi nije niti bilo, tada je u punoj mjeri uspostavljena zaštita tužitelja kao potrošača. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je u cijelosti ništav Ugovor o kreditu broj: 016-486/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 21. ožujka 2005., te da su ništetni Aneks br. 1 od 25. listopada 2011. i Aneks broj 2 za uvođenje moratorija od 9. veljače 2015., kao i zahtjev za isplatu iznosa od 354.817,27 kuna / 47.092,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2022. do isplate.

31. Jednako tako pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru da uspostavi zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije sklapanja Ugovora o kreditu na način da briše založno pravo upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 165 i kuća br. 165A, gospodarske zgrade i dvor, ukupne površine 643 čhv pod poslovnim brojem Z- 376/05 za korist tuženika budući se ovaj zahtjev temelji na tvrdnji da je u cijelosti ništav Ugovor o kreditu, dok tužitelj tijekom postupka nije iznio druge činjenice koje bi opravdale ovakav njegov zahtjev, a što predstavlja valjane razloge za donošenje odluke o neosnovanosti zahtjeva s obzirom na dužnost tužitelja iz članka 219. stavak 1. ZPP-a prema kojem je tužitelj bio dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji ovakav svoj zahtjev.

32. U odnosu na visinu preplaćenih anuiteta s osnove ništavih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli provedeno je financijsko vještačenje te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj preplatio anuitete s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu 10.566,66 kuna / 1.402,44 eura i s osnove valutne klauzule u iznosu 64.871,46 kuna / 8.609,92 eura, te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 104. stavak 1. ZOO/91 kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati taj iznos.

33. Na žalbene navode tuženika kojima osporava metodologiju izračuna vještaka s osnove promjenjive kamatne stope te da je vještačenje provedeno kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom valja odgovoriti da se metodologija izračuna temelji na utvrđenju da su ništave ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF kao o odredbama o kojima se nije pregovaralo što znači da se primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa i tečaj u trenutku isplate kredita, dakle o pravnom pitanju koje je prvostupanjski sud valjano obrazložio.

34. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio izračun vještaka imajući u vidu samo pozitivne razlike, a ne i negativnu razliku uslijed promjena kamata i tečaja (manje plaćene iznose anuiteta). U odnosu na ovaj prigovor, kojeg je tuženik isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, sud je iznio valjane razloge koji su sadržani u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da, ako u postupku nije istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO/05, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje (uračunavanje) o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništavih odredbi Ugovora o kreditu u CHF. Stoga, je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

35. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Neosnovanost prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost (ništavost) u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 10. lipnja 2019.

36. Također je pravilno prvostupanjski sud u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva (preinačenje tužbe iz podneska tužitelja od 28. veljače 2022.) otklonio tuženikov prigovor zastare budući je zahtjev povećan iz iste činjenične osnove nakon provedenog financijskog vještačenja (neprava preinaka) pa je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.

37. Budući je u postupku utvrđeno da su nepoštene i ništave odredbe prednika tuženika kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, a imajući u vidu da je prednik tuženika sastavljač Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 214. ZOO/91 mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23.). Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio.

38. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a s obzirom da je u ovom sporu riječ o eventualno kumuliranim zahtjevima postavljenim prema članku 188. stavak 2. ZPP-a i da je tužitelj u cijelosti uspio s podredno postavljenim zahtjevom. Pri tome je važno za istaknuti da u odnosu na glavni tužbeni zahtjev (koji je u cijelosti odbijen) nisu nastali posebni troškovi, već su svi nastali troškovi bili potrebni radi raspravljanja i donošenja odluke i u pogledu podredno postavljenog zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2021 od 30. kolovoza 2022. i Rev-882/2024 od 9. srpnja 2024.). Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava ovakav pravni stav prvostupanjskog suda.

39. Također nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da je troškove zastupanja tužitelja po punomoćnici trebalo odrediti prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važećoj u trenutku poduzimanja pojedine radnje. Pravilno je prvostupanjski sud pravo na naknadu troškova zastupanja tužitelja po punomoćnici dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 eura primjenom Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) budući je Tbr. 52/3 Tarife propisano da kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Od 25. studenoga 2023. na snazi je vrijednost boda od 2,00 eura. Ovo pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-184/2024 od 14. lipnja 2024. i odlukama Rev 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev 847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024.

40. Nije osnovana žalba tužitelja kojom odluku o troškovima postupka ne pobija konkretno, već načelno u pogledu podnesaka koji nisu određeni (po datumu), te u pogledu sudske pristojbe. Na takve žalbene navode valja odgovoriti da je odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donio uz pravilnu primjenu članka 155. ZPP- a pri čemu je dao jasne i odlučne razloge zbog kojih pojedine podneske tužitelja nije priznao kao potrebne za vođenje parnice (točka 53.5 obrazloženja), kao što je i pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 51/23.) kada tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe za presudu jer mu takav trošak nije niti nastao budući je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

41. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, te na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

42. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev stranaka jer njihove žalbe nisu osnovane.

43. Odbijen ja zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu sukladno članku 166. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a jer isti nije bio potreban za donošenje ove odluke.

U Velikoj Gorici 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak