Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-676/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Krešimir Sušilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Đorđe Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-31/2019-16 od 3. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-31/2019-16 od 3. ožujka 2023. (točka I i II izreke).

II Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je odlučeno:

"I Nalaže se tuženiku VC iseliti iz nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište u [adresa] označeno kao č.k.br. 1411/1 površine 51 čhv, odnosno 184 m2, te istu slobodnu od osoba i stvari predati u posjed tužitelju RC, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.972,59 EUR / 14.862,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Protiv te odluke tuženik je izjavio dopuštenu i pravovremenu žalbu i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da se ista prihvati te pobijana odluka preinači (nije navedeno u kojem pravcu; valjda da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan-opaska drugostupanjskog suda) ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je i trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine da mu tuženik koji bez pravne osnove drži u posjedu predmetnu nekretninu tj. čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] preda u posjed.

6. Prvostupanjski sud je temeljem raspravne građe, odnosno dokaza navedenih u točki 4. obrazloženja pobijane odluke utvrdio:

- da je tužitelj uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine,

- da je predmetna nekretnina od 24. srpnja 1981. bila uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja prvobitno u korist NC i KC, a kasnije na KC i OC,

- da je po brisanju društvenog vlasništva 6. veljače 1998. na nekretnini upisano pravo vlasništva na KC i OC, a potom samo na OC, od kojeg je tužitelj kupio predmetnu nekretninu (16. veljače 2015.),

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda od 8. srpnja 2016. odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja (ovdje tuženika) protiv tamo tuženika OC za utvrđenje da je ovdje tuženik vlasnik nekretnine koja je i predmet ovog postupka te da je tamo tuženik dužan trpjeti upisa prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi koja u naravi predstavlja zgradu u [adresa], površine 75 m2 sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao što je i odbijen protutužbeni zahtjev OC za predaju u posjed sporne nekretnine (i to iz razloga jer je tijekom parnice isti otuđio predmetnu nekretninu ovdje tužitelju).

7. Uzimajući u obzir ta utvrđenja a odbivši ostale predložene dokaze kao suvišne i nepotrebne (točka 15 obrazloženja pobijane odluke), te otklonivši navode tuženika da bi njegov otac, a potom i on putem dosjelosti stekao pravo vlasništva, a ako ne putem dosjelosti tada putem prava građenja (za što je dao razloge u točki 13. obrazloženja pobijane odluke) pravilno i zakonito prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

8. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba tuženika.

9. Kako je već rečeno žalba se izjavljuje i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te ista upire u bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak. 2. točka 11. ZPP, no ovu povredu ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi jer se pobijana odluka može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci.

9.1. Dalje, a ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud ne nalazi ni neku od drugih povreda postupka navedenih u tom članku.

10. Žalba a polemizirajući sa utvrđenim činjeničnim stanje pokušava isto dovesti u pitanje tvrdeći da je pravni prednik tuženika (otac tuženika) a potom i tuženik putem dosjelosti stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine i u vezi toga navodi da je tuženik dostavio isprave (kupoprodajni ugovor od 31. listopada 1977. sklopljen između pravnog prednika tuženika i ZC, zatim darovni ugovor od 7. veljače 1992. sklopljen između pravnog prednika tuženika i tuženika, te kupoprodajni ugovor između HC i tuženika od 3. veljače 1992.) Međutim ti navodi se ne mogu prihvatiti jer da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva dugotrajnim posjedom ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, nego vlasnički posjed odnosno mirni posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost pri čemu dolozna zla namjera sprječava početak tijeka dosjelosti sve dok postoji zla namjera. S obzirom na to a kako je jasno da je za zakonsku osnovu stjecanja prava vlasništva putem dosjelosti a na koju se poziva tuženik nisu ispunjeni jer je za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti potreban samostalan posjed te stvari koji ima zakonom određenu kakvoću i traje neprekidno zakonom određeno vrijeme, tako da je za stjecanje prava vlasništva potreba zakonit, istinit i pošten posjed,(redovna dosjelosti) ili barem pošten posjed nekretnine u određeno vrijeme (izvanredna dosjelost). A iz provedenih dokaza na proizlazi da bi prednik tužitelja (otac tužitelja) prije upisa sporne nekretnine kao društvenog vlasništva (24. srpnja 1981.) mogao steći pravo vlasništva putem dosjelosti jer je isti a po kazivanju samog tuženika na predmetnoj nekretnini živio kao podstanar i plaćao najamninu HC, koji ni kao FC nisu imali nikakva vlasnička prava na predmetnoj nekretnini, tako da mu taj posjed nije bio niti zakonit niti pošten. Dalje, a što se tiče žalbenog navoda tuženika kako bi on počev od 7. veljače 1992. (kada je sklopljen ugovor između prednika tuženika – oca tuženika i tuženika) već preko 20 godina bio u posjedu predmetne nekretnine tako da bi on stekao predmetnu nekretninu putem dosjelosti također se ne može prihvatiti jer iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da bi ocu tuženika bio poznato da su kroz čitavo odlučno razdoblje kao nositelji prava korištenja a kasnije i kao vlasnici sporne nekretnine bili upisani članovi obitelji OC (s tim da se spominje i HC kojemu je obitelj OC dala u zakup predmetnu nekretninu te je isti za to plaćao zakupninu) tako da sve to nije moglo ostati nepoznato i samom tuženiku, a uostalom to je i navedeno u kupoprodajnom ugovoru između HC i tuženika od 3. veljače 1992. (točka IV i V ugovora) tako da ni posjed tuženika nije bio samostalan ni pošten.

10.1. U odnosu na žalbeni navod tuženika da bi stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine nadogradnjom postojeće kućice početkom 2000. godine također se ne može prihvatiti jer se na taj način a u smislu odredbe članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) ne može steći pravo vlasništva, a uostalom ako se gradnja (u konkretnom slučaju radilo bi se o nadogradnji) i vrši na tuđem zemljištu bez znanja i volje vlasnika zemljišta neovisno o činjenici poštenja ili nepoštenja tuženika kao graditelja isključuje mogućnost stjecanja vlasništva na izgrađenom objektu i zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena (članak 152. stavak 1. ZV).

11. Prema tome, a kako je neprijeporno utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine , koja je u posjedu tuženika bez prava koje ga ovlašćuje na to (nije stekao pravo vlasništva putem dosjelosti ni građenjem) to je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem članka 161. i 162. ZV.

12. Žalbom se pobija i odluka o troškovima s tim da žalba a glede odluke o troškovima nije konkretizirana. S obzirom da je ovaj postupak započeo 11. veljače 2019. (dakle prije 1. rujna 2019. kada je odredbom članka 61. ZID ZPP/19 izmijenjen članka 365. stavak 2. ZPP) to se ima primijeniti odredba članka 365. stavak 2. ZPP prije izmjene koja je nastupila člankom 61. ZID ZPP/19, pa kako je odluka o troškovima pravilna i zakonita i jasno obrazložena to je istu i trebalo potvrditi.

13. Što se tiče troškova žalbenog postupka koji trošak je zatražio tuženik a s obzirom da tuženik nije uspio ni u žalbenom postupku to je taj zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP) te je i odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.

14. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

Dubrovnik, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović