Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

V, [adresa]

Poslovni broj: P-334/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Golubić&Šikić iz Čakovca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banke d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković&partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 16. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Krešimira Golubića, odvjetnika iz Čakovca, te zamjenika punomoćnika tuženika ZT, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Hanžeković&partneri iz Zagreba, 28. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische banke d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a isplatiti tužitelju VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 484,86 eura (četiristo osamdeset i četiri eura i osamdeset i šest centi) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 5,27 € od 01.02.2008 do isplate

- 5,27 € od 01.03.2008 do isplate

- 5,26 € od 01.04.2008 do isplate

- 5,26 € od 01.05.2008 do isplate

- 5,26 € od 01.06.2008 do isplate

- 5,24 € od 01.07.2008 do isplate

- 5,24 € od 01.08.2008 do isplate

- 5,23 € od 01.09.2008 do isplate

- 5,23 € od 01.10.2008 do isplate

- 5,22 € od 01.11.2008 do isplate

- 5,21 € od 01.12.2008 do isplate

- 5,21 € od 01.01.2009 do isplate

- 5,21 € od 01.02.2009 do isplate

- 5,19 € od 01.03.2009 do isplate

- 5,31 € od 01.04.2009 do isplate

- 9,04 € od 01.05.2009 do isplate

- 9,01 € od 01.06.2009 do isplate

- 9,01 € od 01.07.2009 do isplate

- 9,00 € od 01.08.2009 do isplate

- 8,99 € od 01.09.2009 do isplate

- 8,98 € od 01.10.2009 do isplate

- 8,96 € od 01.11.2009 do isplate

- 8,95 € od 01.12.2009 do isplate

- 8,94 € od 01.01.2010 do isplate

- 8,93 € od 01.02.2010 do isplate

- 8,91 € od 01.03.2010 do isplate

- 8,90 € od 01.04.2010 do isplate

- 8,88 € od 01.05.2010 do isplate

- 8,87 € od 01.06.2010 do isplate

- 8,86 € od 01.07.2010 do isplate

- 8,85 € od 01.08.2010 do isplate

- 8,84 € od 01.09.2010 do isplate

- 8,82 € od 01.10.2010 do isplate

- 8,80 € od 01.11.2010 do isplate

- 8,79 € od 01.12.2010 do isplate

- 8,78 € od 01.01.2011 do isplate

- 8,76 € od 01.02.2011 do isplate

- 8,75 € od 01.03.2011 do isplate

- 8,73 € od 01.04.2011 do isplate

- 8,72 € od 01.05.2011 do isplate

- 8,70 € od 01.06.2011 do isplate

- 8,68 € od 01.07.2011 do isplate

- 8,67 € od 01.08.2011 do isplate

- 8,65 € od 01.09.2011 do isplate

- 8,74 € od 01.10.2011 do isplate

- 5,11 € od 01.11.2011 do isplate

- 5,10 € od 01.12.2011 do isplate

- 5,08 € od 01.01.2012 do isplate

- 5,08 € od 01.02.2012 do isplate

- 5,07 € od 01.03.2012 do isplate

- 5,05 € od 01.04.2012 do isplate

- 5,04 € od 01.05.2012 do isplate

- 5,03 € od 01.06.2012 do isplate

- 5,02 € od 01.07.2012 do isplate

- 5,00 € od 01.08.2012 do isplate

- 4,99 € od 01.09.2012 do isplate

- 4,98 € od 01.10.2012 do isplate

- 4,97 € od 01.11.2012 do isplate

- 4,95 € od 01.12.2012 do isplate

- 4,94 € od 01.01.2013 do isplate

- 4,93 € od 01.02.2013 do isplate

- 4,91 € od 01.03.2013 do isplate

- 4,90 € od 01.04.2013 do isplate

- 4,89 € od 01.05.2013 do isplate

- 4,87 € od 01.06.2013 do isplate

- 4,86 € od 01.07.2013 do isplate

- 4,84 € od 01.08.2013 do isplate

- 4,83 € od 01.09.2013 do isplate

- 4,82 € od 01.10.2013 do isplate

- 4,80 € od 01.11.2013 do isplate

- 4,79 € od 01.12.2013 do isplate

- 4,89 € od 01.01.2014 do isplate

- 0,37 € od 01.02.2014 do isplate

- 0,37 € od 01.03.2014 do isplate

- 0,37 € od 01.04.2014 do isplate

- 0,36 € od 01.05.2014 do isplate

- 0,36 € od 01.06.2014 do isplate

- 0,36 € od 01.07.2014 do isplate

- 0,36 € od 01.08.2014 do isplate

- 0,35 € od 01.09.2014 do isplate

- 0,35 € od 01.10.2014 do isplate

- 0,35 € od 01.11.2014 do isplate

- 0,35 € od 01.12.2014 do isplate

- 0,35 € od 01.01.2015 do isplate

- 0,35 € od 01.02.2015 do isplate

- 0,34 € od 01.03.2015 do isplate

- 0,34 € od 01.04.2015 do isplate

- 0,34 € od 01.05.2015 do isplate

- 0,34 € od 01.06.2015 do isplate

- 0,33 € od 01.07.2015 do isplate

- 0,33 € od 01.08.2015 do isplate

- 0,33 € od 01.09.2015 do isplate

po stopi kako slijedi

- za razdoblje od 1. veljače 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2024. do isplate pod stopi od 7,25% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische banke d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a isplatiti tužitelju VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.094,90 eura (dvije tisuće devedeset i četiri eura i devedeset centi) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od

- 0,05 € od 01.05.2006 do isplate

- 0,31 € od 01.06.2006 do isplate

- 0,06 € od 01.09.2006 do isplate

- 0,25 € od 01.10.2006 do isplate

- 0,12 € od 03.11.2006 do isplate

- 4,93 € od 01.01.2010 do isplate

- 8,22 € od 01.02.2010 do isplate

- 7,82 € od 01.03.2010 do isplate

- 10,67 € od 01.04.2010 do isplate

- 10,05 € od 01.05.2010 do isplate

- 10,73 € od 01.06.2010 do isplate

- 18,31 € od 01.07.2010 do isplate

- 16,63 € od 01.08.2010 do isplate

- 22,80 € od 01.09.2010 do isplate

- 19,74 € od 01.10.2010 do isplate

- 17,10 € od 01.11.2010 do isplate

- 24,98 € od 01.12.2010 do isplate

- 29,01 € od 01.01.2011 do isplate

- 26,00 € od 01.02.2011 do isplate

- 26,92 € od 01.03.2011 do isplate

- 24,40 € od 01.04.2011 do isplate

- 24,68 € od 01.05.2011 do isplate

- 32,68 € od 01.06.2011 do isplate

- 34,00 € od 01.07.2011 do isplate

- 43,10 € od 01.08.2011 do isplate

- 41,81 € od 01.09.2011 do isplate

- 34,67 € od 01.10.2011 do isplate

- 33,76 € od 01.11.2011 do isplate

- 33,27 € od 01.12.2011 do isplate

- 35,08 € od 01.01.2012 do isplate

- 37,10 € od 01.02.2012 do isplate

- 37,14 € od 01.03.2012 do isplate

- 35,88 € od 01.04.2012 do isplate

- 36,30 € od 01.05.2012 do isplate

- 37,07 € od 01.06.2012 do isplate

- 36,34 € od 01.07.2012 do isplate

- 36,39 € od 01.08.2012 do isplate

- 35,68 € od 01.09.2012 do isplate

- 34,27 € od 01.10.2012 do isplate

- 35,89 € od 01.11.2012 do isplate

- 36,35 € od 01.12.2012 do isplate

- 36,39 € od 01.01.2013 do isplate

- 34,04 € od 01.02.2013 do isplate

- 35,55 € od 01.03.2013 do isplate

- 35,96 € od 01.04.2013 do isplate

- 35,06 € od 01.05.2013 do isplate

- 32,52 € od 01.06.2013 do isplate

- 31,51 € od 01.07.2013 do isplate

- 32,76 € od 01.08.2013 do isplate

- 33,63 € od 01.09.2013 do isplate

- 35,82 € od 01.10.2013 do isplate

- 34,61 € od 01.11.2013 do isplate

- 35,16 € od 01.12.2013 do isplate

- 35,60 € od 01.01.2014 do isplate

- 31,32 € od 01.02.2014 do isplate

- 32,08 € od 01.03.2014 do isplate

- 31,69 € od 01.04.2014 do isplate

- 30,93 € od 01.05.2014 do isplate

- 30,58 € od 01.06.2014 do isplate

- 30,73 € od 01.07.2014 do isplate

- 31,69 € od 01.08.2014 do isplate

- 32,67 € od 01.09.2014 do isplate

- 32,58 € od 01.10.2014 do isplate

- 33,07 € od 01.11.2014 do isplate

- 33,78 € od 01.12.2014 do isplate

- 33,49 € od 01.01.2015 do isplate

- 33,89 € od 01.02.2015 do isplate

- 33,89 € od 01.03.2015 do isplate

- 33,89 € od 01.04.2015 do isplate

- 33,89 € od 01.05.2015 do isplate

- 33,89 € od 01.06.2015 do isplate

- 33,89 € od 01.07.2015 do isplate

- 33,89 € od 01.08.2015 do isplate

- 33,89 € od 01.09.2015 do isplate

po stopi kako slijedi

- za razdoblje od 1. svibnja 2006. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2024. do isplate pod stopi od 7,25% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische banke d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg prema tužitelju VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] istaknuto radi prijeboja u iznosu od 378,93 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- kn 148,22/€ 19,67 od 02.02.2014. pa do isplate;

- kn 147,67/€ 19,6 od 02.03.2014. pa do isplate;

- kn 147,11/€ 19,52 od 02.04.2014. pa do isplate;

- kn 146,55/€ 19,45 od 02.05.2014. pa do isplate;

- kn 146,00/€ 19,38 od 02.06.2014. pa do isplate;

- kn 145,44/€ 19,30 od 02.07.2014. pa do isplate;

- kn 144,89/€ 19,23 od 02.08.2014. pa do isplate;

- kn 144,33/€ 19,16 od 02.09.2014. pa do isplate;

- kn 143,73/€ 19,08 od 02.10.2014. pa do isplate;

- kn 143,18/€ 19,00 od 02.11.2014. pa do isplate;

- kn 142,53/€ 18,92 od 02.12.2014. pa do isplate;

- kn 141,98/€ 18,84 od 02.01.2015. pa do isplate;

- kn 141,37/€ 18,76 od 02.02.2015. pa do isplate;

- kn 140,82/€ 18,69 od 02.03.2015. pa do isplate;

- kn 140,17/€ 18,60 od 02.04.2015. pa do isplate;

- kn 139,57/€ 18,52 od 02.05.2015. pa do isplate;

- kn 138,92/€ 18,44 od 02.06.2015. pa do isplate;

- kn 138,37/€ 18,36 od 02.07.2015. pa do isplate;

- kn 137,72/€ 18,28 od 02.08.2015. pa do isplate;

- kn 136,61/€ 18,13 od 02.09.2015. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische banke d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a naknaditi tužitelju VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.297,47 eura (dvije tisuće dvjesto devedeset i sedam eura i četrdeset i sedam centi), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 250,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj VT je podnio tužbu protiv tuženika 12. lipnja 2019., u kojem navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102915989 od 24. ožujka 2006. Temeljem tog ugovora se banka obvezala tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 23.600,00 CHF (švicarskih franaka) po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom otplate od 240 mjeseci, tužitelj otplaćuje kreditu jednakim mjesečnim anuitetima od 162,21 kuna, anuiteti dospijevaju prvog dana u mjesecu. Kredit je iskorišten dana 24. ožujka 2006. U čl. 8. predmetnog ugovora stoji da je kamatna stopa promjenjiva, te da se za vrijeme trajanja ugovora može mijenjati jednostranom odlukom tuženika, a ugovorena početna kamatna stopa je 5,490 % godišnje. U čl. 7. Ugovora ugovorena je za tužitelja obveza povrata obveza iz Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika. U čl. 7. ugovora stoji da je korisnik kredita upoznat s mogućnim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja i da ga je banka i informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, a što nije točno, te je navedena odredba ništetna. Tužitelj navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika, zatim, odredbe kojima je određena obveza povrata obveze iz ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF te odredba ugovora u kojoj stoji da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja, ništetne. Poziva se na presudu VTS Pž-6632/2017, presudu P- 1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu, Pž-7129/13 VTS RH, Odluku Vrhovnog suda Revt-249/14 kojom su obijene sve uložene revizije, na odluku Ustavnog suda, na direktivu 93/13 EEZ, a kojom je obuhvaćena materija ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjive kamatne stope sukladno odlukama banaka a među strankama obuhvaćenim u naprijed navedenim domicilnim odlukama obuhvaćen je i tuženik, tzv. kolektivni potrošački spor. Navodi da su predmetne presude obvezujuće u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke. Nadalje, tužitelj ističe kako su Ugovor o kreditu tužitelj i tuženik sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se radilo o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa da tužitelj na sadržaj istih nije imao nikakvog utjecaja. Navodi da je tuženik od tužitelja primjenom ništetnih nepoštenih ugovornih odredaba naplaćivao mjesečne anuitete. Stoga tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje je tuženiku bio dužan plaćati da se od početka otplate do 1. siječnja 2014. za cijelo vrijeme primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,49%, a nakon 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2019. zakonski određena kamatna stopa od 3, 23%. Također, navodi da tužitelju s osnove ništetnih odredbi kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku, pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početa otplate do 30. rujna 2015. za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Stoga prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj s osnove ništetnosti promjena kamatnih stopa potražuje iznos od 3.292,12 kuna/436,94 eura, dok s osnove ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 16.330,94 kuna/2.167,49 eura.

2. Tijekom postupka tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev i uskladio isti s Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka te s osnove ništetnosti promjena kamatnih stopa potražuje iznos od 484,86 eura, dok s osnove ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 2.094,90 eura.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava visinu i osnov tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare. Isto tako, tuženik navodi kako su tužitelj i tuženik 19. siječnja 2016. sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik navodi kako je tim Aneksom promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime da je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu, a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Nadalje, tuženik navodi kako su prilikom konverzije kredita uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate. Također, tuženik navodi kako je bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Aneksa, a da je tužitelj taj koji je odlučivao o tome želi li ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Isto tako, tuženik osporava navode tužitelja o ništetnosti ugovornih odredaba Ugovora o kreditu, navodeći kako je tužitelj, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže uz stranu valutu, pa tako i švicarski franak. Nadalje, ističe kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije.

4. U podnesku od 22. svibnja 2020. tuženik je podnio prigovor radi prijeboja u kojem navodi kako u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu o načinu podešavanja kamatne stope, tuženik ističe da ima protutražbinu prema tužitelju budući i se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,490 %. Navodi da bi u tom slučaju tužitelj bio dužan vratiti svaki manje plaćeni iznos od 1. siječnja 2014. kada mu je kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene kamatne stope te više ne bi uživao zaštitu zakonskom fiksiranja kamatne stope na 3, 23% iz razloga što se navedena kamatna stopa primjenjivala samo na ugovore s promjenjivom kamatnom stopom. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže utvrditi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 617, 23 eura sa zateznim kamatama.

5. U podnesku od 1. rujna 2020. tužitelj se protivi navodima tuženika iz odgovora na tužbu te navodi kako tužitelj tužbom traži povrat previše naplaćenih iznosa do 30. rujna 2015. koje je tuženik naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi te da tužbom nisu obuhvaćena plaćanja nakon sklapanja dodatka ugovoru. Nadalje, tužitelj navodi kako mu tuženik nije ponudio sklapanje aneksa ugovora u skladu sa zakonom te da su utvrđenja u aneksu pogrešna, kao i da se potpisivanjem aneksa tužitelj ničeg nije odrekao. Isto tako, tužitelj navodi kako sklapanjem aneksa nije podmiren dug tuženika prema tužitelju budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Kamatna stopa koju je primijenio tuženik za izračun konverzije određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). Dakle, tuženik je primijenio nezakonitu kamatnu stopu. Nadalje, aneksom je pogrešno utvrđena visina duga. Konvertiranjem nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Predmetni aneks nije ni nagodba, ni obnova. Upravo iz tog razloga aneks ne utječe na visinu tražbine temeljem Ugovora o kreditu. Tužitelj sklapanjem aneksa nije doveden u ravnopravni položaj. Nije izjednačen kao da je dizao euro kredit. Također, tužitelj ističe kako tuženik navodi da ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od 617,23 CHF, no nejasno je temeljem koje osnove. Naime, tužitelj ističe da tuženiku ne duguje ništa. Tužitelj je i nakon 30. rujna 2015. nastavio tuženiku plaćati. Ne postoje potplaćene kamate i povlašteni anuiteti budući je tuženik od tužitelja naplaćivao nezakonito povećane iznose anuiteta obračunatih temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužitelj osporava prigovor prijeboja i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan.

6. Tuženik je tijekom postupka specificirao prigovor radi prijeboja na način da s osnove razlike u kamati sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 378,93 eura sa zateznim kamatama.

7. Tužitelj je tijekom postupka ostao kod specificiranog tužbenog zahtjeva, dok se tuženik istom protivio u cijelosti te ostao kod podnesenog prigovora radi prijeboja.

8. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu na listovima 9- 10, plan otplate na listovima 11-12, pregled prometa po partiji kredita na listovima 13- 20, obavijest o povećanju kamatne stope, o promjeni uvjeta po kreditu na listovima 21- 22, otplatni plan na listovima 23-24, obavijest na listu 25, otplatni plan na listu 26, obavijest i otplatni plan na listovima 27-28, Aneks broj 1 na listovima 40-42, presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-794/18 na listovima 43-45, presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1654/17 na listovima 46-47, presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1070/17 na listovima 48-49, presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-477/17 na listovima 50-52, presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1657/16 na listovima 53-54, preslika članka na listovima 55-59, revizija na listovima 60-82, informacije tuženika na listovima 83-102, priopćenje za javnost HNB na listovima 103-109, metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa na listovima 110-113, priopćenje za javnost na listovima 114-115, presuda Visokog prekršajnog suda RH broj Fpž 139/18 na listovima 116-117, prosječna konvertirana kamatna stopa na listu 118, rješenje Vrhovnog suda RH broj Gos-1/19 na listovima 132-144, preslika članka iz Pravo i porezi broj 9/18 na listovima 145-157, preslika članka iz Pravo i porezi broj 3/19 na listovima 158-166, pisani iskaz na listu 167, ispis elektroničke pošte na listovima 169-172, Aneks broj 1 na listu 174, pregled prometa po partiji predmeta na listovima 187-207, dopis na listu 208, obavijest o izračunu konverzije na listovima 210-235, podaci o poslovnicama tuženika na listovima 244-247, sudska praksa na listovima 248-276, sudska praksa na listovima 353-494, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Slađane Srnec na listovima 502- 527, dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka na listovima 547-573, dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka na listovima 578-584, sudska praksa na listovima 596-605.

9. Sud je u svrhu dokazivanja saslušao tužitelja te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Slađani Srnec.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. U čl. 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Nesporno su tužitelj VT kao korisnik kredita i tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj 5102915989 od 24. ožujka 2006. po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.600,00 CHF (švicarskih franaka) i to stambeni kredit na rok vraćanja od 240 mjeseci, uz početnu kamatnu stopu od 5,490%, promjenjivom u skladu s Odlukom banke, s time da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Utvrđen je i početni mjesečni anuitet u visini od 162,21 CHF. Ujedno je ugovoreno da se iz iznosa kredita isplati naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u inzosu od 1,5% iznosa kredita. Uz Ugovor o kreditu tuženik je tužitelju dao i Otplatni plan. Ugovor su potpisale i sudužnik OT i jamac – platac UT.

14. Nesporno je u čl. 8. Ugovora određeno da kamatna stopa iznosi 5,490 % godišnje i da je promjenjiva, sukladno Odlukama banke.

15. Nesporno su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik (banka) sklopili Aneks ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija u valutu euro dana 19. siječnja 2016.

16. Sporna jest u cijelosti osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, radi li se o potraživanju vezanom uz pitanja tzv. kolektivne tužbe te je li tužitelj izvršenom konverzijom u potpunosti namiren sa pretplatom spornog kredita uzimajući u obzir valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu koja je ugovorena osnovnim ugovorom o kreditu. Također, sporno jest je li osnovan prigovor radi prijeboja koji je istaknuo tuženik.

17. Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži isplatu, smatrajući da je tužitelj postupanjem tuženika (banke) oštećen, a pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku (odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba).

18. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.

19. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" RH 35/05,41/08, 125/11, 78/15 sada i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO)

- pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

20. Člankom 1046. ZOO-a je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (neimovinska šteta).

21. Prema općim pravilima ZOO-a koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

22. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

23. Stoga je primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošak osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. U presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 kao pravni osnov navodi naknadu štete, a tu mogućnost predviđa i čl. 502. c. ZPP-a (odredbe koje se odnose na tzv. kolektivnu tužbu).

25. Odredbom čl. 186. st. 3. ZPP-a je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe.

26. Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

27. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.

28. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

29. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

30. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

31. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tijeku ovog parničnog postupka, donio Odluku broj Rev-2221/18 od 03.09.2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

32. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

33. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare valja razlučiti iznos dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preplatu anuiteta s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te visinu preplate anuiteta s osnove otplate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita veže uz tečaj CHF (švicarski franak).

34. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Valja istaći da je tužitelj postavio zahtjev za preplatu anuiteta po snovi otplate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita veže uz CHF i ništetne promjenjive kamatne stope po odluci banke.

35. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014.god., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17, to se ima smatrati da tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 04. travnja 2012.god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014.god., a u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 04. travnja 2012.god., tužitelj je još uvijek otplaćivao sporni kredit, te je za njega zastara prekinuta, podnošenjem ove kolektivne tužbe, te je ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu

36. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020. a što je u skladu sa stajalištima izraženim u odlukama suda Europske unije u spojenim predmetima C-76/19 do C-782/19.

37. Građanski odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

38. Osim toga, što se tiče pravnih stajališta Suda EU u spojenim predmetima broj C-698/18 i C-699/18 u istima je određeno da se nacionalnim propisom može predvidjeti rok zastare za tužbu radi povrata na temelju nepoštene odredbe iz ugovora sklopljenog između trgovca i potrošača, a taj rok ne smije biti nepovoljniji od roka koji je nacionalnim pravom predviđen za slična pravna sredstva i u praksi ne smije onemogućavati ili pretjerano otežavati ostvarivanje prava koja priznaje pravo Unije.

39. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. (kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba otplate kredita vezanih uz valutnu klauzulu za tečaj CHF) pa stoga nije nastupila zastara potraživanja isplate preplaćenih anuiteta na ime otplate kredita vezane uz valutnu klauzulu, jer je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana 12. lipnja 2019. podnošenjem tužbe ovome sudu. Jednako tako nije nastupio zastarni rok u pogledu promjenjive kamatne stope jer rok teče od 13.6.2014.

40. Naime, odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P-1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.

41. Dakle, tužba tužitelja je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut dana 12. lipnja 2019. podnošenjem tužbe ovome sudu, te ovaj sud o istoj treba odlučiti.

42. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, saslušao je tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja te je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Tužitelj je podneskom od 27. siječnja 2025. nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev te potražuje iznose kako su navedeni u izreci, s time da ih specificira u valuti euro kao važećoj valuti, a sukladno Nalazu i mišljenju vještakinje od 18. prosinca 2024. i Dopune nalaza vještaka od 10. siječnja 2025. Prigovara nalazu u dijelu gdje su navedeni podaci za negativne tečajne razlike i negativne kamatne stope. Smatra da sud ne može vršiti prijeboj. Traži isplatu iznosa od 19.926,28 kuna odnosno 2.644,70 eura s osnove promjene kamatnih stopa i iznos od 83.574,68 kn odnosno 11.092,27 eura s osnova promjene tečaja CHF. Predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

43. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je Ugovor o kreditu sklopio s ovdje tuženikom 2006. godine, jer mu je taj ugovor bio prezentiran kao najpovoljniji odnosno u to vrijeme tuženik je imao najbolju ponudu i najnižu kamatnu stopu. Sam se raspitivao i kod drugih banaka i naposljetku se odlučio za tuženika. Sredstva iz kredita koristio je za adaptaciju obiteljske kuće i u to vrijeme on nije bio vlasnik nikakvog trgovačkog društva niti obrta. Sam ugovor je bio unaprijed pripremljen, a banka mu nije nudila ugovor u nekoj drugoj valuti već samo u valuti CHF te mu je rečeno da je tu najniža kamatna stopa. Kredit još nije u cijelosti otplatio. Poznato mu je bilo što znači promjenjiva kamatna stopa i da visina rate ovisi o tečaju CHF, ali nije mu bilo rečeno i nije znao da bi toliko mogla porasti i da je toliko rizično. Dobio je otplatni plan, a kredit je otplaćivao na način da je izravno plaćao u banci. Rata anuiteta u početku je iznosila 700,00 kuna, a kasnije je narasla i do 1.100,00 tadašnjih kuna. Aneks kojim je provedena konverzija potpisao je sa misli da bi mu rata anuiteta mogla i dvostruko narasti ukoliko isti ne potpiše, a koliko se sjeća i sadržaj Aneksa je već bio pripremljen od strane tuženika. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu banka ga nije upozorila da je rizično sklapati ugovor u valuti CHF. Banka ga nije upozorila ni na to da postoji razlika u riziku između ugovora o kreditu u valuti eura i valuti CHF. Banka ga nije upozorila ni na kakve rizike. Također ga banka nije upozorila ni na to temeljem kojih kriterija će se mijenjati kamatna stopa. Predmetna obiteljska kuća bila je u vlasništvu njegove majke OT, koja je bila sudužnik, a adaptirao ju je, jer je planirao u njoj živjeti. Predmetna kuća se nalazi u [adresa] u [adresa]. Tu kuću nisu nikad iznajmljivali. Neko kraće vrijeme je živio tamo. Nije mogao utjecati na izračun konverzije. Nije mogao mijenjati pojedine odredbe Aneksa o konverziji. Prilikom sklapanja Aneksa o konverziji banka mu je rekla da ima opciju ili potpisati Aneks ili dalje nastaviti plaćati rate prema visini koju je ona određivala. Prilikom sklapanja Aneksa nije mu rečeno da bi se on time nečeg odricao. Navodi da je pročitao i Ugovor i Aneks te je mislio da ih je i razumio, ali kod sklapanja Ugovora o kreditu nije mislio da će mu toliko rata narasti, skoro za 50%. Nije pregovarao ni o jednoj odredbi ni Aneksa ni Ugovora, jer nije znao čemu bi prigovorio, niti je mislio da će rata toliko narasti.

44. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u cijelosti kao vjerodostojan, jer je logičan i životno uvjerljiv.

45. Analizirajući iskaz tužitelja valja reći da sud iz istog utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužitelju prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.

46. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica kao i parametara temeljem kojih će se i na koji način mijenjati promjenjiva kamatna stopa sukladno odredbama kreditora.

47. Prema članku 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

48. Prema članku 295. ZOO-a, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

49. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.

50. Prema članku 59. ZZP-a, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

51. Prema članku 26. st. 3. ZOO-a, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

52. Prema članku 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

53. Predmetni ugovor ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope dok s druge strane tuženik nije dokazao da bi to bilo sadržano u Općim uvjetima tuženika.

54. Po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, ovo, uz već navedeno da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito, paušalno i neprecizno.

55. Naime, očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužitelja, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., i da jasno definirana odnosno određena odrediva kamatna stopa, odnosno promjena iste, nisu precizirane ni u aktima tuženika na koje se tuženik poziva. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužitelja tek obavještavao da je došlo do promjene anuiteta zbog promjene kamatna stope i tečaja CHF, ne nudeći tužitelju, bilo kakvu drugu mogućnost, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

56. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.

57. Navedena odredba predmetnog ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

58. Isto tako, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze.

59. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.

60. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.

61. Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora.

62. Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 04. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje Općinskog suda u Pazinu u predmetu poslovni broj P-1413/2019-9 od 20. rujna 2019.god., glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

63. Odredbe nacionalnog zakonodavstva o zaštiti potrošača su u cijelosti preuzele zakonodavno rješenje propisano Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a sam sustav zaštite koji provodi ta Direktiva počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacija. Stoga provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, poput onoga koji je predmetom ovog postupka, u skladu sa Europskim pravom predstavlja obvezu nacionalnog suda po službenoj dužnosti.

64. Također, tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužitelja u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu prema kojoj je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužitelja kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi.

65. S obzirom na izneseno, sud je utvrđivao je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

66. Ističe se i Odluka Vrhovnog suda RH broj Rev 174/20 gdje isti potvrđuje pravo potrošača na obeštećenje zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i nakon prihvata konverzije, a ta odluka je potvrđena Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U III-1995/23 od 28.06.2023.god.

67. Također je Vrhovni sud RH u odluci broj Rev 809/21 naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog ugovora.

68. Osim toga Ustavni sud RH je u odluci broj U III-5853/20 od 05.04.2023.god. potvrdio pravo potrošača na utuženje i isplatu unatoč sklopljenom Aneksu o prihvatu konverzije.

69. Naime, sklapanjem Aneksa (Dodatka), a koji je među strankama nesporno sklopljen, nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.

70. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR na način da se položaj potrošača u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti EUR.

71. Kamatna stopa određena Aneksom (konverzija) određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke).

72. U konkretnom slučaju sud smatra kako konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Aneksom od 5. veljače 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka.

73. Sklapanjem Dodatka (Aneks) ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. ZOO-a, jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF.

74. Naime, konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF.

75. To zato jer je intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/07 (Narodne novine RH broj 105/15) bila izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba.

76. Isto tako, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. god. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

77. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe.

78. U međuvremenu je donesena odluka od 09. srpnja 2020. suda Europske unije broj C-452/18 koja potvrđuje da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste samo i isključivo kada bi dao 19 Poslovni broj: P-34/2024-17 slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče.

79. Sud smatra kako se u konkretnom slučaju tužitelj sklapanjem aneksa nije odrekao tih prava, niti je dao, niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak na to, te se aneksom o konverziji nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano.

80. Također, Aneksom nije obuhvaćena niti se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa (već su i kod same konverzije primijenjene ništetne kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke, a tužitelju tada nije bilo poznato da su promijene tih kamatnih stopa za EUR kredite ništetne), a niti se navodi koliko bi bio iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, niti je on to mogao znati.

81. Valja istaknuti kako je konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa osnovnog ugovora izvršena temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/15, 52/16 - dalje ZIDZOPK), a radi se o aktu kojim se temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz članka 19.c točka 6.ZIDZOPK-a, na način kako to nalaže zakon. Stoga, prema mišljenju ovog suda, tzv. konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke.

82. Prema tome, činjenica da su stranke sklopile Aneks kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

83. Nedvojbeno tužitelj ima status potrošača, obzirom iz iskaza tužitelja proizlazi kako je sredstva kredita koristio za adaptaciju obiteljske kuće te nije u svom vlasništvu imao trgovačko društvo ili obrt, a isto tako, kada je tuženik tužitelju ponudio sklapanje Aneksa i izvršio konverziju ugovora o kreditu temeljem odredbi ZIDZOPK-a, istom je priznao svojstvo potrošača.

84. Iz Aneksa proizlazi kako je temeljem ZIDZPK-a utvrđena promjena načina ispunjenja obveza iz Osnovnog ugovora u CHF tako da se obveze iz Osnovnog ugovora u CHF osim zateznih kamata, ostalih troškova i naknada dospjelih i nepodmirenih do potpisivanja Aneksa, podmiruju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za EUR važećem na dan podmirenja te je utvrđeno da na dan 30. rujna 2015. obveze korisnika kredita na ime dospjele glavnice kredita iznose 10.392,04 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja, kao i da postoji više uplaćeni iznos (preplata) iz čl. 1. ZIDZPK u iznosu od 4.068,05 tadašnjih kuna. Isto tako, čl.5.st. . 3. Aneksa utvrđeno je da stranke suglasno utvrđuju da su sve uplate ili nedostatak istih u razdoblju od 1. listopada 2015. do 19. siječnja 2016. uzete u obzir pri izračunu iznosa iz navedenog stavka.

85. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti pristao na konverziju tog kredita jer mu je zaposlenik tuženika rekao da ima opciju ili potpisati Aneks ili nastaviti plaćati rate prema visini koju je tuženik određivao. Također, prilikom sklapanja Aneksa nije mu rečeno da bi se time on nečeg odricao.

86. Prema tome, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a što je u konkretnom postupku slučaj.

87. Stoga, kako je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, te je, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, a kojom odredbom se uređuje pitanje stjecanja bez osnove, stjecatelj dužan vratiti neosnovano postignutu korist, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

88. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po vještaku knjigovodstveno financijske struke Slađani Srnec, mag.oec iz max xyz j.d.o.o. Mihovljan, a radi utvrđenja: 1. kolike je iznose anuiteta, izražene u kunama i eurima, tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu do 30.9.2015., u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana 01.01.2014.g. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa, a od 01.01.2014.g. do dana konverzije zakonski određena kamatna stopa 3,23%; 2. kolike je iznose tužitelj preplatio na ime dužnih kunskih iznosa anuiteta do 30.9.2015. u odnosu na kunske iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita, izraženo i u eurima; 3. koliki je iznos kunski preostale glavnice na dan konverzije 30.9.2015. tužitelju od strane tuženika više obračunat u odnosu na kunski iznos preostale glavnice prema ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita te kolika preostaje razlika kada se od navedenog više obračunatog iznosa oduzme iznos otpisa glavnice u kunama koji je tuženik priznao prilikom izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), sve izraženo i u eurima, kao i na okolnost je li tuženik sve iznose koje je primio od tužitelja po osnovi sporne otplate kredita upotrijebio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te sklopljenom aneksu.

89. Iz Nalaza i mišljenja, kao i Dopune Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje proizlazi kako preplata kamata (više plaćena kamata) iznosi 484,86 eura, dok preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike) iznosi 2.167,86 eura, a negativne tečajne razlike iznose 72,96 eura odnosno neto preplata tečaja iznosi 2.094,90 eura.

90. Parnične stranke su iskazale kako ne traže iznošenje Nalaza i mišljenja te Dopune Nalaza i mišljenja u usmenom obliku na ročištu, stoga sud nije saslušavao vještakinju Slađanu Srnec. Naime, stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun vještaka, već je tuženik osporavao pitanja pravne naravi.

91. Tužitelj je svoj zahtjev specificirao sukladno provedenom vještačkom nalazu vještakinje Slađane Srnec, ali se protivi provođenju prijeboja kako je to zatražio tuženik uslijed negativnih tečajnih razlika odnosno manje plaćenih kamata.

92. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, jer je dan stručno i objektivno u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenju te je vještak u Nalazu dao sve odgovore na postavljena pitanja.

93. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje se u suštini odnose na pravno pitanje a što je već prethodno obrazloženo i odlučeno u pravomoćnim sudskim odlukama

94. Dakle, kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetan, tužitelju pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela Ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 484,86 eura s osnova promjene kamate u tijeku otplate i iznosa od 2.094,90 eura s osnova promjene tečaja valute CHF u tijeku otplate do dana s kojim je izvršena konverzija u valutu euro.

95. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a te je tuženik dužan tužitelju isplatiti utužene iznose s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a, po datumima dospijeća tijekom otplate kredita do isplate, a sve kako je to specificirano pod točkama I. i II. izreke ove presude. Također, s obzirom na utvrđeno postupanje tuženika koje je prethodilo ugovaranju konkretne valutne klauzule, to se on ima smatrati nepoštenim stjecateljem preplaćenog, a temeljem članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj ima na ono što je stekao bez osnove platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

96. Tuženik je u ovoj pravnoj stvari istakao prigovor radi prijeboja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 378,93 eura.

97. Sud smatra kako takav prigovor nije osnovan te tražbina tuženika s navedene osnove ne postoji. Naime, tužitelj nije ništa primio ili stekao od tuženika bez osnove, pa stoga ne može postojati obveza tužitelja za vraćanje nečega što nije primio. Također, tužitelj kao ugovorna strana nije odgovoran za ništetnost spornih odredbi već tuženik, koji je kao kreditor povrijedio interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Dakle, iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio niti primio, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a.

98. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio nepostojanje tražbine tuženika istaknute radi prijeboja te je presuđeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

99. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tužitelj u ovom postupku s tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti.

100. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) te su tužitelju priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife,sastav podneska od 2. rujna 2020. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 25. ožujka 2021. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 7. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 28. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, sve sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 2. srpnja 2024. i 16. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, za svako ročište, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, predujam za vještačenje u iznosu od 350,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 72,47 eura te pripadajući Pdv u iznosu od 375,00 eura, odnosno, ukupno u iznosu od 2.297,47 eura.

101. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka s osnove sastava odgovora na žalbu, jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice, sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je riješeno kao pod točkama IV. i V. izreke ove presude.

Prelog, 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Nina Markulija

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnicima

2. Tuženik po punomoćnicima