Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1047/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja Rivalitas d.o.o., OIB: 95474472266, Zagreb, Ulica Janka Grahora 11, zastupanog po punomoćniku Viktoru Pisanskom, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mervanu Begoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1359/2020-30 od 25. srpnja 2024., 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Rivalitas d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1359/2020-30 od 25. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 274,20 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 87/2020 od 12. veljače 2020. te je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (st. I. izreke). Nadalje, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (st. II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.265,63 eur, u roku od 15 dana (st. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 274,20 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 1.065,35 eura (8.026,88 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 8. veljače 2020. do isplate, na ime naknade za posredovanje temeljem Ugovora o posredovanju od 12. prosinca 2019. sklopljenom između tužitelja kao posrednika i tuženice kao nalogodavca.

5. Budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Tužitelj u žalbi ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a pri čemu ne ukazuje u čemu se sastoji takva povreda. Ipak, valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da tužitelju nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, ne bi bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

10. Sud prvog stupnja ukinuo je predmetni platni nalog i tužbeni zahtjev odbio uz obrazloženje da ne postoji obveza tuženice na plaćanje posredničke naknade tužitelju budući da u konkretnom slučaju nije došlo do sklapanja predugovora niti ugovora o kupoprodaji, a s obzirom na to da na dan kada je trebao biti sklopljen predugovor (6. veljače 2020.) nije pristupila osoba koju je tužitelj doveo u vezu s tuženicom glede pregovora oko sklapanja ugovora o kupoprodaji stana. Sud, nadalje, navodi da pomicanje roka za razgledavanje stana, pregovore i davanje kapare od strane zainteresiranog kupca odnosno oca iste (sa 6. veljače 2020. na 7. veljače 2020.), a na što je tuženica pristala, ne znači da je za tuženicu nastala obveza sklapanja predugovora ili ugovora sa zainteresiranim kupcem odnosno da bi nesklapanje predugovora ili ugovora s tom osobom bilo protivno dobroj vjeri u smislu odredbe čl. 23. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ("Narodne novine" , broj 107/07, 144/12, 14/14, 32/19 - dalje: ZPPN). Slijedom toga, sud utvrđuje da tužitelj nije stekao pravo na posredničku naknadu sukladno odredbi čl. 28. ZPPN-a, pa je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

11. Takvo postupanje kao pravilno prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

12. U odnosu na žalbene navode tužitelja da se tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 3. Ugovora o posredovanju kojom je ugovoreno ukoliko nalogodavac (tuženica) odustane od sklapanja predugovora ili ugovora kojim bi se realizirala kupoprodaja, a nakon što mu je posrednik (tužitelj) proslijedio i obavijestio ga o ponudi koju je nalogodavac prihvatio posrednik ima pravo na naknadu 1% plus PDV od prihvaćene kupoprodajne cijene, a da se u konkretnom slučaju dogodilo upravo to, odnosno tuženica je odustala od sklapanja takvog pravnog posla nakon što je prihvatila ponudu kupca, valja ukazati na sljedeće.

12.1. Sukladno odredbi čl. 28. st. 1. ZPPN-a posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora. Nadalje, odredbom čl. 15. st. 5. ZPPN-a propisano je da se odredbe toga Zakona ne mogu isključiti, odnosno ograničiti ugovorom, osim ako je u vezi s pojedinom odredbom izričito dopušten drukčiji dogovor ugovornih strana, odnosno drukčiji dogovor u očitome interesu nalogodavca.

13. Iz navedenog jasno proizlazi da su odredbe o posredničkoj naknadi iz čl. 28. st. 1. ZPPN-a kogentne naravi te da nije dopušteno ugovarati drugačije. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je u konkretnom slučaju kao odlučnu cijenio okolnost je li došlo do sklapanja predugovora ili ugovora o kupoprodaji, a ne je li tuženica prihvatila ranije iznesenu ponudu za kupnju nekretnine koja joj je dana posredstvom tužitelja, kako to pogrešno u žalbi smatra tužitelj.

13.1. Pritom na žalbene navode tužitelja da su bitni sastojci ugovora o kupoprodaji predmet i cijena, koji su u ovom slučaju dogovoreni, te da je, u situaciji kada je tuženica nesporno prihvatila ponudu tužiteljevog kupca, sasvim nevažno hoće li taj ugovor biti sklopljen dan prije ili kasnije, valja reći sljedeće. Ugovor o kupoprodaji nekretnine, kao i eventualni predugovor o kupoprodaji nekretnine, mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl. 377. i čl. 268 st. 2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18). Stoga, eventualno prihvaćanje ponude za kupoprodaju, ne znači da je ugovor o kupoprodaji nekretnine ili predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen. Uzgred rečeno, iz iskaza svjedokinje ZT (koja je bila potencijalni kupac nekretnine koju je tužitelj doveo u vezu s tuženicom) proizlazi da je odluka o konačnoj kupovini stana djelomično ovisila o njezinom ocu, kako je to utvrdio sud prvog stupnja. Stoga, razvidno je da ponuda koju je dala ZT, kao osoba koju je tužitelj doveo u vezu s tuženicom, nije ni bila konačna.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

15. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, dok sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Kako tužitelj odluku glede visine troškova određeno ne pobija, to prvostupanjska odluka o troškovima u pogledu visine dosuđenih troškova nije ispitivana.

16. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 28. svibnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak