Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj 76 P-1943/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji po sucu tog suda Senki Kirša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tužene NP, [adresa], 51 000 Rijeka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice tužene, po objavi od 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Dužna je tužena NP iz [adresa], isplatiti tužiteljici ĆP iz [adresa] daljnji iznos od 743,30 EUR-a (slovima: sedamsto četrdeset i tri eura i trideset centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023., po stopi koja se izračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od 28. ožujka 2017. do isplate, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

II.Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužna je tužena NP iz [adresa], isplatiti tužiteljici ĆP iz [adresa] iznos od 85.126,31 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 28. ožujka 2017. do isplate, sve sukladno Nalogu o isplati naknade štete od 27. ožujka 2017., u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je ustala je tužbom protiv tužene u kojoj navodi da stranke nikada nisu bile u ugovornom odnosu u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci posl. broj P-3047/10 i Gž-1041/13, radi utvrđenja "parnične naknade" zbog propusta u radu javnog bilježnika i njegovog osiguravatelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb.U navedenim postupcima, kao i u postupku smetanja posjeda koji se vodio pod posl. brojem P-3695/97, zatim u postupku uspostave prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja i izdavanja privremene mjere posl. broja P-2937/97, tužiteljicu je zastupao otac tužene, sada pok. odvjetnik DP sve do veljače 2014. godine,a tužena da se poziva na nasljedna prava kao i na prava punomoćnika.Predmet ovog spora da je ništetnost Ugovora o davanju odvjetničkih usluga od 24. svibnja 1999. godine kojeg je osobno u jednom primjerku sastavio pok. odvjetnik DP bez znanja i odobrenja tužiteljice, kojeg tužiteljica nikada nije vidjela niti joj ga je tužena predočila,a povodom isplate štete po konačnoj drugostupanjskoj presudi Gž- 1041/13 od 21. prosinca 2016. godine. U tom ugovoru odvjetnik je u čl. IV ugovorio odredbu o pravu na udjel odvjetnika o podjeli određenog iznosa nalogodavcu od 25%, kao i dosuđene troškove. Ugovor o davanju odvjetničkih usluga da je krivotvorina, jer ga tužiteljica nikada nije potpisala, rukopis u ispisivanju štampanih slova imena tužiteljice je rukopis pok. odvjetnika,pisani potpis je skenirani potpis tužiteljice. Po mišljenju tužiteljice, ugovor je po svojoj formi protivan odredbama ZOO-a jer se radi o ugovoru o nalogu iz čl. 763. ZOO-a,a nalog prestaje smrću nalogoprimca. Osim po formi, ugovor nema sve esencijalne elemente da bi mogao proizvoditi pravne učinke, nema oznaku predmeta zastupanja, ne označava vrstu postupka, ne navodi sud ili mjesto odvijanja postupka. Ugovor je ništetan i pozivom na odredbu čl. 322.st.1. u vezi sa čl. 329.st.1. i čl. 383.st.2. ZOO-a jer je sastavljen na štetu slabije strane, protivan načelu savjesnosti i poštenja i znatno neuravnotežen, protivan načelima EU-načelu ekvivalentnosti i načinu djelotvornosti koja dva kriterija mora poštovati i nacionalno pravo. Tužena je, pozivajući se na prijeporni ugovor, sa nasljednim pravima iza smrti svog oca, kao i pravima punomoćnika u zastupanju, obračunala svoja neutemeljena samoproglašena prava kada je kao ovlaštena osoba za primanje pismena od suda zaprimila presudu Županijskog suda posl. broj Gž-1041/13 od 21. prosinca 2016. godine u ime tužiteljice, temeljem koje je Croatia osiguranje kao tuženik isplatila štetu tužiteljici preko računa tuženice na dan 13. ožujka 2017. godine u ukupnom iznosu od 190.588,04 kune, protivno odredbi čl. 164.st.1. i 2. ZOO-a. O toj činjenici je tužena izvjestila tužiteljicu,a tužiteljica je nakon proteka 15-tak dana poslala pisani nalog o isplati koji je tužena u cijelosti zanemarila i cjelokupni iznos zadržala za sebe.Tužena je neutemeljeno obračunala svoja potraživanja,a da nikada nije zastupala tužiteljicu niti joj je ista izdala punomoć. Smatra da su u pitanju nezakonite radnje utemeljene na lakomislenosti, prevari i ucjeni, držeći da sa pozicije nadmoći i odvjetničke favoriziranosti može raditi što hoće sa tuđim novcima. Takvim nezakonitim postupkom i koristeći se spornim ugovorom iz 1999. godine oduzela je tužiteljici sva građanska prava iz presude Gž- 1071/13, pa je po tim osnovama izdala i posebne fakture kojima pokušava zakonski pokriti naplatu neutemeljenih usluga u ukupnom iznosu od 99.726,64 kune dajući pri tome specifikaciju usluga i pri tome se zapravo neosnovano okoristila, bez zakonskog osnova-stjecanje bez osnove. Tužiteljica, nadalje, navodi da tužena nastavno odlučuje kamo će s ostatkom novca od isplaćene naknade štete i odlučuje iznos od 99.861,64 kune položiti kod javnog bilježnika bez dokaza o istome, na trošak tužiteljice. Novac se na čuvanje kod javnog bilježnika temeljem čl. 110.st.2. ZJB uzima uz potvrdu koju tužena nije dostavila tužiteljici, pa tužiteljica i nije imala obvezu preuzeti taj novac iz pologa, kao i zbog činjenice da je tužena za preuzimanje ostatka isplaćene štete ucijenila tužiteljicu u pisanoj formi, pa je javni bilježnik sukladno odredbi čl. 112. ZJB protekom roka od 15 dana očekivano i neprovjereno morao vratiti novac na njezin račun. Na taj način je uz sva obilježja nezakonitog rada tužena u cijelosti zapravo zadržala isplaćenu štetu, sve protivno nalogu tužiteljice o isplati novca i odredbi članka 177.st.1. ZOO-a koja kaže da je dug namiren kada temeljem naloga vjerovnika stigne novčana doznaka u korist računa vjerovnika. Tužiteljica da ustaje ovom tužbom za utvrđenje ništetnosti spornog Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga od 24. svibnja 1999. godine jer je isti krivotvoren, jer je po slovu zakonske odredbe čl. 383.st.2. ZOO- a ništetan budući je odvjetnik za sebe kao nalogoprimac kupio sporno pravo čije mu je ostvarivanje povjereno, u podjeli iznosa dosuđenog njegovu nalogodavcu, pa sukladno tom propisu tužiteljica ima pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti spornog ugovora i zahtijevati posebnu naknadu štete, budući se svrha i vrijednost takvog ugovora već i zbog smrti odvjetnika u veljači 2014. godine ugasila i bez ikakvih je pravnih učinaka, i zbog nedostataka u ispunjenju. Tužiteljica ovom tužbom upire protiv tužene kao primatelja plaćanja štete od strane štetnika-tuženika Croatia osiguranja d.d., a ne kao "samoproglašenog punomoćnika" ili kao "samoproglašenog nasljednika" pok. oca DP ili člana zajedničkog odvjetničkog ureda ili odvjetničkog društva, jer oni to po Zakonu o odvjetništvu nikada nisu bili,a niti je ikada zastupala tužiteljicu. Postupajući suprotno nalogu tužiteljice i zadržavši cjelokupni iznos štete od 190.588,04 kune dužna je vratiti tužiteljici ne samo navedeni iznos već i osobne koristi povodom primitka plaćanja od strane Croatia osiguranja d.d. i držanja primljene svote na svome računu. Tužena nije bila ugovorna strana sa tužiteljicom i samo se slučajno i greškom dogodilo da joj je izvršena isplata preko njezinog računa, bez ikakvog zakonskog pravnog osnova, jer je netko od članova Vijeća Županijskog suda ocijenio da je ona kao kćer umrlog odvjetnika morala biti i iz susjednog ureda, primatelj arhiva pok. oca,a time i adresa za donijetu drugostupanjsku presudu Gž-1041/13 i ništa više. Tužena već primivši presudu i dosudu štete i troškova ocjenjuje svoja prava, nameće teoriju o nasljedniku, zastupniku odvjetničkom uredu i prezire nalog tužiteljice, oduzima sve naloge drugostupanjske presude i preusmjerava osmišljeno i planski cjelokupnu štetu na svoj račun. Tužbenim zahtjevom predlaže utvrđenje da je Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga ustanovljen dana 24. svibnja 1999. godine između odvjetnika pok. DP Drače i tužiteljice u cijelosti ništetan uz nalaganje tuženoj da tužiteljici vrati stečeno bez osnove i stečeno povodom primitka plaćanja na vlastitom računu u iznosu od 190.588.04 kuna sa kamatom od 13. ožujka 2017. godine na iznos od 168.769,45 kuna uz iznos tražbine od 21.818,59 kuna od 17. ožujka 2017. godine , sve uz naknadu parničnog troška.

2.U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra da se radi o bespredmetnoj tužbi, neargumentiranoj i usmjerenoj na obijesno parničenje i stjecanje imovine bez pravnog osnova. Ističe da je temeljem pravne upute tužiteljice od 17. svibnja 1999. pravni prednik odvjetničkog ureda tužene, sada pokojni odvjetnik DP podnio Općinskom sudu u Rijeci tužbu radi naknade štete protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. koja je zaprimljena kod Naslovnog suda pod poslovnim brojem P-3720/99 dana 26. svibnja 1999. Tužiteljica da je sa pravnim prednikom odvjetničkog ureda tužene, pokojnim odvjetnikom Dušanom Drača temeljem navedene upute zaključila dana 24. svibnja 1999. Ugovor o pružanju svih odvjetničkih usluga glede naknade štete. Navedeni predmet da je pravomoćno okončan pod poslovnim brojem P-3047/10 donošenjem drugostupanjske presude Županijskog suda u Rijeci pod posl. brojem Gž-1041/13 dana 21. prosinca 2016. kojom presudom je zbog izjavljene žalbe pravnog prednika odvjetničkog ureda tužene dana 11. svibnja 2012. preinačena prvostupanjska presuda posl. broj P-3047/13 na štetu tuženika Croatia osiguranja d.d.,a za korist tužiteljice.Odvjetnik DP preminuo je dana 24. veljače 2014. Za koju činjenicu da je tužiteljica znala. Preuzimateljem ureda imenovana je tužena rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 10713/2013 od 4. veljače 2014. te da su o istome obaviještene dosadašnje stranke između ostalog i tužiteljica i nadležne institucije u svim predmetima u kojima je prijašnji punomoćnik bio pokojni odvjetnik. Odvjetnički ured tužene dana 11. travnja 2014. podnio je Izvješće Hrvatskoj odvjetničkoj komori o broju preuzetih tekućih predmeta i broju stranaka koje su otkazale zastupanje, slijedom čega se zaključuje da je isti po službenoj dužnosti izvjestio i tužiteljicu da je isti preuzeo zastupanje u njenim predmetima i nakon smrti pokojnog odvjetnika.Tužiteljica je opozvala zastupanje odvjetničkom uredu tužene samo u predmetu posl. broj P-281/12 i to dana 15. lipnja 2015, koji se vodio na Općinskom sudu u Labinu, a po pozivu Odvjetničkog ureda. Odvjetnički ured tužene citiranu presudu zaprimio je dana 17. veljače 2017. Izvornik navedene presude tužiteljica je preuzela osobno u odvjetničkom uredu 22. veljače 2017. što je potvrdila osobno i svojim potpisom i kojom prilikom nije opozvala punomoć za zastupanje niti ovlaštenje za naplatu pripadajućeg dijela naknade temeljem prednje citiranog Ugovora niti je osporila valjanost istog. Croatia osiguranje d.d. dobrovoljno je na račun odvjetničkog ureda tužene temeljem pravomoćne presude isplatio novčani iznos po osnovi naknade štete dana 13. ožujka 2017. u iznosu od 168.769,45 kuna, te potom naknadno dana 17. ožujka 2017. zbog greške tuženika i djelomične isplate kamate na parnični trošak iznos od 21.818,59 kuna po osnovi kamata na već isplaćeni iznos parničnog troška. Odvjetnički ured tužene odmah po primitku doznačenog iznosa izvjestio je tužiteljicu te istu pozvao putem SMS poruka i telefonskim putem da čim prije dođe u ured radi isplate pripadajućeg joj dijela štete, što je ista iz neobjašnjivog razloga opstruirala i odugovlačila. Zbog navedenog, odvjetnički ured tužene u namjeri da se što prije oslobodi svoje obveze prema stranci, bio je prisiljen uputiti dopis tužiteljici dana 20. ožujka 2017. zbog nemogućnosti adekvatne komunikacije sa istom, te ju je nakon nemogućnosti dogovora oko gotovinske isplate dopisom pozvao da mu dostavi broj njezinog tekućeg računa za isplatu. Odvjetnički ured tužene je povodom citiranog dopisa zaprimio 28. ožujka 2017. putem javnog bilježnika nalog o isplati tužiteljice,te se o zaprimljenom nalogu očitovao dopisom javnom bilježniku od 29. ožujka 2017. Tužiteljica da je dobijala primiti uplatu pripadajućeg joj iznosa štete, odnosno iznosa koji joj pripada temlejem citirango Ugovora, pa je tužena 31. ožujka 2017. položila o svom trošku u javnobilježnički polog pripadajući novčani iznos koji se tamo i nadalje nalazi. Tužena da je ujedno i zakonska nasljednica pok. DP temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-591/14 od 11. srpnja 2014., donijetog od strane javnog bilježnika Olge Sokolić Ožbolt. Tužena da je podmirila trošak javnobilježničkog pologa u iznosu od 1.672,50 kuna koji da je prouzročila tužiteljica svojim ponašanjem. Odvjetnički ured tužene da je u cijelosti postupio prema Ugovoru od 24. svibnja 1999., te smatra jasnim da je tužiteljica ovlastila pravnog prednika tužene na poduzimanje pravnih radnji, te da je tužena kao pravni sljednik u cijelosti kao preuzimatelj ureda temeljem rješenja HOK-a broj 10713/2013 od 4. veljače 2014. kao i rješenja Ministarstva financija od 27. studenog 2014. u cijelosti preuzela porezni dug prednika. Smatra da tužiteljica nije imala namjeru podmiriti odvjetničke troškove,te navodi da je podnijela i dispciplinsku prijavu spram tužene 11. svibnja 2017.,a da je tužena kao pravni sljednik i preuzimatelj ureda pokojnog oca postupila sukladno Ugovoru, postupajući savjesno, odgovorno i krajnje studiozno i uz konzultaciju sa knjigovodstvenim servisom i pravnom strukom, vodeći računa da tužiteljicu ni u kom dijelu ne ošteti,posebice ne u isplati dosuđenog iznosa štete. Tužiteljica da i nadalje nije podignula pripadajući joj novčani iznos koji se nalazi u javnobilježničkom pologu, pa da je tužena ta koja ima pravo na naplatu kamata.Tužena da je uvidom u predmetni spis dana 21. lipnja 2017. ustanovila da je tužiteljica bez njezinog znanja uložila izvanrednu reviziju i to nakon višekratnih upita tužene, da je dana 7. ožujka 2017. zatražila presliku jednog dijela dokumentacije koju traži da joj odvjetnički ured dostavi u prijavi, da je dana 20. ožujka 2017. predala podnesak Općinskom sudu u Rijeci kojom otkazuje zastupanje pravnom predniku tužene,ali ne i pravnom sljedniku odnosno tuženoj,te da je dana 11. svibnja 2017. iako je izvornik presude zaprimila još 22. veljače 2017. zatražila ispravak presude. Pri tome tužena napominje da sve poduzete radnje koincidiraju sa razdobljem kada se zna da će uslijediti isplata i njena obveza da postupi sukladno ugovoru kojeg da je osobno potpisala 25. svibnja 1999. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3.Izvršen je uvid u Ugovor zaključen između tužiteljice i pok. DP od 24. svibnja 1999. godine (list 8 i 37 spisa), u Podnesak tužiteljice od 17.03.2017.g. na spis P-3047/10 (list 9 spisa), u Nalog o isplati od 27.03.2017.g. (list 10 spisa),u Obavijest o isplati štete od 28.03.2017.g. (list 11 i 12 spisa), u račune broj 4/1/1, 3/1/12/1/1 i 1/1/1 (list 14 do 17 spisa), u Rješenje HOK-a 10713/13 (list 33 spisa), u Rješenje Porezne uprave od 27.11.2014.g. (list 34 do 36 spisa), u "Pravnu uputu" od 17.05.1999.g. (list 38 i 39 spisa), u Bilješku Odvj. ureda od 22.02.2017.g. (list 40 spisa) u dopis Odvj. ureda od 20.03.2017.g. (list 41 spisa), u dopis Odvj. ureda od 03.04.2017.g. (list 43 i 44 spisa), u e-mail od 29.03.2017.g. (list 47 spisa), u potvrde o preuzimanju novca na čuvanje (list 49 do 51 spisa), u podnesak na broj P-3047/10 od 08.07.2017.g. (list 52 spisa), u Izjavu tužiteljice od 15.06.2015.g. (list 53 spisa), u Popis troškova tužitelja u predmetu P-3047/10 (list 54 do 56 spisa), u privatnu tužbu (list 57 do 59 spisa), u dopis HOK-a od 18.05.2017.g. (list 60 spisa), u disiplinsku prijavu (list 61 do 67 spisa), te su saslušane stranke.

4.Predmet ovog postupka jest utvrđenje da je ništetan Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga od 24. svibnja 1999. zaključen između odvjetnika pok. DP i tužiteljice, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 190.588,04 kune sa pripadajućom zateznom kamatom,sve uz naknadu parničnog troška.

5.Tužiteljica je predložila donošenje djelomične presude kojom će se naložiti tuženoj isplata iznosa od 99.861,39 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2017. do isplate, sukladno nalogu o isplati naknade štete od 27. ožujka 2017., sve u roku od 3 dana.

6.Tužena nije sporila da navedeni novčani iznos pripada tužiteljici, te je bila suglasna sa prijedlogom da sud o navedenom novčanom iznosu odluči djelomičnom presudom, no smatrala je da tužbeni zahtjev tužiteljice treba odbiti s obzirom da je predmetni novac isplaćen tužiteljici polaganjem istog u javnobilježnički polog.

7.Sud je donio djelomičnu presudu posl. broj P-2159/2017 dana 02. ožujka 2018. kojom je suđeno:

"I.Dužna je tužena NP iz [adresa], isplatiti tužiteljici ĆP iz [adresa] iznos od 99.861,39 kuna (slovima: devedeset i devet tisuća osamstotina šezdeset i jednu kunu trideset i devet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 28. ožujka 2017. do isplate, sve sukladno Nalogu o isplati naknade štete od 27. ožujka 2017., u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

II.Odbija se tužiteljica sa tijekom zatezne kamate od 17. ožujka 2017. do 27. ožujka 2017."

8.Djelomična presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-900/2018.

9.U daljnjem postupku proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku grafologu, te je vještačenje povjereno Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić",a nakon čega je s obzirom na primjedbe tužiteljice i na njezin prijedlog određeno vještačenje po drugom sudskom vještaku grafologu Darinki Tratnik.

10.Po provedenom postupku donijeta je prvostupanjska presuda posl. broja P- 2159/2017 od 29. srpnja 2020. kojom je suđeno:

"I.Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga ustanovljen dana 24. svibnja 1999. godine između odvjetnika DP iz [adresa] i ĆP iz [adresa] (sada [adresa]) u cijelosti-ništetan ex tunc."

II.Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužna je tužena NP iz [adresa], isplatiti tužiteljici ĆP iz [adresa] iznos od 90.726,65 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 28. ožujka 2017. do isplate, sve sukladno Nalogu o isplati naknade štete od 27. ožujka 2017., u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

11.Presudom i rješenjem Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž-93/2021 od 20. studenog 2024. djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji poslovni broj: P- 2157/2017-94 od 29. srpnja 2020., u točki I. izreke. Djelomično je uvažena žalba tužiteljice, ukinuta je prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke te je u tim dijelovima, predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju drugostupanjske odluke u bitnome se navodi da je donoseći pobijanu presudu, u odnosu na točku I. izreke, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Za svoju odluku je prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge, bez proturječnosti pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojega izravno ukazuje tužiteljica u žalbi, tvrdeći suprotno, članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Tužiteljica je, temeljno, poricala da je potpisala sporni ugovor sklopljen s pok. prednikom tuženice DP, odvjetnikom, **.**.1999. (stranica 8 spisa, a radi zastupanja tužiteljice u postupku naknade štete. Na ovu okolnost izvedeni su dokazi s dva odvojena grafološka vještačenja po vještakinji za rukopise i dokumente TP, dipl. ing. (stranice 282-288 spisa) i stalnoj sudskoj vještakinji Darinki Tratnik, dipl. ing. (stranice 383-397 spisa) iz kojih slijedi da je sporni ugovor tužiteljica vlastoručno potpisala. Nadalje se navodi da je u pravu žaliteljica kada tvrdi da pobijana odluka pod točkom II. izreke nema razloga o odlučnim činjenicama. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Na ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud mora paziti i po službenoj dužnosti u ovome postupku (članak 365. stavak 2. ZPP-a) budući da je tužba podnesena 24. kolovoza 2017. (članak 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a "Narodne novine", broj: 70/19). Kao što to tvrdi žaliteljica prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da su računi koji se odnose na obavljanje odvjetničkih usluga: "pravilno obračunati" a nije ocjenjivao pravilnost izračuna sadržanih u tim računima (po osnovi i visini). To je nužno učiniti, budući da je odredbom članka IV spornog ugovora, utanačeno da: "Ugovorne stranke neopozivo utvrđuju da davatelju usluga pripada nagrada u iznosu od 25% od postignute naknade štete, kao i dosuđeni troškovi". Radi navedenog žalba tužiteljice je djelomično uvažena, ukinuta je prvostupanjska presuda u točkama II. i III. te je predmet, u tim dijelovima, vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP-a) jer je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom (članak 370. ZPP-a). U ponovnom postupku će prvostupanjski sud, postupajući po ovom ukidnom rješenju (članak 377. stavak 2. ZPP-a), na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje će utemeljiti na rezultatima dokaznog postupka, donijeti novu i zakonitu odluku o ukidnom dijelu tužbenog zahtjeva i o troškovima postupka, a tu će odluku pravilno i jasno obrazložiti u odnosu na sva sporna pitanja. Pri tome će prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano .

12.Tužena je tužiteljici izdala ukupno četiri računa:

- Račun br. 1/1/1 od 17. ožujka 2017. na iznos od 746,22 kune koji se odnosi na isplatu kamate na parnični trošak u predmetu Gž-1041/13, Žup. sud u Rijeci, Croatia osiguranje d.d.

- Račun br. 2/1/1 od 17. ožujka 2017. na iznos od 36.938,05 kuna koji se odnosi na odvjetničke usluge u predmetu Gž-1041/13, Županijski sud u Rijeci, isplata Croatia osiguranje d.d.

- Račun br. 3/1/1 od 21. ožujka 2017. na iznos od 21.818,59 kuna koji se odnosi na isplatu kamata na parnični trošak u predmetu Gž-1041/13, Županijski sud u Rijeci, Croatia osiguranje d.d. (razlika)

- Račun br. 4/1/1 od 23. ožujka 2017. na iznos od 31.223,78 kuna koji se odnosi na isplatu naknade temeljem Ugovora od 24.05.1999. u predmetu Gž- 1041/2013, Županijski sud u Rijeci.

13.Ugovorom od 24. svibnja 1999. tužiteljica kao naručiteljica naručuje od DP kao davatelja usluga, pružanje svih odvjetničkih usluga glede naknade štete prema pravnoj uputi datoj odvjetniku dana 17. svibnja 1999. Člankom III ugovoreno je da se cijena za obavljene usluge formira na temelju uspjeha glede ostvarenja prava naručitelja. Člankom IV ugovoreno je da davatelju usluga pripada nagrada u iznosu od 25% od postignute naknade štete, kao i dosuđeni troškovi.

14.Uvidom u predmet Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-3047/10 utvrđeno je da je ĆP kao tužiteljica ustala tužbom protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb radi isplate iznosa od 200.000 Dem na ime naknade materijalne štete, te iznosa od 100.000,00 kuna na ime nematerijalne štete. Predmet je zaprimljen pod posl. brojem P-3270/1999. Rješenjem P-3270/99 od 27. veljače 2001. odbačena je tužba. Dana 25. svibnja 2001. tužiteljica podnosi prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te ulaže u spis punomoć za zastupanje od strane odvjetnika DP. Rješenjem P- 3270/99 od 02. listopada 2001. odbijen je prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje, protiv kojeg je uložena žalba, kao i protiv rješenja o odbacivanju tužbe. Županijski sud u Rijeci dopušta povrat, te ukida rješenje o odbacivanju tužbe i predmet vraća na ponovni postupak. Predmet je nastavljen pod poslovnim brojem P-761/02. Presudom i rješenjem posl. broja P-761/02 od 29. travnja 2008. tuženiku je naložena isplata iznosa od 95.153,75 kuna sa kamatama počem od 18. travnja 2008. do isplate, odbijen je tužbeni zahtjev za preostali dio u iznosu od 1.072.751,40 kuna, prebijen je parnični trošak stranaka te je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku trošak u visini od 38.864,49 kuna. Utvrđeno je da je povučen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 100.000,00 kuna , kao i zahtjev za naknadu štete u vidu vrijednosti pokretnina, te je tužiteljica oslobođena plaćanja troškova sudskih pristojbi. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-290/09 od 23. rujna 2010. odbijena je žalba i potvrđena presuda u odbijajućem dijelu iz točke II izreke za iznos od 43.979,58 kuna, preko iznosa od 43.979,58 kuna do iznosa od 1.072.751,40 kuna je presuda ukinuta, kao i u točkama III, IV i V izreke i vraćen predmet na ponovni postupak, dok je potvrđeno rješenje o povlačenju tužbenog zahtjeva. Postupak je nastavljen pod poslovnim brojem P-3047/10. Dana 17. travnja 2012. donijeta je prvostupanjska presuda P-3047/10 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 854.616,11 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, te eventualno kumulirani zahtjev na isplatu iznosa od 623.575,90 kuna sa kamatom od 01. siječnja 1998. do isplate, te je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi trošak u visini od 190.313,41 kunu,a umješaču 103.742,50 kuna. Žalbu je u ime tužiteljice podnio odvjetnik DP. Presudom Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-1041/13 od 21. prosinca 2016. djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačena je presuda P-3047/10 od 17. travnja 2012. u točki I izreke ,te je naloženo tuženiku da tužiteljici plati iznos od 81.995,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja odnosno od 17. travnja 2012. do isplate, kao i da joj naknadi troškove postupka u visini od 43.128,05 kuna, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, kao što je odbijen i zahtjev tuženika i umješača na naknadu troškova postupka. U preambuli je navedeno da je tužiteljica zastupana po odvjetnici NP. Podneskom od 20. ožujka 2017. tužiteljica je obavijestila sud da otkazuje zastupanje odvjetniku DP i njegovom odvjetničkom uredu "danom konačnosti sudske odluke Gž-1041/13 od 16.12.2016.". Tužiteljica je osobno uložila izvanrednu reviziju dana 17. ožujka 2017.,te je dana 11. svibnja 2017. podnijela prijedlog za ispravljanje drugostupanjske presude budući da je u preambuli iste navedeno da je zastupa odvjetnica NP, kojoj da nikada nije izdala punomoć za zastupanje. Podneskom od 21. lipnja 2017. tužiteljica, zastupana po punomoćnici NP zatražila je dostavu preslike listova 496 do 507 na adresu naznačenog odvjetničkog ureda kojem zahtjevu je udovoljeno. Podneskom od 07. srpnja 2017. odvjetnica NP kao preuzimatelj ureda pok. odvjetnika DP izvjestila je sud da otkazuje punomoć tužiteljici u navedenom predmetu.

15.U postupku P-3407/10 tužiteljici je dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 81.995,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 17. travnja 2012., te joj je dosuđen trošak u iznosu od 43.128,05 kuna.Predmetne činjenice utvrđene su uvidom u predmet posl. broja P-3407/10,a nisu niti sporne.

16.Odvjetnik DP rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 10713/2013 od 04. veljače 2014. brisan je iz Imenika odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore radi odlaska u mirovinu, te je preuzimateljem njegovog ureda imenovana tužena.

17.U ovom je postupku isplata izvršena tuženoj kao preuzimatelju odvjetničkog ureda prethodnog punomoćnika tužiteljice, te je ista o navedenom primitku sredstava obavijestila tužiteljicu. Tužena je sukladno Ugovoru iz 1999. godine sastavila obračun, te u tom smislu izdala tužiteljici četiri računa, koja se prethodno spominju u ovom obrazloženju. Tužena je ujedno preuzela obvezu isplate nespornog dijela duga spram tužiteljice, o čemu je odlučeno djelomičnom presudom.

18.Sukladno uputi drugostupanjskog suda, s obzirom na valjanost zaključenog ugovora od 24. svibnja 1999. i članak IV na kojeg posebice ukazuje drugostupanjski sud u svom ukidnom rješenju,a kojim je ugovoreno da davatelju usluga pripada nagrada u iznosu od 25% od postignute naknade štete, kao i dosuđeni troškovi, to se obrazlaže kako slijedi.

19.Sukladno obavijesti o isplati štete Croatia osiguranja d.d. Zagreb od 28. ožujka 2017. izvršena je slijedeća isplata:

- glavnica po presudi 81.995,00 kn

- kamata na glavnicu 42.900,18 kn

- parnični trošak 43.128,05 kn

- kamata na parnični trošak 746,22 kn

- kamata na parnični trošak 21.818,59 kn.

20.Račun broj 2/1/1 na iznos od 36.938,05 kuna odnosi se na odvjetničke usluge u predmetu Gž-1041/2013.Tužiteljici je dosuđen parnični trošak u visini od 43.128,05 kuna,ali je od toga odbijen iznos od 6.190,00 kn koji se odnosi na trošak vještačenja, pa se navedeni račun nalazi pravilnim i po osnovi i po visini. Također se nalaze osnovanim i računi broj 1/1/1 i 3/1/1 koji se odnose na isplatu kamate na parnični trošak,a koja visina je sukladna Obavijesti Croatia osiguranja d.d. Zagreb. Radi se o kamati na parnični trošak koji prema Ugovoru pripada tuženoj.

21.Što se tiče računa broj 4/1/1 na iznos od 31.223,78 kuna, isti se odnosi na isplatu naknade temeljem Ugovora od 24. svibnja 1999. godine. Osnov za navedeni račun ovaj sud nalazi u članku IV citiranog Ugovora,ali je po ocjeni ovoga suda krivo obračunata visina. Tužiteljica je dobila naknadu u visini od 81.995,00 kuna. Nagrada od 25% postignute naknade štete iznosi 20.498,75 kn, što uvećano za iznos PDV-a od 25% (5.124,69 kn) iznosi 25.623,44 kn,slijedom čega je tužena u obvezi naknaditi tužiteljici daljnji iznos od 5.600,34 kune,a što prema fiksnom tečaju konverzije po kojem se kuna zamjenjuje eurom (7,53450) iznosi 743,30 EUR-a. Na navedeni iznos tužiteljici pripada zatezna kamata sukladno traženom od 28. ožujka 2017., sve pozivom na odredbu članka 29. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22,145/23, 155/23 –ZOO).

22.Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. 4. Zakona o parničnom postupku (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-ZPP) koji propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavak 1. ZPP-a. Ovaj sud cijeni da su stranke djelomično uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima jer iako je glede isplate tužiteljica računski uspjela u visini nešto višoj od polovice, nije uspjela sa dijelom tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti ugovora,slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

U Opatiji, 28. svibnja 2025.

S u d a c:

Senka  Kirša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljica

2. Pun. tužene