Poslovni broj: Us I-2937/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, Bana Berislavića 5, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528 zastupanog po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29 a (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-255/2012), radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja BD, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Nikole Jurića i u odsutnosti tuženika, 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/21-01/2056, Urbroj: 522-4/1-1-1-22-6 od 8. srpnja 2022.

II. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje Split, Klasa: UP/I-562-02/20- 01/00137, Urbroj: 2181/1-07/546-21-12 od 14. lipnja 2021.

III. Tužitelju ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma trajno uslijed psihičke bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, počevši od 1. listopada 2020.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke III. izreke ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplati tužitelju iznos od 6.599,65 EUR na ime naknade troškova upravnog spora, dok se za više traženo od dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-562-02/21-01/2056, Urbroj: 522- 4/1-1-1-22-6 od 8. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje Split, Klasa: UP/I-562-02/20-01/00137, Urbroj: 2181/1-07/546-21-12 od 14. lipnja 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata temeljem psihičke bolesti PTSP –a kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno pozivom na nalaz i mišljenje revizijskog liječničkog vijeća kojim je utvrđeno da je oštećenje organizma tužitelja s osnove bolesti PTSP- a ocijenjeno s manje od 20%, uz primjenu točke 238 a Liste postotaka oštećenja organizma, a pod točkom 3. nalaza cijenjene su druge psihičke bolesti (TPO, alkoholizam depresija) koje se ne povezuju sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj navodi da se ne slaže s činjeničnim stanjem te traži osobni pregled i naglašava da se u Domovinski rat uključio kao dragovoljac 1991. te da je proveo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ukupno 20 mjeseci i 20 dana. Temeljem te žalbe, spis predmeta je dostavljen žalbenom vijeću koje je nakon pregleda tužitelja temeljem medicinske dokumentacije, svojim nalazom i mišljenjem od 13.06.2022., ocijenilo oštećenje organizma tužitelja po osnovi psihičke bolesti PTSP-s manje od 20%. Tužitelj ustraje u stajalištu da su u rečenim nalazima i mišljenjima revizijskog i žalbenog liječničkog vijeća u znatnoj mjeri negirana utvrđenja drugih liječnika, ali da pritom nisu dana nikakva obrazloženja ni očitovanja glede toga, a kamoli da su oprečna mišljenja njihovih kolega stručnjaka konfrontirana valjanom argumentacijom i razumljivom elaboracijom, što je za očekivati u okviru upravnog postupka. Naime, oba vijeća (i revizijsko i žalbeno) su dala svoja mišljenja, ali su propustili obrazložiti i detaljno se očitovati na zaključke drugih liječnika- specijalista, koji su imali priliku provesti detaljne preglede tužitelja. Takvo postupanje tuženog tijela da predstavlja grubo kršenje postupovnih odredaba, budući da je posljedica toga da pobijano rješenje nije moguće uopće niti ispitati jer manjka razlozima o odlučnim činjenicama, odnosno jer su dani razlozi nerazumljivi i proturječni. Okolnost da su oba vijeća propustila iznijeti razloge o ovim odlučnim činjenicama, odnosno da su propustili valjano argumentirati svoj stav protivan stručnim mišljenjima koja upućuju na veći stupanj tjelesne oštećenosti od 20% kod žalitelja, ne znači samo povredu postupovnih odredaba, već suštinsku povredu žaliteljevog prava na pravično i zakonito rješavanje o njegovim pravima, budući da je činjenično stanje merituma ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Iz priloženih specijalističkih nalaza jasno proizlazi da je tužitelju utvrđen kronični posttraumatski stresni poremećaj, trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih događaja kao povratni depresivni poremećaj uzrokovan traumatizacijskim događajima vezanih uz Domovinski rat. Nadalje, sukladno spomenutim nalazima jasno je vidljivo kako se stanje tužitelja dodatno pogoršava unatoč redovitim psihijatrijskim pregledima i liječenju koje tužitelj započinje još od davne 1997. Dakle, tužitelj i dalje smatra da je pogrešan zaključak vijeća viših vještaka u revizijskom postupku da kod tužitelja postoji odgođeni PTSP, lakšeg stupnja, sa oštećenjem organizma manje od 20% iz razloga što je iz velikog broja liječničkih nalaza i pregleda razvidno da je psihičko stanje tužitelja pogoršano, a sve uzrokovano posttraumatskom stresnom poremećaju- retraumatizacijom ("Aktualno je klinička slika u dodatnom pogoršanju, u okviru osnovnih dijagnoza, uslijed retraumatizacije aktualnim političkim zbivanjima; razdražljiv, impulzivan, vrlo otežane kontrole pulzija, nervozan, vrlo napet, anksiozan, izrazito sniženog frustracijskog praga, sklon socijalnoj izolaciji, uz naglašeno izbjegavanje svega što ga podsjeća na Domovinski rat"). Navedeno stanje tužitelja traje već duže vrijeme, što je vidljivo iz samih priloženih nalaza, pa stoga zaista nije jasan zaključak revizijskog žalbenog vijeća da se radi o lakšem stupnju PTSP-a označenim oštećenjem organizma s manje od 20%. Također, tijekom psihijatrijskog liječenja i sukladno specijalističkim kontrolnim pregledima nedvojbeno je utvrđeno kako je osobna predratna obiteljska anamneza bez ikakvog psihijatrijskog opterećenja iz čega se zaključuje kako je navedeni posttraumatski stresni poremećaj isključivo povezan sa događajima iz Domovinskog rata. Za istaknuti je to da su kod tužitelja prisutni još niz kroničnih tegoba koje su barem dijelom posljedica prometne nesreće koju je doživio 1993. kao pripadnik HV-a (prevrtanje automobila), a u kojoj je zadobio ozljedu glave te napuknuće dva kralješka. U tom smislu da je nejasan te, imajući u vidu dokazno stanje spisa, posve neopravdan zaključak iz pobijanog rješenja o tome da se depressio i alc. chr. ne mogu dovesti u vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Iz svega iznesenog da proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja, stoga što pobijanim rješenjem nisu otklonjeni nedostaci prvostupanjskog rješenja na način da uopće nisu uzeti u obzir priloženi specijalistički nalazi u kojem se jasno navodi znatno pogoršanje posttraumatskog stresnog poremećaja, a koje se zaista ne može okarakterizirati kao PTSP lakšeg stupnja kako se to pogrešno navodi u predmetnim nalazima i mišljenjima revizijskog žalbenog vijeća, kao i do apsolutno bitne povrede postupovnih odredaba, budući da pobijanom rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni nisu dosljedni valjani. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se uvažava tužba i poništava osporeno rješenje tuženika i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te da tuženik naknadi tužitelju troškove postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik nakon iznošenja sadržaja osporenog rješenja tuženika i u bitnom sadržaja tužbe, te citiranja odredbe članka 12. stavka 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21) navodi da je u postupku povodom žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: 562-02/21-01/2056, URBROJ: 522-4/5-2-22-5 od 13. lipnja 2022. godine (u daljnjem tekstu: Vijeće). U istom se navodi kako uzimajući u obzir ratni put, početak psihijatrijskog liječenja navedeno kako Vijeće nakon pregleda branitelja i uvida u medicinsku dokumentaciju smatra kako se kod branitelja radi o odgođenom PTSP- u, lakšeg oblika te se cijeni s manje od 20% sukladno T 238a) Liste postotaka oštećenja organizma (Liste I), što je tiskana uz Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine", broj: 118/2021, dalje: Pravilnik). Točka 238.a Liste II odnosi se na psihičke poremećaje lakog stupnja vezane uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP) ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a razumijeva oštećenje organizma manje od 20%. Obzirom da jednu od kumulativnih pretpostavki za priznavanje statusa HRVI čini oštećenje organizma od najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (čl. 12. st.1. točke c) Zakona, tuženik je odbio zahtjev tužitelja. Potom tuženik citira i poziva se na odredbu članka 179. stavka 1. točke f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te navodi da medicinska dokumentacija, predstavlja činjenični supstrat na temelju kojega vještaci daju nalaz i mišljenje. Dakle činjenice koje se tiču postojanja ili nepostojanja uzročno posljedične veze između utvrđenih bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuju se na temelju vještačenja medicinske dokumentacije i pregleda branitelja, koje tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju. Vještačenja su provedena od institucije koja je neovisna od upravnog tijela koje je donijelo upravni akt, a sama stranka nema novog dokaza koji nije bio već u upravnom postupku. Stoga, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva budući da tužitelj svojim paušalnim navodima nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja žalbenog Vijeća jer se doista nigdje u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti odnosno ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se taj nalaz i mišljenje ne bi trebali smatrati stručnim i objektivnim. Imajući u vidu i činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, da je njihova ocjena istovjetna s ocjenom revizijskog vijeća, tuženik smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, da tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje, pa stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U podnesku tuženika podnesenom po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu od 15. prosinca 2022. tuženik u bitnom iznosi navode istovjetne onima iznesenim u odgovoru na tužbu.

6. Presudom ovog suda poslovni broj UsI-1853/2022-6 od 20. prosinca 2022., bez održavanja rasprave, odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja osporenog rješenja tuženika kao neosnovan.

7. Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu, a u povodu koje je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-882/2023-2 od 19. srpnja 2023. poništena presuda ovog suda poslovni broj UsI-1853/2022-6 od 20. prosinca 2022. i predmet je vraćen na ponovni postupak ovom sudu, uz obrazloženje u bitnom da je u prvostupanjskom upravnom sporu povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), te da prvostupanjski sud nije iskoristio procesne mogućnosti čiji je cilj omogućavanje prava stranaka na raspravljanje pred sudom, odnosno prava na izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja. Stoga da su u prvostupanjskom sporu učinjene povrede postupka koje su dovele do nezakonitosti prvostupanjske presude.

8. U ponovljenom postupku ovaj Sud je postupajući po gore citiranoj presudi drugostupanjskog suda zakazao i održao raspravu dana 19. siječnja 2024., 13. prosinca 2024. i 29. travnja 2025., te na iste pozvao tužitelja i tuženika radi omogućavanja strankama izjašnjavanja o svim relevantnim činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja, odnosno omogućavanja raspravljanja pred sudom.

8.1. Na raspravi održanoj 19. siječnja 2024. tužitelj je istaknuo da u cijelosti ustraje u svim navodima iznesenima u tužbi, iskazuje svoje neslaganje sa nalazima liječničkih povjerenstva, navodi da je kod njega do prekida liječenja došlo prisilno zbog nemogućnosti putovanja na liječenje, ali da se sad redovito liječi. Ujedno je predložio provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka i to po vještaku specijalistu psihijatru.

9. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu psihijatru prof.dr.sc. TD.

10. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenih rješenja.

13. Prema odredbi članka 12. stavka 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj: 121/17, 98/19; dalje: ZHBDR-a) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

14. Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) ZHBDR-a status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.

15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 3. rujna 2020. za priznavanjem statusa HRVI na temelju psihičke bolesti - PTSP-a kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

12. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je prije donošenja nalaza i mišljenja radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao neposredne posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske proveden postupak sukladno odredbi članka 181. stavka 2. ZHBDR-a, te je nakon obavljene stručne procjene u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi (Klinički bolnički centar Split) prema kojoj je utvrđeno da se Trajne promjene osobnosti (TPO) i PTSP mogu dovesti u vezu sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske dok se depressio i alc.chr. ne mogu dovesti u vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Potom je u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja u skladu s odredbom članka 181. stavka 1. ZHBDR-a pribavljen nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja 550375 od 12. veljače 2021. kojim je utvrđeno da kod tužitelja postoje bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma ocijenjeno po PTSP T238b=20% privremeno do 28.2.2022., te da postoje rane, ozljede, bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma – TPO, Alkoholizam, Depressio, Liste postotka oštećenja organizma – Liste II, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (NN broj 67/17, 56/18).

14. Nadalje, u skladu s odredbom članka 182. stavka 1. ZHBDR-a, navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je revizijskom vijeću koje je u nalazu i mišljenju evidencijski broj vještačenja: 599820 od 24. svibnja 2021. utvrdilo da kod tužitelja postoji oštećenje organizma manje od 20% po osnovi bolesti PTSP T238A stalno, te da postoje rane, ozljede, bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma – trajne promjene osobnosti, alkoholizam, i depresija, Liste II postotka oštećenja organizma Uredbe o metodologijama vještačenja (NN broj 67/17, 56/18), uz obrazloženje u bitnom da temeljem priložene medicinske dokumentacije i uzimajući u obzir vještačenje Vijeća vještaka od 12.2.2021. Vijeće viših vještaka u postupku revizije smatra da se kod branitelja, ovdje tužitelja, radi o PTSP-u koji se može povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Iz priloženih nalaza vidljiv je vremenski diskontinuitet u liječenju od 2000. do 2007., zatim od 2009. do 2020. Sukladno Uredbi o metodologiji vještačenja radi se o lakom stupnju PTSP-a koji nije zahtijevao sustavno i kontinuirano liječenje.

15. Temeljem navedenog nalaza i mišljenja, tužitelju je prvostupanjskim rješenjem odbijen predmetni zahtjev za priznanjem statusa HRVI iz Domovinskog rata, a na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu.

16. U postupku povodom žalbe tužitelja na prvostupanjsko rješenje, pribavljen je nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa:

562-02/21-01/2056, URBROJ: 522-4/5-Ž-22-5 od 13. lipnja 2022. u kojem se navodi kako uzimajući u obzir ratni put, početak psihijatrijskog liječenja, intenzitet i modalitet liječenja, Vijeće nakon pregleda branitelja i uvida u medicinsku dokumentaciju smatra kako se kod branitelja radi o odgođenom PTSP-u, lakšeg oblika te se oštećenje organizma cijeni s manje od 20% sukladno T 238a) Liste postotaka oštećenja organizma (Liste I), što je tiskana uz Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 118/2021, dalje: Pravilnik).

17. Spisu predmeta prileži i zapisnik o vještačenju Klasa: 562-02/21-01/2056, URBROJ: 522-4/5-Ž-22-4 od 13. lipnja 2022. iz kojeg je razvidno da je tužitelj suglasan sa sastavom liječničkog povjerenstva, da tužitelj nije suglasan sa iznesenim nalazom i mišljenjem i da nema pitanja, te da je predsjednik vijeća priopćio da vijeće i dalje ostaje pri navodima iz nalaza i mišljenja uz obrazloženja da uzimajući obzir ratni put, početak psihijatrijskog liječenja, intenzitet i modalitet liječenja, klinički pregled Vijeće smatra kako kod branitelja postoji odgođeni PTSP-u, lakšeg stupnja s oštećenjem organizma manje od 20% stalno sukladno T 238a.

18. Tuženik je, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, da je ocjena istovjetna s ocjenom revizijskog vijeća vještaka, to tuženik prihvaća nalaz i mišljenje žalbenog vijeća kao temelj za donošenje rješenja.

19. S obzirom da prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je u ponovljenom postupku prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku psihijatru.

20. Stalni sudski vještak spec. psihijatar prof. dr. sc. TD je u nalazu i mišljenju od 28. lipnja 2024., a koji je zaprimljen pred ovim sudom 4. srpnja 2024. i koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu, a koji je dan na temelju stanja ovosudnog spisa, priloženih isprava, a nakon izvršenog uvida u tužbu i priložene isprave, te liječničkog pregleda tužitelja naveo da na osnovu sudske i medicinske dokumentacije koju je detaljno pregledao, te razgovora s tužiteljem, razvidno je da se radi o jednostavno strukturiranoj ličnosti, skromnog školskog i iskustvenog znanja. Budući da se već sa 18 godina našao u ambijentu vojske i ratnom okruženju, te da je bio suočen sa životnim opasnostima prvih crta bojišnice, ranjavanjima i gubitcima suboraca prijatelja i rođaka, ta traumatogena iskustva duboko su se usjekla i utjecala na oblikovanje karakterne strukture imenovanog. Povremene alkoholne epizode rezultat su lokalnih običaja u cilju samopomoći u situacijama kada nije mogao prihvatiti sistematsko psihijatrijsko liječenje zbog straha od stigmatizacije, najviše u vidu osjećaja srama u socijalnim relacijama. Prometna nesreća sa kontuzijom glave i neregistriranim potresom mozga i retrogradnom amnezijom (prema iskazu tužitelja tijekom terapijskog intervjua) rezultirala je glavoboljama i vrtoglavicama te drugim neurološkim simptomima zbog kojih je bio liječen neurološki i fizikalno. Međutium, psihičke tegobe zbog kojih se javio psihijatru već 1997.godine, ostale su nedovoljno terapijski obrađene i tužitelj je bio izložen, i još uvijek je, simptomima kroničnog posttraumatskog stresa ratne geneze s fiksiranim trajnim promjenama osobnosti i depresivnim razmišljanjima. Postao je sklon socijalnoj izolaciji, stalno je disforičan, anhedoničan, s osjećajem usamljenosti, nepravde i nepriznavanja njegovog doprinosa u Domovinskom ratu. Sadašnje psihijatrijsko liječenje pokazuje da je unatoč psihofarmakoterapiji i psihološkom suportu njegovo psihološko stanje fiksirano i teško dostupno terapijskoj elaboraciji i ublažavanju doživljavanja teških osjećaja. Razmatrajući sve navedeno smatra da je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Područnog ureda Split od 12. veljače 2021. adekvatna procjena kojom se priznaje postotak oštećenja organizma tužitelja srednjeg stupnja zbog ratnog PTSP-a 20% trajno, tj. prema Listi I ocjenjuje kao pripadajuće u kategoriju T238b. Uzimajući u obzir podatke koje je dobio od tužitelja a koji se odnose na njegovo doživljavanje i proživljavanje izrazito traumatskih situacija tijekom Domovinskog rata, te uzimajući u obzir ne samo osobne gubitke nego i traumatski element prometne nesreće na vojnom zadatku, smatra da je PTSP utjecao na formiranje trajnih promjena osobnosti koje imaju depresivni karakter. Te psihičke posljedice ocjenjuje kao u potpunosti vezane za ratna traumatska iskustva, kako je to navedeno, i to u cijelosti (100%), uzimajući u obzir da se imenovani u rat priključio na pragu svoje punoljetnosti i da je do tada bio psihički i tjelesno potpuno zdrav. Naposljetku je istaknuo da je neophodno daljnje psihijatrijsko liječenje tužitelja.

25. U odnosu na navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju prof. dr. sc. TD, tužitelj se očitovao podneskom od 17. rujna 2024., dok se tuženik očitovao u podnesku od 11. rujna 2024.

26. U podnesku kojim se tužitelj očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka spec. psihijatra prof. dr. sc. TD od 28. lipnja 2024. tužitelj navodi da je iz predmetnog nalaza i mišljenja razvidno da su nesporno doživljeni traumatski ratni doživljaji ostavili na tužitelju teško popravljivu i trajnu psihološku štetu i to u obliku kroničnog PTSP-a (kronični posttraumatski stresni poremećaj ratne geneze), trajne promjene osobnosti i povratnih depresivnih poremećaja. Posebice ističe činjenicu da je vještak TD predmetnim vještvom potvrdio mišljenje Vijeća vještaka Područnog ureda Split od 12. veljače 2021. uzimajući kao točnu tamo iznesenu procjenu opsega oštećenja, a iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je postotak oštećenja organizma tužitelja srednjeg stupnja zbog ratnog PTSP-a 20% trajno, odnosno da prema Pravilniku o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine br. 118/2021) oštećenje organizma tužitelja spada u kategoriju T238b. Takav zaključak je jedino logičan i opravdan s obzirom na činjenice da se tužitelj već sa 18 godina našao u ratnom okruženju, da je dugo sudjelovao na prvim crtama bojišta, da je proživio traumatske događaje kao što su gubitak suboraca, rodbine i prijatelja, da je stradao u vojnoj misiji prijevoza vojne opreme u kojoj je zadobio ozljedu glave i napuknuće dva kralješka te s obzirom na druge uznemirujuće ratne događaje. Navedene i druge traumatične okolnosti znatno su utjecale na patološki razvoj ličnosti tužitelja te su rezultirale depresivnim epizodama, opetovanim noćnim morama, čestim doživljavanjem stresnih ratnih događaja, anksioznošću i drugim psihičkim zdravstvenim problemima koji proizlaze iz posttraumatskog stresnog poremećaja. Sve se to osjetno odrazilo na mogućnost socijalne adaptacije tužitelja nakon rata te je isti iz navedenih razloga od 1997. god. na psihijatrijskom liječenju koje i dan danas traje. Iz svega iznesenog da jasno proizlazi da su nalaz i mišljenje revizijskog liječničkog vijeća od 24. svibnja 2021. i nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća od 13. lipnja 2022. pogrešni te da nisu utemeljena na činjenicama, već su očito posljedica površne analize povijesti bolesti kod tužitelja i površnog uvida u njegovo psihofizičko stanje u dijelu koji se tiče merituma. S druge strane razvidno je da vještačenje prof.dr.sc. TD provedeno posve lege artis i na sveobuhvatan način, odnosno na način da su pravilno i potpuno vrednovani svi relevantni čimbenici psihofizičkog stanja tužitelja u meritornom smislu te uzroci tog stanja, kao i da je u pogledu danog nalaza dano valjano i elaborirano obrazloženje, a da iz takvog nalaza i mišljenja proizlazi nedvojbeno utvrđena činjenica da je kod tužitelja nastao postotak oštećenja organizma srednjeg stupnja zbog ratnog PTSP-a 20% trajno. Slijedom svega navedenog jasno proizlazi da pobijani akt nije pravilan i zakonit, uslijed nepravilnosti i nezakonitosti provedenog upravnog postupka koji je prethodio njegovom donošenju te posljedično tome i uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, a iz čega se zaključuje da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti osnovani pa se predlaže Sudu donijeti presudu kojom će u cijelosti prihvatiti tužbu te obvezati tuženika na snošenje troškova postupka.

27. U podnesku kojim se očituje na pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka spec. psihijatra prof.dr.sc. TD tuženik citira i poziva se na odredbu članka 24. i 39. Pravilnika, te navodi da je prema podacima spisa predmeta, utvrđeno da je u postupku povodom žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja. Klasa: 562 02/21-01/2056, URBROJ: 522-4/5- 2-22-5 od 13. lipnja 2022. (u daljnjem tekstu Vijeće). U istom se navodi kako uzimajući u obzir ratni put, početak psihijatrijskog liječenja navedeno kako Vijeće nakon pregleda branitelja i uvida u medicinsku dokumentaciju smatra kako se kod branitelja radi o odgodenom PTSP-u, lakšeg oblika te se cijeni s manje od 20% sukladno T 238a) Liste postotaka oštećenja organizma (Liste ID, što je tiskana uz Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine", broj: 118/2021, dalje: Pravilnik). U obrazloženju nalaza i mišljenja vještaka ne nalazi se novih činjenica o bolesti PTSP, a koje nisu bile poznate nadležnim tijelima vještačenja u upravnom postupku, stoga nema nikakvog razloga, niti medicinskog niti pravnog koji bi opravdano doveo do utvrđenja kako je postotak oštećenja organizma kod tužitelja 20% temeljem bolesti PTSP. Naposljetku, u konkretnom upravnom postupku vještačenja su provela tijela koja su za to, kako je već ranije navedeno, isključivo nadležna. Također, institucionalna pripadnost vještaka sama po sebi ne ukazuje da je riječ o pristranim ili neobjektivnim vještacima (npr. Europski sud za ljudska prava u predmetu Trbojević protiv Hrvatske, zahtjev br. 57228/13, presuda od 7. lipnja 2018.g.). Također, bitan je i kontinuitet liječenja, a kojeg ne nalazimo u medicinskoj dokumentaciji tužitelja. Naime, u odnosu na sve doživljaje, sklonosti i psihološka stanja tužitelja koja je vještak u zaključku svoga nalaza i mišljenja opisao, dolazi se do pitanja o razlozima zbog kojih se tužitelj nije liječio u razdoblju od 2009. g. do 2020.g. Tužitelj je bio profesionalni vozač B i C kategorije, a od 2007.g. je u mirovini. Tuženik postavlja pitanje, ukoliko je bolest PTSP bila takvog intenziteta kakvim ga opisuje vještak, zar nije životno i realno očekivati da bi se od 2009.g. do 2020. g tužitelj javljao na liječenje ili tražio bilo kakvu pomoć stručnih osoba. Tim više što kao umirovljenik ne bi bio stigmatiziran u radnoj okolini, a i angažman ovog Ministarstva u prevenciji, pomoći i zaštiti braniteljske populacije od stigmatizacije okoline, pogotovo u odnosu na bolest PTSP, je mogao i trebao biti jedan od razloga zbog kojeg se tužitelj u (tom) razdoblju od 11 godina trebao, a kako vještak u svom nalazu i mišljenju opisuje psihičko stanje tužitelja, i morao javiti za stručnu pomoć liječnicima, što imenovani nije činio. Naime, status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u nastavku teksta: HRVI) normativno je definiran člankom 12. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine" br. 121/17, 98/19 i 84/21,156/23, u nastavku teksta: Zakon). Za priznavanje tog statusa potrebno je kumulativno ispunjenje triju pretpostavki: (1) status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u smislu članka 3. Zakona; (2) uzročno- posljedična veza između rane, ozljede, zatočeništva ili bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske; (3) oštećenje organizma od najmanje 20% (što se kod zatočeništva presumira).U navedenim vrstama upravnih stvari propisana je i formalna dokazna maksima. Naime, dokazivanje činjenice da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZHB-a uređeno je člankom 180. toga Zakona. U pogledu reguliranja medicinske dokumentacije člankom 180. točkom h) propisano je da se činjenica da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti nastupila pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje medicinskom dokumentacijom da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva. S obzirom na navedeno, vještak da nije vodio računa o naprijed navedenim odredbama niti je svoje vještvo potkrijepio medicinskim nalazima temeljem kojih utvrđuje oštećenje organizma po osnovi bolesti PTSP s 20%, budući da je za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi bolesti potrebna nedvojbena neposrednost uzročno-posljedične veze između ratnog angažmana i konkretne bolesti, uz kontinuitet liječenja. Kada je ta pretpostavka ispunjena, utvrđuje se dosiže li dotično oštećenje organizma prag od 20%. Iz navedenog jasno proizlazi zaključak kako odlučne stručno-medicinske činjenice utvrđene u upravnom postupku mogu biti preispitivane sudskim vještačenjem u upravnom sporu, pokrenutom radi ocjene zakonitosti konačnog rješenja u spomenutim vrstama predmeta. No, i sudskim vještacima zadaća se određuje u skladu s posebnim propisima na ovome upravnom području (prije svega Zakona i Pravilnika). K tomu, nalaz i mišljenje sudskog vještaka upravni sud također ocjenjuje ili bi trebao ocjenjivati u svjetlu navedenih posebnih propisa (lex specialis). Stoga, tuženik ne prihvaća Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka s obzirom da nije odgovarajući u odnosu na postavljen zadatak Suda s obzirom na odredbe Zakona i Pravilnika koje su temelj za davanje Nalaza i mišljenja u postupcima priznanja statusa HRVI iz Domovinskog rata. Stav je tuženika kako je u drugostupanjskom upravnom postupku provedeno temeljito vještačenje u kojem su vještačenju sudjelovali liječnici specijalisti te isto nije dovedeno ni u kakvu sumnju, a time ni zakonitost osporavanog rješenja tuženika. Zbog svega navedenog da je osporavano rješenje pravilno i zakonito, odnosno zasnovano na stručnom, jasnom i objektivnom nalazu i mišljenju drugostupanjskog tijela vještačenja, te se predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

28. U pisanom očitovanju stalnog sudskog vještaka za psihijatriju prof. dr. sc. TD od 14. veljače 2025., a zaprimljenom pred ovim Sudom 19. veljače 2025. (nadopuni nalaza i mišljenja) a kojim se isti po nalogu ovog Suda očituje u svezi prigovora i primjedbi tuženika iz podneska od 11. rujna 2024., stalni sudski vještak navodi da je utvrđeno da je tužitelj kao dragovoljac sudjelovao u obrani suvereniteta RH od 1991. i da je ukupno boravio na bojišnici 20 mjeseci i 20 dana (tijekom 1991., 1993.1 1995.godine, str.2 vještva); 1993., obavljajući dužnost premještajući oružje i drugu vojnu opremu vojnim kamionom, kao suvozač je stradao kada je kamion udario u zid i prevrnuo se. Zadobio je ozljedu glave i napuknuće dva kralješka. Bio je u nesvijesti i probudio se u bolnici. (Iz razgovora s tužiteljem, str.4 vještva). Od posebno traumatizirajućih doživljavanja tijekom Domovinskog rata, navodeći anamnestičke podatke da je opisao izrazito stresne situacije gubitka i ranjavanja suboraca, te pogibiju prijatelja s kojim je bio jako povezan i s kojim se skupa javio kao dragovoljac. Druga izrazito traumatska situacija koja ga je posebno pogodila je suicid rođaka s kojim je odrastao i koji se 1992. raznio bombom. Često sanja kao skuplja ostatke tijela suboraca i navodi stanja u vidu noćnih mora ili flashback epizoda s ponovnim doživljavanjem ratnih stresnih epizoda. (Navedeno na str. 4 vještva). Nadalje, na str. 2 vještva u dokumentaciji se navodi da se tužitelj počeo psihijatrijski liječiti još 1997. Dalje se navode imena šest psihijatara kod kojih se liječio. Također se u dokumentaciji nalaze i dva nalaza psihologa, u studenom 1997. i u travnju 1998.. Obje psihologijske obrade nalaze PTSP kao osnovnu dijagnozu. Posljednja psihologijska obrada od 22. travnja 2022. rezultati ukazuju na PTSP, trajne promjene u strukturi ličnosti i na depresivnost (str.3 vještva). Vijeće vještaka na osnovu iznesenog utvrđuje da se kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma utvrđuje PTSP prema Listi I, T- 238b, što se ocjenjuje kao oštećenje organizma srednjeg stupnja prema navedenom Pravilniku, tj. 20%. Također u dokumentaciji postoji nalaz Zavoda za vještačenje Splitsko-dalmatinske županije od 18. prosinca 2020. gdje se navodi da su kod tužitelja bolesti PTSP i TPO posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta RH (str.3 vještva). U medicinskoj dokumentaciji na str. 3 navodi, u skladu s etiološkim razvojnim procesom traume i posljedica dijagnoze od kojih se prve dvije odnose na PTSP i TPO, a ostale dvije se također uklapaju u upravo navedene dijagnoze, što je poznato da su moguće posljedice izuzetne traumatizacije i gubitka emocionalne ravnoteže uslijed toga. Zbog navedenog smatra da je ne samo medicinski nego i iz dokumentacije o sudjelovanju u Domovinskom ratu kroz navedeni period tužitelj doživio brojna izrazito traumatska stanja, i to ne samo psihički nego i tjelesno i da su navedene dijagnoze potpuno dokumentirane i sukladne dugotrajnom boravku na prvim crtama, u borbenim djelovanjima, i drugim opisanim okolnostima izrazito traumatogenog potencijala. Drugo nema što izjaviti.

29. Na navedenu pisanu dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijalista psihijatra prof. dr.sc. TD tužitelj nije imao prigovora niti primjedbi odnosno naveo je da je s istom u potpunosti suglasan, dok se tuženik, iako mu je dopuna nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka uredno dostavljena nije očitovao niti je pristupio na zakazano ročište.

30. Ovaj sud vjeruje Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za psihijatriju prof. dr. sc. TD, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, pogotovo s obzirom da je osoba, kojoj je povjereno vještačenje, vještak uže specijalnosti. Sud smatra da je predmetni Nalaz i mišljenje u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom i drugom dokumentacijom koja priliježe spisu upravnog tijela, te da isto sadrži podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje. Za istaći je da predmetni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u skladu s nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka Područnog ureda Split od 12. veljače 2021. koji je izrađen u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja, ali nije potvrđen od strane revizije. Nadalje, sud smatra da su dopunom Nalaza i mišljenja od 14. veljače 2025. u potpunosti otklonjeni prigovori tuženika na pisani Nalaz i mišljenje od 28. lipnja 2024. koji su izneseni u podnesku od 11. rujna 2024.

31. Stoga, kako su u konkretnom slučaju naprijed citirani nalazi i mišljenja pribavljeni tijekom upravnog postupka na kojima su utemeljena osporena rješenja u suprotnosti s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem u predmetnom upravnom sporu u odnosu na postotak oštećenja organizma tužitelja s osnova bolesti PTSP kao neposredne posljedice sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, a koji nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kojim isti utvrđuje da kod tužitelja postoji oštećenje organizma i to oštećenje srednjeg stupnja koje iznosi 20% za stalno (prema točki T 238. Liste postotka oštećenja organizma), ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

32. Na temelju utvrđenog, Sud cijeni kako je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, poništio osporeno drugostupanjsko kao i prvostupanjsko rješenje i tužitelju priznao status HRVI iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma stalno uslijed psihičke bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, počevši od 1. listopada 2020. Naime, tužitelj je podnio zahtjev za utvrđenje statusa HRVI iz Domovinskog rata 3. rujna 2020., pa mu je status utvrđen od 1. listopada 2020. u skladu s odredbom članka 175. ZHBDR-a, koji između ostalog propisuje da prava pripadaju od prvog dana idućeg mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, ako su ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

33. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe, sastava podneska od 17. rujna 2024. i 2. travnja 2025. i troška zastupanja na ročištu od 13. veljače 2025. i 29. travnja 2025., svaka radnja po 500 bodova, odnosno 2500 bodova što iznosi 5.000,00 eura i uvećano za pripadajući PDV (25%) iznosi ukupno 6.250,00 eura (Tbr. 27., Tbr. 42. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), te je na navedeni iznos pridodan i trošak vještačenja u iznosu od 349,65 eura, a što sveukupno iznosi 6.599,65 eura.

34. Pri tome za navesti je da je sud dosudio tužitelju iznos troška vještačenja u iznosu od 349,65 eura na koji iznos je sudski vještak ispostavio račun za izradu nalaza i mišljenja, a dok će iznos koji čini razliku do predujmljenog iznosa troškova vještačenja (400,00 eura) tužitelju biti vraćen, te na navedeni iznos nije priznat zatraženi PDV obzirom da isti nije osnovan. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu 28. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, uz povrat spisa upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti

- u spis.