Poslovni broj: Us I-2114/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćenici DĆ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa:
UP/II 560-01/24-01/280, Urbroj: 512-2501-24-2 od 25. srpnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/280, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 25. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560- 01/23-01/201, Urbroj: 512M2-6510-24-6 od 17. lipnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Odredima narodne zaštite Mjesne zajednice Split 3 za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 7. studenog 1991. kao neosnovan.
3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da u predmetnom zahtjevu kojim traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nema ništa neistinito. Svoju pripadnost i sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske dokazuje potvrdom Ministarstva obrane, Uprave za obranu Split Klasa: 034-04/97-121/01, Urbroj: 512-157-97-2583 od 15. prosinca 1997., a koju da je već konzumirao. Nadalje, da prilaže i potvrdu o vlasništvu udjela u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njegove obitelji, Potvrda o vlasništvu udjela C-210-002319), te potvrdu o pripadnosti postrojbi VP 1114 Split iz koje je razvidno da se radi o neprekidnom statusu. Slijedom navedenog, proizlazi da tužitelj traži poništenje osporenog rješenja tuženika.
4. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja navode iz osporenog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe te zaključuje da tužitelj ne udovoljava uvjetima iz članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR), jer iako se nalazi na popisu pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Split 3, prema izjavi tužitelja u traženom razdoblju nije obavljao aktivnosti koje se mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. U sporu je održana rasprava 30. travnja 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
8. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
10. Odredbom članka 3. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
13. Prema pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR-a: pod 1. pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pod 2. organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
14. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno kako slijedi:
- da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 26. svibnja 2023. za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Odredima narodne zaštite Mjesne zajednice Split 3 za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 7. studenog 1991.;
- da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 8. studenog 1991. do 1. lipnja 1992. temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu 4. gardijske brigade;
- da se tužitelj nalazi na popisu pripadnika ONZ MZ Split 3 na kojem je evidentiran pod rednim brojem 107;
- da spisu prileži Potvrda Ministarstva obrane, Uprave za obranu Split, Ureda za obranu Split, Klasa: 034-04/97-121/01, Urbroj: 512-157-97-2583 od 5. prosinca 1997. kojom se potvrđuje da je tužitelj sudjelovao kao hrvatski branitelj Domovinskog rata u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 2. stavak 1. i 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji u razdoblju od 30.6.1991. do 07.11.1991., ukupno 4 mjeseca i 7 dana.
15. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njima dano, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.
16. Naime, odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 470/9, 110/21; dalje: ZUP) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
17. Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
18. Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, dok je odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.
19. Naime, prema ocjeni ovog Suda, a polazeći od podatka spisa predmeta upravnog tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, upravna tijela nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili gore citirane odredbe ZUP-a. Naime, predloženi svjedoci (navedeni u predmetnom zahtjevu tužitelja) nisu niti saslušani niti su u obrazloženju osporenog rješenja dani razlozi zbog čega nije izveden dokaz saslušanjem navedenih svjedoka, dok je na zapisnik saslušan samo tužitelj, a materijalni dokazi uopće nisu ocijenjeni u svezi s ostalim dokazima, što je u konačnici dovelo do toga da upravna tijela nisu na točan, jasan i nedvojben način utvrdili odlučne činjenice u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, radi čega je na tako manjkavo činjenično stanje pogrešno primijenjena gore citirana zakonska odredba članka 3. ZHBDR.
20. Javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu: i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka. Konkretno, javnopravna tijela su u ovoj upravnoj stvari trebala utvrditi sve činjenice i okolnosti o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u predmetnom razdoblju, odnosno je li bio pripadnik organiziranih oblika obrane te kao takav pripadnik pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, povratak te obuka i priprema za odlazak na bojišnicu) te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja.
21. Sukladno navedenom, u postupku koji je vodilo prvostupanjsko tijelo je trebalo kod uzimanja izjave od tužitelja, utvrditi sve bitne činjenice vezano sa tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju, temeljem kojih bi se jasno utvrdilo na kakav je način tužitelj sudjelovao, na kojim lokacijama i s kojim zadacima i ciljevima, u kojem vremenu, da li se je radilo o organiziranom sudjelovanju, kako je tužitelj bio naoružan i da li je i na koji način sudjelovao u borbenim aktivnostima.
21.1. U tom smislu službena osoba je trebala se brinuti da izjava koju tužitelj daje ne budu na štetu prava koja bi mogao ostvariti, te u tom smislu je bilo potrebno da se tužitelj (tako i predloženi svjedoci) u vezi načina tužiteljeve angažiranosti u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, postavljaju jasna i precizna pitanja po kojima bi tužitelj (i svjedoci) mogli dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu, a ne postupiti kao u konkretnom slučaju.
22. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim.
23. U izloženom, a budući da osporeno rješenje tuženika nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude.
24. U ponovnom postupku tuženik je dužan obzirom na izloženo stanje spisa sam ili putem prvostupanjskog tijela pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje, osobito pri tome je dužan ponovno saslušati tužitelja i saslušati predložene svjedoke, omogućiti tužitelju izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, donijeti novo rješenje, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
U Splitu 28. svibnja 2025.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju,
- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela,
- u spis.
