REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-2960/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog PM zbog prekršaja iz članka 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-14498/2021-5 od 20. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeni PM (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se od optužbe

da bi:

dana 17. prosinca 2021. u 20,00 sati u obiteljskoj kući na adresi [adresa], remetio javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način da se glasno vičući obratio maloljetnoj EM riječima: „Što hoćeš ti, prebit ću te!“, a potom je nogom razbio ulazna vrata obiteljske kuće, navedeni čin je kod oštećenih izazvao strah i uznemirenost, pa da je na taj način počinio prekršaj iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po čl. 6. st. 2. istog Zakona.

II. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. st. 2. točke 2. do 5. st. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

- Obrazloženje

-

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni PM je oslobođen optužbe na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona da bi počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, s obrazloženjem da tijekom postupka sud nije našao dokazanim da su se u radnjama okrivljenika ostvarila obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, da se u postupku ispitaju svjedoci mlt. EM i ŠM te da se događaj odvijao na javnom mjestu, odnosno da se pobijana presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupka nastupila zastara prekršajnog progona te je pritom ovaj Sud utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika oslobodio od optužba. Međutim prvostupanjski sud je pogrešno okrivljenika oslobodio od optužbe zbog nedostatka dokaza primjenom odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, a pravilno je trebalo okrivljenika osloboditi od optužbe primjenom odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona budući da iz činjeničnog opisa prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5. Naime, nisu prihvaćeni žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe da se postupanje okrivljenika reflektiralo na javnom mjestu te da je okrivljenika trebalo proglasiti krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Naime, opisano ponašanje okrivljenika u obiteljskoj kući u optužnom prijedlogu, a obiteljska kuća predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto kao i dvorište koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to može postati, a uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno dostupnost takvog ponašanja čujnosti s neograničenog javnog mjesta, dakle nastupanje posljedice u javnosti predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6.1. Posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničenom otvorenom javnom mjestu mora biti navedena u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, dakle ne naznačuje se u činjeničnom opisu optužnog prijedloga da se okrivljenikovo postupanje moglo čuti s javne površine (neograničenog otvorenog javnog mjesta) te činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.

7. Slijedom navedenog, suprotno navodima tužitelja djelo za koje se okrivljenik optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnog prijedloga nije prekršaj pa je dakle pravilno okrivljenika trebalo osloboditi od optužbe, međutim, primjenom odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, to jest po drugoj pravnoj osnovi.

8. Stoga je ovaj Sud pravilnom primjenom zakona okrivljenika oslobodio od optužbe na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (toč. 1. izreke).

9. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Ivanka Mašić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.