Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-888/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupani po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika parničnih stranaka, 28. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 504003024- 60010479536/2008, broj partije 53803605, sklopljenog 22. travnja 2008. između tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, a koja u članku 4 glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru".

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju NK isplati iznos od ukupno 1.195,46 EUR (tisućustodevedesetpeteuračetrdesetšestcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na:

- iznos od 13,77 EUR od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,76 EUR od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,38 EUR od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,64 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,15 EUR od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,77 EUR od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,10 EUR od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,62 EUR od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,55 EUR od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,88 EUR od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,39 EUR od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,73 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,23 EUR od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 18,15 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,32 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,97 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,30 EUR od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,79 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,13 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,61 EUR od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,52 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,87 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,27 EUR od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,68 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,13 EUR od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,03 EUR od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,30 EUR od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,82 EUR od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,17 EUR od 02.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,61 EUR od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,97 EUR od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,39 EUR od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,28 EUR od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,65 EUR od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,05 EUR od 02.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,43 EUR od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,82 EUR od 02.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,66 EUR od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,54 EUR od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,41 EUR od 02.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,80 EUR od 02.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 15,16 EUR od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,55 EUR od 02.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,91 EUR od 02.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,78 EUR od 02.09.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,17 EUR od 02.10.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,51 EUR od 02.11.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,91 EUR od 02.12.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,24 EUR od 02.01.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,14 EUR od 02.02.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,64 EUR od 02.03.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,84 EUR od 02.04.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,26 EUR od 02.05.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,55 EUR od 02.06.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,97 EUR od 02.07.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,25 EUR od 02.08.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,09 EUR od 02.09.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,63 EUR od 02.10.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,00 EUR od 02.11.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,53 EUR od 02.12.2013. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,90 EUR od 02.01.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,85 EUR od 02.02.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 11,56 EUR od 02.03.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,74 EUR od 02.04.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,28 EUR od 02.05.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,63 EUR od 02.06.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,17 EUR od 02.07.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,11 EUR od 02.08.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,07 EUR od 02.09.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,74 EUR od 02.10.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,98 EUR od 02.11.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,65 EUR od 02.12.2014. god. pa sve do isplate;

- iznos od 8,90 EUR od 02.01.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,21 EUR od 02.02.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,41 EUR od 02.03.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,13 EUR od 02.04.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,86 EUR od 02.05.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,05 EUR od 02.06.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,78 EUR od 02.07.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,83 EUR od 02.08.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,81 EUR od 02.09.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,66 EUR od 02.10.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,76 EUR od 02.11.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,61 EUR od 02.12.2015. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,70 EUR od 02.01.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,97 EUR od 02.02.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,68 EUR od 02.03.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,91 EUR od 02.04.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,75 EUR od 02.05.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,85 EUR od 02.06.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,70 EUR od 02.07.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,66 EUR od 02.08.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,64 EUR od 02.09.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,53 EUR od 02.10.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,59 EUR od 02.11.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,49 EUR od 02.12.2016. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,55 EUR od 02.01.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,26 EUR od 02.02.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,03 EUR od 02.03.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,22 EUR od 02.04.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,13 EUR od 02.05.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,18 EUR od 02.06.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,08 EUR od 02.07.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,67 EUR od 02.08.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,67 EUR od 02.09.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,64 EUR od 02.10.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,65 EUR od 02.11.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,62 EUR od 02.12.2017. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,63 EUR od 02.01.2018. god. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, dio točke I. tužbenog zahtjeva, koji glasi: „Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 504003024- 60010479536/2008, broj partije 53803605, sklopljenog 22. travnja 2008. između tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, a u članku 11. koji glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clauzula rebus sic stantibus)“.“

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju NK naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.025,53 EUR (dvijetisućedvadesetpeteurai pedesettricenta), zajedno sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja NK za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 281,25 EUR (dvijestoosamdesetjedaneuroidvadesetpetcenti), zajedno sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, kao neosnovan.

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.231,18 EUR (dvijetisućedvjestotridesetjedaneuroi osamnaestcetni), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 10. studenog 2022., broj Gž-4421/2020- 3, ukinuta je presuda ovog suda od 30. rujna 2020., broj P-1231/2018-23, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

2. Tužitelj je u tužbi naveo kako je kao korisnik kredita s tuženikom, kao bankom i davateljem kredita, 22. travnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 504003024- 60010479536/2008, u iznosu kredita u visini od 110.000,00 kuna s rokom otplate od 10 godina, s time da je početno ugovoreni mjesečni anuitet iznosio 1.268,41 kn. Predmetnim Ugovorom bila je ugovorena kamatna stopa u iznosu od 6,75% godišnje. Za vrijeme trajanja otplate kredita kamatna stopa je sa početnih 6,75% godišnje više puta mijenjana na štetu tužitelja, čime je tuženik podigao anuitet na 1.331,52 kn 1. siječnja 2009., a nakon toga na 1.355,39 kn 1. lipnja 2009., kako je i ostalo sve do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu, čime je anuitet bio smanjen na 803,56 kn počev od 1. rujna 2013. Nadalje, tužitelj navodi da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 13. lipnja 2018. u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu točki I., II., III.,

IV., V., VI. i VII. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik, a tamo V. tuženik Hypo Alpe Adria Bank d.d. (pravni prednik tuženika) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je 20. ožujka 2018. svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupno preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Tužitelj se obratio tuženiku 1. kolovoza 2018. sa zahtjevom za povratom preplaćenog iznosa novčanih sredstava, no na isti zahtjev tuženik je negativno odgovorio. S obzirom da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takve odredbe Ugovora, a sve to u svezi članaka 1111., 1115., te 1046. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se također pozvao i na članke 502.c Zakona o parničnom postupku, 138.a Zakona o zaštiti potrošača, kao i članak 6. stavak 3. Zakona o sudovima, ističući da je ovaj sud u ovom parničnom postupku obvezan postupati sukladno naprijed navedenim odlukama Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda RH.

2.1. Tužitelj je svojim podneskom od 23. ožujka 2023. uredio tužbeni zahtjev, a sve sukladno stupanju na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i to na način da je uredio točku II. tužbenog zahtjeva u valuti eur, dok su točke I. i III. ostale neizmijenjene.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, s time da čini nespornim da su parnične stranke potpisale i sklopile navedeni Ugovor o kreditu na navedeni iznos sa rokom otplate od 10 godina, te nije sporno da je člankom 4. istog Ugovora bilo ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, dok je člankom 11. Ugovora o kreditu ugovoreno da ako nakon sklapanja istog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane ili se zbog njih ne može ostvariti svrha kredita, korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti. Nadalje, tuženik prigovara da postavljeni tužbeni zahtjev nije u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, a pozivanje na presudu Visokog trgovačkog suda, kao i na članak 502.c Zakona o zaštiti potrošača je potpuno bespredmetno jer se navedena presuda odnosi na ugovore o kreditu koji su bili sklopljeni u razdoblju od rujna 2003. godine do prosinca 2008. godine s valutnom klauzulom u švicarskim francima, pa se ne može odnositi na predmetni Ugovor o kreditu jer je isti kredit bio odobren u kunama, a o čemu je već i zauzet pravni stav od strane drugih sudova, a isto tako tužitelj se u konkretnom slučaju poziva na povrat stečenog bez osnove, a ne traži naknadu štete. Podredno, tuženik također navodi da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu zakonska zatezna kamata iznosila 14%, dok je spornim Ugovorom ona bila ugovorena svega na 6,75% godišnje, što znači da nije bila viša od zakonske zatezne kamate, a odredba o promjenjivosti kamatne stope valjana je i s aspekta Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj paušalnim navodima nastoji utvrditi da je odredba članka 4. Ugovora o kreditu ništetna, međutim s tužiteljem se pojedinačno pregovaralo upravo o spornoj odredbi, te je tužitelj bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope na koju je dakle i pristao. Isto tako, odredba o promjenjivosti kamatne stope je bila jasna, uočljiva i lako razumljiva, tim više što je tužitelj potpuno poslovno sposobna osoba, po zanimanju profesor matematike, te je mogao i bio dužan razumjeti sadržaj dokumenta koji svojom slobodnom voljom je i preuzeo. Osim toga, ukoliko je sve isto bilo nepovoljno za tužitelja postavlja se pitanje zašto je isti 7. kolovoza 2013. potpisao Aneks broj 1 iz Ugovora o nenamjenskom kreditu kojim je ponovno ugovorio promjenjivu kamatnu stopu, pri čemu tuženik naglašava da je smisao takvog ugovaranja da se kamatna stopa prilagođava uvjetima tržišta, a o čemu također postoji sudska praksa. Dakle, tuženik je kamatnu stopu mijenjao sukladno uvjetima tržišta, riziku posla i troškovima poslovanja, a kako je tuženik banka, to je i logično da odluka o promjeni kamatne stope bude u njenoj nadležnosti. Tuženik svoje poslovanje usklađuje s relevantnim odredbama Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o potrošačkom kreditiranju i sl., a uprava tuženika je utvrdila Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i drugom poslovanju s fizičkim osobama, a koja je u primjeni od 1. siječnja 2011., a ista Metodologija je mijenjana u skladu s promjenama koje su donesene u zakonima, a što je sve u konačnici opet bilo usklađeno sa svim relevantnim zakonima. Da je ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo dozvoljeno i u skladu sa zakonom po tuženiku proizlazi i iz presude Visokog trgovačkog suda, a o istome govori Hrvatska narodna banka u člancima koje je objavljivala na službenim stranicama, a isto proizlazi i iz Zakona o potrošačkom kreditiranju. Naime, tužitelj smatra da kamatna stopa zapravo mora biti fiksna za cijelo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti članka 11. predmetnog Ugovora o kreditu gdje je ugovoreno da se tužitelj odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti, tužitelj osim što traži ništetnost, nije naveo nijednu tvrdnju zašto bi ovakva odredba bila ništetna, međutim takva odredba je valjana i u skladu je s člankom 372. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik također navodi da se tužitelj pogrešno poziva na članke 1111. i 1112. Zakona o obveznim odnosima, kao neosnovanim, pri čemu se i postavlja pitanje zašto tužitelj takav zahtjev nije postavio ranije, a prvenstveno tužitelj nema pravo zahtijevati vraćanje, s obzirom na to da nije zadržao pravo na povrat navodno preplaćenog iznosa. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o namjenskom kreditu uz depozit (stranice 4-6 spisa), otplatni plan za kredit (stranice 7-9 spisa), pregled prometa za klijenta (stranice 10-17 spisa), dopis odvjetnika Tomislava Bogdana od 1.8.2018. (stranica 18 spisa), odgovor na dopis od 3.8.2018. (stranica 19 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 26.9.2018., broj P-1420/2016-35 (stranice 37-47 spisa), Aneks ugovora o namjenskom kreditu uz depozit (stranice 48-52 spisa), presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 11.11.2013., broj Gž-2658/12-2 (stranice 53-55 spisa), Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-bank d.d. (stranice 56-57 spisa i stranice 62-71 spisa), odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 12.12.2005., broj Pž-2462/03-3 (stranice 58-59 spisa), često postavljana pitanja i odgovori iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja (stranice 60-61 spisa), obavijest o parametrima kamatne stope (stranica 72 spisa), Godišnjak 21 – 2014. (stranice 73-74 spisa), Direktiva vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (stranice 78-80 spisa), odluka Županijskog suda u Zadru od 21.5.2018., broj Gž-1477/2016-4 (stranice 81-83 spisa), presuda Županijskog suda u Karlovcu od 3.12.2019., broj Gž-1065/2018-3 (stranice 115-123 spisa), presuda Županijskog suda u Osijeku od 23.5.2019., broj Gž-2226/17-3 (stranice 124-128 spisa), pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020. (stranica 129 spisa), presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 24.2.2020., broj Gž-53/20-2 (stranice 143- 147 spisa), te rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb (stranice 250-252 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji ĆK, dipl.oec., te je pročitan nalaz i mišljenje od 24.7.2019. (stranice 95-1038 spisa). Saslušani su vještakinja financijsko- knjigovodstvene struke ĆK, dipl.oec., svjedokinja ZK i tužitelj.

4.1. Punomoćnik tuženika je na raspravi održanoj kod ovog suda 8. srpnja 2020. odustao od dokaznog prijedloga za dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem s obzirom da smatra da je ovdje bitno kada je došlo do potpisivanja Aneksa ugovora jer je tada bila ugovorena fiksna kamata od 8,35%, što je vještak radio u dvije varijante.

5. Radi utvrđivanja bitnih činjenica u ovom postupku, na raspravi je saslušan tužitelj NK koji je iskazao kako je 2008. godine podigao stambeni kredit za adaptaciju vlastite kuće u kojoj je živio zajedno sa svojom suprugom i svoje dvoje djece. Ističe nadalje kako kod tuženika imao tekući račun, a tamo mu je bilo najpovoljnije, odnosno jednako je bilo kao i u drugim bankama, a ističe kako je prvo došao u prostorije tuženika radi podizanja kredita, te nakon što je s njima pričao, dali su mu uvjete, usporedili s drugim bankama gdje su bili slični uvjeti, a on nije htio prebacivati svoj račun u druge banke jer je sve to bilo vrlo slično. Iskazuje kako je u drugim bankama bila ponuđena fiksna kamatna stopa, a ovdje promjenjiva, međutim službenik mu je rekao da se ništa ne brine, uvijek će biti slično, a nekada možda i manja rata. Nakon što je krenuo rasti pa i do iznosa od 1.400,00 kuna, odnosno anuiteti su bivali sve veći, nije isto mogao otplaćivati te je zbog toga potpisao Aneks ugovora o kreditu 2013. godine, a ne može se sjetiti točno što je bilo u Aneksu. Nadalje ,iskazuje kako je on osobno otplaćivao kredit i to putem trajnog naloga. Iskazuje kako nije imao u vrijeme podizanja kredita u svom vlasništvu udjele u trgovačkom društvu, obrt, niti se bavio ikakvim drugim zanimanjem, te je bio u radnom odnosu dok nije otišao u mirovinu. Ne bi uzeo kredit kod tuženika da je znao da će mu u tom trenutku rata iznositi 1.400,00 kuna. Iskazuje kako je on prije nego je potpisao ugovor o kreditu zajedno sa svojom suprugom pročitao, razumio ga je na način da podiže kredit od 10 godina, da će mu biti rata 1.200,00 kuna kolika mu je kamatna stopa, a ističe kako je takva kamatna stopa bila tada i kod drugih banaka, te on nije zbog toga htio mijenjati svoj poslovanje, odnosno tekući račun. Nadalje, iskazuje kako je u odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi bankare pitao za istu, na što mu je isti odgovorio da su to male razlike, da će ona samo malo rasti, odnosno malo i padati, a da je zapravo otprilike to taj iznos koji će morati vratiti. Raspitivao se o uvjetima za podizanje kredita kod drugih banaka, a ističe da u odnosu na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je znao o kakvoj se to odredbi radi i upitao je politiku oscilacije, a na što su mu kod tuženika rekli da će nekada biti niža kamata, a nekada viša.

6. Saslušana na raspravi, svjedokinja ZK iskazala je kako je bila zaposlena kod pravnog prednika tuženika 27 godina, a od 2002. do 2011. godine je radila na poslovima sklapanja ugovora o kreditu, te od 2011. godine je radila administrativne poslove kod tuženika. Nadalje, iskazuje kako se ne sjeća tužitelja, a nakon što je istoj predočen ugovor o namjenskom kreditu sa stranica 4-6 spisa, ista iskazuje kako ona nije radila na tom predmetu.

6.1. Navedeni iskaz svjedokinje ovaj sud nije ocjenjivao u ovom postupku jer ista nema saznanja o konkretnom predmetu, odnosno sklapanju predmetnog ugovora o kreditu.

7. Iz ugovora o namjenskom kreditu uz depozit (stranice 4-6 spisa) proizlazi kako je tužitelj zaključio ugovor o kreditu u iznosu od 110.000,00 kuna, na rok otplate od 10 godina, na koji kredit se zaračunavaju kamate od 6,75% godišnje, te da tužitelj prihvaća navedenim ugovorom sve naknadne izmijene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama banke, bez posebno zaključivanja aneksa ugovora.

8. Iz otplatnog plana za kredit (stranice 7-9 spisa) proizlazi kako je tuženik pored glavne tražbine je izračunao i ukupnu kamatu za svo otplatno razdoblje u iznosu od 62.421,55 kuna.

9. Iz pregleda prometa za klijenta (stranice 10-17 spisa) proizlazi koliko je mjesečno podmirivao tužitelj s osnove ugovora o kreditu.

10. Iz Aneksa ugovora o namjenskom kreditu uz depozit (stranice 48-52 spisa) proizlazi kako su tužitelj, kao korisnik kredita i TK, kao sudužnik potpisali s tuženikom dodatak ugovoru o kreditu na način da suglasno prolongiraju rok otplate kredita i mijenjaju članak 3. osnovno ugovora na način da se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 8,35% godišnje, te da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno odlukama o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria-bank d.d. (sada tuženika). Rok otplate kredita je do 1. lipnja 2023.

11. Iz Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-bank d.d. (stranice 56-57 spisa i stranice 62-71 spisa) proizlazi na koji način je tuženik, odnosno kojom formulom se koristio pri izračunu promjenjive kamatne stope u poslovanju s fizičkim osoba u odnosu na kredite.

12. Iz obavijesti o parametrima kamatne stope (stranica 72 spisa) proizlazi kako je tuženik obavijestio tužitelja da je usklađen kredit sa zakonom o potrošačkom kreditiranju te da usklađenjem visina kamatne stope ostaje nepromijenjena, a ista iznos 8,35%.

13. U provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju po vještakinji ĆK, dipl.oec. od 24. srpnja 2019., vještakinja je izradila dvije varijante obračuna više plaćenih razlika kamata s obzirom da su tijekom otplate kredita tužitelj i tuženik zaključili Aneks 1. Ugovora o kreditu kojim su produžili rok otplate kredita s 10 godina na ukupno 15 godina i povećali su kamatnu stopu s ugovorom ugovorene stope od 6,75% na 8,35%.

13.1. U prvoj varijanti za cijelo razdoblje otplate kredita, odnosno u tablici 1. prikazan je obračun više plaćenih kamata za cijelo razdoblje otplate kredita i to na način da je u prvom otplatnom planu tijekom cijelog razdoblja otplate kredita primijenila prvobitno ugovorenu kamatnu stopu od 6,75% i simulirala je produljenje roka otplate kako je Aneksom 1. ugovoreno. Tako izračunate iznose kamata u prvom otplatnom planu oduzela je od kamata u drugom realiziranom otplatnom planu koji sadrži sve promjene kamatnih stopa, upravo kako ih je tužitelj i plaćao. Primjenom opisane varijante izračuna, tužitelj je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 9.007,17 kuna, odnosno 1.195,46 eura.

13.2. U drugoj varijanti za razdoblje do zaključenja Aneksa 1. Ugovoru, odnosno u tablici 2. prikazan je obračun više plaćenih kamata samo za razdoblje do zaključenja Aneksa 1. Ugovoru iz razloga što je Aneksom 1. povećana ugovorena kamatna stopa s Ugovorom ugovorene stope od 6,75% na 8,35%. Budući da nakon zaključenja Aneksa 1. ugovoru nije bilo daljnjih povećanja kamatnih stopa u odnosu na Aneksom 1. ugovorenu stopu od 8,35%, nakon zaključenja Aneksa 1. nema preplata po osnovi kamata, te je više plaćene iznose računala samo do zaključenja istog. Primjenom opisane varijante izračuna, tužitelj je do zaključenja Aneksa 1. radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 6.664,94 kuna, odnosno 884,59 eura.

13.3. Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

14. Saslušana na ročištu održanom kod ovog suda 20. ožujka 2025., vještakinja ĆK, dipl.oec., iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 24. srpnja 2019., te u vezi primjedbi i upita punomoćnika tuženika, navodi da je u konkretnom slučaju došlo do potpisivanja Aneksa Ugovora o kreditu zaista s kamatom od 8,35%, s time da se ovdje radi o Aneksu zbog produljenja roka otplate osnovnog Ugovora o kreditu, a sud je taj koji će odlučiti o realiziranim otplatama, odnosno da li taj postotak kamate je vjerodostojan ili treba primijeniti početnu kamatu koja je bila u Ugovoru o kreditu, odnosno da li je kamata koja je navedena u Aneksu od 8,35%, da li to znači novo ugovaranje nove kamatne stope ili ju Aneks samo navodi kao važeću kamatnu stopu u momentu potpisivanja Aneksa. Može reći da nakon sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu kamata od 8,35% tijekom otplate je bila smanjivana, s tim da nije bila povećavana. Vještakinja je navela kako je matematički dala izračun po postotku kamate koja je bila ugovorena u trenutku potpisivanja Ugovora o kreditu. Kad je kamata bila smanjena u odnosu na prvo ugovorenu kamatnu stopu, nije utvrđivala preplatu jer smanjenjem kamatne stope ne nastupa preplata, a nalog vještaku je bio izračunati preplatu. U vezi primjedbe punomoćnika tuženika glede zateznih kamata, može istaknuti da zatezna kamata ne utječe na sami izračun otplatnog plana koji se prilikom izračunavanja preplate kamata uspoređuju, nego je zatezna kamata obeštećenje davatelja kredita za kašnjenje u plaćanju. Vještakinja navodi da kada je došlo do smanjenja kamatne stope, da bi se tu na grubo radilo o nekoj razlici koja bi se ako bi je sud i prebio radilo oko 50,00 kn.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

16. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a time i vraćanja novčanog iznosa kojega je tuženik primio temeljem takve odredbe ugovora.

17. Među parničnim strankama je sporno jesu li promjene redovne kamatne stope bile skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, te jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome sporno je radi li se o nepoštenim i ništetnim odredbama Ugovora o kreditu broj 504003024-60010479536/2008. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Među strankama nije sporno da su parnične stranke 22. travnja 2008. sklopile predmetni Ugovor o kreditu na iznos od 110.000,00 kuna s rokom otplate od 10 godina i to u jednakim mjesečnim anuitetima uz promjenjivu kamatnu stopu u visini 6,75% godišnje, te da su 7. kolovoza 2013. zaključili Aneks broj 1 predmetnog Ugovora o kreditu kojim je bio prolongiran rok otplate do 1. lipnja 2023., odnosno rok otplate je bio produžen za 5 godina, tako da je nakon zaključenja Aneksa broj 1 ukupan rok otplate kredita iznosio 15 godina. Predmetnim Aneksom bio je izmijenjen i članak 3. osnovnog Ugovora koji se odnosio na kamatnu stopu i otplatu kredita, tako da je Aneksom bila ugovorena nova kamatna stopa u visini od 8,35%, umjesto Ugovorom ugovorene stope od 6,75%, a što sve nesporno proizlazi iz potpisanog i sudskom spisu priležećem Aneksu.

19. Člankom 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007.-dalje u tekstu: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (stavak 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao međutim, u tom smislu tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze.

20. Prema članku 3. Direktive 93/13/EEZ ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive.

21. Uzimajući u obzir navedene zakonske propise, sadržaj predmetnog ugovora, kao i iskaz tužitelja, sud je utvrdio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljive, no da nisu jasne i razumljive. Naime, iz Ugovora o kreditu proizlazi da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika, no ne i koje će kriterije tuženik pri donošenju navedene odluke primijeniti niti koji su parametri za donošenje ove odluke. S obzirom da je riječ o bitnim sastojcima predmetnog ugovora koji ovako ovise isključivo o odluci jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez precizno određenih uvjeta za koje se veže promjena kamatne stope, ove odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu korisnika kredita jer dovode do situacije da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu korisnika kredita kao dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih jasnih kriterija. Tuženik je ovakvim odredbama potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je prema stavu ovog suda članku 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05.- dalje u tekstu: ZOO) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora, a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Uzimajući u obzir odredbu članka 269. stavka 2. ZOO-a kojom je propisano da ovaj bitan sastojak ugovora istim mora biti određen ili barem odrediv, u situaciji kada se visina kamatne stope određuje isključivo prema odluci tuženika dakle jednostrano i bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, utvrđeno je da su ovakve odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja propisanom člankom 4. ZOO-a.

21.1. Nepostojanje propisa koji bi nalagao tuženiku da u ugovoru o kreditu precizno utvrdi uvjete promjenjivosti kamatne stope u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tuženiku ne daje ovlaštenje kamatnu stopu, a time i visinu obveze korisnika kredita, mijenjati jednostrano i po svom nahođenju već upućuje na to da je tuženik upravo u svom interesu i iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka, korisniku kredita kao potrošaču, nametnuo ugovornu odredbu koja ga je stavila u neravnopravan položaj i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, a što je također u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

21.2. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao za kojeg vrijede i ostala temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe i načelo zabrane zlouporabe prava. Da je predmetna sporna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi suprotna navedenim načelima obveznog prava govori i činjenica što je korisnik kredita, u odnosu na banku kao trgovca, na temelju ugovorene odredbe o kamatnoj stopi mogao jedino znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no ne i procijeniti kolika će kamata bili u budućem kreditnom razdoblju. Budući da tuženik tijekom ovog postupka nije ničim dokazao da je korisniku kredita objasnio način utvrđivanja kamatne stope, odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi isti mogao predvidjeti učinke koji će za njega nastupiti u budućnosti, utvrđeno je da je navedenim ugovornim odredbama korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj.

21.3. U odnosu na prigovor tuženika da se radi profesoru matematike, valja istaknuti kako je sud utvrdio kako se u ovome postupku radi o potrošaču, a činjenica da je on profesor matematike nije od utjecaja na mogućnost tuženika na jednostranu promjenu visine kamatne stope, a isti nije niti ekonomske niti pravne struke kako bi mogao razumjeti pojedine odredbe ugovora, a na način kako ih je sastavio, na unaprijed pripremljenom ugovoru od strane tuženika.

22. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su u smislu članka 270. stavka 1., članka 272. stavka 1. i konačno članka 322. stavka 1. ZOO-a, kao i odredbe članka 102. ZZP/07. predmetna odredba Ugovora o kreditu u članku 4. koja je navedena u točki I. izreke ove presude, ništetna.

23. Uzimajući u obzir navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata tužitelju dosudio iznos od 1.195,46 eura u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki II. izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate. Prema članku 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

24. Kako je vještakinja dala dva nalaza i mišljenja, sud je utvrdio kako je i prilikom sklapanja aneksa ugovora o kreditu, bila, člankom 3., također ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a ne fiksna kamatna stopa, te je iz samog aneksa i obavijesti o parametrima kamatne stope za tužitelja vidljivo da se radi i dalje o promjenjivoj kamatnoj stopi, međutim isti je zaključio predmetni aneks ugovora o kreditu samo iz razloga jer povećani iznos anuiteta nije mogao uredno podmirivati, budući da mu je isti porastao uslijed promjenjive kamatne stope na način kako je to jednostranom odlukom odlučio tuženik, pa je zapravo samo produžio rok otplate, dok odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora su ostale netaknute, osim što je u istom aneksu bilo navedeno kolika je sada kamatna stopa, a koji aneks je i morao potpisati sam tužitelj, budući da su mu anuiteti bivali sve veći. Vještakinja je također iskazala na raspravi kod ovoga suda kako tijekom otplate kredita, a nakon zaključenja aneksa ugovora o kreditu kamatna stopa nijedanput nije bila povećana, dok je bila smanjivana. Stoga sud smatra kako je od dva prikazana obračuna koje vještakinja dala u svome nalazu i mišljenju trebalo u cijelosti primijeniti varijantu za cijelo razdoblje otplate kredita na način da se primjeni prvobitna ugovorena kamatna stopa od 6,75%, uz simuliranje produženja roka otplate kako je Aneksom 1 ugovoreno, a sve iz navedenih razloga i jer je potpisani aneks vezan uz osnovni ugovor o kreditu, a kako je tuženik aneksom povećao kamatnu stopu na 8,35% kojim je člankom 3. aneksa propisao da će je mijenjati sukladno odlukama banke, to se i ova odredba smatra ništetnom, te više propisanom od početno ugovorene stope od 6,75% koja odredba je također nerazumljiva i nejasna i kojom je tužitelj doveden u nepovoljniji položaj, a sve to iz razloga jer je jasno kako je do potpisivanja aneksa ugovora došlo samo iz razloga produljenja roka otplate kredita.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

26. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetne odredbe u članku 11. glasi: " Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clauzula rebus sic stantibus)", ovaj sud je odbio tužitelja, jer isto prelazi pravna utvrđenja iz ništetnosti promjenjive kamatne stope. Naime, tužbeni zahtjev se temelji na tvrdnji o nepoštenim i ništetnim odredbama ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali je tužbeni zahtjev raščlanjen na način da tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti i drugih odredbi ugovora, a kad bi se utvrdila ništetnost i drugih odredbi ugovora, osim promjenjive kamatne stope, tada takav ugovor ne bi mogao opstati.

27. Naime, rezultati raspravljanja i ukupnost utvrđenih relevantnih činjenica, a niti činjenične tvrdnje samog tužitelja, ne daju valjano uporište za zaključak da bi se u navedenom dijelu radilo o nepoštenim ugovornim odredbama niti da postoje neki drugi zakonom propisani razlozi ništetnosti. Pa tako, ni predmetni članak nije bio predmetom postupka kolektivne zaštite interesa i prava potrošača u kolektivnom sporu (tako i Županijski sud u Varaždinu u predmetu broj Gž-1187/2023-2 od 8. studenog 2023.). Slijedom navedenog u tom dijelu točke I. tužbenog zahtjeva valjalo je tužitelja odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točci III. izreke ove presude.

28. Tužitelj je u uspio u sporu u cijelosti, pa mu pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

29. Tužitelju je priznata naknada troška postupka i to naknada troška sastava tužbe u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), za sastavak podnesaka od 23.5.2019.,), u visini od 18,75 boda, sukladno Tbr 8. toč 4. Tarife, za sastav obrazloženih podnesaka od 29.3.2019., 26.2.2020. (kojim se očitovao na nalazi mišljenje vještaka), 23.3.2023. (kojim je specificirao tužbeni zahtjev), za svako u visini od po 75 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te zastupanja na ročištima od 6.5.2019., 8.7.2020., 24.3.2025., i 16.4.2025. za svako u visini od 75 bodova sukladno Tbr 9. toč 1. Tarife, kao i troška zastupanja na ročištu za objavu odluke u visini od 37,5 bodova, sve uvećano za PDV 25% što ukupno iznosi 1.640,63 eura.

29.1. Tužitelju je priznata naknada troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura, te predujam za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, a što sveukupno iznosi 2.025,53 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

30. Tužitelju nije priznata naknada troška za pribavu dokumentacije od 1.8.2018., budući da ista, sukladno članku 155. ZPP-a nije bila potrebna za vođenje ovoga postupka, a također je i odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav podneska od 7.1.2019., budući da je uz tužbu trebao dostaviti dokaz o uplati sudske pristojbe, pa trošak sastava naknadnog podneska, kojim dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe na poziv suda ne bi niti nastao, potom za sastav podneska od 19.11.2021., budući da isti ne postoji u ovome spisu kako bi sud o istom mogao odlučiti, te za sastava podnesaka od 5.1.2023., 10.4.2024., 24.5.2024. -požurnice jer nisu bili potrebni za parnicu (članak 155. stavak 1. ZPP-a). Stoga je sud djelomično odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 281,25 EUR, te donio odluku kao u točci V. izreke ove presude.

31. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka, budući je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP, te je stoga odlučeno kao pod točkom V. točke ove presude.

Osijek, 28. svibnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćnici tuženika