REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2659/2018-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 19. veljače 2024. kojim ističe zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 204,58 eura sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-995,42 eura od 18. srpnja 2018. do isplate

-204,58 eura od 19. veljače 2024. do isplate

-50,00 eura od 28. svibnja 2025. do isplate

po stopi koja se za razdoblje od 18. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 82,72 eura sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate, za isplatu zateznih kamata na iznos od 50,00 eura od 18. srpnja 2018. do 27. svibnja 2025. te za isplatu zateznih kamata na iznos od 204,58 eura od 18. srpnja 2018. do 18. veljače 2024.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.967,39 eura sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 9. listopada 2018. ističe da se 10. kolovoza 2017. dogodio štetni događaj u neposrednoj blizini adrese Ilica 169 u Zagrebu. Ističe da je tog dana prolazila pored toplinske stanice za čiji rad i održavanje je odgovoran tuženik, inače dio HEP grupe, te da je tom prilikom zadobila opeklinu lijevog stopala prvog stupnja uslijed djelovanja pare koja je izlazila iz cijevi položene na tlu od toplinske stanice prema pločniku. Ističe da je zbog zadobivene tjelesne ozljede pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje. Također navodi da je pretrpjela imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Tužbenim zahtjevom iz tužbe po osnovi pretrpljene neimovinske štete traži isplatu 995,42 eura, a po osnovi imovinske štete isplatu iznosa od 132,72 eura, sve sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužiteljica bila dužna obratiti se osiguravatelju tuženika radi obrade odštetnog zahtjeva, a kako to nije učinila predlaže tužbu odbaciti. Ističe da nema saznanja o nastanku štetnog događaja, osporava odgovornost tuženika za nastanak štete, ističe da je toplinska podstanica na označenoj adresi ispravna i da nema nikakvog propuštanja koje bi moglo prouzročiti ozljede. Ističe da je pregledom aktivnosti u toplinskoj podstanici utvrđeno da na istoj nije bilo kvara te da ni jedan dio pripadajuće opreme nije bio zamijenjen u prethodnom razdoblju. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. U podnesku od 19. veljače 2024. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način da po osnovi pretrpljene neimovinske štete traži isplatu 1.200,00 eura, a po osnovi imovinske štete isplatu iznosa od 50,00 eura, sve sa zateznim kamatama od 17. srpnja 2018. do isplate.

4. Tuženik se u podnesku od 15. ožujka 2024. usprotivio preinaci tužbe te je istaknuo prigovor zastare na povećani dio tužbenog zahtjeva. Također se usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva po osnovi tuđe pomoći i njege. Protivi se zatraženom tijeku zateznih kamata uz obrazloženje da se iste na neimovinsku štetu mogu zahtijevati tek po okončanju liječenja tužitelja, a osim toga ističe da je tužiteljica u tužbi tražila isplatu zateznih kamata od 18. srpnja 2018., a sada traži isplatu od 17. srpnja 2018. Također se protivi tijeku zateznih kamata na tuđu pomoć i njegu od 17. srpnja 2018. jer je tužbom tražila isplatu istih od 18. srpnja 2018. te zato što smatra da se isplata istih može tražiti tek kada dobiju svoj izričaj donošenjem prvostupanjske presude.

3.3. U podnesku 20. ožujka 2024. tužiteljica uređuje zahtjev za isplatu zateznih kamata na način da iste traži od 18. srpnja 2018. te ističe da je omaškom u ranijem podnesku navela da iste potražuje od 17. srpnja 2018.

5. Dakle, tužiteljica je u podnesku od 19. veljače 2024. preinačila tužbu na način da po osnovi pretrpljene neimovinske štete traži isplatu daljnjeg iznosa od 204,58 eura sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate. Sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužiteljica preinačila tužbu nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem (koji dokaz je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka), zaključak je ovog suda da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

6. Što se pak smanjenja zahtjeva tužiteljice za isplatu 82,72 eura sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate po osnovi tuđe pomoći i njege treba da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe. Takav stav izražen je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. travnja 2021. Kako se tuženik istom protivio, nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 193. ZPP.

7. Slijedom svega navedenog, u ovoj pravnoj stvari potrebno je odlučiti o zahtjevu tužiteljice za isplatu iznosa od 1.200,00 eura sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate po osnovi neimovinske štete te iznosa od 132,72 eura sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate po osnovi tuđe pomoći i njege.

8. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, uviđaj na licu mjesta, dokaz medicinskim vještačenjem, dokaz saslušanjem tužiteljice te svjedoka OVĐ, MV, JV, SV, RV, HV i ČV.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Nije osnovan prigovor tuženika da se tužiteljica trebala obratiti sa odštetnim zahtjevom osiguratelju tuženika. Prije svega, obraćanje tuženiku ili njegovom osiguratelju s odštetnim zahtjevom prije pokretanja sudskog postupka nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, pri čemu se napominje da tužiteljica nije dužna znati tko je osiguratelj tuženika. Nadalje, tužiteljica se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, koji mu je uputila poštom preporučeno 17. srpnja 2018. (odštetni zahtjev i potvrda o pošiljci, list 18-19 spisa) te ga je čak i pozvala da joj dostavi policu u slučaju da ima policu osiguranja od odgovornosti kako bi naknadu potraživala od osiguravajućeg društva. Tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da je odgovorio na odštetni zahtjev tužiteljice.

11. Na uviđaju održanom 11. rujna 2024. razgledano je mjesto štetnog događaja – toplinska podstanica u blizini Ilice 169 u Zagrebu, koja se nalazi na parkiralištu sa stražnje strane stambene zgrade do kojeg se dolazi kroz vežu. Također je utvrđeno da se cijev koja izlazi iz podstanice, koja je prikazana na fotografijama koje se nalaze na listu 8 i 10 spisa, još uvijek nalazi na istom mjestu.

12.1. Analizirajući i međusobno povezujući iskaze tužiteljice (list 51-52 spisa), svjedokinje OVĐ (list 53-54 spisa) i svjedoka CV (list 134 spisa), koje iskaze je sud prihvatio jer su logični i uvjerljivi te se međusobno logično nadopunjavaju i čine jednu logičnu cjelinu, sud nalazi utvrđenim da je do štetnog događaja došlo na način da je lijevom nogom stala pokraj cijevi koja se nalazi ispred toplinske stanice, da je tu cijev dotaknula gornjim dijelom stopala lijeve noge te se opekla jer je bila vruća.

12.2. Iako svjedokinja MVĐ nije bila prisutna štetnom događaju, ona je iskazala da ju je tužiteljica kao nadređenu obavijestila o događaju te joj poslala fotografiju noge i bila neko vrijeme na bolovanju zbog opekotine. Pritom, svjedokinji je poznato mjesto štetnog događaja koje isto izgleda već godinama te joj je poznato da iz toplinske podstanice izlazi jedna cijev koja je vruća i iz koje nekada ide vruća para, a nekada ne zbog čega tada nije moguće primijetiti da bi cijev mogla biti vruća. Svjedokinju je na to upozorio jedan gospodin. Prema tome, iskaz ove svjedokinje posredno potvrđuje istinitost iskaza tužiteljice.

12.3. Činjenicu da iz predmetne toplinske podstanice izlazi cijev (odušak, tzv. fajfa) koja je nezaštićena, koja zna biti visoke temperature i iz koje može izlaziti vruća para, pa makar rijetko, potvrđuje djelatnik tuženika, svjedok CV (list 134 spisa). Taj je svjedok iskazao da su na ovaj način izvedene na ovaj način u dosta starih zgrada. Pojasnio je predmetna cijev, odnosno odušak služi tome da ako ima previše vode u sistemu zbog čega ta voda ne može otići u kanalizaciju kamo bi trebala, ta voda odnosno vodena para izlazi van kroz ovu cijev. Također je iskazao da je logično da ima i pare s obzirom da se radi o vrućoj vodi koja kroz tu cijev izlazi.

12.4. Svjedoci MV, JV, HV i ČV (list 133- 135 spisa) nemaju saznanja o cijevi koja izlazi iz predmetne toplinske podstanice i koja bi bila vruća pa sud njihove iskaze nije posebno cijenio.

12.5. To što svjedok AV nije primijetio da bi cijev koja izlazi iz te podstanice bila vruća ne znači da ona nikada nije vruća.

13.1. Tuženik tvrdi da je predmetna toplinska podstanica ispravna. Sud nema stručnih znanja da ocjenu je li ista tehnički ispravna ili ne, je li ona uredno servisirana niti je li u skladu sa standardima tuženika (ili „struke“) da iz toplinske podstanice izlazi nezaštićena cijev koja je ponekad (pa makar i rijetko) vruća i iz koje ponekad (pa makar i rijetko) izlazi vruća para i na koju prolaznik može stati i zadobiti opekotine. Međutim, po ocjeni ovog suda, nezaštićena cijev koja se nalazi na tlu, koja je ponekad (pa makar i rijetko) vruća i kroz koju ponekad (pa makar i rijetko) izlazi vruća para i na koju bilo tko može stati (odrasla osoba, ali i dijete pa i životinja) i zadobiti opekotine predstavlja opasnu stvar u smislu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO). Za tu štetu odgovara tuženik (čl. 1064. ZOO) i to po pravilima objektivne odgovornosti. Dakle, ne zahtijeva se krivnja se tuženika, a tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da bi postojala neka od pretpostavaka iz čl. 1067. ZOO za oslobođenje od odgovornosti. Na tuženiku leži teret dokaza te okolnosti, što on nije učinio.

13.2. Iako tuženik ne iznosi tvrdnju u tom pravcu, sud primjećuje da se na vratima toplinske stanice nalazi zabrana parkiranja (fotografija, list 8 spisa) te zabrana ulaza u istu neovlaštenim osobama te odlagati materijal (fotografija, list 9 spisa). Međutim, iz ničega se ne može zaključiti da bi postojalo upozorenje na mogućnost da je cijev koja izlazi iz podstanice vruća u mjeri da se mogu zadobiti opekotine. Logičan je zaključak da se znak zabrane parkiranja odnosi na zabranu parkiranja ispred podstanice kako se ne bi onemogućio ulazak ovlaštenim osobama u podstanicu, a ne zato da se ne bi možda slučajno stalo na cijev koja se nalazi na podu i to sa krajnje desne strane podstanice.

13.3. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da tuženik odgovara za štetu koju je pretrpjela tužiteljica sukladno čl. 1063. ZOO.

14. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (je li tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost i je li tužiteljica naružena, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Božidaru Šebečiću.

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Božidara Šebečića od 5. veljače 2024. (list 71-72 spisa), koji je sud prihvatio kao istinit jer je jasan i obrazložen, te niti stranke nisu imale prigovore na isti, sud nalazi utvrđenim:

-da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila opeklinu prvog do drugog stupnja na gornjoj strani lijevog stopala

-da tužiteljica pretrpjela strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja te sekundarni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja srednjeg intenziteta 2 dana te manjeg intenziteta 7 dana kumulativno

- da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana te slabijeg intenziteta 10 dana kumulativno

- da je životna aktivnost tužiteljice nije umanjena

- da je kod tužiteljice zaostao ožiljak na gornjoj, vanjskoj strani lijevog stopala veličine 4x3cm, boje okolne kože, teže uočljiv koji ljeti postaje jasno vidljiv

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu 2 sata dnevno kroz 5 dana

16. Sud je i neposrednim opažanjem na ročištu 4. svibnja 2021. utvrdio da je mjesto ožiljka drugačije boje od ostatka kože promjera nekoliko cm te da je na mjestu ožiljka koža stanjena. Zaključak je ovog suda da je kod tužiteljice zaostalo naruženje manjeg stupnja koje je povremeno vidljivo trećim osobama

17. Na temelju iskaza tužiteljice (list 51-52 spisa) sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica doživjela šok kad se opekla te da joj je čitav događaj bio naročito stresan jer je u to vrijeme bila trudna. Sud je njezin iskaz prihvatio kao istinit jer je životno logičan i uvjerljiv.

18. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO čime joj prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

19. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

20. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u zatraženom iznosu od 1.200,00 eura.

21. Nije osnovan prigovor zastare istaknut u odnosu na povišen tužbeni zahtjev iz podneska od 19. veljače 2024. po osnovi neimovinske štete. Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. Kako je do štetnog događaja došlo 10. kolovoza 2017., a tužba je podnesena 9. listopada 2018., trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO nije protekao.

22. Slijedom navedenog, prihvaćen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.200,00 eura po osnovi neimovinske štete (dio toč. I izreke presude).

23.1. Tužiteljici sukladno čl. 1103. ZOO na dosuđeni iznos neimovinske štete pripadaju zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Prema tome, osnovan je zahtjev tužiteljice na isplatu zateznih kamata na iznos od 995,42 eura od 18. srpnja 2018. do isplate, koliko je sa zahtjevom iz tužbe tražila po ovoj osnovi, pa je odlučeno kao u dijelu toč. I izreke presude.

23.2. Što se pak tiče zahtjeva koji je po prvi put istaknut u podnesku od 19. veljače 2024. kada je tužba preinačena te je istaknut zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 204,58 eura po osnovi neimovinske štete, tužiteljici pripadaju zatezne kamate od podnošenja odgovarajućeg zahtjeva (19. veljače 2024.) do isplate, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-50/2022 od 24. siječnja 2023.). Stoga je o tijeku kamata na iznos od 204,58 eura odlučeno kao u dijelu toč. I i II izreke presude.

24.1. Tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 10 sati, koju joj je pružao suprug (što je utvrđeno na temelju njezinog iskaza koji je sud prihvatio kao istinit jer je životan i uvjerljiv). Sud nalazi da je primjerena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura po satu sukladno čl. 223. st. 1. ZPP. Stoga je na temelju čl. 1089. ZOO, prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu štete po ovoj osnovi u iznosu od 50,00 eura (dio toč. I izreke presude) dok je u preostalom iznosu (za iznos od 82,72 eura sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2018. do isplate) odbijen kao neosnovan (dio toč. II izreke presude).

24.2. Kako je visina naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od donošenja ove sudske odluke (čl. 1089. st. 2. ZOO). Naime, radi se o trošku koji tužiteljica nije imala prema trećim osobama (takvo što ne tvrdi niti ne dokazuje), nego se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti. Ovakvo shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-702/2022 od 6. srpnja 2022. Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 50,00 eura od donošenja ove presude do isplate (dio toč. I izreke presude) dok je odbijen zahtjev za isplatu istih od 18. srpnja 2018. do 27. svibnja 2025. (dio toč. II izreke presude). Napominje se da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o šteti nastaloj u prometu te nema mjesta primjeni odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14).

25. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP (s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi) te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) te vrijednosti predmeta spora (1.128,14 eura od podnošenja tužbe do 18.02.2024. te 1.332,72 eura od 19.02.2024. pa nadalje).

27. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 21.01.2018. u iznosu od 75 bodova (Tbr.8/1), trošak pristupa na ročišta 15.04.2019., 19.01.2021., 04.05.2021., 05.07.2021. i 04.04.2023. za svako po 75 bodova (Tbr. 9/1), trošak sastava podneska od 19.02.2021. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 20.03.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/4), trošak pristupa na ročišta 23.05.2024., 06.02.2025. i 24.04.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1), kao i trošak pristupa na uviđaj održan 11.09.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/7). Navedeno sveukupno iznosi 1050 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.625,00 eura. Priznat joj je i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, trošak izlaska sudske komisije na uviđaj u iznosu od 49,48 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura. Navedeno sveukupno iznosi 2.967,39 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 12.12.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/4) te trošak pristupa na ročišta održana 01.06.2023., 04.07.2024. i 03.04.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1).

28. Nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za pristup na ročište za objavu presude jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP.

29. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,5345 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.