REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-929/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i zaposlenika tuženika ČG, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se pljenidba i prijenos novčanih sredstava, u postupku izravne naplate na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara, od 24. prosinca 2008.g. posl. br. Ovrv-182/08, nedopuštenom.“

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška.

Obrazloženje

1. Tužbom od 21. listopada 2022. tužitelj NG zatražio je da se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara, od 24. prosinca 2008. posl. br. Ovrv-182/08 proglasi nedopuštenom, u bitnom navodeći da je nastupila zastara prisilne naplate temeljem navedenog rješenja te da je ovršna isprava bez učinka budući je ovrha trebala biti obustavljena.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor pravomoćno presuđene stvari, prigovor pasivne legitimacije te prigovor nedostatka pravnog interesa.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to: obavijest od 27. siječnja 2017. (list 8-10 spisa), dopis od 21. ožujka 2011. (list 13 spisa), rješenje o ovrsi (list 14-17 spisa), rješenje od 9. rujna 2014. (list 18-19 spisa), specifikacija od 21. travnja 2021. (list 21 spisa), potvrda (list 20 spisa), preslika očevidnika od 31. ožujka 2021. (list 22-37 spisa), rješenje od 6. srpnja 2021. (list 38-40 spisa), rješenje od 30. srpnja 2015. (list 41 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 56-68 spisa), rješenje od 29. rujna 2021. (list 69-73 spisa), izvod iz zapisnika od 27. studenog 2019. (list 94-97 spisa), rješenje i zaključak od 11. ožujka 2020. (list 108-111 spisa), rješenje od 11. studenog 2021. (list 112-116 spisa), te je izvršen uvid u spise poslovni broj Ovr- 611/2022 Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-865/2021 Općinskog suda u Novom Zagrebu te u spis poslovni broj Ovrv-5401/2021 Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet parnice jest proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA).

6. Tužitelj je zaključkom ovršnog suda posl. br. Ovr-611/2022-7 od 7. listopada 2022. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, slijedim čega je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka.

7. Dopuštenost pljenidbe i prijenosa razmotrena je u okviru razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 – dalje: OZ) povodom kojeg je zaključkom ovršnog suda broj Ovr-611/2022-7 od 7. listopada 2022. upućen na pokretanje parničnog postupka – dakle iz razloga da što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika te da je nastupila zastara naplate po ovršnoj isprave.

8. Prije svega valja navesti da nisu osnovani navodi tuženika da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer da je FINA predmetnu osnovu isknjižila iz redoslijeda osnova za plaćanje (list 21 spisa). To iz razloga što kada FINA, primjenom odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020 – dalje: ZPONS/18) osnovu za plaćanje, isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ovrhovoditelj može podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno pokrenuti novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje. Valja navesti i da usprkos činjenici da je tuženik spisu priložio FINI podneseni zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu od 30. srpnja 2021., isti i dalje ne dokazuje da je predmetna osnova za plaćanje uistinu brisana iz evidencija FINE. Slijedom toga, zaključak je ovog suda kako i dalje postoji pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe. Iz istog razloga, te unatoč u međuvremenu izvršenog prijenosa predmetne tražbine na društvo APS Delta S.A., neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije. Zaključno, ovaj sud ocjenjuje da nije osnovan niti prigovor pravomoćno presuđene stvari, iz razloga što se tuženik poziva na pravomoćno okončani postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru posl. broj Ovr- 865/2021, dakle ovršni postupak, a ovdje se radi o parnici za proglašenjem ovrhe nedopuštenom, slijedom čega nije ispunjen uvjet objektivnog identiteta spora da bi bili osnovani navodi o pravomoćno presuđenoj stvari u skladu s člankom 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj - 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

9. Nadalje, ovaj sud nalazi nespornim da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o eskontu mjenica br. 3/2007-PZ te da je predmetni dug po navedenom ugovoru dospio dana 30. studenog 2008., kako to proizlazi iz predmetne ovršne isprave, odnosno rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara, od 24. prosinca 2008. posl. br. Ovrv-182/08. Nesporan je i prijenos tražbine iz predmetnog rješenja o ovrsi na društvo APS Delta S.A. o čemu je tužitelj bio obavješten 27. siječnja 2017.

10. U odnosu na razlog nedopuštenosti ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ ovaj sud iščitava iz tužbenog zahtjeva da tužitelj smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave s obzirom da je predmetnu ovrhu trebalo obustaviti jer da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije od 2012. namiren niti je u tom roku predložio izmjenu sredstava i predmeta ovrhe u skladu s člankom 180.a st. 4. OZ-a, odnosno da je FINA izbrisala premetnu osnovu za plaćanje iz očevidnika. Iako to ne predstavlja razloga nedopuštenosti ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, ovaj sud ukazuje da je člankom 36. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (91/2010, 112/2012, 68/2018 – dalje ZPONS/10) propisano da će se na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika te na postupak izvansudske ovrhe uređene Ovršnim zakonom odgovarajuće počevši od 1. siječnja 2011. primjenjivati odredbe ZPONS/10, a s obzirom na odredbe čl. 9. st. 3., 4. 5. 6. 7. i 8. ZPONS/10, nakon toga isključena je primjena odredbe čl. 180.a st. 4. OZ-a, dakle bez vremenskom ograničenja (tako i VSRH o odluci Rev-553/2016-2 od 10. prosinca 2019.). Jednako tako, a sukladno članku 12. ZPONS/18, nema zapreke da kada FINA, primjenom odredbe članka 12. ZPONS/18, osnovu za plaćanje, isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, kako je u konkretnom slučaju i učinjeno. Stoga ovaj sud nalazi takve navode tužitelja, osim u konkretnom slučaju pravno irelevantnima, i neosnovanima.

11. U odnosu na razlog nedopuštenosti ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ valja prije svega ukazati da po čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje: ZOO) tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

12. S obzirom da je u konkretnom slučaju javnobilježničko rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 15. travnja 2009. (list 16 spisa), to je tog dana počeo teći desetogodišnji zastarni rok za tražbinu iz ovršne isprave.

13. Međutim, po čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a po čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova te se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

14. U konkretnom slučaju, na temelju dokumentacije iz FINE (list 21 i 22 spisa), utvrđeno je da je tuženik na temelju iste ovršne isprave još 23. ožujka 2011. pokrenuo postupak izvansudske ovrhe, no da je u tom postupku 04. kolovoza 2018. ovršna isprava isknjižena iz redoslijeda naplate na temelju čl. 12. ZPONS-a.

15. Budući da je dakle tuženik prvi postupak izvansudske ovrhe temeljem iste ovršne isprave pokrenuo 23. ožujka 2011., time je u skladu sa čl. 241. ZOO došlo do prekida zastarijevanja tražbine iz ovršne isprave te je desetogodišnji rok zastare iznova počeo teći okončanjem tog postupka izvansudske ovrhe (čl. 245. st. 5. u vezi st. 4. ZOO), odnosno 04. kolovoza 2018.

16. Stoga, kako do današnjeg dana nije proteklo deset godina, to zastara nije nastupila.

17. Pritom valja napomenuti da isknjižavanje ovršne isprave iz redoslijeda naplate prema čl. 12. ZPONS ne predstavlja niti jednu od situacija iz čl. 242. ZOO, kod kojih se smatra da nije došlo do prekida zastare ako vjerovnik odustane od zahtjeva odnosno ako njegov zahtjev bude odbijen ili odbačen, odnosno ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Naime, kod isknjižavanja po čl. 12. ZPONS znači da se ovršna isprava prestala izvršavati zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od tri godine, a ne zbog toga što bi bilo utvrđeno da je vjerovnikov zahtjev nedopušten ili neosnovan, odnosno da bi vjerovnik svojevoljno odustao od naplate.

18. Slijedom navedenoga, budući da u konkretnom slučaju nije protekao desetogodišnji zastarni rok za tražbinu za ovršne isprave (jer je u međuvremenu došlo do prekida zastare), to nije ostvaren razlog nedopuštenosti ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

19. U odnosu na navode tuženika iznesene na ročištu za glavnu raspravu dana 17. travnja 2025. da je isti bio u istražnom zatvoru te da nije mogao zaprimiti rješenje o ovrsi, ističe se kako, osim što se ovdje ne bi radilo o relevantnim razlozima nedopuštenosti ovrhe, isti predstavljaju iznošenje novih činjenica u čemu tužitelj kao stranka prekludiran, imajući na umu odredbu članka 299. stavak 3. ZPP-a.

20. Iz prethodno izloženih razloga tužbeni zahtjev nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke.

21. U pogledu troškova postupka, tuženik je uspio u cijelosti u ovoj parnici, no kako je od naknade troškova zatražio samo naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu, a koju isti nije obvezan platiti, niti je prema spisu priležećoj dokumentaciji isti trošak i učinjen, to je valjalo odbiti predmetni zahtjev za naknadom troškova te odlučiti kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku