Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-19/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv CB zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog CB podnesenima protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K-521/2020-14 od 6. prosinca 2022., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog CB kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-521/2020- 14 od 6. prosinca 2022. optuženi CB proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i po članku 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana 23. rujna 2020. do 24. rujna 2020.

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od okrivljenog CB oduzet je mobitel marke Samsung S10, IMEI brojeva: [IMEI broj] i 356128/10/991647/7 sa SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], privremeno oduzet 23. rujna 2020. na potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Kutina broj: 01393561 od 23. rujna 2020., koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od okrivljenog CB oduzeti su potvrda Hrvatskih autocesta d.o.o. o naplati cestarine od 23. rujna 2020. te račun 157494/ROX/1 od 23. rujna 2020. privremeno oduzeti 23. rujna 2020. na potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Kutina broj: 01393560 od 23. rujna 2020., koji predmeti će se čuvati u ovosudnom spisu kao njegov sastavni dio.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu:

ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) okrivljeni CB obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Sisku i optuženi CB po branitelju Petru Caru, odvjetniku u Zagrebu.

2.1. Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeni CB kazni primjerenom kaznom na način da mu se izrečena kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro.

2.2 Optuženi CB putem branitelja Petra Cara, odvjetnika u Zagrebu pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao i zbog odluke o kazni te predlaže da se ista preinači na način da se okrivljenik blaže kazni, a podredno da se pobijana presuda ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.3. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

2.4. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog CB su neosnovane.

4. Optuženi CB se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala već samo citira sadržaj zakonske odredbe iz članka 468. stavka 1. točka 11.

4.1. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.

5. Nisu u pravu optuženik niti državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni, optuženik tvrdeći da mu je „po visini“ izrečena kazna stroga i neprimjerena, a državni odvjetnik tvrdeći da je preblaga i neprimjerena. Suprotno stavu, kako državnog odvjetnika, tako i optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

5.1. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženom CB cijenio olakotnim njegovo priznanje zbog počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje, njegove osobne prilike (otac malodobnog djeteta) kao i njegovu raniju neosuđivanost dok posebnih otegotnih okolnosti nije našao osim činjenice da je djelo počinio s izravnom namjerom. Treba istaknuti da se prvostupanjski sud nespretno izrazio jer je namjera jedan od sastojaka krivnje propisanih člankom 28. KZ/11, dok je, s druge strane, člankom 47. KZ/11, propisano da, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud uzima u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i mjeri lakša ili teža, a osobito, između ostaloga, stupanj krivnje. Očito je stoga da je prvostupanjski sud izravnu namjeru, kao oblik krivnje kojim je kazneno djelo počinjeno, uzeo kao polazišnu osnovu prilikom odabira visine kazne, a ne kao otegotnu okolnost prilikom počinjenja kaznenog djela.

5.2. Nasuprot žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a onda i vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne na koju je osuđen optuženi. Naime protivno tvrdnjama žalitelja, optuženikovo priznanje kaznenog djela predstavlja doprinos bržem, lakšem i ekonomičnijem okončanju ovog kaznenog postupka, koje okolnosti su cijenjene olakotnim, te je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo kaznom zatvora u trajanju od 1 godine na koju je optuženik osuđen, te izrečenom uvjetnom osudom s najdužim rokom provjeravanja od 5 godina će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, i nema mjesta strožem kažnjavanju optuženika.

5.3. S obzirom na izloženo upravo će takva kazna ispuniti svrhu i izraziti društvenu osudu zbog počinjenja kaznenog djela, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

6. Slijedom iznijetog, a budući da ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav