Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10935/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak-Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog IO i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("NN" broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.) odlučujući o žalbi II.-okrivljene RO podnijetoj po branitelju Berislavu Knez odvjetniku iz Vinkovaca protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: Pp-1829/2024-6 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba II.-okrivljene RO, a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti prvostupanjska presuda se ukida u cijelosti i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
- Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima I.-okrivljeni IO i II.-okrivljena RO da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj im je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eur svakom, a u koju kaznu je na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona I.-okrivljenom IO uračunato vrijeme uhićenja kao 79,64 eur te je okrivljenik dužan platiti preostali iznos novčane kazne od 220,36 eur, a II.-okrivljenoj RO je uračunato na temelju članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme uhićenja u iznosu od 39,82 eur te je II.-okrivljena obvezna platiti preostali iznos novčane kazne od 260,80 eur, koju kaznu su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenicima je svakom posebno izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja te jedno drugome u svim okolnostima na svakom mjestu ne smiju približiti na udaljenost manju od 50 metara i ne smiju jedno drugog uznemiravati i uhoditi, a mjera je određena u trajanju od 2 mjeseca.
Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 2. i stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur svaki.
3. Protiv te presude II.-okrivljena RO je pravodobno po branitelju podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba je osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te je pritom ovaj Sud utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona jer se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Osim toga, niti činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.
7. Uvidom u zapisnik od 8. studenog 2024. razvidno je da je prvostupanjski sud na navedeni zapisnik ispitao okrivljenike IO i RO, a na strani 3. navedenog zapisnika prvostupanjski sud je konstatirao da su okrivljenici ujedno i oštećenici u ovom postupku te su u smislu članka 6. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji upozoreni kao žrtve na prava navedene u točki 4., te su ispitani u svojstvu svjedoka na navedenom zapisniku, a jednako tako prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude odluku o krivnji okrivljenika (točka 4. obrazloženja) temeljio na iskazu okrivljenika i provedenom dokaznom postupku te je zaključio da su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
8. Međutim, ista osoba u nekom prekršajnom predmetu ne može imati više procesnih uloga jer Prekršajni zakon, a jednako tako i Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka i rješenje Ustavnog Suda Republike Hrvatske, 145/12., 58/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.) različito reguliraju prava i dužnosti okrivljenika i svjedoka u pogledu njihovog iskazivanja. Upozorenja okrivljeniku se bitno razlikuju od upozorenja svjedoku upravo u pogledu dužnosti istinitog iskazivanja te procesna uloga i pozicija svjedoka i okrivljenika su potpuno drugačije, a miješanje procesnih uloga jedne osobe do čega je došlo jer je prvostupanjski sud u postupku ispitao IO i RO i u svojstvu okrivljenika i u svojstvu svjedoka, a što nije dopušteno. Razlog zabrane kumulacije funkcije okrivljenika i svjedoka je inkopatibilnost njihovih procesnih uloga, tako da ista osoba ne može u istom prekršajnom postupku biti okrivljenik i svjedok te iz navedenih razloga, takva saznanja ne mogu biti korištena kao dokaz i ne mogu ni na koji način biti uneseni u dokazni materijal te se na njima temeljiti odluka.
9. Slijedom navedenog u ovom prekršajnom predmetu okrivljenici imaju kao što je već naprijed navedeno procesnu ulogu i svjedoka i okrivljenika pa je sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona jer je presudu temeljio na nezakonitom dokazu.
10. Nadalje, pravilno žaliteljica u žalbi navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na krivnju okrivljenika. Prvostupanjski sud je paušalno naveo da je na temelju provedenih dokaza utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete s tim da u točki 4.1. obrazloženja je naveo da nije prihvatio kvalifikaciju podnositelja optužnog prijedloga da se radi o počinjenju nasilja u obitelju u nazočnosti djeteta budući da isto ne proizlazi iz činjeničnog opisa, a da dijete od 2 mjeseca nije moglo spoznati niti ima razvijene svijesti da se u njegovoj prisutnosti nešto događa, međutim žaliteljica je porekla učin prekršaja koji joj se stavlja na teret, pa je prvostupanjski sud trebao dati razloge zbog kojih nije prihvatio njezinu obranu kao osnovanu.
11. Nadalje, okrivljenicima je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanje ili uhođenje žrtve nasilja te se jedno drugome u svim okolnostima na svakom mjestu ne smiju približiti na udaljenost manju od 50 metara i ne smiju jedno drugog uznemiravati ili uhoditi, a mjera je određena u trajanju od 2 mjeseca, međutim odredbom članka 16. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je propisano: U odluci kojom sud izriče mjeri iz stavka 1. ovoga članka odredit će se mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji, a koja ne može biti manja od 100 m, odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve, te dakle zabrana približavanja na udaljenost manja od 50 m nije propisana citiranom odredbom Zakona pa je dakle prvostupanjski sud povrijedio i odredbe prekršajnog materijalnog prava, ali u korist okrivljenika.
12. Nije prihvaćen žalbeni navod žaliteljice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer da je u uvodnom dijelu izreke se sud poziva na članak 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a da je u izreci proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te da je u tijeku postupka se sud nije držao činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije optužnog prijedloga nego je ispustio iz činjeničnog opisa određeni dio vezan za dijete te prekvalificirao iz stavka 3. u stavak 1., te da je na taj način počinjena bitna povreda. Međutim, prvostupanjski sud nije vezan za pravnu oznaku djela već samo za činjenični opis prekršaja te izostavljajući iz činjeničnog opisa djela prisutnost djeteta te kvalificirajući postupanje okrivljenika kao prekršaj iz članka 22. stavka 1. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud je primijenio blaži propis za okrivljenike odnosno povrijedio Prekršajni zakon u korist okrivljenika te na taj način dakle nije počinjena bitna povreda koju žaliteljica ističe.
13. Prvostupanjsku presudu je trebalo ukinuti u cijelosti i za I. okrivljenika IO koji nije podnio žalbu, a na temelju odredbe članka 202. stavka 6. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano: ako drugostupanjski sud u povodu bilo čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist okrivljenika od koristi za kojeg od suokrivljenika koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom smislu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.
14. Zbog navedenih razloga trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak na zakonit i pravilan način u smislu razloga ove odluke, provesti i sve druge dokaze koje ocijeni potrebnim, te nakon analize i ocjene provedenih dokaza u ovom predmetu donijeti novu valjano obrazloženu odluku, a jednako tako budući da je žalbu podnijela samo žaliteljica, a ne i tužitelj, u ponovnom postupku će prvostupanjski sud voditi računa i o načelu zabrane reformacije in peius.
15. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak-Medaković,v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
