Poslovni broj: Us I-2086/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, Ulica Ante Starčevića 17, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, OIB: 88362248492, Zagreb, Ksaver 200 a, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice ŽŽ, odvjetničkog vježbenika kod Ljubice Vuković, odvjetnice u Splitu, i u odsutnosti tuženika, 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-118-01/24-01/04, Urbroj: 534- 07-1-2/5-24-02 od 23. srpnja 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-118-01/24-01/04, Urbroj: 534-07- 1-2/5-24-02 od 23. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatske ljekarničke komore, Klasa: UP/I-034-01/24-05/0003, Urbroj: 330-01-01-24-4 od 15. svibnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar farmacije koju je izdao Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitetu modernih znanosti – CKM, Mostar, Bosna i Hercegovina.

3. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga u bitnom navodeći da tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je pravilno Hrvatska ljekarnička komora kao prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužiteljice radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije magistra farmacije stečene na studiju farmacije Fakulteta zdravstvenih studija Mostar, za obavljanje regulirane profesije magistra farmacije u Republici Hrvatskoj, jer da je utvrdilo da je tužiteljica završetkom navedenog studijskog programa stekla znanja, vještine i kompetencije koje da su bitno različite od onih koji se stječu završetkom studija farmacije na Farmaceutsko- biokemijskom fakultetu u Zagrebu, a koje da se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona o reguliranim profesijama. Naime, prvostupanjsko tijelo, u obrazloženju pobijanog Rješenja, navodi kako je razlog za odbijajuću odluku mišljenje Farmaceutskog- biokemijskog fakulteta u Zagrebu iz kojeg proizlazi zaključak da u dostavljenom Nastavnom planu i programu Farmaceutskog fakulteta Univerziteta modernih znanosti Mostar, u usporedbi sa programom integriranog preddiplomskog i diplomskog studija farmacije koji se izvodi na Farmaceutsko- biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nedostaje sadržaj 4 obvezna stručna predmeta te da sadržaji istih nisu obuhvaćeni niti jednim drugim predmetom, a ujedno da se osnovni ciljevi, sadržaj te ishodi učenja značajno razliku kod još 12 obveznih stručnih predmeta, čime da su uočene značajne razlike u kvaliteti programa između tih fakulteta u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu nakon završenih navedenih studija. Međutim, analizirajući sadržaj prvostupanjskog Rješenja, jasno je vidljivo kako se u istome samo citira sadržaj mišljenja Farmaceutskog- biokemijskog fakulteta u Zagrebu u odnosu na usporedbu nastavnog plana i programa te potom siromašan zaključak uz poziv na članak 20. stavak 4. Zakona kako postoje uočene bitne razlike u kvaliteti programa u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu. Prvostupanjsko tijelo, a tako niti tuženik, niti jednom riječju ne navodi iz kojih razloga nije moguće razlike naknaditi primjenom dopunskih mjera, niti iz kojih razloga nije ostvaren djelomičan pristup profesiji, već isti samo suhoparno prihvaćaju zaključke Farmaceutskog- biokemijskog fakulteta u Zagrebu iz danog mišljenja. Tuženik (a i prvostupanjsko tijelo) je bilo dužno, u obrazloženju svojeg rješenja navesti, po svakom pojedinom predmetu, razlike (cilj, ishod učenja i sadržaj) te potom dati jasne i dostatne razloge za svoju odluku. Ovo posebice iz razloga što je upravo tuženik, u drugom istovrsnom predmetu, izričito naveo kako: „Imajući u vidu zakonske odredbe o provođenju dopunskih mjera u slučaju postojanja bitne razlike između stručnih kvalifikacija, kao i načelo proporcionalnosti iz članka 18. stavka 5. Zakona, prvostupanjsko tijelo (Hrvatska ljekarnička komora, op.a.) je bilo dužno razmotriti da li je u Procjeni usporedbom utvrđena razlika između nastavnih planova i programa u toj mjeri značajna da žaliteljica provedbom jedne od dopunskih mjera neće moći nadoknaditi razliku i steći znanja koja se očekuju za obavljanje predmetne stručne kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.“ (Rješenje tuženika KLASA: UP/II-118-01/22-01/24, URBROJ: 534-07-1-2/4-23 03 od 03.01.2023. godine). Dakle, sam tuženik izričito daje uputu i zauzima jasan stav o nužnosti stajališta o tome da se razlike ne mogu nadoknaditi dopunskim mjerama, a onda tuženik u ovome predmetu potvrđuje prvostupanjsku odluku bez obrazloženja toga stava, niti jasnih razloga te tuženikove odluke, a zbog čega se pobijano rješenje ne može ispitati, istim je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava. Člankom 86. stavkom 3. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija izričito je propisano kako mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata nije obvezujuće za nadležno tijelo u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija. Međutim, tuženik (kao i prvostupanjsko tijelo) potpuno nekritički i bez jasnog obrazloženja ne preispituje to mišljenje i ne daje valjane razloge za prihvaćanje istoga. Ovo tim više što je stavkom 7. istog članka Zakona propisano da ako se prilikom usporedbe programa obrazovanja iz stavka 1. ovoga članka utvrdi bitno različit sadržaj prema članku 18. stavku 6. ovoga Zakona, kandidat ima pravo izbora dopunske mjere iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, osim u slučajevima iz članka 18. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona. Naime, člankom 18. stavkom 1. istog Zakona propisano je da nadležno tijelo može od kandidata koji ispunjava uvjete iz članka 15. Zakona, zatražiti provedbu jedne od dopunskih mjera, i to: a) razdoblje prilagodbe do tri godine ili b) provjeru kompetentnosti. Nesporno je kako tužiteljica ispunjava sve uvjete iz članka 15. Zakona te bi stoga, a s obzirom na to da se prvostupanjsko tijelo pozvalo na članka 20. stavak 4. Zakona, isto je trebalo tužiteljicu, u najgorem slučaju, pozvati na provedbu jedne od dopunskih mjera, sukladno proceduri propisanoj člankom 18. Zakona. Posebice jer je riječ o predmetima koji nose ukupno 11 ECTS bodova, od ukupno 300 ECTS bodova, glede sadržaja predmeta koji nisu, po stavu Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta u Zagrebu, zastupljeni, dok je pak o drugim predmetima zapravo riječ o svojevrsnom subjektivnom stavu tog fakulteta glede načina izvođenja tih studija i stečenih kompetencija, a o kojoj proturječnosti stava tužiteljica ovdje ukazuje Sudu u nastavku. Naime, tužiteljica je sve te druge predmete (ukupno 12) stekla odgovarajuće znanje, vještine i kompetencije, a što jasno proizlazi iz dostavljene materijalne dokumentacije, posebice jer je dio istih stekla na studiju u Republici Hrvatskoj, stoga nije jasno kako i na koji način Farmaceutsko- biokemijski fakultet u Zagrebu vrednuje tako stečena znanja, odnosno očito je da zapravo priznaje samo znanja stečena na tom fakultetu, a ne na drugima, kako u Republici Hrvatskoj, tako u inozemstvu, što jasno ukazuje na subjektivan i pristran stav prilikom davanja mišljenja. Posebice jer iz rješenja ranije spomenutog (KLASA: UP/II-118-01/22-01/24, URBROJ: 534-07-1-2/4-23-03 od 03.01.2023.) proizlazi kako iz mišljenja Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta u Zagrebu, u istovrsnom predmetu, navedeno kako se ishodi učenja i sadržaj značajno razlikuju kod 13 obveznih stručnih predmeta, dok je pak kod tužiteljice navedeno 12 tih predmeta, iako je riječ o istom fakultetu i istom razdoblju studiranja. Osim toga, u tom Rješenju KLASA: UP/II-118-01/22-01/24, URBROJ: 534-07-1-2/4-23 03 od 03.01.2023. nije naveden predmet Biofarmacija s farmakokinetikom, dok je pak u pobijanom Rješenju za tužiteljicu naveden i taj predmet. Tužiteljici nije jasno kako jer je riječ o istom fakultetu, sa istim nastavnim planom i programom koji je bio predmetom mišljenja i vrednovanja Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta u Zagrebu!! Nadalje, u istovrsnim predmetima je navedeno kako zapravo za potpunu analizu od strane Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta u Zagrebu je nužno da se od Fakulteta zdravstvenih studija, studijskog programa farmacija Univerziteta modernih znanosti- CKM, Mostar, dostavi tumačenje o dijelu satnice te dodatne dokumentacije, naime, to isto proizlazi iz gore opisanog Rješenja, a isto tako u prilog tome tužiteljica dostavlja Zaključak Hrvatske ljekarničke komore KLASA: UP/I-034-01-23-05/48, URBROJ: 330-01-23-3 od 23.02.2023., doneseno povodom ukidne odluke tuženika. Postavlja se pitanje kako je Farmaceutsko- biokemijski fakultet u Zagrebu kod tužiteljice izvršio vrednovanje nastavnog plana i programa, a dok pak kod trećih, u istovrsnim predmetima, takvo mišljenje i vrednovanje nije dostatno, a što je upravo utvrdio tuženik?! Ta jasno je kako niti to mišljenje nema jasne i dostatne razloge, a niti jasno razrađene kriterije vrednovanja nastavnih planova i programa. Tužiteljica se u prilog svojih navoda i opravdanosti svojeg zahtjeva poziva na Rješenje Sveučilišta u Zagrebu, Povjerenstva za akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija Sveučilišta u Zagrebu KLASA: UP/I-602-04/22- 02/288, URBROJ: 251-25 03-07/1-23-4 od 21.02.2023., a kojim Rješenjem je VŽ (rođ. T) priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija Magistar farmacije (300 ECTS), a koju je ista stekla na istom fakultetu kao tužiteljica- Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet modernih znanosti- CKM, Mostar, Bosna i Hercegovina. Dakle, tijelo koje je zapravo dio sustava nadređenog Farmaceutskom- biokemijskom fakultetu u Zagrebu je dalo svoj zaključak u pogledu osnovanosti zahtjeva za priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije na Fakultetu zdravstvenih studija, Univerzitetu modernih znanosti- CKM, Mostar, Bosna i Hercegovina, u činjenično identičnoj situaciji! Ovo tim više što je člankom 10. stavkom 3 Pravilnika o mjerilima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija propisano da jednom izvršena usporedba vrijedi za sve iste stručne kvalifikacije. Kako uopće opravdati ovu činjenicu da se jednom kandidatu priznaje stečeno zvanje sa istoga fakulteta u inozemstvu, dok se pak drugome ne priznaje, navodeći svekolike razlike za isto, a ujedno tom prvom kandidatu omogućiti na istom fakultetu koje je dalo mišljenje upis poslijediplomskog specijalističkog studija?!?! Osim toga, i tužiteljici je dozvoljen nastavak školovanja na Farmaceutsko- biokemijskom fakultetu u Zagrebu, a istoj je priznata diploma i stečeno zvanje sa Fakulteta zdravstvenih studija, Univerziteta modernih znanosti- CKM, Mostar, Bosna i Hercegovina, dok joj se pak ovdje zahtjev odbija?!?! Također, za istaći je kako ovakvo postupanje zapravo predstavlja i diskriminaciju tužiteljice u pogledu ostvarivanja njezinog prava na priznanje inozemne stručne kvalifikacije, a što je nedopustivo. O svemu navedenom je tužiteljica pisala i u Žalbi tuženiku, a tuženik se u pobijanom Rješenju niti jednom riječju ne osvrće na ovo ovdje napisano. Sve navedeno govori o opravdanosti zahtjeva tužiteljice, a ujedno isto tako o ostvarenju opisanih tužbenih osnova u ovoj pravnoj stvari- pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i na tako utvrđenom činjeničkom stanju pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a što je rezultiralo donošenjem nezakonite odluke, koju bi stoga trebalo poništiti. Nadalje, osim gore navedenih ostvarenih tužbenih razloga, tužiteljica ističe kako je ostvaren i razlog povrede pravila postupka, zbog čega je pobijano Rješenje nezakonito. Naime, iz gore navedenog je vidljivo kako tuženik (a i prvostupanjsko tijelo) uopće ne navodi valjane i argumentirane razloge za svoju odluku kojom je odbilo Žalbu tužiteljice, pa samim time i njezin zahtjev. Tuženik uopće ne navodi razloge prihvaćanja mišljenja Farmaceutskog- biokemijskog fakulteta u Zagrebu, posebice iz razloga što ga prvostupanjsko tijelo doslovce samo citira, ne navodi iz kojih razloga i čega se sastoje bitne razlike u kvalifikacijama, a posebice zašto se te razlike ne mogu naknaditi provedbom dopunskih mjera, a niti zašto nisu ispunjeni uvjeti niti za djelomičan pristup profesiji iz članka 71. i 72. Zakona. Naime, nije jasno da li ima preklapanja, u kojem omjeru i koliko, a što bi sve onemogućavalo bavljenje tom djelatnošću. Sve navedeno upućuje na zaključak kako niti pobijano Rješenje, a niti prvostupanjsko Rješenje nije sastavljeno, odnosno nema sadržaj propisan člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku, a što ga čini nezakonitim. Isto tako se ističe kako tužiteljici nije dostavljeno na očitovanje pribavljeno mišljenje Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, čime je povrijeđena odredba članka 30. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, ukoliko je odlučeno o zahtjevu tužiteljice na osnovi toga mišljenja, tada je istoj bilo potrebno omogućiti uvid u isti, sve kako bi ista imala mogućnost davanja pravovremenog očitovanja. 6 U prilog svojeg stava, tužiteljica se poziva na stav tuženika iz gore opisanog rješenja, a prema kojem:

„… prvostupanjsko tijelo (Hrvatska ljekarnička komora, op.a.) je propustilo dostaviti žaliteljici pribavljenu Procjenu od 14. listopada 2022. te joj omogućiti izjašnjavanje o tom dokazu, protivno članku 52. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno upoznavanje s rezultatom Procjene i izjašnjavanje o istoj, što je u ovom postupku bio bitan propust….“ Ovo posebice jer ta Procjena, odnosno mišljenje Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu ima nedostataka, naime, u ranijim predmetima su priznati predmeti koje tužiteljici ovdje sada nisu (detaljno izloženo pod toč. IV. tužbe, predmet Biofarmacija s farmakokinetikom), zatim nemogućnost pravilne i potpune procjene u ranijim istovjetnim predmetima bez dodatnog očitovanja Fakulteta zdravstvenih studija, Univerziteta modernih znanosti- CKM, Mostar, Bosna i Hercegovina u pogledu satnice i davanja dodatne dokumentacije i dr., a na što bi se sve ranije tužiteljica mogla očitovati i dati svoj stav, a što joj je u postupku uskraćeno. Ujedno, nije vidljivo temeljem čega i na koji način je to tijelo radilo usporedbu (Rješenja samo citiraju Procjenu), a ujedno, ukoliko je bilo potrebno, moguće je bilo službenim putem zatražiti dodatna očitovanja i dokumentaciju, bilo od same tužiteljice, bilo od fakulteta čija se usporedba radi (posebice jer je riječ i o fakultetu u RH), a što ukazuje na manjkavost danog mišljenja. Nadalje, od Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu je, po stavu tužiteljice, trebalo pribaviti i posebno mišljenje da li su ovi nedostaci otklonjivi, dakle, da li se mogu dopunskim mjerama otkloniti nedostaci ili je riječ o takvim razlikama da se ne mogu nedostaci otkloniti niti dopunskim mjerama te da li bi tužiteljici trebao biti omogućen djelomičan pristup profesiji. Sve navedeno ukazuje na manjkavost i nedostatnost postupanja kako tuženika, a tako i prvostupanjskog tijela prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice, a što čini pobijano Rješenje nezakonitim i kao takvog bi ga trebalo poništiti. S obzirom na sve gore istaknuto, tužiteljica ustaje sa ovom tužbom te traži od Suda da, nakon provedenog postupka i izvedenih dokaza, donese presudu kojom se tužba uvažava, poništava osporeno rješenje tuženika i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava navode iz tužbe, ističući da je u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i da je postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije pravilno proveden te da je u tom postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo. Propisi koji uređuju pitanje priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u zdravstvenoj djelatnosti i u ovom predmetu su Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 100/18, 125/19, 133/20, 147/20, 136/21, 119/22, 156/22, 33/23, 145/23 i 36/24), Zakon o medicinsko biokemijskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 121/03 i 117/08) i Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 82/15, 70/19, 47/20 i 123/23 – u daljnjem tekstu: Zakon). Tužiteljica da je 17. siječnja 2024., podnijela Hrvatskoj ljekarničkoj komori (prvostupanjsko tijelo) zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar farmacije, koju je izdao Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitetu modernih znanosti – CKM, Mostar, Bosna i Hercegovina (dalje u tekstu: Fakulteta zdravstvenih studija Mostar). Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u predmetu priznavanja inozemne stručne kvalifikacije stečene 3. listopada 2022. na Fakultetu zdravstvenih studija Mostar, odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar farmacije. Potom tuženik u bitnom iznosi navode tužbe, te ističe nastavno na navode tužiteljice da je prvostupanjsko tijelo i u ovoj stvari moralo „presuditi“ na isti način kako je „presuđivalo“ i u ranijim predmetima, da je svaki zahtjev zaseban predmet jer se zahtjevi ne temelje na potpuno istovjetnom činjeničnom stanju. Nadalje, tuženik ponovno kao i u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza i načelu utvrđivanja materijalne istine, ima pravo zatražiti od obrazovne ustanove usporedbu dokumentacije o stručnim kvalifikacijama tužiteljice sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje magistra farmacije u Republici Hrvatskoj. Nadalje, u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilo rješavanje upravne stvari, a kako je to propisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). Načelo materijalne istine znači obvezu tijela koje vodi upravni postupak da u tom postupku utvrdi stvarnu (objektivnu) istinu, koja u činjeničnom smislu odražava pravo stanje stvari, jer je to bitno za pravilnu primjenu materijalnog propisa na temelju kojeg se rješava upravna stvar. Odredbom članka 47. stavka 1. toga Zakona propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Nadalje, sukladno članku 18. stavku 3. Zakona i sukladno članku 10. stavku 1. i stavku 2. Pravilnika prvostupanjsko tijelo bilo je dužno izvršiti usporedbu dokumentacije o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije, zbog čega je temeljem članka 19. stavka 5. toga Zakona zatražilo mišljenje od Povjerenstva za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta u Zagrebu. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da u ranijim postupcima usporedba nije izvršena, prvostupanjsko tijelo je imalo, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza i načelu utvrđivanja materijalne istine, svako pravo zatražiti od obrazovne ustanove usporedbu dokumentacije o stručnim kvalifikacijama tužiteljice sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje magistra farmacije u Republici Hrvatskoj. Naprijed navedeno stajalište, vezano uz načelo slobodne ocjene dokaza, zauzeo je i Upravni sud u Osijeku u presudi Poslovni broj: 6 Us I-708/2022-8 od 14. veljače 2023. te u presudi Poslovni broj: 2 Us I-327/2023-8 od 23. svibnja 2023. U odnosu na netočne navode iz tužbe da je tuženik u ovom predmetu potvrdio prvostupanjsku odluku bez obrazloženja toga stava i da se pobijano rješenje ne može ispitati te smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik ističe da je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo rezultate usporedbe Nastavnog plana i programa studija farmacije Fakulteta zdravstvenih studija Mostar s programom Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Zagreb od 8. svibnja 2024., temeljem kojeg je doneseno pobijano rješenje, u kojoj usporedbi je utvrđeno da u potpunosti nedostaju sadržaji 4 obavezna stručna kolegija (Sociologija i zdravstvo, Biološka kemija, Farmaceutika i Konzultacijske vještine), koji predmeti su od iznimnog značaja za izobrazbu zdravstvenog stručnjaka koji vlada teorijskim i praktičnim vještinama neophodnim u istraživanju, razvoju i primjeni lijekova. Navedeni predmeti obuhvaćaju 79 sati predavanja, 41 sati seminara i 15 sati vježbi te zajedno nose 11 ECTS bodova od ukupno 300 ECTS bodova. Usporedbom je također utvrđeno da se osnovni ciljevi, ishodi učenja i sadržaj značajno razlikuju kod 12 obveznih stručnih predmeta (Fizikalna kemija 1, Fizikalna kemija 2, Farmaceutska kemija 1, Farmaceutska kemija 2, Biofarmacija s farmakokinetikom, Molekularna biologija s genetičkim inženjerstvom, Klinička biokemija s hematologijom, Farmakologija, Analitika lijekova, Klinička farmacija s farmakoterapijom, Ljekarnička skrb i Zdravstveno zakonodavstvo). Slijedom naprijed navedenog, s obzirom da je tuženik utvrdio da je prvostupanjsko tijelo usporedbom dokumentacije o stečenim stručnim kvalifikacijama tužiteljice sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije magistar farmacije pravilno utvrdilo činjenice i da je tužiteljica završetkom studija Fakulteta zdravstvenih studija Mostar stekla znanja, vještine i kompetencije bitno različite od onih koji se stječu završetkom studija Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta u Zagrebu koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, odnosno da se radi o različitim stručnim kvalifikacijama te da nisu ispunjeni ni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članka 71. i 72. Zakona, tuženik predlaže da Sud temeljem članka 116. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24), donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U podnesku od 28. travnja 2025. tužiteljica je navela da se u cijelosti protivi navodima iz odgovora na tužbu kao činjenično i pravno neosnovanima. Tužiteljica ističe kako se glede razloga osporavanja stava i navoda tuženika (a i prvostupanjskog tijela) u cijelosti očitovala u samoj tužbi. Međutim, tužiteljica ovim putem u spis predmeta dostavlja i Rješenje Sveučilišta u Zagrebu, Povjerenstva za akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija Sveučilišta u Zagrebu KLASA: UP/I- 602-04/24-02/314, URBROJ: 251-25-03-07/1-25-4 od 27.01.2025., a kojim Rješenjem je tužiteljici predmetna visokoškolska kvalifikacija magistra farmacije priznata u svrhu upisa sveučilišnog specijalističkog studija Klinička farmacija na Farmaceutsko- biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dakle, predmetnim Rješenjem tijelo (Sveučilište) koje je nadređeno tijelu koje je dalo predmetno sporno mišljenje (Fakultet) priznaje tužiteljici kvalifikaciju magistre farmacije stečenu predmetnom diplomom. Sve navedeno jasno ukazuje na zaključak o osnovanosti tužbe i tužbenih traženja tužiteljice. S obzirom na navedeno, ukazuje se na osnovanost tužbe i tužbenih zahtjeva te se traži da se isti kao takvi usvoje u cijelosti, a da se tužena obveže na snošenje troškova postupka.

6. U sporu je održana rasprava 29. travnja 2025., a čime je kao i dostavom podnesaka strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužitelja u cijelosti ostao pri navodima iz tužbe i dosadašnjeg tijeka postupka.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazne prijedloge za pribavom od Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu podatak o školovanju tužiteljice te dostavi takve odluke o omogućavanju nastavka školovanja, za pribavom očitovanja Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta u Zagrebu o otklonjivosti nedostataka te omogućavanju tužiteljici djelomičnog pristupa profesiji, te za saslušanjem tužiteljice, kao suvišne i nepotrebne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredba članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužiteljica dana 17. siječnja 2024. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar farmacije, koju je izdao Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitetu modernih znanosti – CKM, Mostar, Bosna i Hercegovina (dalje u tekstu: Fakulteta zdravstvenih studija Mostar).

13. Propisi koji uređuju pitanje priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u zdravstvenoj djelatnosti i u ovom predmetu su Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 100/18, 125/19, 133/20, 147/20, 136/21, 119/22, 156/22, 33/23, 145/23 i 36/24; dalje: Zakon o zdravstvenoj zaštiti), Zakon o medicinsko biokemijskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 121/03 i 117/08) i Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, broj 82/15, 70/19, 47/20 i 123/23 – u daljnjem tekstu: Zakon).

14. Odredbom članka 177. stavkom 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, davanje prava na korištenje profesionalnog naziva u rješenju o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, davanje informacija o postupku i uvjetima za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna komora sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.

15. Člankom 84. stavkom 1. Zakona propisano je da se na postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama na odgovarajući način primjenjuju odredbe glave III. toga Zakona, osim članka 19. stavka 7. toga Zakona.

16. Člankom 86. stavkom 1. Zakona propisano je da u postupku priznavanja stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, nadležno tijelo dužno zatražiti mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove u Republici Hrvatskoj o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata, pri čemu će odgovarajuća obrazovna ustanova izvršiti usporedbu programa obrazovanja ustanove na kojoj je kandidat stekao svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlji i programa obrazovanja koje se pohađa za istu profesiju na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata, sukladno članku 86. stavku 3. Zakona, nije obvezujuće za nadležno tijelo u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.

17. Sukladno članku 86. stavku 4. Zakona nadležno tijelo dužno je prije traženja mišljenja iz stavka 1. toga članka zatražiti od centra za pomoć iz članka 75. Zakona provjeru akreditacije studijskog programa, odnosno akreditacije visokog učilišta na kojem je kandidat stekao obrazovnu kvalifikaciju u trećoj zemlji. Ako studijski program, odnosno visoko učilište nije akreditirano, nadležno tijelo odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije sukladno članku 86. stavku 6. Zakona.

17.1. Sukladno stavku 7. istog članka, ako se prilikom usporedbe programa obrazovanja iz članka 86. stavka 1. Zakona utvrdi bitno različit sadržaj prema članku 18. stavku 6. Zakona, kandidat ima pravo izbora dopunske mjere iz članka 18. stavka 1. Zakona, osim u slučajevima iz članka 18. stavaka 13. i 14. ovoga Zakona.

17.2. Stavkom 10. istog članka propisno je da u slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

18. Sukladno članku 20. stavku 4. Zakona u slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka 71. i 72. ovoga Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

19. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je u povodu predmetnog zahtjeva tužiteljice Hrvatska ljekarnička komora zatražila provjeru akreditacije studijskog programa i visokog učilišta Fakulteta zdravstvenih studija, Univerziteta modernih znanosti-CKM, Mostar, Bosna i Hercegovina. Nacionalni ENIC/NARIC ured obavijestio je Hrvatsku ljekarničku komoru da je navedena institucija upisana u državni registar koji vodi Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete Bosne i Hercegovine dana 05. ožujka 2020. što se može vidjeti na poveznici http://www.hea.gov.ba/akreditacija_vsu/dokumenti/?id=8567.

20. Nadalje, razvidno je da dana 19. siječnja 2024. Hrvatska ljekarnička komora od Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu zatražila dostavu mišljenja o nastavnim programima, slijedom čega je Povjerenstvo za utvrđivanje razlika studijskih programa Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Zagreb donijelo Procjenu nastavnog programa studija farmacije na Fakultetu zdravstvenih studija Mostar, KLASA: 118- 01/24-01/03, URBROJ: 251-62-01-24-34 od 8. svibnja 2024. (dalje: Procjena), kojom je izvršena usporedba Nastavnog plana i programa integriranog preddiplomskog i diplomskog studijskog programa farmacije koji se izvodi na Farmaceutsko- biokemijskom fakultetu Zagreb s Nastavim planom i programom studija farmacije koji se izvodi na Fakultetu zdravstvenih studija Mostar.

21. U Procjeni je navedeno da su u postupku vrednovanja nastavnog programa studija farmacije na Fakultetu zdravstvenih studija Mostar uočene značajne razlike u kvaliteti programa u odnosu na kvalitetu programa studija Farmacije Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta Zagreb u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu nakon završenih studija. Povodom zahtjeva prvostupanjskog tijela za provjerom akreditacije visokog učilišta Univerzitet modernih znanosti CKM u Mostaru, Agencija za znanost i visoko obrazovanje utvrdila je da je navedeno visoko učilište 5. ožujka 2020. upisano u državni registar koji vodi Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete Bosne i Hercegovine, da je priznato kao dio visokoškolskog sustava Bosne i Hercegovine i da je predmetni program studija farmacije priznat kao dio relevantnog visokoškolskog sustava. Usporedbom Nastavnog plana i programa studija farmacije Fakulteta zdravstvenih studija Mostar s programom Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta Zagreb od 8. svibnja 2024. utvrđeno je da u potpunosti nedostaju sadržaji 4 obavezna stručna kolegija (Sociologija i zdravstvo, Biološka kemija, Farmaceutika i Konzultacijske vještine), koji predmeti su od iznimnog značaja za izobrazbu zdravstvenog stručnjaka koji vlada teorijskim i praktičnim vještinama neophodnim u istraživanju, razvoju i primjeni lijekova. Navedeni predmeti obuhvaćaju 79 sati predavanja, 41 sati seminara i 15 sati vježbi te zajedno nose 11 ECTS bodova od ukupno 300 ECTS bodova. Usporedbom je također utvrđeno da se osnovni ciljevi, ishodi učenja i sadržaj značajno razlikuju kod 12 obveznih stručnih predmeta (Fizikalna kemija 1, Fizikalna kemija 2, Farmaceutska kemija 1, Farmaceutska kemija 2, Biofarmacija s farmakokinetikom, Molekularna biologija s genetičkim inženjerstvom, Klinička biokemija s hematologijom, Farmakologija, Analitika lijekova, Klinička farmacija s farmakoterapijom, Ljekarnička skrb i Zdravstveno zakonodavstvo). Nadalje, uvidom u rješenje doneseno od strane studija farmacije Fakulteta zdravstvenih studija Mostar o priznavanju obrazovnih isprava Broj: R-360/2019 od 30. rujna 2019., tužiteljici su priznati ispiti na Prirodoslovnom-matematičkom fakultetu u Splitu kao ekvivalentni ispiti studijskog smjera Farmacije Univerziteta modernih znanosti -CKM, Mostar i to položeni ispiti: Organska kemija, Molekularna biologija s genetikom i Biokemija - Metabolizam koji zajedno nose 16 ECTS bodova od ukupno 300 ECTS bodova.

22. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

23. Naime, iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporenog rješenja tuženika, proizlazi da su provedenom usporedbom dokumentacije o stečenim stručnim kvalifikacijama tužiteljice sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije magistra farmacije, u Procjeni Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Zagreb usporedbom nastavnog plana i programa utvrđene značajne razlike u kvaliteti programa nastavnog plana i programa obrazovne ustanove i studijskog programa kojeg je tužiteljica završila u odnosu na kvalitetu nastavnog plana i programa studija farmacije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Zagreb. Tužiteljica je završetkom studija farmacije fakulteta zdravstvenih studija Mostar stekla znanja, vještine i kompetencije koje su bitno različite od onih koje se stječu završetkom studija farmacije Farmaceutsko-biokemijskog Fakulteta Zagreb te se iste ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz i iz članka 71. i 72. Zakona

24. Stoga, pravilno je postupilo prvostupanjsko tijelo kada je primjenom naprijed citiranih odredbi Zakona donijelo rješenje kojim je odbijen predmetni zahtjev tužiteljice jer je u postupku, na temelju mišljenja Povjerenstva utvrđeno postojanje bitnih razlika u stručnim kvalifikacijama tužiteljice koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, te nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članka 71. i 72. Zakona, odnosno tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

25. Pri tome, za istaći je da je neosnovan navod tužiteljice o povredi prava na izjašnjavanje odnosno sudjelovanje u postupku jer su odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari utvrđene na temelju pisanih dokaza odnosno na temelju provedene kvalitativne i kvantitativne usporedbe studijskog programa Farmaceutskog fakulteta u Mostaru sa studijskim programom Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu od strane nadležnog Povjerenstva, pri čemu je prvostupanjsko tijelo (kao i tuženik) u odnosu na dostavljeno mišljenje i priložene studijske programe imalo ovlast primijeniti diskrecijsku ocjenu, te sud sukladno odredbi članka 4. stavak 2. ZUS-a smatra da je donesena slobodna ocjena zakonita, potpuno obrazložena te donesena u granicama ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ovlast dana. Ujedno je tužiteljica imala i mogućnost izjašnjavanja dostavom žalbe protiv prvostupanjskog rješenja.

26. Vezano uz pozivanje tužiteljice na postupanje u drugim predmetima, za navesti je da isto nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, jer se u povodu svakog zahtjeva za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije provodi zaseban upravni postupak i koji se zahtjevi ne temelje na istovjetnom činjeničnom stanju.

27. Nadalje, tuženik je po ocjeni ovog suda, a upravo suprotno tužbenim prigovorima, u obrazloženju osporenog rješenja jasno naveo razloge donošenja odluke, navodeći da rezultati usporedbe Nastavnog plana i programa studija farmacije Fakulteta zdravstvenih studija Mostar s programom Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Zagreb od 8. svibnja 2024., temeljem kojeg je doneseno osporeno rješenje, u kojoj usporedbi je utvrđeno da u potpunosti nedostaju sadržaji 4 obavezna stručna kolegija (Sociologija i zdravstvo, Biološka kemija, Farmaceutika i Konzultacijske vještine), koji predmeti su od iznimnog značaja za izobrazbu zdravstvenog stručnjaka koji vlada teorijskim i praktičnim vještinama neophodnim u istraživanju, razvoju i primjeni lijekova. Navedeni predmeti obuhvaćaju 79 sati predavanja, 41 sati seminara i 15 sati vježbi te zajedno nose 11 ECTS bodova od ukupno 300 ECTS bodova. Usporedbom je također utvrđeno da se osnovni ciljevi, ishodi učenja i sadržaj značajno razlikuju kod 12 obveznih stručnih predmeta.

28. Stoga, budući Sud smatra da donošenjem osporenog rješenja tuženika nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice, te da tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, to je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je odlučeno pod točkom I. izreke.

29. Tužiteljici, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubila. Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II. Izreke.

U Splitu 28. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- Tužiteljici, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.