REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-1136/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Caneo group d.o.o. OIB 31486586144, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mislava Jonjić Bušić, odvjetnica u Imotskom, protiv I-tuženika SD, [adresa], II-tuženice LD, [adresa], III-tuženice VD pok. S, [adresa], IV-tuženice AD, [adresa], V - tuženice L od dr. V, [adresa], VI-tuženice L od dr. V, [adresa], VII-tuženice L od dr. V, [adresa], VIII-tuženika L dr. V, [adresa], IX-tuženika TD pok. A, [adresa], X-tuženika SDD rođ. T, XI-tuženice LDD rođ. T, XII- tuženice VDD rođ. T, XIII-tuženice ADD rođ. T XIV- tuženice Đ F. I, XV-tuženice ĐD, [adresa], XVI- tuženika FD, [adresa], svi zastupani po privremenoj zastupnici Matei Burazin Lončar, odvjetnicu u Imotskom, te tuženika XVII-tuženika Borić ID, [adresa], XVIII-tuženika JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i XIX-tuženika OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22.05.2025., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnice tužitelja te privremene zastupnice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanih XVII, XVIII, XIX-tuženika , 28 . svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužitelj Caneo Group d.o.o vlasnik nekretnine koju je stalni sudski vještak za geodeziju Perica Puljić na skici iz nalaza i mišljenja od 11. veljače 2025., a koja skica čini sastavni dio ove presude, označio točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-A i identificirao kao :

d. č. zgr. [katastarska čestica], zk. u. 2839, k. o. [katastarska općina] – Glavina, površine 103m² i to baš: 1. Suvlasnički dio: 4/80, 2. Suvlasnički dio: 4/80, 3. Suvlasnički dio: 4/80, 4. Suvlasnički dio: 4/80, 5. Suvlasnički dio: 4/80, 6. Suvlasnički dio: 4/80, 7. Suvlasnički dio: 4/80, 8. Suvlasnički dio: 4/80, 9. Suvlasnički dio: 20/80, 10. Suvlasnički dio: 1/80, 11. Suvlasnički dio: 1/80, 12. Suvlasnički dio: 1/80, 13. Suvlasnički dio: 1/80, 15. Suvlasnički dio: 10/80, 16. Suvlasnički dio: 4/80 i

17. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, poslovni prostor u prizemlju zgrade u nazivu „Gradska kavana“ i to baš:

17.11. Suvlasnički dio etaže: 6/480 i 17.14. Suvlasnički dio etaže: 6/480, kao i d. č. zgr. [katastarska čestica], zk. u. 3430, k. o. [katastarska općina] – Glavina, površine 7m², ukupne površine 110m².

II/ Ovlašten je tužitelj Caneo Group d.o.o. temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva nekretnine navedene u točki I. ove presude, na svoje ime, u zemljišnim knjigama ovog suda uz brisanje dosadašnje uknjižbe, što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik nekretnine opisane u izreci presude naziva „Gradska kavana“, a iako iz njegovih tvrdnji proizlazi da je vlasnik nekretnine u cijelosti, tužbeni zahtjev postavlja samo u pogledu određenih suvlasničkih dijelova kako je to vidljivo iz izreke presude, time da u odnosu na dio zk.č. br. 400 navodi da je njegovo vlasništvo u navedenom dijelu rezultat dogovora sa tuženicima ID, JD i CD, a budući da se radi u prilazu nekretnini – dvorištu.

1.1 Naime, iz njegovih navoda proizlazi da je vlasništvo „Gradske kavane“ stekao kupnjom od posjednice i stvarne vlasnice ŽD, koja ga je i uvela u posjed nekretnine, pri čemu tužitelj ukazuje da je kupio suvlasničke dijelove od svih fizičkih osoba koje su poznate i poznatog prebivališta/boravišta, a iako je stvarna vlasnica ŽD, sve kako bi imao manje formalnih zapreka za uknjižbu svog prava vlasništva.

1.2. Navodi nadalje da se na temelju tih kupoprodaja sklopljenih s upisanim vlasnicima (među kojima je u pogledu određenih dijelova bila upisana i po njemu stvarna vlasnica ŽD), uknjižio svoje pravo vlasništva a kako su preostali suvlasnički dijelovi koji su upisani na fizičke osobe upisani na nepoznate osobe nepoznatog prebivališta i boravišta, tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je vlasnik tih suvlasničkih dijelova temeljem dosjelosti, kao i dijela čestice 400 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Glavina.

2. Tuženici zastupani po privremenom zastupniku su osporili tužbu i tužbeni zahtjev, bez posebnog dodatnog očitovanja tijekom postupka, dok su tuženici ID, JD i OD u cijelosti priznali tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku skice nekretnine (list 5 spisa), presliku izjava (list 15-18 spisa), neslužbenu kopiju povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list 47-73 spisa), presliku ovjerene izjave ED (list 100- 101 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Puljiću (list 25-39 spisa), kao i dokaz saslušanjem PD (list 74-75 spisa), UD (list 75 spisa), BD (list 75 spisa), zakonskog zastupnika tužitelja i direktora ND (list 75-76, te 105-106spisa), kao i dokaz saslušanjem tuženika ID (list 84 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine naziva „Gradska kavana“ kako to isti traži tužbom, a između stranaka nije sporno da je predmetna nekretnina naziva „Gradska kavana“ prvotno nacionalizirana, a kasnije formalno vraćena izvornim vlasnicima.

6. Iz iskaza svjedoka PD, UD, BD, XVII- tuženika ID, te direktora tužitelja ND, utvrđeno je da su prostor nazivan u mjestu kao „Gradska kavana“ u posjedu držale uvijek fizičke osobe i od još od prije 1940., time da država nije nikada vršila faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini, iako je ista bila nacionalizirana pa nakon toga ipak vraćena formalno izvornim vlasnicima u postupku denacionalizacije. Nadalje, iz iskaza direktora tužitelja ali i pisane ovjerene izjave svjedoka ED (list 100 spisa) utvrđeno je da je prednica tužitelja u smislu kupoprodaje ŽD zvana J, majka ED, kupovala suvlasničke udjele od stvarnih vlasnika te postala jedina vlasnica i posjednica nekretnine i to nakon smrti ČD zvanog „ O“ koji je preminuo 2000., kao i da je ista uvela u posjed tužitelja putem njegovog direktora Ivana Bušića 2022. pri čemu je tužitelj i nakon toga nastavio kupovati suvlasničke udjele od fizičkih osoba koje su samo formalno bili upisani kao suvlasnici kako bi za njega sigurnije bilo da će ishoditi uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a da je tužitelj na opisani način uveden u posjed kao i da je ČD“ preminuo 2000. proizlazi i iz iskaza svjedokinje BD (kćeri ČD),

6.1. Sud prihvaća navedene iskaze kao vjerodostojne s obzirom da se isti nalaze u međusobnom skladu glede tijeka posjedovanja i korištenja predmetne nekretnine, ali isti se nalaze i u skladu s ispravama koje prileže spisu, napose povijesnom prikazu zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (list 47-73 spisa).

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Perice Puljića i neposrednim opažanjem na licu mjesta u sklopu izvedenog dokaza uviđajem, utvrđeno je da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću s prilazom (gdje je nekada bilo stepenište) u kojem se već izvode građevinski radovi po tužitelju, a nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka je identificirana i označena predmetna nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje, dok su, kako je već rečeno, tuženici ID, JD i OD priznali u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.

10. Kako je, dakle, iz navedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj nekretninu naziva „Gradska kavana“ kupio od stvarne vlasnice i posjednice ŽD (iako je kupovao udjele i od onih suvlasnika koji su samo formalno upisani), koja je posjednica i stvarna vlasnica još od smrti korisnika ČD zvanog „ O“ (od 2000. godine), jasno je da je još i prije podnošenja ove tužbe (18. listopada 2024.) istekao navedeni 10-godišnji rok neprekidnog samostalnog posjedovanja za stjecanje vlasništva dosjelošću, a kada se uzme u obzir i vrijeme posjedovanja prednika.

11. S tim u vezi, iz naprijed navedenih dokaza, razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu se u kazuje da su tuženici ID, JD i OD u cijelosti priznali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na njih i zk. česticu 400, pa sud nije posebno niti razmatrao navode vezane za taj dio osim što je pazio u smislu odredbe čl. 331. st. 2. ZPP-a , a u vezi s odredbom člankom 3. st. 3. istoga zakona , ima li u tom dijelu nedopuštenih raspolaganja.

12. U kontekstu svega navedenog, valja reći da je zaključak suda da je tužitelj vlasnik nekretnine naziva „Gradska kavana“ u cijelosti, pa tako i u odnosu na suvlasnički dio u pogledu kojeg je uknjižena Republika Hrvatska jer ista nikada nije vršila faktičnu vlast na nekretnini, te se niti ne može pozivati na (ne)poštenje posjeda ili manjkavost glede kontinuiteta a sve s obzirom da je upravo država prvotno oduzela vlasništvo ranijim vlasnicima (nacionalizacijom) da bi kasnije isto vlasništvo svojim aktom vratila, a takvo postupanje se protivi temeljnim pravima izraženim u Europskoj konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99).

13. Kako je, međutim, sud u smislu odredbe čl. 2. ZPP-a, vezan postavljenim tužbenim zahtjevom, odlučio je u granicama istog, pa je odlučeno kao u izreci presude.

U Imotskom, 28. svibnja 2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. privremenom zastupniku

3. ODO u Splitu – Stalna služba u Makarskoj