Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-1629/2019-46

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, u pravnoj stvari tužiteljice BZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Maravić & Maravić j. t. d., odvjetničko društvo u Ogulinu, Zrinski trg 4, protiv tuženika Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, koje zastupaju punomoćnici iz KNEZOVIĆ & Partneri j. t. d., odvjetničko društvo u Zagrebu, Radnička cesta 54, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Zorana Belušića, odvjetnika u Bujama i punomoćnika tuženika Ivana Čavara, odvjetnika u Zagrebu, 29. svibnja 2025.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe od 3. siječnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. ožujka 2007. te Aneks br. 2 Ugovora o kreditu broj 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. siječnja 2012. i Aneks br. 3 Ugovora o kreditu broj 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. kolovoza 2012., zaključeni između tužiteljice BZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita, i tuženika Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, kao kreditora, ništetni u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke - tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke - tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici BZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 11.821,77 eura (jedanaest tisuća osamsto dvadeset jedan euro sedamdeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

– 0,30 eura od 19.03.2008. pa do isplate

– 10,90 eura od 15.04.2008. pa do isplate

– 3,94 eura od 15.05.2008. pa do isplate

– 11,64 eura od 17.11.2008. pa do isplate

– 16,87 eura od 19.12.2008. pa do isplate

– 15,87 eura od 14.01.2009. pa do isplate

– 37,74 eura od 09.02.2009. pa do isplate

– 38,34 eura od 24.03.2009. pa do isplate

– 30,00 eura od 22.04.2009. pa do isplate

– 32,27 eura od 08.05.2009. pa do isplate

– 32,36 eura od 08.05.2009. pa do isplate

– 22,87 eura od 01.07.2009. pa do isplate

– 25,19 eura od 07.08.2009. pa do isplate

– 25,60 eura od 07.08.2009. pa do isplate

– 26,08 eura od 18.09.2009. pa do isplate

– 24,50 eura od 04.11.2009. pa do isplate

– 24,47 eura od 04.11.2009. pa do isplate

– 26,19 eura od 09.12.2009. pa do isplate

– 40,21 eura od 03.02.2010. pa do isplate

– 41,24 eura od 25.03.2010. pa do isplate

– 52,04 eura od 25.03.2010. pa do isplate

– 49,94 eura od 31.05.2010. pa do isplate

– 54,87 eura od 31.05.2010. pa do isplate

– 65,68 eura od 14.06.2010. pa do isplate

– 81,80 eura od 09.07.2010. pa do isplate

– 69,98 eura od 04.08.2010. pa do isplate

– 105,94 eura od 10.09.2010. pa do isplate

– 88,72 eura od 07.10.2010. pa do isplate

– 102,67 eura od 06.12.2010. pa do isplate

– 109,74 eura od 08.02.2011. pa do isplate

– 112,24 eura od 08.02.2011. pa do isplate

– 111,18 eura od 04.03.2011. pa do isplate

– 120,85 eura od 04.05.2011. pa do isplate

– 118,04 eura od 10.05.2011. pa do isplate

– 126,46 eura od 05.07.2011. pa do isplate

– 144,63 eura od 08.07.2011. pa do isplate

– 155,27 eura od 08.07.2011. pa do isplate

– 244,90 eura od 18.08.2011. pa do isplate

– 194,36 eura od 02.09.2011. pa do isplate

– 149,59 eura od 02.09.2011. pa do isplate

– 154,50 eura od 17.12.2011. pa do isplate

– 154,60 eura od 11.01.2012. pa do isplate

– 165,13 eura od 14.08.2012. pa do isplate

– 135,88 eura od 25.03.2013. pa do isplate

– 137,91 eura od 19.04.2013. pa do isplate

– 141,92 eura od 27.05.2013. pa do isplate

– 125,48 eura od 28.06.2013. pa do isplate

– 128,25 eura od 25.07.2013. pa do isplate

– 125,29 eura od 27.08.2013. pa do isplate

– 129,64 eura od 28.09.2013. pa do isplate

– 138,82 eura od 18.10.2013. pa do isplate

– 135,93 eura od 28.11.2013. pa do isplate

– 138,19 eura od 30.12.2013. pa do isplate

– 140,75 eura od 17.02.2014. pa do isplate

– 142,39 eura od 27.02.2014. pa do isplate

– 123,50 eura od 27.03.2014. pa do isplate

– 122,21 eura od 29.04.2014. pa do isplate

– 121,34 eura od 30.05.2014. pa do isplate

– 119,09 eura od 26.06.2014. pa do isplate

– 119,24 eura od 30.07.2014. pa do isplate

– 122,69 eura od 30.07.2014. pa do isplate

– 127,16 eura od 29.09.2014. pa do isplate

– 125,48 eura od 30.10.2014. pa do isplate

– 128,75 eura od 28.11.2014. pa do isplate

– 130,46 eura od 30.12.2014. pa do isplate

– 129,57 eura od 30.01.2015. pa do isplate

– 130,47 eura od 27.02.2015. pa do isplate

– 13,55 eura od 04.10.2007. pa do isplate

– 13,61 eura od 08.11.2007. pa do isplate

– 13,61 eura od 04.12.2007. pa do isplate

– 13,88 eura od 12.02.2008. pa do isplate

– 13,98 eura od 19.03.2008. pa do isplate

– 14,28 eura od 15.04.2008. pa do isplate

– 53,10 eura od 15.05.2008. pa do isplate

– 51,34 eura od 15.05.2008. pa do isplate

– 51,89 eura od 11.06.2008. pa do isplate

– 51,42 eura od 12.08.2008. pa do isplate

– 51,27 eura od 11.09.2008. pa do isplate

– 51,63 eura od 20.10.2008. pa do isplate

– 53,71 eura od 17.11.2008. pa do isplate

– 85,38 eura od 19.12.2008. pa do isplate

– 85,12 eura od 14.01.2009. pa do isplate

– 89,18 eura od 09.02.2009. pa do isplate

– 89,21 eura od 24.03.2009. pa do isplate

– 87,55 eura od 22.04.2009. pa do isplate

– 87,89 eura od 08.05.2009. pa do isplate

– 87,83 eura od 08.05.2009. pa do isplate

– 85,95 eura od 01.07.2009. pa do isplate

– 86,30 eura od 07.08.2009. pa do isplate

– 86,29 eura od 07.08.2009. pa do isplate

– 86,29 eura od 18.09.2009. pa do isplate

– 85,89 eura od 04.11.2009. pa do isplate

– 85,80 eura od 04.11.2009. pa do isplate

– 86,02 eura od 09.12.2009. pa do isplate

– 88,54 eura od 03.02.2010. pa do isplate

– 88,63 eura od 25.03.2010. pa do isplate

– 90,53 eura od 25.03.2010. pa do isplate

– 90,03 eura od 31.05.2010. pa do isplate

– 90,84 eura od 31.05.2010. pa do isplate

– 92,73 eura od 14.06.2010. pa do isplate

– 95,59 eura od 09.07.2010. pa do isplate

– 93,28 eura od 04.08.2010. pa do isplate

– 99,79 eura od 10.09.2010. pa do isplate

– 96,49 eura od 07.10.2010. pa do isplate

– 98,92 eura od 06.12.2010. pa do isplate

– 100,07 eura od 08.02.2011. pa do isplate

– 84,22 eura od 08.02.2011. pa do isplate

– 83,93 eura od 04.03.2011. pa do isplate

– 85,27 eura od 04.05.2011. pa do isplate

– 84,71 eura od 10.05.2011. pa do isplate

– 85,85 eura od 05.07.2011. pa do isplate

– 88,46 eura od 08.07.2011. pa do isplate

– 89,93 eura od 08.07.2011. pa do isplate

– 103,28 eura od 18.08.2011. pa do isplate

– 95,50 eura od 02.09.2011. pa do isplate

– 88,61 eura od 07.10.2011. pa do isplate

– 75,69 eura od 17.12.2011. pa do isplate

– 75,57 eura od 11.01.2012. pa do isplate

– 76,75 eura od 14.08.2012. pa do isplate

– 33,38 eura od 25.03.2013. pa do isplate

– 33,87 eura od 19.04.2013. pa do isplate

– 34,12 eura od 27.05.2013. pa do isplate

– 32,99 eura od 28.06.2013. pa do isplate

– 33,15 eura od 25.07.2013. pa do isplate

– 32,93 eura od 27.08.2013. pa do isplate

– 33,19 eura od 28.09.2013. pa do isplate

– 33,76 eura od 18.10.2013. pa do isplate

– 33,54 eura od 28.11.2013. pa do isplate

– 33,65 eura od 30.12.2013. pa do isplate

– 33,79 eura od 17.02.2014. pa do isplate

– 33,87 eura od 17.02.2014. pa do isplate,

po stopi od 15% godišnje do 30. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom 1.949,08 eura (tisuću devetsto četrdeset devet eura osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi je navela da je sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu, br. 356-32/2007 od 21. ožujka 2007. kojim je podignula kredit u iznosu od 112.970,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate s promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tuženika. Ugovor je ovjeren 22. ožujka 2007. kod javne bilježnice Snježane Nazarević u Bujama, pod br. OV-1782/07. Tužiteljica je s tuženikom 7. ožujka 2016. zaključila Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora u valutnu klauzulu u EUR. Tuženik je u Ugovor o kreditu ugradio nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi promjenjivoj u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a koja odredba je ništetna. Ujedno, ništetna je i ugovorena valutna klauzula u CHF, a koja je nepoštena jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. O predmetnoj pravnoj osnovi već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2023., koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i valutnu klauzulu potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate sve do provedene konverzije 30. rujna 2015. s obzirom na to da su odredbe Ugovora o kreditu broj 356-32/2007 od 21.03.2007. godine i Aneksi Ugovora o kreditu broj 356- 32/2007 od dana 22. kolovoza 2012. i 23. siječnja 2012. sklopljeni između tužitelja i tužene koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne.

2. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu, po osnovu i visini te je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Tužiteljica nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe budući da je s tuženikom zaključila Aneks Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija osnovnog Ugovora o kreditu. Provedbom konverzije tužiteljica je već obeštećena za iznose koje potražuje tužbom. Sklapanjem Aneksa osnovni ugovor je u potpunosti zamijenjen novim ugovorom, stoga više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi pa se ne mogu niti utvrditi ništetnim niti se na temelju tih odredbi može tražiti plaćanje po osnovi stjecanja bez osnove. Stoga, tužiteljica nema pravni interes za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora koje više nisu na snazi i nemaju nikakav pravni učinak. Tuženik osporava da bi naslovni sud bio vezan za utvrđenja iz Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Tuženik je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu u potpunosti postupao sukladno važećim kogentnim propisima. Tužiteljica je imala pravo izbora između više različitih kreditnih proizvoda tuženika, detaljno je analizirala sve opcije i podnjela zahtjev za odobrenje kredita s valutnom klauzulom u CHF. Tužiteljica nije bila ni na koji način prisiljena sklopiti Ugovor o kreditu s takvom valutnom klauzulom. Tuženik smatra da su tužiteljica i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bila je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1629/2019-17 od 24. kolovoza 2021. određen je prekid postupka do donošenja odluke Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 po zahtjevu za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj C-567/20 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekid postupka.

3. 1. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1629/2019-19 od 29. lipnja 2022. nastavljen je postupak.

4. Tužitelj je u podnesku od 3. siječnja 2024. specificirao tužbeni zahtjev uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka sačinjenim u ovom postupku na način da od tuženika potražuje iznos od 11.821,77 eura, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznos od dospijeća pa do isplate.

4. 1. Tuženik se u podnesku od 9. travnja 2025. usprotivio preinaci tužbe te je istaknuo prigovor zastare na sve preinačene iznose.

4. 2. Budući da je tužiteljica podneskom od 3. siječnja 2024. u biti izvršila usklađenje tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, ostvarile su se pretpostavke iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013. , 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), stoga je sud dopustio preinaku tužbe i odlučio kao u izreci rješenja.

5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj: 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. ožujka 2007. (str. 11 – 23 spisa), Aneksa br. 2 uz Ugovor o kreditu broj: 356- 32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. siječnja 2012. (str. 24 – 26 spisa), Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj: 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24. travnja 2007. (str. 27 – 33 spisa), Aneksa br. 3 uz Ugovor o kreditu broj: 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. kolovoza 2012. (str. 34 – 26 spisa), Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2016. (str. 38 – 43 spisa), otplatnog plana (str. 44 – 55, 78 – 82 spisa), izjave o prihvaćanju iznosa konverzije (str. 56 spisa), izvoda po kreditu (str. 57 – 58 spisa), izračuna konverzije kredita (str. 59 spisa), simuliranog otplatnog plana (str. 61 – 67 spisa), popisa uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (str. 68 – 70, 75 – 77 spisa), Obavijesti o promjenama kamatne stope (str. 71, 74 spisa), specifikacije uplata (str. 72 – 73 spisa), pregleda prometa za klijenta (str. 83 – 153 spisa) i nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića od 27. listopada 2023. (str. 597 – 621 spisa) te je saslušana svjedokinja BZČ i tužiteljica.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, 21. ožujka 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj: 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen kod javne bilježnice Snježane Nazarević u Bujama pod br. OU-1782/07 od 22. ožujka 2007., a kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu 112.970,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d. d. važećem na dan korištenja kredita, s kamatom od 5,25 % promjenjivom sukladno Odluci tuženika. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2016. kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

7. 1. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

8. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženikom sklopila Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2016., čime se tužiteljica kao potrošač nije odrekla prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 21. ožujka 2007. jer ovaj sud smatra da sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu ne može dovesti potrošača u nepovoljniji položaj od onih koji te dodatke nisu sklapali.

8. 1. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

9. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.

11. U skladu s tim se tužiteljica, kao korisnica kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

12. Saslušana svjedokinja KZČ je iskazala da je zaposlena u IKB Umag d. d. od 2013. U Addiko Bank d. d. radila je od 2002. do 2013. Radila je kao referent za kredite i voditelj poslovnice u [adresa]. Tužiteljicu poznaje i neko vrijeme je radila sa njezinom sestrom, ali ne u banci. Svjedokinja se ne sjeća ništa konkretno o razgovoru između nje i tužiteljice. Možda su se u to vrijeme stvarno više predlagali krediti u CHF zbog niže kamatne stope i zbog kreditne sposobnosti građana jer je taj kredit bilo lakše ostvariti. U banci nisu imali nikakvih naznaka da će doći do ovakve promjene kamatne stope, a pogotovo da će dolaziti do ovakve promjene u tečajnoj razlici. I u eurima kada se kredit uzimao u toj valuti dolazilo je do promjene kamatne stope ili do razlike u tečaju, ali nikada do ovakve razlike kao što je to bilo u slučaju švicaraca. Dok je svjedokinja radila u banci nije bilo masovnih konverzija, a u Addiko banci radila je do 2013. Zahtjev za kredit popunjava klijent banke, to je obrazac – špranca. Klijent nije bio dužan isti dan potpisati ugovor, ugovor se nosio na solemnizaciju kod javnog bilježnika. Korisnik kredita mogao je povući predmetni zahtjev za kredit i podnijeti novi. Nije se posebno naglašavalo da kredit uzet u švicarcima ili euru ovisi o tečaju. Smatralo se da se to očekuje, a da netko nije razumio mogao je pitati, međutim nije se očekivala ovakva tečajna razlika kao što se dogodilo kod CHF. Svjedokinja osobno nikada nijednom klijentu ne bi preporučila ovakav kredit da je imalo sumnjala da će se desiti ovo što se desilo. I ona je imala kredit u CHF.

13. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je sa svojim suprugom odlučila uzeti u to vrijeme kredit u protuvrijednosti 70.000,00 eura za adaptaciju i dogradnju stambene kuće. Došla je u banku i već tada je ugovor bio pripremljen u valuti CHF. Uvijek se razgovaralo prije toga o kreditu u eurima. Kad je dobila taj ugovor da ode kod javnog bilježnika, tužiteljica se iznenadila, nije znala što je to jer se nikada nije spominjao švicarac, nikada se nije spominjao neki rizik, govorilo se o kamatama. Tada joj je u banci gospođa KZČ rekla da i ona ima kredit u CHF i da to nije tako loš kredit i to je bilo to. Otišli su kod javnog bilježnika, rastumačili su joj obveze koje mora ispunjavati po kreditu, da u suprotnom može izgubiti nekretninu. Tužiteljica je svjesna da će se kamata nešto mijenjati, uvijek se kamate mijenjaju, ali nije očekivala u ovakvom iznosu. U početku joj je rata kredila bila oko 3.100,00 kuna, 3.200,00 kuna, a narasla joj je na oko 6.000,00 - 7.000,00 kuna. Tada je otišla u banku i tražila produljenje roka otplate kako bi joj se rate smanjile. Naravno da nikad ne bi uzela ovaj kredit da je mogla očekivati što će se desiti. Inače, kredit redovito otplaćuje, bilo je poteškoća. Napravila je konverziju 2016., odmah čim je bilo ponuđeno. Rata joj je danas nešto više od 3.000,00 kuna, neko vrijeme nije plaćala radi preplate odnosno neko vrijeme plaćala je pola rate. Tužiteljica je ugovor pročitala površno, ne detaljno, ali navela je da su svi svjesni da su kamate promjenjive u nekom malom postotku. Nije tu riječ samo o kamatama, tu je riječ i o tečaju. Tužiteljica je po zanimanju knjigovođa i vlasnica je obrta za knjigovodstvene usluge [obrt] od 2002. Knjigovodstveni obrt je prijavljen na adresi nekretnine za koju je dignut kredit, od prije četiri, pet godina, a u vrijeme podizanja kredita bila je u poslovnoj zgradi u [adresa] sve do pet godina unazad. Kredit nije dignut u poslovne svrhe. U poslovanju je vršila plaćanja i u eurima i to za komitente, a ne privatno. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu poznati su joj bili termini tečajna razlika, kamata, i razlika između fiksne i promjenjive kamatne stope. Mogla je odabrati kredit i u nekoj drugoj valuti pod drugim uvjetima da joj je taj kredit bio ponuđen, ali njoj nije ništa drugo nije bilo ponuđeno. U banci su joj rekli da je kredit dobar.

14. Ugovor o kreditu broj: 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. ožujka 2007. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

15. Protivno navodima tuženika, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.

16. Tužiteljica i tuženik sklopili su Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-32/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2016. Predmetni Aneks sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužitelja budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Aneksom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužiteljica u trenutku konverzije znala da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, činjenica da su tužiteljica i tuženik sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016. kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR ne znači da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

17. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

19. Vještak Tomislav Prpić je u nalazu i mišljenju od 27. listopada 2023. utvrdio:

– pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je na ime kamata, do konverzije više uplatila 4.307,42 eura,

– pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije kredita više uplatila 7.514,35 eura,

– nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30. rujna 2015. iznosi 3.825,14 eura. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Nije utvrđeno da je u provedenoj konverziji vršena nadoplata od strane tužitelja,

– da nije primijenjena valutna klauzula, a kamatna stopa je cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema stanovništvu u vrijeme realizacije predmetnog ugovora, tužiteljica je, na ime anuiteta, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatila iznos od 802,61 eura,

– da nije primijenjena valutna klauzula, a kamatna stopa je cijelo vrijeme bila jednaka kamatnoj stopi na kunske kredite bez valutne klauzule, dugoročne prema stanovništvu u vrijeme realizacije predmetnog ugovora,, tužiteljica je, na ime anuiteta, u utuženom razdoblju otplate kredita manje uplatila iznos od 6.351,28 eura.

19. 1. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 3. siječnja 2024.

19. 2. Tuženik je u podnesku od 16. siječnja 2024. osporio nalaz i mišljenje vještaka. Istaknuo je kako vještak nije prikazao manje plaćene iznose u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu. Kod izračuna razlike zbog promjene tečaja vještak je uračunao i naplatu anuiteta od 30. rujna 2015. koja je bila u mjesecu studenom 2015. i obzirom da je provedena konverzija sa valutom 30. rujna 2015. taj iznos ušao je u izračun konverzije i nije ispravno da se ta uplata uzima u izračun. Također, za anuitete koji su plaćeni u nekoliko datuma vještak je računao prosječan tečaj što nije ispravno te je zbog toga prikazao veći iznos nego li je to tuženik prikazao u svojoj simulaciji. Također, tuženik ističe kako je vještak izračunao u Tablici 7 manje plaćene iznose u odnosu na valutu, ali ih nije prikazao u svom mišljenju. Tuženik smatra da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku financijsko knjigovodstvene struke

19. 3. Podneskom od 28. studenoga 2024. vještak se očitovao na primjedbe tuženika. Vještak je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja, a koji je izrađen u skladu sa zadaćom vještaka. Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), a što je realizirano Aneksom od 18. veljače 2016., do kada su se uplate knjižile kao CHF, pa tako i uplata 2. studenoga 2015. na koju tuženik ukazuje. Obzirom da je kod izračuna konverzije u izračun obveza tužitelja po kreditu do 30. rujna 2015 uzeo i navedenu obvezu, te temeljem toga formirao iznos preplaćenoga iznosa u postupku konverzije, to je i sa druge strane uzet iznos zatvaranja tih obveza, budući da se zadaćom traži preplata po kamati i valuti do konverzije, odnosno pretpostavka da nije riječ o simuliranom EUR kreditu, već o ništetnim odredbama promjene kamate i primjene valutne klauzule. Prikazan je prosječni tečaj plaćanja (znači tečaj nije korišten, nego je prikazan kao prosjek prema stvarnoj kunskoj uplati kako je to tuženik i evidentirao u poslovnim knjigama) po takvim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno, što je najtočniji prikaz budući da je prikazana stvarna uplata po svakom anuitetu.

19. 4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića od 27. listopada 2023., jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju.

20. U skladu s čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

21. Kako su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je dužan vratiti tužiteljici utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi tužiteljica bila obvezna platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu i što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu.

22. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/04, 35/05) po stopi od 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22. i 156/22.) čl. 2. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/2023) 30. prosinca 2023., čl. 1. izmijenjen je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 114/22. i 156/22.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

23. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

23. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

23. 2. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke pravomoćno je okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužiteljica je tužbu podnjela sudu 5. lipnja 2019. Stoga, sud utvrđuje da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužiteljice.

24. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 11.821,77 eura zbog promjene kamatne stope i povećanja tečaja švicarskog franka, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u izreci presude.

25. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

25. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.

25. 2. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, zastupanja na ročištima od 8. srpnja 2020., 28. veljače 2023. i 29. travnja 2025. u visini od po 250,00 eura, sastava podnesaka od 3. siječnja 2024., 28. veljače 2023. i 4. travnja 2025. u visini od po 250,00 eura te trošak vještačenja od 199,08 eura i sudske pristojbe prema odluci suda.

25. 3. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a tužiteljici su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tar. br. 7. t. 1. OT), za zastupanje na ročištima 8. srpnja 2020., 28. veljače 2023. i 29. travnja 2025. u visini od po 100 bodova (Tar. br. 9. t. 1. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT), za sastav podnesaka od 3. siječnja 2024., 28. veljače 2023. i 4. travnja 2025. u visini od 100 bodova (Tar. br. 8. t. 1. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT). S obzirom na to da vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tar. br. 50. OT uz pripadajući iznos PDV-a prema Tar. br. 42. OT, tužiteljici pripada trošak zastupanja u iznosu od 1.750,00 eura. Tužiteljici su priznati troškovi vještačenja u zatraženom iznosu od 199,08 eura. Dakle, tužiteljici je priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.949,08 eura.

25. 4. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu 1.949,08 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

25. 5. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.

26. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bujama – Buie 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte