Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-1575/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, u pravnoj stvari tužiteljice EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Maravić&Maravić j.t.d. iz Ogulina, Zrinski trg 4, protiv tuženika Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta 54, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 29. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 29. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 356-26/2008, sklopljen dana 14. svibnja 2008. između [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 kao kreditora, a koji ugovor je ovjeren dana 15. svibnja 2008. godine pred javnim bilježnikom Željko Krajina iz Umaga, pod brojem OV-6102/08, ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koje tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke - tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o

kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke - tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 17.191,84 eura (sedamnaest tisuća sto devedeset jedan euro i osamdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 10,18 EUR od 07.07.2008. pa do isplate

- na iznos 5,61 EUR od 06.10.2008. pa do isplate

- na iznos 62,92 EUR od 05.11.2008. pa do isplate

- na iznos 24,52 EUR od 02.12.2008. pa do isplate

- na iznos 72,83 EUR od 07.01.2009. pa do isplate

- na iznos 80,28 EUR od 05.02.2009. pa do isplate

- na iznos 83,65 EUR od 06.03.2009. pa do isplate

- na iznos 74,37 EUR od 06.04.2009. pa do isplate

- na iznos 76,14 EUR od 05.05.2009. pa do isplate

- na iznos 61,96 EUR od 04.06.2009. pa do isplate

- na iznos 51,51 EUR od 06.07.2009. pa do isplate

- na iznos 54,28 EUR od 04.08.2009. pa do isplate

- na iznos 59,79 EUR od 04.09.2009. pa do isplate

- na iznos 59,31 EUR od 06.10.2009. pa do isplate

- na iznos 53,75 EUR od 05.11.2009. pa do isplate

- na iznos 64,19 EUR od 04.12.2009. pa do isplate

- na iznos 72,57 EUR od 05.01.2010. pa do isplate

- na iznos 84,48 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

- na iznos 81,75 EUR od 02.03.2010. pa do isplate

- na iznos 97,92 EUR od 31.03.2010. pa do isplate

- na iznos 94,85 EUR od 06.05.2010. pa do isplate

- na iznos 100,82 EUR od 08.06.2010. pa do isplate

- na iznos 152,56 EUR od 07.07.2010. pa do isplate

- na iznos 141,91 EUR od 02.08.2010. pa do isplate

- na iznos 174,45 EUR od 31.08.2010. pa do isplate

- na iznos 163,21 EUR od 30.09.2010. pa do isplate

- na iznos 145,12 EUR od 02.11.2010. pa do isplate

- na iznos 183,28 EUR od 30.11.2010. pa do isplate

- na iznos 232,67 EUR od 07.01.2011. pa do isplate

- na iznos 198,17 EUR od 31. 01.2011. pa do isplate

- na iznos 211,44 EUR od 01.03.2011. pa do isplate

- na iznos 196,04 EUR od 06.04.2011. pa do isplate

- na iznos 198,84 EUR od 06.05.2011. pa do isplate

- na iznos 264,04 EUR od 03.06.2011. pa do isplate

- na iznos 270,39 EUR od 05.07.2011. pa do isplate

- na iznos 324,86 EUR od 08.08.2011. pa do isplate

- na iznos 296,88 EUR od 08.09.2011. pa do isplate

- na iznos 266,25 EUR od 07.10.2011. pa do isplate

- na iznos 250,04 EUR od 31.10.2011. pa do isplate

- na iznos 247,80 EUR od 01.12.2011. pa do isplate

- na iznos 261,69 EUR od 05.01.2012. pa do isplate

- na iznos 273,80 EUR od 02.02.2012. pa do isplate

- na iznos 275,42 EUR od 02.03.2012. pa do isplate

- na iznos 267,04 EUR od 05.04.2012. pa do isplate

- na iznos 272,70 EUR od 04.05.2012. pa do isplate

- na iznos 276,57 EUR od 04.06.2012. pa do isplate

- na iznos 270,06 EUR od 07.07.2012. pa do isplate

- na iznos 271,77 EUR od 03.08.2012. pa do isplate

- na iznos 266,89 EUR od 05.09.2012. pa do isplate

- na iznos 256,49 EUR od 05.10.2012. pa do isplate

- na iznos 267,74 EUR od 31.10.2012. pa do isplate

- na iznos 273,13 EUR od 04.12.2012. pa do isplate

- na iznos 269,20 EUR od 07.01.2013. pa do isplate

- na iznos 247,99 EUR od 06.02.2013. pa do isplate

- na iznos 266,01 EUR od 06.03.2013. pa do isplate

- na iznos 267,58 EUR od 08.04.2013. pa do isplate

- na iznos 260,52 EUR od 08.05.2013. pa do isplate

- na iznos 238,55 EUR od 10.06.2013. pa do isplate

- na iznos 237,99 EUR od 03.07.2013. pa do isplate

- na iznos 243,39 EUR od 06.08.2013. pa do isplate

- na iznos 252,04 EUR od 06.09.2013. pa do isplate

- na iznos 264,02 EUR od 11.10.2013. pa do isplate

- na iznos 257,84 EUR od 07.11.2013. pa do isplate

- na iznos 262,22 EUR od 09.12.2013. pa do isplate

- na iznos 267,18 EUR od 02.01.2014. pa do isplate

- na iznos 215,96 EUR od 06.02.2014. pa do isplate

- na iznos 221,18 EUR od 06.03.2014. pa do isplate

- na iznos 219,47 EUR od 11.04.2014. pa do isplate

- na iznos 213,70 EUR od 13.05.2014. pa do isplate

- na iznos 211,85 EUR od 16.06.2014. pa do isplate

- na iznos 212,69 EUR od 14.07.2014. pa do isplate

- na iznos 219,23 EUR od 13.08.2014. pa do isplate

- na iznos 224,75 EUR od 16.09.2014. pa do isplate

- na iznos 223,60 EUR od 13.10.2014. pa do isplate

- na iznos 228,37 EUR od 13.11.2014. pa do isplate

- na iznos 231,61 EUR od 15.12.2014. pa do isplate

- na iznos 229,70 EUR od 13.01.2015. pa do isplate

- na iznos 230,23 EUR od 13.02.2015. pa do isplate

- na iznos 230,23 EUR od 12.03.2015. pa do isplate

- na iznos 230,23 EUR od 13.04.2015. pa do isplate

- na iznos 230,23 EUR od 12.05.2015. pa do isplate

- na iznos 230,23 EUR od 12.06.2015. pa do isplate

- na iznos 230,23 EUR od 13.07.2015. pa do isplate

- na iznos 230,23 EUR od 10.08.2015. pa do isplate

- na iznos 230,23 EUR od 14.09.2015. pa do isplate

- na iznos 230,23 EUR od 14.10.2015. pa do isplate

- na iznos 22,40 EUR od 07.01.2009. pa do isplate

- na iznos 22,63 EUR od 05.02.2009. pa do isplate

- na iznos 22,73 EUR od 06.03.2009. pa do isplate

- na iznos 22,46 EUR od 06.04.2009. pa do isplate

- na iznos 22,52 EUR od 05.05.2009. pa do isplate

- na iznos 22,10 EUR od 04.06.2009. pa do isplate

- na iznos 21,80 EUR od 06.07.2009. pa do isplate

- na iznos 21,89 EUR od 04.08.2009. pa do isplate

- na iznos 22,05EUR od 04.09.2009. pa do isplate

- na iznos 22,04 EUR od 06.10.2009. pa do isplate

- na iznos 21,88 EUR od 05.11.2009. pa do isplate

- na iznos 22,19 EUR od 04.12.2009. pa do isplate

- na iznos 22,43 EUR od 05.01.2010. pa do isplate

- na iznos 22,78 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

- na iznos 22,70 EUR od 02.03.2010. pa do isplate

- na iznos 23,18 EUR od 31.03.2010. pa do isplate

- na iznos 23,09 EUR od 06.05.2010. pa do isplate

- na iznos 23,27 EUR od 08.06.2010. pa do isplate

- na iznos 24,78 EUR od 07.07.2010. pa do isplate

- na iznos 24,48 EUR od 02.08.2010. pa do isplate

- na iznos 25,43 EUR od 31.08.2010. pa do isplate

- na iznos 25,10 EUR od 30.09.2010. pa do isplate

- na iznos 24,58 EUR od 02.11.2010. pa do isplate

- na iznos 25,69 EUR od 30.11.2010. pa do isplate,

po stopi od 15% godišnje do 30. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom 4.118,97 eura (četiri tisuće sto osamnaest eura i devedeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

IV/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate.

1.2. U tužbi je navela da su parnične stranke zaključile Ugovor o kreditu broj: 356- 26/2008 dana 14. svibnja 2008. za iznos od 197.300,00 CHF, u protuvrijednosti domaće valute po srednjem tečaju kreditora na dan isplate te sa promjenjivom kamatnom stopom. Dana 18. veljače 2016. sklopili su aneks navedenog Ugovora temeljem kojeg je izvršena konverzija iz osnovnog ugovora u CHF te su umjesto valutne klauzule u CHF ugovorili valutnu klauzulu u EUR-u. Tuženik je u predmetnom Ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica imala mogućnosti pregovarati o toj odredbi. Slijedom navedenog da su odredbe o promjenjivim stopama ugovornih kamata u suprotnosti sa kongentnim odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost a što je pravomoćno utvrđeno u tzv. "kolektivnom sporu" radi zaštite potrošača presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. P-7129/13-4 od 13.6.2014. godine, te je isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv drugostupanjske presude. Također, iznos kredita u Ugovoru o kreditu ugovoren je u valuti CHF a takva ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je također utvrđena ništetnom, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.2013. a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018.

1.3. Slijedom navedenog, tužiteljica postavlja zahtjev tuženiku za utvrđivanje ništetnima predmetne odredbe Ugovora o kreditu te za vraćanje onoga što je primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama prema Odluci banke i valutnoj klauzuli u CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve do provedene konverzije 30. rujna 2015.

2.1. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu, po osnovu i visini te je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužiteljice.

2.2. Prvenstveno smatra da tužiteljici nedostaje pravni interes za podnošenje ove tužbe. Naime, tužiteljica u ovom konkretnom slučaju traži kondemnatornu pravnu zaštitu zahtijevajući od suda da naloži tuženiku isplatu odgovarajućeg novčanog iznosa, a tuženik tvrdi da je tužiteljica, provedbom konverzije sukladno ZID ZPK, u potpunosti već ostvarila pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku, a to predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice.

2.3. Tuženik, nadalje, ističe prigovor zastare utuženih tražbina. Sukladno članku 226. Zakona o obveznim odnosima tražbine povremenih davanja za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Upravo temeljem ove zakonske odredbe u trenutku podnošenja tužbe već je nastupila zastara svih navodnih tražbina tužiteljice obzirom da je proteklo više od 3 godine od dospjelosti svih anuiteta po Osnovnom ugovoru, koji je sklopljen 14. svibnja 2008., a Aneks temeljem kojeg je, između ostalog, promijenjena visina anuiteta sklopljen je 18. veljače 2016. Smatra da neovisno o tome što je zauzeto shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH kako podnošenje tužbe u kolektivnom sporu prekida zastaru i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu na temelju odluke iz kolektivnog spora, što je potvrđeno i odlukom USRH posl. br. U-III/2922/2018, od dana 20.02.2020. godine, tuženik smatra kako je jedino ispravno primijeniti opći zastarni rok od 5 godina kako je to prethodno pojašnjeno.

2.4. Tuženik ističe kako tužiteljica nakon izvršene konverzije kredita nema pravo zahtijevati od tuženika vraćanje bilo kakvih iznosa koje je platila po Osnovnom ugovoru. Naime, iz sklopljenog Aneksa je razvidno kako je tužiteljica prihvatila tuženikov prijedlog konverzije Osnovnog ugovora, čime je Osnovni ugovor s valutnom klauzulom u CHF u cijelosti promijenjen u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na način kao da je u svim aspektima (kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu ugovornih kamata) i bio sklopljen u EUR od samog početka. U skladu sa navedenim, prvotni CHF ugovor o kreditu je nakon konverzije u EUR kredit jednostavno prestao postojati obzirom da konverzija ima pravni učinak ex tunc. Takav pravni učinak konverzije proizlazi iz samog ZID ZPK obzirom da je provedbom konverzije korisnik kredita doveden u položaj u kojem bi bio da je umjesto kredita u CHF sklopio odgovarajući kredit u EUR. Kamate i glavnica po CHF kreditu preračunate su u kamate i glavnicu u EUR po tečaju koji je banka primjenjivala na dan uplate kredita iste vrste i trajanja u EUR, a ukupno (do trenutka provedbe konverzije) uplaćene svote koje su veće od ukupne svote anuiteta u EUR čine preplatu koja se koristi za namirenje budućih obroka sve dok se preplata potpuno ne iskoristi. Dakle, prvotni Osnovni ugovor u cijelosti je zamijenjen novim ugovorom (Aneksom) kojim je utvrđen novi opseg i sadržajno drugačija obveza primatelja kredita, čime je Osnovni ugovor prestao postojati (obveznopravni dužničko-vjerovnički odnos između stranaka nakon provedbe konverzije postoji isključivo temeljem Aneksa, a ne više po osnovi Osnovnog ugovora). Obzirom da više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, iste se ne mogu više utvrditi ništetnima niti se na temelju istih može više tražiti plaćanje po osnovi stjecanja bez osnove. Zaključenjem Aneksa tužiteljica i tuženik su u potpunosti „izašli“ iz ranijeg ugovornog odnosa odnosno prijašnji Osnovni ugovor s valutnom klauzulom u CHF prestao je postojati. Tuženik izričito osporava tvrdnje iz tužbe da bi odredbe Osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uopće bile ništetne. Tuženik ističe kako su predmetne odredbe valjane, slijedom čega tužiteljica nema i ne može imati nikakve tražbine prema tuženiku po ovoj osnovi. Smatra da se tužiteljica nema pravo pozivati se na utvrđenja iz spomenutih presuda donesenih u okviru Kolektivnog spora, i to jer: a) nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Osnovnog ugovora; b) temeljna pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva jest prethodno prejudicijelno utvrđenje suda da su sporne odredbe Osnovnog ugovora ništetne, a tužiteljici nedostaje pravni interes da sud donese takovo utvrđenje; c) među strankama ovog spora više ne postoji pravni odnos koji bi bio obuhvaćen presudama donesenim u okviru Kolektivnog spora; d) pravomoćnost prvostupanjske presude donesene u Kolektivnom sporu ne odnosi se na Osnovni ugovor. Tuženik nadalje tvrdi da valutna klauzula sadržana u Osnovnom ugovoru nije ništetna, i to iz sljedećih razloga: a) ugovaranje valutne klauzule je izričito dozvoljeno temeljem zakona; b) valutnu klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz članka 84. ZZP’03; c) valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 81. ZZP’03. Odredbe koje sadrže valutnu klauzulu jasno su navedene u Osnovnom ugovoru (čl. 2. i 4.), ispisane su jednakim fontom slova kao i sve ostale odredbe ugovora slijedom čega su iste uočljive. U člancima 2. i 4. Osnovnog ugovora jasno je navedeno da se tužiteljici odobrava kredit u odgovarajućoj kunskoj protuvrijednosti iznosa kredita u CHF te da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u odgovarajućoj kunskoj protuvrijednosti iznosa kredita u CHF. Dakle, sam tekst navedenih odredaba je jezično i gramatički sasvim jasan. Nadalje, tužiteljici je bio i morao biti razumljiv smisao i učinci valutne klauzule sadržane u Osnovnom ugovoru. U tom smislu tuženik naglašava činjenicu kako je Osnovni ugovor sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave. Navedeno znači kako je tužiteljica od strane samog javnog bilježnika bila upoznata sa svim detaljima ovog pravnog posla i pravnim posljedicama koje iz istog proizlaze. Nadalje, zaposlenik tuženika je prilikom sklapanja Osnovnog ugovora detaljno upoznao tužiteljicu s ovim kreditnim proizvodom, istoj objasnio što zapravo znači valutna klauzula odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualnog porasta vrijednosti CHF na njegove kreditne obveze odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF. Pojam nepoštene ugovorne odredbe propisan je u članku 81. ZZP/03 te temeljem navedene odredbe proizlazi kako se moraju kumulativno ispuniti sljedeći uvjeti da bi se neka ugovorna odredba mogla smatrati nepoštenom: (i) mora biti riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo; (ii) mora biti riječ o odredbi koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; (iii) da je postupanje trgovca bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe kako u ovom konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od naprijed navedenih uvjeta.

2.5. Tuženik ističe kako niti u odnosu na odredbu Osnovnog ugovora o promjenjivosti kamatne stope (članak 6.) također nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti iz članka 84. ZZP/03 niti uvjeti iz članka 81. ZZP/03 da bi se navedena odredba mogla utvrditi nepoštenom. Nadalje, s obzirom na to da se radi o odredbi koja je sasvim uočljiva, jasna i razumljiva ne može se uopće ocjenjivati njezina poštenost, i to sukladno članku 84. ZZP/03. Naime, odredba članka 6. Osnovnog ugovora je uočljiva

– iz razloga što je jasno vidljiva odnosno istaknuta u samom Osnovnom ugovoru te se po veličini fonta ni po čemu ne razlikuje od ostalih odredaba, dakle sasvim je uočljiva, jasna – iz razloga što je jezično i gramatički ispravno sastavljena, ne postoje nikakve dvojbe po pitanju sadržaja odredbe odnosno o tome što su stranke ugovorile temeljem ove odredbe te razumljiva – iz razloga što ne sadrži nikakve pojmove koje bi bile dvojbene po svom značenju. Podredno tome, tuženik tvrdi kako predmetna odredba Osnovnog ugovora nije nepoštena obzirom da je riječ o odredbi o kojoj se pojedinačno raspravljalo – tužiteljica je mogla birati između više kredita s fiksnom i promjenjivom kamatnom stopom. Tužiteljica je razmotrila sve prednosti i nedostatke jedne i druge opcije i u konačnici odlučila sklopiti Osnovni ugovor koji sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Isto tako, predmetna odredba ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja obzirom da tuženik nije samovoljno mijenjao kamatne stope jer su svi parametri koji utječu na promjenu kamatne stope izvan sfere utjecaja tuženika.

2.6. Predlaže odbacivanje tužbe zbog nedostatka pravnog interesa, podredno odbijanje tužbenog zahtjeva.

3.1. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1575/2019-15 od 24. kolovoza 2021. određen je prekid postupka do donošenja odluke Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 po zahtjevu za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj C-567/20 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekid postupka.

3.2. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1575/2019-17 od 18. srpnja 2022. nastavljen je postupak.

4. Tužiteljica je u podnesku od 5. travnja 2022. specificirala tužbeni zahtjev na način da ga je uskladila s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka sačinjenim u ovom postupku. Tuženik se na ročištu 29. travnja 2025. usprotivio preinaci tužbe kako je to tužiteljica učinila u podnesku od 29. ožujka 2024. Budući da je tužiteljica podneskom od 29. ožujka 2024. u biti izvršila usklađenje tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, ostvarile su se pretpostavke iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), stoga je sud dopustio preinaku tužbe i odlučio kao u izreci rješenja.

5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj: 356-26/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 14. svibnja 2008. (str. 10-22 spisa), Obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu (str. 23-24 spisa), Otplatni plan (str. 25-35 spisa), pregled prometa za klijenta (str. 36- 59 spisa), Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-26/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (str. 60-64 spisa), Simulirani otplatni plan u eurima (str. 65-71 spisa), Obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu (str. 72-73 spisa), Pregled prometa za klijenta (str. 74-85 spisa), Otplatni plan za kredit (str. 86-89 spisa), Specifikacija uplata (str. 90-99 spisa), Otplatni plan (str. 100-111 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića od 3. listopada 2023. (str. 566-587 spisa), podneska vještaka kojim se očituje na primjedbe tuženika (str. 613-614 spisa) te su saslušane svjedokinja PN i tužiteljica.

6. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

7.1. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, 14. svibnja 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj: 356-26/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen kod javnog bilježnika, a kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu 197.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, u svrhu kupovine stana. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-26/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

7.2. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice, da li tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, da li ima status potrošača te je li nastupila zastara potraživanja.

8. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženikom sklopila Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-26/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, čime se tužiteljica kao potrošač nije odrekla prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 14. svibnja 2008. jer ovaj sud smatra da sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu ne može dovesti potrošača u nepovoljniji položaj od onih koji te dodatke nisu sklapali. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019.

9.1. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007, 125/2007, dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

9.2. U čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim tom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

10. U čl. 2. Ugovora o kreditu određeno je da je kredit odobren u svrhu kupnje stana.

11. Na okolnosti da li je tužiteljica imala status potrošača te pregovaranja i upoznavanja tužiteljice s uvjetima sklapanja ugovora o kreditu saslušane su svjedokinja PN i tužiteljica.

12. Svjedokinja PN je u svom iskazu navela da se je u tadašnjoj Hypo banci zaposlila 2003. i da je u banci radila do odlaska u mirovinu, odnosno do 01. ožujka 2022. Bila je osobni bankar tužiteljici te za sve što je bilo potrebno ona se obraćala njoj, a radila je i na plasiranju kredita tužiteljici. Kredit je bio za kupnju stana, ali ne sjeća se koji je bio iznos kredita. Tužiteljica je došla po kredit za kupnju stana i ona joj je ponudila ono što su tada imali u ponudi odnosno krediti u CHF sa kamatnom stopom 3,78, kasnije 3,79. Kasnije je kamata bila 4,60, ali promjenjiva. Prvi krediti koji su bili u CHF bili su u svibnju 2004. sa kamatom 5,25 i onda su kasnije imali akcije. To je bio puno povoljniji kredit od kredita u eurima koji je imao kamatnu stopu 7,25 i 7,50 te su u to vrijeme krediti u CHF bili popularni te se razgovaralo samo o tim kreditima. Apsolutno se lakše dolazilo do tih kredita jer je bila potrebna manja kreditna sposobnost ali nije mogla niti pretpostaviti da će doći do takvih turbulencija sa kreditima u CHF. Čak su i njezina šefica te radna kolegica uzele kredit u CHF, a naravno da nikada nikome ne bih preporučila takav kredit da je znala da će doći do takvih turbulencija. Zahtjev za kredit ispunjava podnositelj zahtjeva, u konkretnom slučaju tužiteljica. Sa tužiteljicom se nije moglo pregovarati o kamati i valuti jer su svi uvjeti bili za sve unaprijed definirani i od tih uvjeta klijent nije mogao odstupati. Možda iako se tužiteljica i raspitala za ugovor u valuti euro, to je bilo samo informativnog karaktera, već i sama visina kamate govori dovoljno. Korisnik kredita je imao vremena za razmisliti oko potpisivanja ugovora o kreditu, a mogao je i povući zahtjev za kredit. Podrazumijeva se da će kamata rasti ako je kamatna stopa promjenjiva nakon šest mjeseci, a također i tečaj se mijenjao. Nikada nije mogla pretpostaviti da će doći do tolike razlike u promjeni tečaja, a napominje da je uvijek švicarski franak i ona doživljavala i osobno i poslovno kao jednu sigurnu valutu bez većih promjena u tečaju.

Zna da je tužiteljica napravila konverziju.

13. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da je uzela kredit u iznosu od 120.000,00 CHF u lipnju 2008. na rok od 30 godina za stan. Nije pročitala ugovor o kreditu a odredbe ugovora o kreditu su joj bile razjašnjene. Znala je da će se kamata mijenjati, znala je i da se može tečajna razlika malo mijenjati, međutim nije niti mogla očekivati da će se toliko mijenjati kamata i tečaj. Prva rata joj je iznosila 4.800,00 kuna, a najviša rata kredita je bila 7.090,00 kuna. Kredit u eurima nije uzela zato što joj je ponuđen isključivo kredit u CHF za toliki iznos koji je ona uzela. Kredit je uzet za rješavanje stambenog pitanja njezine obitelji a otplatila ga je prošle godine jer je stan prodan i kredit je zatvoren sa tim iznosom. Stan je prodan iz razloga što više nije bila u mogućnosti plaćati ratu kredita. Napravila je konverziju i nakon toga je rata bila nešto manja od 7.090,00 kuna. Ne sjeća se da bi joj javni bilježnik rastumačio ugovor. Ističe da je predmetni kredit značajno utjecao na kvalitetu života i na odnose u braku te da je znala da će joj se ovo desiti nikada u životu ne bi uzela ovaj kredit. Napominje da joj je ovo bio prvi kredit u životu. Nikada nije tražila izmjenu odredaba poslije sklapanja ugovora o kreditu jer je bezrezervno vjerovala Hypo banci i kreditima u CHF.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje PN i tužiteljice kao istinite budući da su iskazivale vjerodostojno i uvjerljivo te u skladu sa sadržajem Ugovora o kreditu.

15.1. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelja robe (pružatelj usluga), a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila kao slabija stranka, i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje stana za privatne potrebe, ona ima svojstvo potrošača.

15.2. Teret dokaza je li kredit utrošen upravo u ugovorenu namjenu bio je na tuženiku, koji nije dokazao da bi tužiteljica predmetni ugovor iskoristila u druge svrhe.

16.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

16.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.

18. U skladu s tim se tužiteljica, kao korisnik kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

19. Ugovor o kreditu broj: 356-26/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 14. svibnja 2008. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

20. U pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istovremeno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

21. Tužiteljica i tuženik sklopili su Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 356-26/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine. Predmetni Aneks sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Aneksom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužiteljica u trenutku konverzije znala da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, činjenica da su tužiteljica i tuženik sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate od 45.723,83 kuna ne znači da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

22. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.

23. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

24.1. Vještak Tomislav Prpić je u nalazu i mišljenju od 3. listopada 2023. utvrdio da:

- pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je na ime kamata, do konverzije više uplatila 554,20 € / 4.175,68 kn

- pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije kredita više uplatila 16.637,64 € /125.356,53 kn

- nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 8.699,10 € / 65.543,40 kn. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije. Nije utvrđeno da je u provedenoj konverziji vršena nadoplata od strane tužiteljice.

24.2. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 29. ožujka 2024.

24.3. Tuženik je u podnesku od 19. travnja 2024. osporio nalaz i mišljenje vještaka. Navodi da je vještak kod izračuna tečajnih razlika uključio i naplatu anuiteta od 30. rujna 2014. što nije ispravno, jer je taj anuitet podmiren nakon valute knjiženja s kojom je provedena konverzija i isti iznos je uključen u izračun konverzije. Nastavno kod usporedbe s kreditom za kamatu koja je vrijedila na kunske kredite vještak je ponovno uzeo u obzir spomenuti anuitet što po mišljenju tuženika nije točno. Također, tuženik upućuje na činjenicu da vještak nije prikazao manje plaćene kamate, a obzirom da manje plaćeni iznosi zbog promjene tečaja su prikazani te nije jasno čime se vještak vodio kod izračuna. Tuženik nadalje ističe da vještak nije uzeo u obzir razdoblja u kojima je tužiteljica plaćala niže iznose od onih koji su navedeni u početnom otplatnom planu. Preciznije, vještak nije uzeo u obzir razdoblja u kojima je tečaj CHF bio niži od onog koji je vrijedio na dan isplate kredita i razdoblja u kojima je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene. Tuženik nadalje ističe kako je sud pogrešno odredio zadatak vještaku financijsko knjigovodstvene struke. Naime, čak i ako sud utvrdi ništetnost odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tada je zapravo riječ o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom. Sukladno tomu, da se dolazi do zaključka da je eventualno moguće primijeniti kamatnu stopu koja je u tom razdoblju vrijedila upravo za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom.

24.4. Vještak Tomislav Prpić se na iznijete primjedbe tuženika očitovao u podnesku od 24. lipnja 2024. te je naveo da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), a što je realizirano Aneksom od 18.02.2016., do kada su se uplate knjižile kao CHF, pa tako i uplata 14.10.2015. na koju tuženik ukazuje. Obzirom da je kod izračuna konverzije u izračun obveza tužiteljice po kreditu do 30.09.2015 uzeo i navedenu obvezu, te temeljem toga formirao iznos preplaćenoga iznosa u postupku konverzije, to je i sa druge strane uzet iznos zatvaranja tih obveza, budući da se zadaćom traži preplata po kamati i valuti do konverzije, odnosno pretpostavka da nije riječ o simuliranom EUR kreditu, već o ništetnim odredbama promjene kamate i primjene valutne klauzule. Nadalje ističe da se zadaćom tražila preplata (dakle više plaćeni iznosi) i da zapravo nije trebalo prikazati niti manje plaćene iznose, no iste je prikazao samo informativno. S obzirom da je riječ o zakonskoj intervenciji, nije praksa prikazivati razlike u tom periodu, osim kada je izričito zadano zadaćom (nekada se ističe da se mora uzeti u obzir navedene razlike, a nekada da se i zakonska kamata ima primijeniti na inicijalni otplatni plan). Slijedom navedenoga, a budući da smatra izračun tuženika pogrešnim uslijed primjene krivih činjeničnih parametara, ostaje pri svome Nalazu i mišljenju u cijelosti, te ne ulazi u dijelove koji su pravne prirode.

24.5. Sud nije usmeno saslušavao vještaka s obzirom na to da su stranke izričito izjavile da vještaka nije potrebno pozivati na sud.

24.6. U odnosu na negativne razlike koje je vještak prikazao u svom nalazu i mišljenju, sud ih nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice budući da je tuženik, da bi ostvario takvu svoju tražbinu, trebao podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja, a što u konkretnom slučaju nije učinio.

24.7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića od 3. listopada 2023., jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita. Sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju, a u dostavljenom očitovanju od 24. lipnja 2024 je otklonio primjedbe tuženika. Isto tako, vještak je sačinio nalaz i mišljenje upravo prema danom mu zadatku, slijedom čega nisu osnovani prigovori tuženika.

25. U skladu s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

26. Kako su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je dužan vratiti tužiteljici utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu i što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu.

27. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužiteljici naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/04, 35/05) po stopi od 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22. i 156/22.) čl. 2. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/2023) 30. prosinca 2023., čl. 1. izmijenjen je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 114/22. i 156/22.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

28.1. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

28.2. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

28.3. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke pravomoćno je okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužiteljica je tužbu podnijela sudu 7. lipnja 2019. Stoga, sud utvrđuje da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužiteljice po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

29. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 17.191,84 eura zbog promjene kamatne stope i zbog povećanja tečaja švicarskog franka, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u izreci presude.

30.1. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

30.2. Na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Stavkom 5. istog članka propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove protivnoj stranci ako protivna strana nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva a zbog tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.

30.3. S obzirom na to da je tužiteljica uspijela u cijelosti, tuženik joj je dužan u cijelosti naknaditi troškove postupka.

31.1. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova zastupanja kod sastava tužbe u visini od 625,00 eura, sastava podneska od 29. ožujka 2024. u visini od 625,00 eura, sastava podneska od 28. veljače 2023. u visini od 625,00 eura, pristup na ročišta 7. srpnja 2020., 28. veljače 2023. i 29. travnja 2025. u visini od 650,00 eura za svako ročište, trošak financijskog vještačenja 199,08 eura te trošak sudskih pristojbi prema odluci suda.

31.2. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a tužiteljici su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tar. br. 7. t. 1. OT), sastava podnesaka od 29. ožujka 2024. i 28. veljače 2023. u visini od 250 bodova za svaki podnesak (Tar. br. 8. t. 1. u vezi Tar. br. 7. t. 1. OT), zastupanje na ročištima 7. srpnja 2020., 28. veljače 2023. i 29. travnja 2025. u visini od po 250 bodova za svako ročište (Tar. br. 9. t. 1. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT). S obzirom da vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tar. br. 50. OT uz pripadajući iznos PDV-a prema Tar. br. 42. OT, tužiteljici pripada trošak zastupanja u visini od 3.750,00 eura. Tužiteljici su priznati troškovi na ime uplaćenog predujma za potrebe financijskog vještačenja u iznosu 199,08 eura, plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu 169,89 eura, odnosno ukupno 4.118,97 eura.

31.3. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu 4.118,97 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31.4. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.

32. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bujama – Buie 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.