REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2361/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lana Humljak Gugić, odvjetnica u Zagrebu, Pod Zidom 5, protiv tuženika PEDOM ASFALTI d.o.o. za građevinarstvo i trgovinu, Zagreb, Trsatska ulica 2 c, OIB: 73063070814, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik u Zagrebu, Nodilova 1, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Lane Humljak Gugić, odvjetnice, zamjenika punomoćnika tuženika SS, odvjetničkog vježbenika, i zamjenice punomoćnika umješača ISF, odvjetnice, dana 28. svibnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PEDOM ASFALTI d.o.o., Trsatska ulica 2 c, OIB: 73063070814, da tužitelju IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.762,00 eura na ime imovinske i neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.650,00 eura teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenoga 2022. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete od 112,00 eura od dana donošenja presude 28. svibnja 2025. do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.286,05 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenoga 2022. pa do isplate.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 112,00 eura od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenoga 2022. do dana donošenja presude 28. svibnja 2025.

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.361.04 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 28. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 2.763,96 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. do isplate.

VI. Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku trošak pristupa na ročište 9. studenoga 2023. u iznosu od 250,00 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 28. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se sudjelovanje Allianz Hrvatska d. d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, kao umješača na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužitelj IS (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 15. prosinca 2022. navodi da je 21. srpnja 2022. pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 21. lipnja 2022. do 20. rujna 2022. Naime, tužitelj je dana 21. srpnja 2022. obavljajući poslove svog radnog mjesta, prilikom iskipavanja tereta upravljao kamionom koji se prevrnuo na bok te je tužitelj sa strane vozača u prevrtanju pao na stranu suvozača te se udario glavom, nogom i laktom. Zbog hematoma na lijevom koljenu tužitelj je podvrgnut operativnom zahvatu i hospitaliziran. Navedena ozljeda priznata mu je ozljedom na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pod evidencijskim brojem: 94002107224/2022. Zbog pretrpljene ozljede na radu, tužitelj je pretrpio povredu prava osobnosti te ovim putem potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od

pretrpljeni strah iznos od 9.000,00 kuna, za fizičke bolove iznos od 9.000,00 kuna, za naruženje iznos od 7.500,00 kuna te za tuđu pomoć i njegu iznos od 5.000,00 kuna, sve za zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, Tužitelj navodi da se prije podnošenja tužbe tuženiku obratio s opomenom pored tužbu i odštetnim zahtjevom od 23. studenog 2022. no tuženik se na isti oglušio. Podneskom od 26. siječnja 2024. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev tako da ga je uskladio sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, te od tuženika na ime imovinske i neimovinske štete uslijed pretrpljene ozljede na radu potražuje iznos od 1.850,00 eura, od čega za pretrpljeni strah 600,00 eura, za fizičke bolove, 600,00 eura, za naruženije 500,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu 150,00 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenog 2022. do isplate, uz naknadu parničnog troška uvećanog za zatezne kamate.

2. Tuženik Pedom Asfalti d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu od 16. siječnja 2023. u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u pravnoj osnovi tako i u visini, te predlaže odbiti tužbu, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka. Tuženik ne spori da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u razdoblju od 21. lipnja 2022. do 20. rujna 2022., kao niti da je dana 21. srpnja 2022. upravljao kamionom kojeg mu je tuženik povjerio, međutim tuženik smatra da se u konkretnom slučaju radi o isključivoj odgovornosti, budući da je tužitelj uzrokovao štetni događaj namjerom ili krajnjim nepažnjom. Tuženik smatra da do prevrtanja kamiona ne bi došlo da je vozač poštivao pravila struke, odnosno da je istovar vršio pravilno, a u isto vrijeme tužitelj je poštivao sve zakonske odredbe o zaštiti na radu te su tužitelju bila dostupna sva zaštitna sredstva, stoga tuženik osporava bilo kakvu odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, pozivajući se na odredbu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Tužitelj također osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja od 21. srpnja 2022. godine i posljedica na koje se tužitelj poziva u svojoj tužbi, te smatra da je visina neimovinske štete previsoko određena. Nakon što je tužitelj podneskom od 26. siječnja 2024. konačno uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, tuženik se u podnesku od 12. veljače 2024. protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Tuženik dodaje da je u vrijeme štetnog događaja s osiguravajućim društvom Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, imao zaključen ugovor o osiguranju, broj police: [broj police]-173077936 iz kojeg razloga tuženik predlaže da se navedeno osiguravajuće društvo obavijesti o ovoj parnici radi eventualnog miješanja u istu na strani tuženika. Slijedom navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Na prijedlog tuženika u odgovoru na tužbu sud je dopisom od 9. studenoga 2023. sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine '' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu ZPP) obavijestio osiguravajuće društvo Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, o otpočetoj parnici u ovoj pravnoj stvari, radi eventualnog stupanja u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika (str. 81 spisa). Podneskom od 29. siječnja 2024. trgovačko društvo Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, izjavilo je miješanje u ovaj parnični postupak na strani tuženika. S obzirom da u postupku nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja s osiguravajućim društvom Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, tuženik imao zaključen ugovor o osiguranju, sud je sukladno članku 206. ZPP-a prihvatio sudjelovanje Allianz Hrvatska d. d., Zagreb kao umješača na strani tuženika, a istom se stranke nisu protivile, stoga je odlučeno kao u izreci rješenja

4. Umješač na strani tuženika u podnesku od 9. veljače 2024. navodi da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe učinjenom u podnesku tužitelja od 26. siječnja 2024. te predlaže sudu da meritorno odluči o cijelom tužbenom zahtjevu kako je postavljen u tužbi. U podnesku od 22. svibnja 2024. umješač navodi da nema primjedbi na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 4. siječnja 2024., te da iz istoga proizlazi da tužitelju po završetku liječenja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti tužitelja, te dodaje da tegobe sa slabinskom kralježnicom kod tužitelja nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Umješač stoga predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da umješaču i tuženiku naknadi parnični trošak, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

4.1. Tužitelj je u podnesku od 26. siječnja 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka od 7. siječnja 2024., čime je smanjio tužbeni zahtjev u visini od 4.048,05 eura, kako je postavljen u tužbi, na konačno zatraženi iznos od 1.850,00 eura. S obzirom da se umješač na strani tuženika u zakonskom roku od 15 dana u podnesku od 9. veljače 2024., usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, a isto je učinio i tuženik u podnesku od 12. veljače 2024., na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a djelomično povlačenje tužbe nije dopušteno, stoga je sud meritorno odlučivao o ukupno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi za naknadom neimovinske i imovinske štete u iznosu od 4.048,05 eura.

5. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u izvješće o ozljedi na radu (str. 5 – 6 spisa), u odluku o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 21. rujna 2022. (str. 7 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja (str. 9 – 10, 14 - 22 spisa), u izvješće doktora opće obiteljske medicine (str. 11 – 12 spisa), u Ugovor o radu na određeno vrijeme (str. 8, 13 spisa), u opomenu pred tužbu i odštetni zahtjev od 23. studenoga 2022. (str. 23 – 24 spisa), u fotografije mjesta štetnog događaja (str. 31 – 33 spisa), u Allianz policu osiguranja od odgovornosti broj 1500-173077936 (str. 35 – 36 spisa), u DVD medij na kojem su snimka i fotografije predmetnog kamiona neposredno nakon štetnog događaja (str. 43 spisa). Na ročištu glavne rasprave 2. lipnja 2023. saslušani su svjedoci RS (str. 61 – 62 spisa), BS (str. 62 – 63 spisa), LS (str. 63 spisa), SSF (str. 64 spisa), te tužitelj u svojstvu parnične stranke . (str. 64 – 65 spisa), izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića, kirurga, od 7. siječnja 2024. (str. 83 – 85 spisa), sudsku praksu te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik tuženika pretrpio dana 21. srpnja 2022.

8. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja, 21. srpnja 2022. bio zaposlenik tuženika. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija i nastanak predmetnog štetnog događaja, sporna je odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

9. Iz prijave ozljede na radu (str. 5 – 6 spisa, str. 11. spisa) proizlazi da je tužitelj IS, **.**.2022. u okviru redovitog radnog vremena, na privatnom gradilištu k. č. [katastarska čestica] u Saborskom, zadobio ozljedu na radu, kada je kao vozač motornog vozila, tj. kamiona, prilikom iskipavanja materijala iz tovarnog prostora kamiona, kamion propao, te se prevrnuo na desni bok, a uslijed prevrtanja tužitelj je pao na stranu suvozača i zadobio ozljede. U prijavi se također navodi da je tužitelj prvi pregledao dr. GS iz [adresa], a da je tužitelj zaprimljen na Objedinjeni Hitni bolnički prijem Opće bolnice Ogulin, te mu je kao ozljeda dijagnosticirana kontuzija koljena. U prijavi se također navodi da je izvršeno testiranje tužitelja na alkohol i na druga opojna sredstva te je rezultat bio 0,00.

10. U medicinskom nalazu, Konzilijarnom protokolu broj: 2022013972, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema Opće bolnice Ogulin od 21. srpnja 2021. (str. 10 spisa), navodi se da je tužitelj toga dana dovezen kolima hitne pomoći, nakon što je stradao na radnom mjestu na gradilištu, na način da se prilikom iskipavanja tereta kamion prevrnuo na bok, te je tužitelj sa strane vozača u prevrtanju pao na stranu suvozača. Tom prilikom tužitelj je zadobio sljedeće ozljede: kontuziju glave, desnog lakta, i lijevog koljena, te hematom lijevog koljena.

11. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 21. srpnja 2022. kao ozljedu na radu 16. rujna 2022., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave (str. 11 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

12. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 21. srpnja 2022. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. Dakle s obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome valja istaknuti i to da sud nije ovlašten preispitivati pravilnost navedene odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku.

13. Na fotografijama mjesta događaja neposredno nakon nezgode, koje je zajedno sa odgovorom na tužbu u spis dostavio tuženik (str. 31 – 33 spisa) vidljiv je kamion koji leži na desnoj strani, na gradilištu kraj objekta, na blago ukošenom terenu sastavljenom od zemlje i kamenja, sa dignutim kipom za istovar tereta. Na kabinu kamiona prislonjene su aluminijske ljestve, a isto je vidljivo iz video snimke mjesta događaja dostavljenoj u elektronskom obliku uz odgovor na tužbu i na dvd mediju.

14. Spisu prileži i Opomena pred tužbu od 23. studenoga 2022. (str. 23-24 spisa) u kojoj je tužitelj tuženiku podnio zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti uslijed ozljede na radu od 21. srpnja 2022.

15. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući priloženu fotodokumentaciju, prijavu ozljede radu s prilozima, kao i medicinsku dokumentaciju tužitelja, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

16. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. Božidaru Šebečiću specijalistu kirurgije. U svom nalazu i mišljenju od 7. siječnja 2024. koji prileži spisu (str. 83 – 85 spisa) na temelju pregleda priložene medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja, sudski vještak zaključuje da je tužitelj stradao na radnom mjestu kada je prilikom iskipavanja tereta došlo do prevrtanja kamiona u kojem se nalazio kao vozač i tom je prilikom zadobio natučenje glave, natučenje desnog lakta, i natučenje lijevog koljena uz stvaranje većeg hematoma u natkoljenici iznad koljena. Uslijed zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, ali po završetku liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti. Sudski vještak navodi da sadašnje tegobe koje tužitelj ima sa slabinskom kralježnicom nisu uzročno-posljedično vezane uz predmetni štetni događaj jer tom prilikom tužitelj nije zadobio ozljedu slabinske kralježnice. Sudski vještak zaključuje da je tužitelj uslijed pretrpljene ozljede na radu zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Nadalje tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja, i to jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana, i manjeg intenziteta 2 tjedna kumulativno. Kao izravna posljedica ozljede lijevog koljena pretrpljene uslijed predmetne ozljede na radu tužitelju je zaostao ožiljak na unutarnjoj strani lijevog koljena duljine 3 cm, širine 0,5 cm, tamniji od okolne kože i tamnije pigmentiran areal kože na prednjoj strani donjeg dijela potkoljenice veličine 5x2 cm, koji predstavljaju naruženje manjeg stupnja uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Sudski vještak također navodi da je tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata tijekom 2 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a na navedeni nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale primjedbi.

18. Svjedok RS u svom iskazu u bitnome navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu građevinskog poslovođe, te je u predmetnom razdoblju bio nadređen tužitelju koji je kod tuženika obavljao poslove vozača kamiona. Svjedok navodi da je tužitelju predmetnog dana dao nalog da obavi posao utovara i istovara tereta na privatnom gradilištu, te da je tužitelj bio obučen za rad na siguran način za obavljanje poslova svog radnog mjesta. Svjedok dalje navodi da nije bio prisutan u trenutku nastanka predmetne nezgode, te da nije bilo neposrednih očevidaca jer je svatko od radnika radio na drugom dijelu gradilišta. Svjedok navodi da nakon što je čuo prasak došao je do mjesta nezgode i vidio prevrnuti kamion na boku sa dignutim kipom/sandukom, te potvrđuje da navedeni prizor prikazuje fotografija na strani 31 spisa koja mu se predočava. Tužitelj se tom prilikom nalazio u kamionu, a na mjestu nezgode već su bili drugi radnici NS, SSF i JS, koji su tužitelju priskočili u pomoć. Svjedok negira da mu je tužitelj ukazivao na neprikladnost terena za iskipavanje tereta.

19. Svjedok BS u svom iskazu u bitnome navodi da je kod tuženika zaposlen na mjestu voditelja transporta, te je u tom smislu nadređen tužitelju, ali nije dao nalog za iskipavanje tereta predmetnog dana, već je nalog dao voditelj gradilišta. Navodi da je tužitelj bio obučen na siguran način za radno mjesto vozača teretnog vozila, te da vozači od zaštitne opreme zadužuju zaštitne cipele i obično radno odijelo, a ne zna je li tužitelj toga dana isto zadužio, ali navodi da je osobno tužitelju dao radne cipele i odijelo odnosno prilikom svakog potpisivanja ugovora o rada djelatnici kod tuženika to dobivaju. Nije bio neposredni očevidac događaja, već je na gradilište došao nakon nekoliko sati, te je kamion bio u položaju kao na fotografijama sa lista 31-33 koji se svjedoku predočavaju. U odnosu na razloge prevrtanja svjedok se ne može izjasniti o razlozima prevrtanja kamiona, ali navodi da se isto može dogoditi kada je kip/sanduk u zraku i još uvijek je teret na njemu, a kamion je nestabilan.

20. Svjedok LS u svom iskazu u bitnome navodi da radi kod tuženika na radnom mjestu tesara, te da je u trenutku nezgode bio na gradilištu, ali nije bio neposredni očevidac nezgode, nego je došao odmah nakon nezgode, te je ugledao prevrnuti kamion u čijoj se kabini nalazio tužitelj, pa je zajedno sa nekoliko kolega otvorio vrata od kabine i pomogao tužitelju da izađe. Tužitelj je bio pri svijesti ali nije mogao stati na nogu, te je ubrzo došla hitna pomoć koja ga je odvezla u bolnicu. Svjedok navodi da je dobio zaštitnu opremu od tuženika prilikom zasnivanja radnog odnosa.

21. Svjedok SSF u svom iskazu u bitnome navodi da nije bio neposredni očevidac nezgode, već je bio na drugom dijelu gradilišta, ali je odmah dotrčao kada je čuo udarac, te je ugledao kamion na boku sa malo otvorenim sandukom i druge kolege kako pomažu tužitelju. Navodi da se ne može sjetiti je li tužitelj tom prilikom imao zaštitne cipele, a potvrđuje da je on osobno dobio zaštitnu odjeću i obuću prilikom sklapanja ugovora o radu sa tuženikom.

22. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj u bitnom navodi da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača kamiona, te da vozi kamion već 20 godina. Tužitelj navodi da kod tuženika nije bio obučen za rad na siguran način niti da je kod tuženika polazio edukacije za obavljanje poslova svog radnog mjesta, a da je bio obučen za rad na siguran način kod ranijih poslodavaca. Tužitelj navodi da je tek nakon nezgode poslovođa BS bio kod njega i donio ispunjene dokumente da potpiše, iz kojih bi proizlazilo da je bio obučen za rad na siguran način. Tužitelj također navodi da nije dobio nikakvu zaštitnu odjeću i obuću od tuženika, ali je predmetnog dana koristio svoju osobnu zaštitnu opremu i to zaštitne rukavice, zaštitne cipele sa metalnom kapicom i radne hlače. Tužitelj navodi da je nalog za obavljanje poslova utovara, transporta i istovara tereta predmetnog dana na gradilištu u Saborskom dobio od poslovođe RS. Tužitelj navodi da je to bio prvi dan da je radio na tom gradilištu, te da mu je RS rekao što i gdje treba istovarivati, na što mu je tužitelj rekao da je teren opasan za istovarivanje, na što mu je poslovođa odgovorio da je na tom istom mjestu istovariovao i drugi kolega pa da može i tužitelj. Tužitelj dalje navodio da je tri puta utovarivao i istovarivao teret na toj konkretnoj lokaciji na terenu sastavljenom od mješavine zemlje i kamenja, da bi se taj četvrti puta odronio dio nasipa, visine oko 1,5 metara. Tom prilikom u trenutku kada se sanduk/kip polako počeo vraćati, kamion se prevrnuo na desni bok, pri čemu se kip vraća ručno sa ručicom, koju radnju je tužitelj već bio započeo, i tada je došlo do prevrtanja kamiona. Tužitelj navodi da je tada skliznuo prema dolje, nogom je udario volan, iako je bio vezan skliznuo je i završio na suvozačevim vratima. Kolege su minutu nakon nezgode priskočili u pomoć i izvukli ga iz kabine uz pomoć ljestava, nije mogao stati na nogu, pa ga je hitna odvezla u bolnicu u Ogulin, a operaciju koljena imao je u Zagrebu, te mu je ostao ožiljak duljine oko 4 cm, koji predočava sudu. Tuđu pomoć i njegu nakon operacije pružala mu je majka, jer nije mogao hodati.

23. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim, s obzirom da je logičan, detaljan i uvjerljiv, te suglasan s iskazima ostalih svjedoka i dokumentacijom u spisu. Iskaze saslušanih svjedoka CS i SSF sud je također ocijenio vjerodostojnima jer su međusobno suglasni, suglasni sa dokumentacijom u spisu i sa iskazom tužitelja. Iskaze svjedoka RS i BS sud je ocijenio vjerodostojnima u dijelu u kojem su suglasni sa iskazom tužitelja i dokumentacijom u spisu, a nije ih ocijenio vjerodostojnima u dijelu u kojem tvrde da je tužitelj kod tuženika bio osposobljen za rad na siguran način na svom radnom mjestu, te da mu je prilikom sklapanja ugovora predana zaštitna opremu, s obzirom da tuženik u spis nije dostavio dokumentaciju koja to dokazuje, potvrdu o osposobljavanju za rad na siguran način i potvrdu o zaduživanju radne zaštitne opreme. Takve navode svjedoka RS i BS sud je ocijeno usmjerenima na umanjivanje odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, s obzirom da su obojica zaposlenici tuženika na rukovodećim pozicijama. Nasuprot tome sud je prihvatio iskaz tužitelja da mu je tek nakon nezgode BS dostavio dokumentaciju i zaštitnu opremu. Na to upućuje i činjenica da se nezgoda dogodila 21. srpnja 2022., dakle tek mjesec dana nakon što je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika 21. lipnja 2022. pa je u tom smislu uvjerljiv iskaz tužitelja da do osposobljavanja za rad na siguran način nije došlo.

24. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a tuženik je odustao od dokaznog prijedloga provođenja prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanja odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja, kaoi i vještačenja zaštite na radu, a stranke i umješač su na ročištu 16. travnja 2024. izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predložile su zaključiti glavnu raspravu,.

25. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je štetni događaj nastao 21. srpnja 2022. kada je tužitelj, kao zaposlenik tuženika, na radnom mjestu vozača, prilikom obavljanja redovnog radnog zadatka utovara, transporta i istovara tereta kamionom poslodavca na gradilištu u Saborskom, po nalogu poslovođe RS vršio istovar tereta iz kamiona kojim je upravljao pri čemu mu je poslovođa RS rekao što i gdje treba istovarivati. Tužitelj je prvi puta radio na tom gradilištu, te je nakon što je tri puta istovatio materijal na istom mjestu, četvrti puta prilikom iskipavanja tereta iz kamiona, nakon što je teret istovaren, kada se sanduk/kip kamiona polako počeo vraćati, došlo do prevrtanja kamiona na desni bok. Tužitelj je tada sa strane vozača skliznuo na stranu suvozača te se udario glavom, nogom i laktom, a vrlo brzo su mu kolege na gradilištu priskočili u pomoć i uz pomoć ljestava pomogli mu da izađe iz kabine, nije mogao stati na nogu te je pozvana hitna pomoć koja ga je odvezla u Ogulin u bolnicu. Navedeno proizlazi iz suglasnih iskaza tužitelja, i saslušanih svjedoka te iz fotografija kamiona netom nakon nezgode koje prileže spisu (str. 31-33 spisa) i video snimke. Sud je utvrdio da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova radnog mjesta vozača kod tuženika, primjenom odredbe čl. 221.a. ZPP-a, s obzirom da tuženik o tome nije priložio pisanu dokumentaciju, iako je tužitelj bio osposobljen na rad za siguran način kod prethodnih poslodavaca, s obzirom na njegovo dugogodišnje radno iskustvo kao vozača kamiona, te da je tužitelj imao vlastitu zaštitnu opremu, i to zaštitne rukavice, radne hlače i radne cipele sa metalnim zaštitnim kapicama. Sud nije utvrdio dokazanim navode tuženika da tužitelj nije poštivao pravila struke prilikom upravljanja kamionom, odnosno da istovar nije vršio pravilno, s obzirom da niti jedan od svjedoka na to nije ukazivao, niti na to upućuju drugi dokazi u spisu, a tužitelju je netom nakmn nezgode izvršeno alkotestiranje i testiranje na opojne droge, te nije utvrđeno da je iste koinzumirao.

26. Prirodu i težinu ozljeda koije je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju pravilno je ocijenio sudski vještak dr. Božidar Šebečić u svom pisanom nalazu i mišljenju od 7. siječnja 2024. koji prileži spisu, na temelju kojega je sud utvrdio da je tužitelj tom prilikom zadobio sljedeće ozljede: natučenje glave, natučenje desnog lakta, i lijevog koljena uz stvaranje većeg hematoma u natkoljenici iznad koljena, ali po završetku liječenja tužitelju nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jedan dan, zatim srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Nadalje tužitelj je uslijed predmetne ozljede na radu prilikom ozljeđivanja trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno, zatim sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja, jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana, i manjeg intenziteta 2 tjedna kumulativno. Tužitelju je kao izravna posljedica ozljede lijevog koljena u štetnom događaju, nakon operativnog zahvata, zaostao ožiljak na unutarnjoj strani lijevog koljena duljine 3 cm, širine 0,5 cm, tamniji od okolne kože i tamnije pigmentiran areal kože na prednjoj strani donjeg dijela potkoljenice veličine 5x2 cm, koji predstavljaju naruženje manjeg stupnja zbog čega tužitelj trpi i duševne boli zbog naruženja. Navedene predstavljaju povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje koje su izravna posljedica pretrpljene ozljede na radu. Tužitelj je nakon ozljede i tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata tijekom 2 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično, koju mu je pružala majka.

27. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

28. Nadalje odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

29. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U postupku je temeljem izvedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dana 21. srpnja 2022., za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak, kao vozač kamiona, prilikom istovara tereta iz kamiona po nalogu poslodavca pretrpio opisanu ozljedu na radu, pri čemu je uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete odnosno ozljede tužitelju sud nedvojbeno utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja.

30. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome prema odredbi stavka 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu.

31. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je neosnovan prigovor tuženika da je predmetni štetni događaj nastao namjerom odnosno krajnjom nepažnjom samog tužitelja, odnosno da tužitelj nije poštoivao pravila struke i da je nepravilno vršio istovar, pa da je odgovornost poslodavca isključena. Prema ocjeni suda tuženik ni na koji način nije dokazao da je tužitelj postupao s krajnjom nepažnjom kada je na određenom mjestu vršio istovar, tim više što je istovar vršio na mjestu koje mu je za to poslovođa gradilišta, što tuženik nije osporavao. U tom smislu tuženik nije priložio niti jedan dokaz da bi tužitelj postupio iz krajnje nepažnje, ili da bi namjerno uzrokovao prevrtanje kamiona, a nije dokazano niti da bi nezgoda nastala uslijed više sile ili radnje treće osobe. Osim toga tuženik u postupku nije dokazao da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, stoga nisu poštovana pravila zaštite na radu sukladno čl. 7. st. 3. ZR-a i čl. 27. st. 1. ZZR-a. Slijedom navedenoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 25. ZZR-a za isključenje odnosno umanjenje objektivne odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetu koji je tužitelj pretrpio na radu, stoga na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju u cijelosti odgovara poslodavac, ovdje tuženik.

32. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i duševne boli zbog naruženja, temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

33. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja, sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 600,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 550,00 eura. Nadalje kao izravna posljedica ozljede lijevog koljena u predmetnom štetnom događaju, tužitelju je zaostao ožiljak na unutarnjoj strani lijevog koljena i na prednjoj strani donjeg dijela potkoljenice, stoga trpi duševne boli zbog naruženja, te mu po toj osnovi pripada primjerena naknada u iznosu od 500,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.650,00 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu naknade neimovinske štete zahtjev tužitelja neosnovan.

34. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju nakon ozljeđivanja i tijekom lijelčenja pružala majka, utvrđeni su u skladu s izjavom tužitelja i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 28 sati. S obzirom da je tužitelju tuđu pomoć i njegu pružala majka, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 4,00 eura po satu smatrajući je primjerenom u predmetnom razdoblju, uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 28 sati tuđe pomoći i njege, ukupno 112,00 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu naknade imovinske štete zahtjev tužitelja neosnovan.

35. Imajući u vidu sve navedeno sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupno 1.650,00 eura, te na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege ukupno 112,00 eura, odnosno sveukupno 1.762,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 2.286,05 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete neosnovan zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

36. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade štete potražuje zakonsku kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenoga 2022. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete od 1.650,00 eura ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

37. U odnosu na zatraženi tijek kamate koji se odnosi na imovinsku štetu za pruženu tužu pomoć i njegu koji je tužitelj postavio također od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenoga 2022., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga tužitelju su na dosuđeni iznos imovinske štete od 112,00 eura dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude 28. svibnja 2025. do isplate, u visini stope određene čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 112,00 eura i to od podnošenja odštetnog zahtjeva 23. studenoga 2022. do presuđenja 28. svibnja 2025. tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

38. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 4.048,05 eura, djelomično prihvaćen u iznosu od 1.762,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 2.286,05 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

39. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 43,53% (1.762,00 eura u odnosu na 3.384,43), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dakle ukupno 71,76%, dok je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 56,47%, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 28,23%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 43,53% (71,76 % umanjeno za 28,23 %) priznatih troškova.

40. .S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom sporu između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 100 bodova. S obzirom da je prema Tbr. 54 OT vrijednost boda 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav opomene pred tužbu i odštetnog zahtjeva u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 25. siječnja 2023. kojim se očituje na odgovor na tužbu u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 24. ožujka 2023. u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 26. siječnja 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 4. travnja 2023., 2. lipnja 2023., 6, studenoga 2024. i 16. travnja 2024, za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr. 9/3 OT), dok mu je podnesak od 16. svibnja 2024. priznat djelomično i to kao neobrazloženi podnesak u visini od 50,00 eura (Tbr. 8/4 OT) s obzirom da se istim samo kratko očituje da se protivi svim navodima umješača, pa se ne radi o obrazloženom podnesku. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. veljače 2023. u visini od 200,00 eura, s obzirom da istim samo dopunjuje navode očitovanja na odgovor na tužbu za koje mu je već priznat trošak, zatim podneska od 22. veljače 2023. u visini od 200,00 eura, s obzirom da isti sud nije zaprimio i ne prileži spisu, podneska od 28. ožujka 2023. u visini od 200,00 eura, s obzirom da u istome samo ponavlja navode iz podneska od 24. ožujka 2023. za koji mu je priznat trošak, te podneska od 7. studenoga 2023. u visini od 200,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za medicinsko vještačenje, stoga svi navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postuopka u smislu čl. 155. ZPP-a.

41. Sud je na temelju čl. 156. ZPP-a st. 1. odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa na ročište 9. studenoga 2023., s obzirom da je rješenjem od 31. kolovoza 2023. tužitelju naloženo da uplati predujam za provođenje medicinskog vještačenja, u roku od 15 dana, a tužitelj je po istome postupio tek podneskom od 7. studenoga 2023., stoga je ročište glavne rasprave od 9. strudenoga 2023. odgođeno, a sud je na prijedlog tuženika raspravnim rješenjem odredio da trošak navedenoga ročišta pada na teret tužitelja bez obzira na ishod spora, temeljem čl. 156. st. 1. ZPP-a, stoga je tuženiku dosuđen zatraženi trošak pristupa na navedeno ročište u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1) uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u visini od 50,00 eura, sveukupno 250,00 eura.

42. Slijedom svega navedenog tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 1.950,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 487,50 eura, ukupno 2.437,50 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na 43,53% priznatih troškova, stoga tužitelju na ime parničnog troška pripada 1.061,04 eura (43,53% od 2.437,50 eura eura), odnosno uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 300,00 eura, sveukupno 1.361,04 eura, dok je u preostalom iznosu od 2.763,96 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen. Slijedom navedenoga, na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a neosnovan je u preostalom dijelu i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, kao i zahtjev umješača za naknadom parničnog troška.

43. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

44. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku

3. umješaču po punomoćniku