Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-439/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, sutkinje Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marti Marić, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženice LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika MŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Brnad Resnik, odvjetnici u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbama 2. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9546/2021- 48 od 14. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe 2. tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9546/2021-48 od 14. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine kat. čestice [katastarska čestica], u naravi šuma i put u Hrastini ukupne površine 433 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na način da se ista podijeli tako da:

1.1. Tužitelju JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada u vlasništvo čestica u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod. označena 12-13-14-18-19-20-21-22-23-24-12, površine 325 m2.

1.2. 1. tuženoj LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada u vlasništvo čestica u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod. označena 1-2-3-4-5-6-7-8-1, površine 325 m2 s tim da 1. tuženica treba pomaknuti žičanu ogradu koja je na terenu, a u prikazu označena crvenom bojom.

1.3. 2. tuženiku MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada u vlasništvo čestica u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod. označena 5-6-13-14-15-16-17-5, površine 325 m2.

1.4. Tužitelju JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 1. tuženoj LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženiku MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada u suvlasništvo na jednake dijelove čestica u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod. označena 6-7-8-9-10-11-12-13-6, u naravi put u širini od 3 m, odnosno 3,2 m, površine 51 m2. S tog puta, širina ulaza na česticu 1. tužene je 4 m.

II Nalaže se 2. tuženiku MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog postupka u iznosu od 1.797,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2.1. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu je podnio 2. tuženik putem punomoćnice zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u vezi s čl. 7. i 8. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

2.2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu je podnio 2. tuženik i osobno ne navodeći određeno žalbene razloge, te predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj i 2. tuženica nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalbe 2. tuženika nisu osnovane.

5. Predmet ovog spora je razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] u naravi šuma i put u Hrastini, ukupne površine 433 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj su stranke upisane kao suvlasnici, svaki u 1/3 dijela. Tužitelj je pred prvostupanjskim sudom pokrenuo izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice koji se vodio pod brojem R1-228/2021, no isti je rješenjem suda od 18. listopada 2021. obustavljen i tužitelj je upućen u parnicu za razvrgnuće suvlasničke zajednice budući je 2. tuženik osporio predloženi način diobe. S druge strane, 1. tuženica se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne protivi diobi, smatra da je geometrijska podjela i varijanta diobe koju je vještak sačinio prema prijedlogu tužitelja opravdana s obzirom na konkretne okolnosti, slijedom čega istu prihvaća.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud radi identifikacije nekretnine i utvrđivanja varijanti fizičke diobe nekretnine proveo dokaz očevidom i geodetskim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Željku Periću, pri čemu je istom dao u zadatak da sačini varijante fizičke diobe prema pokazivanjima i prijedlogu tužitelja, ali i prema pokazivanjima i prijedlogu 2. tuženika.

6.2. Iz vještačkog nalaza proizlazi da predmetna čestica ima površinu od 1025 m2 i prema Prijedlogu 1 (prijedlog 2. tuženika) ista bi se podijelila na četiri čestice, pri čemu bi čestica označena 1-2-3-4-5-1 pripala 1. tuženoj, koja bi trebala pomaknuti žičanu ogradu, a površina bi joj bila 283 m2, čestica označena 3-4-5-6-7-12-13-14-15-3 bi pripala tužitelju, a površina bi joj bila 345 m2, dok bi čestica označena 11-12-13-16- 17-18-19-20-21-22-23-11 pripala 2. tuženiku i površina bi joj bila 345 m2. Navedenim Prijedlogom formirala bi se čestica označena 7-8-9-10-11-12-7 i ista bi pripala svim strankama kao put površine 52 m2, pri čemu ta nova čestica ne bi imala kontakta sa sadašnjom česticom tužitelja.

6.3. Nadalje, prema Prijedlogu 2 (prijedlog tužitelja) čestica bi se podijelila također na četiri dijela, pri čemu bi čestica označena 1-2-3-4-5-6-7-8-1 pripala 1. tuženoj koja bi trebala pomaknuti žičanu ogradu označenu crvenom bojom, te bi površina te čestice iznosila 325 m2. Nadalje, čestica označena 5-6-13-14-15-16-17-5 bi pripala 2. tuženiku i površine je 325 m2, čestica označena 12-13-14-18-19-20-21-22-23-24-12 bi pripala tužitelju i površine je 325 m2, dok bi čestica označena 6-7-8-9-10-11-12-13-6 pripala svim strankama i ona bi bila put u širini od 3 m površine 51 m2, a predmetna nova čestica (put) imala bi kontakt sa svim postojećim česticama stranaka.

7. Prvostupanjski sud kao logičnu i prema okolnostima slučaja opravdanu varijantu nalaza prihvaća onu koju predlaže tužitelj, a priklanja joj se i geodetski vještak. Prema navedenoj varijanti ne samo da su potpuno jednake površine čestica koje pripadaju svakom od suvlasnika, već i put koji je tom česticom formiran (6-7-8-9-10-11-12-13-6) ima kontakt sa svakom od čestica stranaka, a i nastavlja se na postojeći put, što je logično i sudu prihvatljivo. Konačno iz suglasnog iskaza svih parničnih stranaka proizlazi da, kada bi se prihvatila varijanta diobe 2. tuženika, novoformirani put koji bi skretao u lijevo tamo ne bi mogao fizički ići zbog razlike u visini terena. Pritom je neodlučno zbog čega je do te razlike došlo (da li radovima tužitelja, kako to 2. tuženik tvrdi), već je jedino relevantno da put na taj način postoji samo na papiru, a ne i u naravi, što znači da gubi svaku svoju svrhu.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 49. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) kojom je propisano da ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud. Nadalje, odredbom čl. 52. ZVDSP propisano je da prilikom razvrgavanja suvlasništva sud može na zahtjev svakoga od suvlasnika odlučiti da svakom od njih pripadne određena stvar razmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe, a sud će udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnuće koji je s obzirom na okolnosti opravdan. Pritom, ako stvari koje takvim razvrgnućem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegovog suvlasničkog dijela, taj suvlasnik je dužan nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima. Nadalje, dio izreke koji se odnosi na formiranje puta na dijelu čestice koja ostaje u zajedničkom vlasništvu, temelji se na odredbi čl. 50. st. 3. ZVDSP prema kojoj prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost puta.

9.1. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9.2. U žalbi 2. tuženik ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer da je odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrdio ocjenom samo pisanog nalaza i mišljenja vještaka, te da vještaka nije i usmeno saslušao na raspravi na koju su pozvane i parnične stranke. Međutim, treba reći da je prvostupanjski sud 11. prosinca 2023. održao uviđaj na licu mjesta u prisutnosti vještaka dipl. ing. Željka Perića nakon kojeg je isti izradio pisani nalaz i mišljenje 10. veljače 2024. koji je uz rješenje suda od 3. svibnja 2024. dostavljen strankama te su stranke pozvane da se u roku od 15 dana očituju podneskom na nalaz i mišljenje vještaka uz upozorenje na posljedice iz čl. 10. i čl. 156. ZPP. Tako je 2. tuženik prema potpisanoj dostavnici (poleđina lista 89 spisa) isto zaprimio 15. svibnja 2024., ali u danom roku nije stavio obrazloženi prigovor na nalaz i mišljenje, već je dostavio podnesak u kojem u bitnom traži poništenje suđenja jer da je tužitelj izvršio fizičku podjelu zemljišta bagerom i postavljanjem metalne ograde pa da time ignorira pravni poredak Republike Hrvatske, dok su se tužitelj i 1. tužena u danom roku očitovali i prihvatili prijedlog broj 2 iz nalaza i mišljenja vještaka. Izvan roka 1. tuženik je podnio još 2 podneska i to 30. siječnja 2025. i 6. veljače 2025. koji se uopće ne mogu smatrati obrazloženim prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka obzirom da u njima vrijeđa vještaka tvrdeći da je takav nalaz i mišljenje mogao sačiniti samo „potpuni kreten“, da se radi o „fušeraju“ te predlaže da se razvrgnuće suvlasničke zajednice odredi prema skici koju je on sačinio. Međutim, na glavnoj raspravi održanoj 12. svibnja 2025., nakon što je saslušan kao stranka, 2. tuženik nije tražio da se vještak eventualno usmeno očituje na njegove prigovore ili da se izvede novo vještačenje, već je istaknuo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio zaključiti glavnu raspravu i donijeti odluku prema skici koju je dostavio u spis.

9.3. Pravo na pošteno suđenje obuhvaća i pravo stranaka da na primjeren način sudjeluju u izvođenju dokaza vještačenjem (primjerice predmet Mantovanelli protiv Francuske, presuda Europskog suda za ljudska prava od 18. ožujka 1997., zahtjev br. 21497/93; § 33), a što je 2. tuženiku omogućeno. Naime, 2. tuženik je imao pravo da u primjerenom roku, u fazi postupka u kojoj se o njegovom prigovoru još uvijek moglo raspravljati i njegova osnovanost utvrditi, istakne obrazloženi prigovor protiv nalaza i mišljenja vještaka o kojemu bi vještak bio dužan očitovati se. Slijedom navedenog, ovaj sud primjećuje da se 2. tuženik vlastitim propuštanjem doveo do po njega nepovoljnog ishoda spora. U tom smislu, 2. tuženika se upućuje na odluku Ustavnog suda broj: U- III-2589/2016 od 22. veljače 2017. (dostupnu na www.usud.hr), u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da nije povrijeđeno pravo na pristup sudu ukoliko stranka obrazložene prigovore protiv nalaza i mišljenja vještaka nije pravovremeno istaknula u redovnom sudskom postupku.

10.1. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju 2. tuženik ističe u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10.2. U odnosu na apostrofiranje nedostataka u nalazu i mišljenju vještaka, treba reći da je prvostupanjski sud u ovom predmetu razvrgnuća suvlasničke zajednice, postupajući po načelu slobodne ocjene dokaza odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Slobodna ocjena dokaza označava nevezanost sudbene vlasti pri ocjeni dokazne snage nekog dokaza zakonskim ili drugim pravilima o njegovoj dokaznoj vrijednosti. Međutim, sud mora ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak o postojanju činjenice koja se utvrđuje. Sustav slobodne ocjene dokaza utemeljen je na shvaćanju da je nemoguće unaprijed pravnim pravilima odrediti vrijednost pojedinih dokaza, jer to uvijek ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Ocjena dokaza prepuštena je osobnom uvjerenju suca, no u skladu sa zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva, što je sudac dužan iskazati u obrazloženju presude i tako strankama i višem sudu omogućiti provjeru postupka i njegove ocjene. Već iz osporavane presude razvidno je da je ona utemeljena na sadržaju više različitih dokaznih sredstava (iskazima stranaka, dokumentaciji iz spisa R1- 228/2021, uviđaju na licu mjesta uz geodetsko vještačenje). Ujedno, ovaj ocjenjuje da je prvostupanjski sud o ocjeni izvedenih dokaza dao dostatne i relevantne razloge.

11. Nastavno, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvoga stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice koje su od odlučnog značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu.

12. Zaključno, na žalbene navode 2. tuženika, treba reći da je čl. 50. ZVDSP propisano da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona (stavak 1.). U odnosu na Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 13. lipnja 1996. (list 46- 53 spisa R1- 228/2021) na temelju kojeg je 2. tuženik kupio svoj suvlasnički dio nekretnine od zemljišnoknjižnih prednika treba reći da djeluje inter partes, dakle između stranka koje su ga sklopile, te da ga suprotno navodima 2. tuženika nisu potpisali svi tadašnji katastarski posjednici, već samo ugovorne stranke, dakle ne radi se o sporazumu stranaka o načinu razvrgnuća, niti rezervira za 2. tuženika neki poseban način razvrgnuća.

13. Dakle, ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu čl. 50. st. 1. ZVDSP, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski (stavak 2.) Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja (stavak 3.). Zaključno, odredbom čl. 52. ZVDSP propisano je da prilikom razvrgavanja suvlasništva sud može na zahtjev svakoga od suvlasnika odlučiti da svakom od njih pripadne određena stvar razmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe, a sud će udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnuće koji je s obzirom na okolnosti opravdan. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe 2. tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. S obzirom da 2. tuženik sa žalbama nije uspio valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

16. Zaključno, 2. tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u njemu nije uspio.

U Varaždinu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer