Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-831/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1.) FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.) ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.) NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Ani Barnjak Bagarić, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika EP pok. F iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andrei Alemani i Ana Štrbac Agić, odvjetnicama u Makarskoj, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: P-1157/2022- 35 od 29. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: P-1157/2022- 35 od 29. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu koja je u izreci slijedećeg sadržaja:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji pod 1. FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici u dijelu od po jedne trećine (1/3) dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], u površini od 38 m2, koji dio je na Skici izmjere nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavice inž. geod. od 24. listopada 2019. godine (mjerilo 1:250), pobliže prikazan i označen slovima A-B-E-F-A, a koja Skica izmjere predstavlja sastavni dio izreke ove presude, pa su tužitelji ovlašteni nakon što se po prijavnom listu formira posebna čestica zemlje u koju će ući navedeni dio čestice zemlje [katastarska čestica] u površini od 38 m2, temeljem te presude i tog prijavnog lista zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novonastale čestice zemlje u koju ulazi gore navedeni dio čestice zemlje u površini od 38 m2 na svoja imena za po jednu trećinu (1/3) dijela, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva u navedenom dijelu navedene nekretnine sa imena tuženika EP pok. F.

II. Nalaže se tuženiku HP pok. F, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana nadoknadi solidarno troškove postupka tužiteljima 1. AP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 3.886,18 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos troškova postupka teku od presuđenja do isplate, koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da ju preinači i odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženika u kojem predlažu žalbu tuženika obiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ovlast za uknjižbu.

6. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji tužitelja da je tuženik, kao daroprimac, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od svog pok. strica KP, prilikom primitka darovane nekretnine potpisao Izjavu od 22. prosinca 1981. u kojoj je naveo kako mu je poznato da je predmetni realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu pok. IP – oca tužiteljice te da taj realni dio s nekretninom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pok. IP – oca tužiteljice čini cjelinu.

7. Tuženik u žalbi u bitnome osporava da bi tužitelji sa svojim pravnim prednicima pok. majkom RP i pok. djedom IP bili posjednica predmetnog realnog dijela nekretnine te ističe kako prvostupanjski sud nije naveo pravni osnov stjecanja prava vlasništva tužitelja.

8. Žalbenim razlozima tuženika, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

9. Razmatrajući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je predmet spora realni dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], u površini od 38 m2, koji dio je na Skici izmjere nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavice inž. geod. od 24. listopada 2019. godine (mjerilo 1:250), pobliže prikazan i označen slovima A-B-E-F- A,

- da je tuženik uknjižen kao vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina] temeljem darovnog ugovora od 21. listopada 1981. koji je proveden u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-717/81,

- da je pok. KP pok. Ž (stric tuženika), kao darovatelj, zaključio s EP pok. F (tuženikom), kao obdarenikom, darovni ugovor 21. listopada 1981. kojim mu je darovao čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 341 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],

- da je EP pok. F (tuženik) potpisao Izjavu od 18. prosinca 1981. u kojoj je naveo:

- da je od KP dobio čest. zem. [katastarska čestica] površine 341 m2, k. o. [katastarska općina],

- da se radi o nedjeljivom zemljištu na kojem se nalazi dio KP u površini od cca 160 m2 i to od istočne strane prema zapadu, tj. 8 dužnih metara, a u širini 20 metaram

- da se u izjavi navodi "internom nagodbom između ZP, ZP EP i ZP IP, dio ovog zemljišta od istočne strane čest. zem. [katastarska čestica] u dužini od 4 metra, a po cijeloj širini uz granicu čest. zem. [katastarska čestica] pripada ĐP pok. Ž tj. mom stricu. Dok ostatak od ostala 4 metra pripada meni HP, a ja sam na to i uknjižen“,

- da su predmetni Darovni ugovor i Izjava potpisani i ovjereni u potpisu isti dan 22. prosinca 1981. pod poslovnim brojevima 3311 i 3312.

- da je pok. IP posjedovao predmetni realni dio nekretnine kao svoj,

- da je svjedok ČP u svom iskazu naveo kako je imao čamac bijele boje i pentu (vanbrodski motor) „Tomos“ motor 4,8 kojeg je ostavljao na spornom prostoru uz suglasnost pok. IP, a kasnije obitelji RP te da je obitelj IP i RP imala čamac crvene boje kojeg su ostavljali na spornom prostoru, s tim da bi se prethodno stavile daske i onda su se čamci izvlačili na taj dio nekretnine i tu bi ostajali čitavu zimu,

- da je svjedokinja OP, tetka tužitelja, potvrdila navode svjedoka ČP navodeći da njezina obitelj taj dio nekretnine koristi sigurno od 1970. i da je svoj čamac crvene boje i sandolinu njezin otac ostavljao na tom dijelu, a uz njegovu suglasnost na tom dijelu je i ČP ostavljao svoj brod,

- da je svjedokinja VP u svom iskazu navela da su na tom dijelu nekretnine zimi odlagali daske i vesla i da su uvijek smatrali da je to u vlasništvu i posjedu pok. IP i da ih u tim radnjama nitko nije ometao pa ni EP,

- da se iskaz tuženika da je s pok. IP dogovorio da mu za predmetni realni dio nekretnine pok IP treba isplatiti tadašnjih 10.000,00 dem, što da pok. IP nikada nije učinio, pa da mu tuženik nikada nije ni predao taj dio nekretnine, ukazuje kao nelogičan i neuvjerljiv iz razloga što je tuženik s majkom tužitelja pok. RP, a kasnije i s tužiteljima, pregovarao o kupnji tog dijela nekretnine, ali kupnja se nije realizirala, što proizlazi iz iskaza neutralnog svjedoka ŠP koji u svom iskazu navodi da je tuženiku radio projekt za izgradnju, te da je s tuženikom izašao na lice mjesta i tada mu je rečeno da postoje dvije parcele, jedna veća koja je pripadala tuženiku i druga manja koja je bila u postupku kupnje, a radilo se o nekretnini koja je bila položena istočno u pravcu Dubrovnika,

- da je majka tužitelja pok. RP uknjižena kao vlasnica međašnje nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] površine 226 m2, k. o. [katastarska općina] te da je ona naslijedila svog oca pok. IP (strica tuženika) koji je preminuo 2004., a nju su po smrti 2021., na jednake dijelove, naslijedili sinovi – tužitelji.

11. Iz utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud izveo zaključak kako je pok. IP, prednik tužitelja, bio u posjedu predmetne nekretnine od trenutka potpisa Izjave od 18. prosinca 1981., te da je taj dio nekretnine posjedovao kao svoje vlasništvo na način da je tu odlagao svoj čamac i da je dozvolio obitelji ČP da i oni tu ostavljaju svoj čamac u zimskom razdoblju, kao i da nitko od njih nije bio ometan od strane tuženika.

12. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

13.1. Odredbom članka 159 stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

13.2. Odredbom članka 160. st.1. ZVDSP-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. istog članak propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. istog članak propisano je da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Stavkom 4. istog članak propisano je da kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Stavkom 5. istog članka propisano je da kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

13.3. Odredbom članka 128. stavak 1. ZVDSP -a propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da je nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

14. Kako iz činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio u provedenom dokaznom postupku nedvojbeno proizlazi da je predmetna nekretnina u samostalnom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika (djeda pok. IP i majke pok. RP od minimalno 1981. (Izjave tuženika da je pok. FP u samostalnom posjedu predmetnog realnog dijela nekretnine) do podnošenja tužbe (2017.), što iznosi ukupno 36 godina, na strani tužitelja ispunjene su zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, a u suglasju s odredbom članka 159. stavak 3. ZVDSP-a. Naime, učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Stoga je kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću upis u zemljišnu knjigu deklaratorne, a ne konstitutivne naravi. Tako stečeno vlasništvo od strane pok. IP 2001. (protek roka dosjedanja od 20 godina) nasljeđivanjem je preneseno na nasljednike pok. RP (2004.), a potom na njezine sinove – tužitelje (2021.), sve na temelju odredbe članka 128. stavak 1. ZVDSP-a.

15.1. Za istaknuti je da je odredbom članka 18. stavak 3. ZVDSP-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

15.2. Dakle, posjed se predmnjeva poštenim do trenutka kad posjednik primi vlasnikovu tužbu. Na vlasniku je teret dokazivanja da je posjed nepošten, s tim da bi mogao dokazivati nepoštenje posjeda i prije podnošenja tužbe. Nadalje, sukladno odredbi članka 18. stavak 3. ZVDSP-a, posjednik je unatoč svom nezakonitom posjedovanju pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo neznanje ispričivo.

15.3. Slijedom navedenog, u predmetnom postupku, poštenje tužitelja se predmnjeva na temelju odredbe članka 18. stavak 3. ZVDSP-a. Kod takvog stanja stvari teret dokazivanja nepoštenja tužitelja je na tuženiku, a sukladno pravilu o teretu dokaza (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 221.a i članak 220. stavak 2. ZPP-a). Na temelju pravila o teretu dokaza, kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari). Tuženik nije osporio poštenje tužitelja, a niti je dokazao da bi tužitelji bili nepošteni posjednici.

16.1. U odnosu na tuženikovo pozivanje na stjecanje prava vlasništva temeljem povjerenja u zemljišne knjige za navesti je slijedeće.

Odredbom članka 122. ZVDSP-a, propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Odredbom članka 123. stavak 1. ZVDSP-a, propisano je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti. Prema odredbi članka 124. stavak 1. ZVDSP-a, stjecatelj koji je postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao vlasništvo neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo daje zatražen njihov upis.

16.2. Odredbom članka 8. stavak 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., dalje: ZZK) propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

16.3. Citirane odredbe reguliraju načelo povjerenja u zemljišne knjige i pravne učinke načela povjerenja u zemljišne knjige. U svim odredbama jasno je propisano da načelo povjerenja djeluje samo u korist stjecatelja koji je postupao u dobroj vjeri, koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da je zemljišnoknjižno stanje nepotpuno, odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja.

17.1. Nadalje, odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

17.2. Iz citirane odredbe jasno proizlazi da je obveza prodavatelja predati posjed kupljene nekretnine. Stoga je dakle, onom kupcu kojem prodavatelj nije mogao predati posjed kupljene nekretnine bilo poznato i moralo biti poznato nesavjesno ponašanje prodavatelja.

17.3. Jednak pravni stav zauzima i dosadašnja sudska praksa. Ne može se pružiti pravna zaštita kupcu koji prilikom kupnje nije znao koju nekretninu kupuje niti je u katastru provjerio stanje glede predmetne nekretnine, zbog čega se takvo ponašanje kupca ne može smatrati ponašanjem u dobroj vjeri. – Županijski sud u Varaždinu, Gž-930/09-2 od 15. rujna 2009.).

18. U predmetnom slučaju, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, tuženik je u trenutku darovanja 1981. znao i morao znati da je predmetni realni dio darovane nekretnine u samostalnom posjedu njegovog strica pok IP, što nedvojbeno proizlazi iz sadržaja potpisane Izjave tuženika od 18. prosinca 1981. (str. 8. spisa), ali i činjenice da tuženik nije bio u posjedu predmetnog realnog dijela nekretnine te je čak taj dio htio otkupiti od pok. RP – majke tužitelja. Stoga dakle, iako je tuženik 1981. pod brojem Z-717/81 uknjižen kao vlasnik cijele čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle i spornog realnog dijela, na strani tuženika nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem povjerenja u zemljišne knjige.

19. Odredbom članka 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ br. 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19., 67/23., dalje ZPU), propisano je da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može provesti na temelju pravomoćne presude kojom se utvrđuje pravo vlasništva. S druge pak strane parcelacija izgrađenog građevinskog zemljišta provodi se u skladu s lokacijskom dozvolom, građevinskom dozvolom, rješenje o utvrđivanju građevinske čestice i drugim aktima, sve sukladno članku 160. ZPU.

Stoga su tužitelji temeljem ove presude kojom se utvrđuju vlasnicima realnog dijela utužene nekretnine stekli aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka parcelacije. Za istaknuti je da sud presudom ne provodi parcelaciju, već samo daje ovlast za parcelaciju. Samu parcelaciju provodi katastar u upravnom postupku u kojem postupku ocjenjuje jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke za parcelaciju. Međutim, u izreci presude kojom se utvrđuje da su tužitelji vlasnici posebnog fizičkog dijela nekretnine neophodno je navesti ovlast za parcelaciju kako bi se dala ovlast za uknjižbu na novoformiranim česticama. U tom smislu sud ističe da, ako bi se smatralo da nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži ovlast parcelacije nekretnine, onda bi bio neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem se traži ovlast za uknjižbu. Naime, uknjižba se provodi u izvanparničnom postupku. Međutim, ovom presudom parnični sud ne provodi uknjižbu, već samo sukladno odredbi članka 130. stavak 1. ZVDSP-a daje ovlast za uknjižbu. Hoće li u konkretnom slučaju doći do uknjižbe odlučit će zemljišnoknjižni sud postupajući po odredbi članka 117. stavak 2. ZZK. Jednako tako će i nadležni katastar odlučiti o parcelaciji izgrađenog zemljišta.

20. Odredbom članka 130. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zk vlasnika. Dakle, stjecatelj svoje pravo vlasništva ne izvodi iz prava vlasništva svog prednika već to pravo izvodi iz zakona slijedom čega je stjecanje na temelju dosjelosti stjecanje na temelju zakona - ex lege. Stoga je u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj ovlašten u zemljišnoj knjizi upisati tako stečeno pravo vlasništva.

21. Neosnovan je žalbeni navod da je u predmetnom slučaju došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelji od početka do kraja postupka traže utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a podneskom od tužbeni zahtjev je specificiran sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka mjernika.

22. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu ovaj sud je odbio primjenom odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović