Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž-1013/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1- DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2- RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3- ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4- BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5- FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Senki Paškalin Urumović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6A, OIB: 32206148371, zastupan po Tončiju Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-262/2013 od 26. travnja 2022. na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika i preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-262/2013 od 26. travnja 2022. u točkama I), II), III), IV) i V) izreke i sudi:

Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevima koji glase:

„I. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb da na ime naknade štete isplati 1-tužitelju DM iznos od 346.000,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.11.2012. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb da na ime naknade štete isplati 2-tužitelju RM slijedeće iznose:

- iznos od 326.175,38 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.11.2012.,

- iznos od 4.500,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.09.2012.,

- iznos od 1.465,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.07.2012.,

- iznos od 1.717,48 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.07.2012.,

- iznos od 1.515,21 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.07.2012.,

- iznos od 140,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.07.2012., pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb da na ime naknade štete isplati 3- tužiteljici ZM iznos od 234.000,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.11.2012. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb da na ime naknade štete isplati 4- tužiteljici BM iznos od 76.000,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.11.2012. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb da na ime naknade štete isplati 5-tužitelju FM iznos od 76.000,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.11.2012. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-262/2013 od 26. travnja 2022. u toč. VI) izreke i sudi:

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke naloženo je tuženiku da isplati 1-tužitelju DM na ime naknade štete iznos od 346.000,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.11.2012. do isplate, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da isplati 2-tužitelju NM na ime naknade štete iznos od 326.175,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15.11.2012. do isplate, iznos od 4.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14.09.2012., iznos od 1.465,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17.07.2012. do isplate, iznos od 1.717,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17.07.2012. i iznos od 1.515,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12.07.2012. do isplate, a toč. III) izreke naloženo je tuženiku da isplati 3- tužiteljici ZM na ime naknade štete iznos od 234.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15.11.2012. do isplate. Također je toč. IV) izreke naloženo tuženiku da isplati 4-tužiteljici BM na ime naknade štete iznos od 76.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15.11.2012. do isplate, dok je toč. V) izreke naloženo tuženiku da isplati 5-tužitelju FM na ime naknade štete iznos od 76.000,00 kn sa zakonskim zateznom kamatom od 15.11.2012. do isplate, a toč. VI) izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 233.183,86 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku odluku, odnosno podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da apliciranje kalijevog klorida nije bio uzrok smrti prednice tužitelja, te da je prvostupanjski sud, suprotno provedenim dokazima, došao do pogrešnog zaključka o postojanju uzročno-posljedične veze između apliciranja kalijevog klorida i nastupa smrti prednice tužitelja, kao jedne od pretpostavki za utvrđivanje odgovornosti za štetu. Tako da je sud, unatoč usuglašenim zaključcima iz ukupno 3 provedena medicinska vještačenja, temeljena na stručnom znanju kojim sud ne raspolaže, došao do dijametralno suprotnog zaključka. Navodi da liječnička greška ne znači automatizmom postojanje odgovornosti za štetu, ako ključna pretpostavka za odgovornost za štetu ( uzročna veza ) ne postoji. Osporava i dosuđenu naknadu neimovinske štete 4 i 5-tužiteljima kao unucima pok. SM jer da tijekom postupka nije utvrđeno postojanje trajnije zajednice života, kao i dosuđenu naknadu imovinske štete 1-tužitelju s osnova troškova karmina i troškova žalobne odjeće, vijenaca i svijeća kao previsoke. Osporava i odluku o trošku kao nezakonitu.

4. Tužitelji su u odgovoru na žalbu istakli da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana, da je usmjerena na izvrtanje dokazanih činjenica koje tuženiku ne idu u prilog, te da je prvostupanjski sud pobijanom presudom dao valjane i osnovane argumente za zauzeto stajalište. Predlažu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev 1-tužitelja kao supruga, 2-tužitelja kao sina, 3- tužiteljice kao kćerke, te 4 i 5-tužitelja kao unuka pok. SM za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale uslijed smrti njihove prednice zbog trovanja kalijevim kloridom koji joj je, greškom zaposlenika tuženika, apliciran tijekom bolničkog liječenja.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja tj. da je prednica tužitelja SM umrla u KB Dubrava 09.07.2012. kada je kao ishod reanimacije proglašen smrtni ishod (exitus letalis)

- da nije sporno da je tijekom reanimacije pok. SM od strane medicinske sestre ĐM koja je sudjelovala u reanimaciji, greškom apliciran kalijev klorid u dozi od 100 ml, a što predstavlja količinu od 74 mg kalija, koji uvijek dovodi do zastoja srca, te u prevelikoj dozi najčešće i do smrtnog ishoda,

- da nije sporno da se kalijev klorid smije dati u najvećoj dozi do 5 mg, te da nije sporno da je tuženik shvatio da je pok. SM apliciran kalijev klorid umjesto natrijevog bikarbonata, koji joj je trebao biti dan tijekom reanimacije u dozi od 100 ml, u trenutku kada su nakon završene reanimacije prebrojavane prazne ampule,

- da neprijeporno zamjena ampula i davanje krivog lijeka tijekom provođenja reanimacije uvijek predstavlja liječničku pogrešku,

- da je sporno da li u konkretnom slučaju postoji uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika prilikom reanimacije, odnosno u kojem trenutku je tijekom provođenja reanimacije pok. SM apliciran kalijev klorid u dozi od 100 ml ( da li u 19-toj, 20-toj, 21-oj ili u 45-toj minuti reanimacije), a što da utječe na ocjenu je li kalijev klorid mogao uzrokovati smrt pok. SM,

- da iz obdukcijskog nalaza od 10.07.2012.g. sačinjenom na temelju vanjskog i unutrašnjeg pregleda na obdukciji, patohistološke analize, te uvida u Epikrizu koronarne jedinice Klinike za unutarnje bolesti KB Dubrava, proizlazi da uzrok smrti pok. SM nije bio infarkt miokarda jer se prilikom obdukcije nije našao svježi infarkt (već ožiljkasto tkivo od ranijeg infarkta), već da je uzrok smrti akutno otrovanje kalijevim kloridom,

- da navedeni obdukcijski nalaz tijekom postupka nije učinjen upitnim,

- da su tijekom postupka provedena medicinska vještačenja i to po vještacima dr. Mayeru i dr. D, a iz kojih proizlazi da je pok. SM umrla prirodnom smrću, odnosno da je uzrok smrti bio infarkt miokarda, a ne predoziranje sa kalijevim kloridom,

- da je provedeno i 3 vještačenje po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu iz kojeg proizlazi da je kardiopulmunalna reanimacija SM provedena po svim principima dobre kliničke prakse u trajanju dužem od 20 minuta, u kojem razdoblju nije uspostavljena srčana radnja i cirkulacija, tako da iako je primjena kalijevog klorida nesumnjivo stručni propust, ona se ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezi s nastankom smrtnog ishoda

- da je navedena vještva sud cijenio kao i sve druge provedene dokaze, te ih prihvatio u svim dijelovima, osim u dijelu koji se odnosi na uzrok smrti

- tako da Nalazi vještaka dr. Mayera i D nisu prihvaćeni u dijelu u kojem je utvrđeno da je kalijev klorid apliciran u 45-toj minuti tj. u 13:01, jer da su vještaci kao polazište za svoja utvrđenja, uzeli podatke iz Epikrize (list 15), dok da je Medicinski fakultet u Beogradu istakao da nije moguće utvrditi točno vrijeme davanja kalijevog klorida jer da prema medicinskoj dokumentaciji postoje 3 moguća vremena i to 12:36 prema terapijskoj listi, 12:52 prema zapisu monitora EKG i 45-ta minuta reanimacije prema R,

- da se podaci u Epikriza sastavljaju i unose nakon provedene reanimacije, pa da je tada moguće i drugačije upisati slijed reanimacije od stvarnog tijeka događaja iz kojih razloga da se podaci Epikrize ne mogu prihvatiti kao jedino ispravni i točni, posebno stoga što ti podaci u potpunosti odudaraju od podataka koje je pokazao monitor i podataka temperaturne liste koronarne jedinice.

- da usporedbom utvrđenja iz sačinjenih vještačenja i podataka iz temperaturne liste, monitora EKG i Epikrize proizlazi da je reanimacija pok. SM započela u 12:16 h, da joj je u 12:30 h tj. u 14-toj minuti reanimacije apliciran lijek Cordarone, da joj je 5 minuta poslije, odnosno u 19-toj minuti, umjesto natrijev bikarbonat koji sprečava respiratornu acidozu, apliciran kalijev klorid i to u dozi od 100 ml, a koji kalijev klorid se ne smije dati ni u kom slučaju u većoj dozi do 5 mg, te da je upravo taj kalijev klorid doveo do smrti jer da nakon 12:35 h počinje stajati rad srca, dolazi do asistolije, a što da je razvidno po zapisima monitora u 12:46:26, u 12:46:27, u 12:52:28, u 12:57:07, u 13:00:19, te se u 13:06:51 proglašava smrtni ishod reanimacije,

- da se slijedom navedenog, a temeljem pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije, ocjenom iskaza svjedoka i tužitelja, te Nalaza i mišljenja vještaka, sa sigurnošću može utvrditi da u konkretnom slučaju između postupka liječenja tužiteljice, načina provođenja postupka reanimacije i konačno smrtnog ishoda postoji jasna i pravno relevantna uzročno posljedična veza, kao i da uzrok smrti pok. SM nije bio infarkt miokarda, već apliciranje kalijevog klorida tijekom reanimacije koji je doveo do zastoja srca,

- da je apliciranjem pok. SM kalijevog klorida u dozi od 100 ml u 19- toj minuti reanimacije od strane tuženikove zaposlenice, nedvojbeno počinjena liječnička pogreška, pa da postoji odgovornost tuženika za naknadom utužene štete tužiteljima.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1045., čl. 1061., čl. 1101. u svezi s čl. 19. i 1100. st. 2. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev, te dosuđuje tužiteljima naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog gubitaka supruge, majke i bake, kao i imovinsku štetu s osnova troškova pogreba, karmina, žalobne odjeće i izgradnje nadgrobnog spomenika. Odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

10. Međutim osnovano navodi tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno i nepravilno na temelju izvedenih dokaza izveo zaključak o postojanju uzročno posljedične veze između smrti pok. SM i apliciranja kalijevog klorida, a čime je posljedično i pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka provedena su ukupno 3 medicinska vještačenja i to po vještaku dr. Mayeru, dr. D i po Medicinskom fakultetu u Beogradu, te iz svih suglasno proizlazi da smrt prednice tužitelja pok. SM nije u uzročno posljedičnoj vezi s pogrešnim apliciranjem lijeka kalijev klorid.

12. Tako dr. Mayer i dr. D u svojim Nalazima i mišljenjima utvrđuju da zamjena ampula i nehotična primjena lijeka kalijev klorid tijekom reanimacije umjesto lijeka natrijev hidrogen karbonat, nedvojbeno predstavlja pogrešan postupak, odnosno nenamjernu medicinsku pogrešku, međutim da je navedeno učinjeno u 45-toj bezuspješne reanimacije, pa da isto nije dovelo do smrti pok. SM, niti je imalo utjecaj na smrtni ishod.

13. Nesporno su navedeni vještaci dr. Mayer i dr. D za svoja utvrđenja iznijeta u sačinjenom Nalazu i mišljenju, kao polazišne podatke koristili podatke iz Epikrize ( da je aplikacija kalijevog karbonata izvršena u 45-toj minuti reanimacije), a za koje podatke je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su nevjerodostojni jer se ne podudaraju sa podacima iz ostale medicinske dokumentacije ( temperaturne liste koronarne jedinice, EKG monitor i utvrđenja iz trećeg vještačenja sačinjenog po Medicinskom fakultetu iz Beograda), te se u tom dijelu u cijelosti prihvaćaju iznijeti razlozi prvostupanjskog suda.

14. Međutim pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio treće provedeno medicinsko vještačenje sačinjeno po stručnoj ustanovi tj. Medicinskom fakultetu u Beogradu, te je nepravilno i suprotno utvrđenjima iz tog vještva, izveo zaključak o postojanju uzročno posljedične veze između smrti pok. SM i apliciranja kalijevog klorida.

15. Naime, iz navedenog Nalaza i mišljenja i Dopune Nalaza i mišljenja Medicinskog fakultetu iz Beograda ( list 529-544 i 566-569 spisa ), a koji je sačinjen na temelju analize medicinske dokumentacije od strane više stručnih osoba ( spec. opće kirurgije, neurokirurgije, anesteziologije, kardiologije i sudske medicine ) proizlazi da je pok. SM kalijev klorid apliciran najranije u 21 minuti, a kada su već nastupile teške i nepovratne promjene na srčanom mišiću zbog kojih oživljavanje više nije bilo moguće, slijedom čega da u toj fazi reanimacije davanje kalij klorida nije moglo utjecati na smrtni ishod jer reanimacija do toga trenutka nije dala pozitivan odgovor, odnosno spontana srčana radnja i cirkulacija da niti u jednom trenutku nisu bile uspostavljene. Nadalje proizlazi da je prednica tužitelja najmanje 21 minutu bila u stanju kliničke smrti tj. bez spontanog disanja, rada srca i krvotoka uz održavanje umjetnog disanja radom uređaja za disanje i umjetnog krvotoka vanjskom masažom srca, a kojom prilikom da, usprkos pravovremenom i u propisanim dozama primijenjenih električnih udara struje i lijekova, niti jedan put nije došlo do uspostavljanja spontanog rada srca i spontano održive cirkulacije i spontanog disanja. Isto tako proizlazi da se prema internacionalnim preporukama za kardiopulmonalnu reanimaciju nakon 20 minuta može prekinuti reanimacija, ukoliko u tom periodu ne dođe do uspostavljanja spontanog rada srca i cirkulacije, odnosno pozitivnog odgovora na mjere reanimacije i ukoliko se radi o ireverzibilnom uzroku srčanog zastoja, kao što je bio slučaju kod pok. SM. Stoga da se davanje kalij klorida u kasnoj fazi reanimacije kada je prednica tužitelja već najmanje 21 minuta bila u stanju kliničke smrti, ne može dovesti u direktnu uzročno-posljedičnu vezu sa nastupanjem smrtnog ishoda prednice tužitelja.

16. Također proizlazi da nakon obdukcije nisu izvršene analize u smislu postmortalnog određivanja koncentracije kalija u tekućini staklastog tijela, pa da zaključak o uzroku smrti pok. SM dat nakon obdukcije nije baziran na egzaktno utvrđenim činjenicama. Isto tako proizlazi da je pok. SM bolovala od dugotrajnog i teškog aterosklerotskog oboljenja srčanog mišića, da je ista bila liječena u okvirima dobre europske kardiološke prakse, da joj je pravilno planirana kardiokirurška intervencija tj. ugradnje stentova u sužene srčane arterije, da je ista iz bolnice otpuštena u stabilnom stanju, te da su pogoršanja kod takvih bolesnika tijekom čekanja na planiranu intervencija česta, ali da to ne znači da svi pacijenti, ukoliko su bez tegoba, trebaju čekati na intervenciju u bolnici. Stoga da činjenica da je kod pok. SM došlo do pogoršanja koronarne bolesti sa razvojem novog infarkta i edema pluća, dok je čekala na pravilno indiciranu kardiokiruršku intervenciju, ne znači da nije liječena po svim suvremenim kardiološkim principima.

17. Dakle, citiranim vještačenjem po stručnoj međunarodnoj ustanovi jasno je i nedvojbeno utvrđeno da je pok. SM pogrešno apliciran lijek kalijev klorid najranije u 21-minuti, a u kojem momentu su već nastupile teške i nepovratne promjene na srčanom mišiću jer je ista prethodno tih 21 minuta bila u stanju kliničke smrti tj. bez spontanog disanja, rada srca i krvotoka, slijedom čega da se nedvojbeno učinjena pogreška u apliciranju kalijevog klorida, ne može dovesti u direktnu uzročno- posljedičnu vezu sa nastupanjem smrtnog ishoda prednice tužitelja.

18. Također iz citiranog vještačenja jasno i nedvojbeno proizlazi da nakon obdukcije nisu vršena analize u smislu postmortalnog određivanja koncentracije kalija u tekućini staklastog tijela, pa da zaključak o uzroku smrti pok. SM dat nakon obdukcije nije baziran na egzaktno utvrđenim činjenicama. Navedenim je, bez dvojbe, utvrđenje iz obdukcijskog nalaza o uzroku smrti ( akutno trovanje kalijevim kloridom ) dovedeno u dvojbu, pa je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetni obdukcijski nalaz tijekom postupka nije učinjen upitnim.

19. Također iz Dopune Nalaza i mišljenja proizlazi jasan zaključak da je smrt. pok. SM nastupila uslijed pogoršanja dugotrajnog i teškog aterosklerotskog oboljenja srčanih arterija kompliciranog srčanim popuštanjem, a ne uslijed akutnog trovanja kalij kloridom. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud cijenio provedeno vještačenje, odnosno izveo nepravilan zaključak o uzroku smrti prednice tužitelja i postojanju uzročno posljedične veze između smrti pok. SM i apliciranja kalijevog klorida.

20. Štoviše, osnovano tuženik u žalbi navodi da je, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, donoseći pobijanu odluku, unatoč nedostatku stručnog medicinskog znanja ( kojim sud nedvojbeno ne raspolaže i zbog čega su i provedena medicinska vještačenja ) i unatoč jasnim i nedvojbenim utvrđenjima iz sačinjenog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Beogradu, izveo pogrešan i dijametralno suprotan zaključak o postojanju uzročno posljedične veze.

21. Dakle, prvostupanjski sud nije prihvatio jasna i nedvojbena utvrđenja iz provedenog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Beogradu kao stručnoj međunarodnoj ustanovi, a čija stručnost i objektivnost ničim tijekom postupka nije dovedena u pitanje, već je samostalno i bez dovoljno stručnog znanja analizirao medicinsku dokumentaciju i ostale provedene dokaze, te izveo suprotan zaključak u svezi smrti prednice tužitelja i apliciranja pogrešnog lijeka, kao i procedure njenog liječenja, a da pri tom ničim nije argumentirano otklonio, niti doveo u dvojbu utvrđenja iz predmetnog vještačenja.

22. Stoga nije prihvatljiv kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda o aplikaciji pogrešnog lijeka pok. SM u 19-toj minuti reanimacije jer je to u suprotnosti sa utvrđenjem iz vještačkog Nalaza i mišljenja sačinjenog po Medicinskom fakultetu u Beogradu, a prema kojem je do aplikacija pogrešnog lijeka došlo najranije u 21 minuti. Štoviše navedeno je u suprotnosti i sa tvrdnjama samih tužitelja da je do aplikacije pogrešnog lijeka došlo u 20 minuti ( list 547-553 spisa).

23. Po stavu ovog suda u konkretnom slučaju ključna je činjenica da je pok. SM nesporno reanimirana kroz 20 minuta sukladno internacionalnim preporukama za kardiopulmonalnu reanimaciju, te da kroz taj period, a kako to proizlazi iz Nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Beogradu, reanimacija nije dala pozitivan učinak jer kroz cijeli taj period niti jednom nije uspostavljan spontani rad srca, cirkulacija i disanje, već je bila u stanju kliničke smrti, odnosno da su do tog perioda već nastupile teške i nepovratne promjene na srčanom mišiću zbog kojih oživljavanje više nije bilo moguće.

24. Kako dakle kod pok. SM tijekom provedene bezuspješne reanimacije od 20 minuta niti jednom nije uspostavljan spontani rad srca, cirkulacija i disanje, već su nastupile teške i nepovratne promjene na srčanom mišiću, to kod iste zasigurno nije postojala realna šansa za uspješno oživljavanje niti u 19-toj, niti u 20- toj, niti u 21-toj minuti. Stoga utvrđenja prvostupanjskog suda o električnoj aktivnosti srca u 12:35:33 nisu odlučna jer ta srčana aktivnost ( otkucaji ) nedvojbeno nije bila spontana, već rezultat umjetnog održavanja ( pomoću uređaja za disanje, vanjskog krvotoka i vanjske masaže srca ) tijekom reanimacije.

25. Slijedom navedenog, a kako dakle u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi, nedvojbeno pogrešno apliciranje kalij klorida, bilo u uzročno posljedičnoj vezi sa smrtnim ishodom pok. SM, niti da je u njenom liječenju bilo propusta, to nema niti odgovornosti tuženika za naknadom utužene štete tužiteljima.

26. Stoga je primjenom odredbe čl. 373. ZPP-a odlučeno kao u točci I) izreke ove presude.

27. Tužitelji u konkretnom slučaju nisu uspjeli sa tužbenim zahtjevom slijedom čega bi bili u obvezi nadoknaditi tuženiku parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. Navedena odredba ima legitiman cilj da odvrati potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenje nerazumnih zahtjeva ( obijesno parničenje, previsoki zahtjevi i sl. ).

28. Prilikom donošenja odluke o trošku ovaj je drugostupanjski sud vodio računa da li bi se u okolnostima konkretnog slučaja, odlukom o trošku ostvario legitiman cilj na razuman, odnosno razmjeran način, te je stava da bi u konkretnom slučaju primjena načela „gubitnik plaća“ iz čl. 154. st. 1. ZPP-a dovela do nedopuštenog miješanja u ustavna i konvencijska prava tužitelja, odnosno miješanja u pravo na pristup sudu kao sastavnom elementu prava na pošteno suđenje i jamstvo prava vlasništva.

29. Naime, u konkretnom slučaju je nedvojbeno došlo do pogrešnog apliciranja kalij klorida prednici tužitelja od strane tuženikovih djelatnika, a u svezi čega je sastavljan obdukciji nalaz ( stručna medicinska isprava ), a u kojem je explicite utvrđeno da je uzrok smrti pok. SM akutno trovanje kalijevim kloridom što je logično ukazivalo na postojanje uzročno posljedične veze između navedene pogreške i smrti pok. SM. Stoga podizanje predmetne tužbe po stavu ovog suda nije bilo nerazumno i lišeno sadržaja jer su tužitelji imali opravdane razloge zbog kojih nisu mogli predvidjeti konačni ishod ovog spora ( da predmetna pogreška nije u uzročno posljedičnoj vezi sa smrti njihove prednice ).

30. Također postavljeni tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske i imovinske štete nije bio pretjerano visoko postavljan, već u skladu sa sudskom praksom i priloženom dokumentacijom ( računi). Međutim, unatoč tome što zahtjev nije bio previsoko postavljen, iznos troškova koje bi tužitelji trebali platiti tuženiku primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a je izuzetno visok obzirom da tuženik priloženim troškovnikom potražuje iznos od preko 30.000,00 eura. Navedeni iznos za tužitelje koji su fizičke osobe i koji su u ovom predmetu zbog nedostatnog imovnog stanja oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi ( list 353 spisa ) zasigurno po stavu ovog suda predstavlja značajan iznos za njihovu egzistenciju, posebno kada se sagleda da su tužitelji tijekom ovog postupka snosili visoke troškove medicinskih vještačenja, te da imaju vlastiti trošak zastupanja po odvjetniku. Stoga po stavu ovog drugostupanjskog suda navedeno u dostatnoj mjeri ukazuje da bi obveza naknade troškova tuženiku, za tužitelje bila nedvojbeno tegobna.

31. S druge strane tuženik je bolnička ustanova ( čiji je osnivač država u najširem smislu prema praksi ESLJP ) čiji su djelatnici nesporno počinili nenamjernu pogrešku, pa je stav ovog suda da odbijanje zahtjeva za naknadom troškova postupka, u naprijed izloženom kontekstu, za njega ne bi bilo tegobno ili posebno nepravedno.

32. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, prilikom donošenja odluke o trošku odstupio od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je sagledavajući sve okolnosti slučaja stava da bi nametanje obveze plaćanja parničnih troškova tužiteljima, dovelo do nerazmjernog ograničenja temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u situaciji kada nije izvjesno da bi se takvim odstupanjem od primjene čl. 154. st. 1. ZPP drugoj strani, odnosno tuženiku nametnuo pretjerani teret.

32. Obzirom na navedeno odlučeno je kao u toč. II) izreke ove presude.

U Rijeci, 28. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec