Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1208/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Safeti Ramić-Pozderac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Damiru Vidrihu, odvjetniku u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-31/2022-67 od 12. rujna 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-31/2022-71 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-31/2022-67 od 12. rujna 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-31/2022-71 od 31. siječnja 2025., u pobijanom dijelu pod stavcima I., II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj sa zahtjevom za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog dana 10. svibnja 2011. između NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja (st. I., točka 1. izreke), sa zahtjevom da se naloži tuženicima da su dužni trpjeti da se nekretnine čkbr. [katastarska čestica] kuća i zgrada na [adresa] sa 96 m2 i dvor na [adresa] sa 599 m2 i čkbr. [katastarska čestica] oranica na [adresa] sa 1516 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasništvo tuženika, svakog u ½ dijela, temeljem ove presude upišu u zemljišnim knjigama na ime i vlasništvo NŠ iz [adresa]. (st. I., točka 2. izreke), sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (st. I., točka 3. izreke), sa alternativnim tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen 10. svibnja 2011. između NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i ZŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, darovni ugovor, što su tuženici ZŠ i UŠ dužni priznati, te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (st. II. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.062,50 eura (st. III. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika radi naknade troška u iznosu od 50,00 EUR (st. IV. izreke).

2. Tužitelj pobija navedenu presudu pod stavcima I., II. i III. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZZP, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presuda nije u suprotnosti sa njezinim razlozima i sadržajem spisa, te razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su zaključili pok. NŠ, kao primatelj uzdržavanja i tuženica i njezin pok. suprug ZŠ, kao davatelji uzdržavanja dana 10. svibnja 2011., jer tuženici nisu ispunjavali ugovorom preuzete obveze, dok je predmet spora po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu (sud ga pogrešno naziva alternativnim) utvrđenje da predmetni ugovor predstavlja darovani ugovor.

7. Tužitelj u žalbi ukazuje da primatelju uzdržavanja nikakva pomoć i skrb nije bila potrebna prije kraja 2015. i tijekom 2016. godine, već da je suština ovog postupka u tome je li tuženica izvršavala ugovorom preuzete obveze nakon što je NŠ ozbiljno i teško obolio krajem 2015. i bio teško bolestan tijekom 2016. godine, da bi **.**.2016. umro.

8. Prije svega treba reći da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, u čl. 2., ugovoreno da su davatelji uzdržavanja dužni primatelju uzdržavanja osigurati pomoć, njegu i skrb u starosti, bolesti, odnosno iznemoglosti, osigurati zdravstvenu zaštitu i sredstva potrebna za liječenje, te ga pokopati o svojem trošku prema mjesnim običajima.

9. Dakle, obveza uzdržavanja odnosila se na pružanje pomoći, njege i skrbi u slučaju bolesti i iznemoglosti, ali i općenito u starosti, tako da se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da je bilo bitno utvrditi samo jesu li davatelji uzdržavanja ispunjavali svoje ugovorene obveze tijekom 2016. godine kada je primatelj uzdržavanja teško obolio.

10. Prema iskazu tuženice, ona i suprug brinuli su za pok. ABC godina prije zaključenja ugovora, te su se nastavili brinuti o njemu i nakon zaključenja ugovora, na način da su u njegovoj kući čistili, slagali zimnicu i radili sve što je htio, te su mu pružali pomoć i u bolesti, jer je imao moždani udar 2014. godine, zbog čega je tuženica 3 dana spavala kod njega, da bi nakon povratka iz bolnice bio kod njih u kući mjesec i pol dana, sve dok se nije oporavio, a čiji je iskaz prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud. Iz toga proizlazi da su davatelji uzdržavanja brinuli o primatelju uzdržavanja za vrijeme teške bolesti i prije 2016. godine, tako da je za pravilnu ocjenu jesu li davatelji uzdržavanja izvršavali svoje obveze potrebno sagledati cijelo razdoblje trajanja ugovora, i to ne samo u razdobljima kada je primatelj uzdržavanja bio teško bolestan, nego i kada to nije bio, jer se obveza davatelja uzdržavanja odnosi na brigu i skrb prema primatelju uzdržavanja za vrijeme dok je bolestan i nemoćan, ali i u razdobljima kada je zdrav, jer se radi o starom čovjeku kojeg je stalno potrebno nadzirati i pomagati mu kada je to potrebno.

11. Svjedoci RŠ, LŠ, JŠ, ŽŠ, EŠ, TŠ i ĆŠ, te ČŠ u svojim su iskazima naveli da se tuženica skrbila o pok. KŠ, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. Tako svjedok EŠ u svom iskazu navodi da je bio kod primatelja uzdržavanja kada ga je nazvala tuženica i pitala da li je nešto jeo, pa kada je odgovorio da si bude nešto našao, da je na to tuženica rekla da će mu ona donijeti široke rezance, da bi u ponovljenom iskazu naveo da ostaje kod svog iskaza. Prema tome, neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud nije mogao na temelju njegova iskaza zaključiti da se tuženica brinula o ishrani primatelja uzdržavanja.

13. Svjedokinja ŽŠ u svom iskazu navodi da kad se NŠ razbolio, da su ga 2014., tuženica, ĆŠ i TŠ, vozile k liječniku, da su mu pomagale, kuhale i čistile, a svjedok LŠ u svom iskazu navodi da je tuženica pomagala sa ĆŠ u kući NŠ na način da je prala veš, zavjese, te da je i prijateljica od ĆŠ, Đ, pomagala čistiti i obrađivati vrt.

14. U svom iskazu svjedoka ČŠ naveo je da je pok. NŠ kuhala tuženica, i njegova žena, kćer od tuženice.

15. Svjedokinja ĆŠ u svom iskazu navodi da se NŠ pomagalu u kući oko svega, da je ona živjela kod njega 2011. godine par mjeseci, kada mu je kuhala, a da mu je kuhala i njezina majka, tuženica, te da su ona i majka dolazile čistiti, dok svjedokinja FŠ u svom iskazu navodi da su tuženica i ĆŠ znale pospremiti kuću u kojoj je živio NŠ, staviti čiste zavjese, da su ĆŠ i tuženica dok je bio u bolnici ulazile u kuću po njegovu pidžamu, donji veš i ručnike.

16. Isto tako i svjedok RŠ u svom iskazu navodi da mu je pok. NŠ rekao da mu tuženica donosi hranu i da dolazi kad treba pokositi.

17. Svjedokinja JŠ u svom iskazu navodi da su se tuženica i njezina kćer ĆŠ brinule o pok. NŠ, dok svjedokinja TŠ u svom iskazu navodi da su tuženica i ĆŠ kuhale pok. NŠ, da su ga vozile k liječniku, dok ga je na kemoterapije u Zagreb vozio tužitelj.

18. Prema tome, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, od dana sklapanja ugovora, pa i 5 godina prije toga ( u ugovoru je navedeno da se davatelji uzdržavanja već 5 godina brinu o primatelju uzdržavanja te mu pomažu u svim poslovima, čl. 2. st. 2. Ugovora), davatelji uzdržavanja, a nakon što je stradao ZŠ, samo tuženica, uz pomoć svoje kćerke ĆŠ, pomagali su primatelju uzdržavanja sada pok. NŠ na način da su mu kuhali, prali, čistili i brinuli o vrtu.

19. Prvostupanjski je sud pravilno uzeo u obzir da su davatelji uzdržavanja brinuli o primatelju uzdržavanja i pružali mu potrebnu pomoć i skrb i 5 godina prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanja, jer to ukazuje da su davatelji uzdržavanja i bez ugovora imali dobar odnos sa primateljem uzdržavanja i da su se brinuli o njemu i kada im za to nije bio ugovoren prijenos njegove imovine nakon njegove smrti, jer u suprotnom pok. NŠ ne bi sa njima zaključio sporan ugovor, što dokazuje da su primatelji uzdržavanja savjesno i predano skrbili o njemu, a pritom nije odlučno to što je ZŠ zbog teškog zdravstvenog stanja bio u nemogućnosti brinuti o ocu, jer se davatelji uzdržavanja smatraju jednom ugovornom stranom i dovoljno je da je obveze prema primatelju uzdržavanja ispunjavala tuženica.

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud ocijenio iskaz svjedokinje GŠ, i to na način da je prihvatio dio njezina iskaza u kojem navodi da je kuhala za pok. KŠ kada je on dolazio kod nje na Šodericu, ali nije prihvatio dio njezina iskaza da bi ona pok. NŠ pripremala dijetalnu hranu od 2006. do 2015. godine, iz razloga jer je i sama svjedokinja tvrdila u svom iskazu da se pok. NŠ hranio u restoranu KTC i Klas kada je ona živjela na Šoderici, što se povezuje sa iskazom svjedokinje SŠ koja navodi da je prije 2015. godine pok. NŠ nekada išao jesti u restoran KTC i Zrinski, a što je u skladu i sa iskazom tuženice, koja je navela da si je pok. NŠ sam kuhao, a nekada je išao jesti u restoran KTC i Zrinski. Iz navedenih okolnosti prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da GŠ nije intenzivno kuhala dijetalnu hranu pok. NŠ od 2006. do 2015. godine, a koji zaključak prihvaća i ovaj sud, što je u skladu sa iskazima ostalih prihvaćenih svjedoka od strane prvostupanjskog suda koji su iskazali da je tuženica cijelo vrijeme trajanja ugovora vodila brigu o ishrani primatelja uzdržavanja.

21. Dakle, tuženica je skrbila o pok. NŠ, ali ta se pomoć i briga nije ostvarivala svakodnevno, a što nije bilo ni potrebno, budući da je pok. NŠ ponekad odlazio kod GŠ koja je tada brinula o njemu, ponekad se hranio u restoranu, a znao si je i sam nešto skuhati, što ne dovodi u pitanje izvršavanje obveza iz ugovora od strane tuženice, jer pok. NŠ, u razdobljima kada je bio zdrav, nije ni trebao svakodnevnu pomoć i skrb tuženice, niti je takvo što bilo ugovoreno.

22. Tuženica je u vrijeme kada je 2014. godine pok. NŠ imao moždani udar 3 dana spavala kod njega, da bi nakon povratka iz bolnice bio kod njih u kući mjesec i pol dana, sve dok se nije oporavio, što ukazuje da je u trenucima bolesti preuzela potpunu brigu o njemu, koja je trajala sve dok se nije u potpunosti oporavio, kada se na vlastito traženje vratio kući, a i tada mu je još mjesec dana nosila doručak, ručak i večeru, sve dok joj nije rekao da to više nije potrebno, a i nakon toga je tuženica svaki dan poslije 15,00 sati odlazila k njemu, te 2015. godine, a što sve navodi tuženica u svom iskazu.

23. Da je postojala kontinuirana briga tuženice o pok. NŠ proizlazi i iz činjenice da kad se pojavila sumnja u bolest 2015. godine, da ga je nakon što se vratio iz bolnice dovezla u svoju kuću, a što je bilo u mjesecu prosincu 2015. godine, da bi ga tužitelj, što sam navodi u iskazu, u prvom mjesecu 2016. godine vratio kući, gdje je ostao sve dok 18. listopada 2016., kada se preselio tužitelju te je bio kod njega do odlaska u bolnicu, odnosno do 25. studenog 2016., kada je ponovno otišao u bolnicu, da bi **.**.2016. umro.

24. Tuženica je pomagala i skrbila o pok. KŠ u razdoblju 5 godina prije sklapanja spornog ugovora (ugovor zaključen 2011. godine), pa sve do 18. listopada 2016., kada je preselio u kuću tužitelja, gdje je ostao do 25. studenog 2016., kada je prebačen u bolnicu, da bi **.**.2016. umro. U kuću tužitelja preselio se na vlastiti zahtjev, zbog čega tuženica u tom razdoblju nije mogla voditi brigu o njemu, za što ne može biti odgovorna. No, iz iskaza tuženice razvidno je da je vodila brigu o njemu i kroz 2016. godinu, osim u razdoblju kada se nalazio kod tužitelja te da je platila i njegov sprovod, što sve dokazuje da je u cijelosti ispunila obveze iz ugovora.

25. Kada se uzme u obzir sve navedeno, razdoblje u kojem se tuženica brinula o pok. NŠ, te nepostojanje njezine odgovornosti za brigu i skrb o njemu kada se u kratkom razdoblju 2016. godine preselio tuženiku, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za raskid ugovora iz čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

26. Okolnost što se u kući tuženice pušilo ne može biti razlog zbog kojeg se primatelj uzdržavanja odlučio vratiti u svoju kuću, jer iz iskaza tuženice proizlazi da su odlazili pušiti izvan kuće, a da kada bi se pok. NŠ povukao u sobu, da bi pušili u kuhinji.

27. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je aleotorni ugovor (ugovor na sreću), kod kojeg se ne primjenjuje odredbe o očitom nerazmjeru uzajamnih činidbi iz čl. 375. st. 1. ZOO, a tužitelj upravo iz razloga jer smatra da se radi o očitom nerazmjeru uzajamnih činidbi, eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom (ne alternativnim kako ga pogrešno naziva prvostupanjski sud) zahtjeva da se utvrdi da sporni ugovor predstavlja darovni ugovor. Osim toga, iz utvrđenih činjenica razvidno je da je volja stranaka bila da se primatelju uzdržavanja pruža pomoć i skrb, koju su davatelji uzdržavanja i pružali, pa se ne radi o prividom ugovoru koji prikriva pravu volju stranaka da zaključe darovni ugovor (čl. 285. st. 2. ZOO).

28. Slijedom svega izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 583. st. 3. ZOO, kada je odbio zahtjev tužitelja za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanja, dok u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 285. st. 2. ZOO, da bi se moglo utvrditi da ugovor o doživotnom uzdržavanju prikriva darovni ugovor, tako da je pravilno odbijen kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

29. Slijedom svega izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

30. Tužitelj samo paušalno pobija odluku o troškovima postupka, pa kako na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), trebalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke pobijane presude.

31. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković