Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-299/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćniku Krunoslav Vuljak, odvjetnik u Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o. Koprivnica protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević&partneri iz Zagreba, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, broj P-345/2023-7 od 3. travnja 2025., 28. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenja Općinskog suda u suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, broj P-345/2023-7 od 3. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11. pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje prema žalbenim navodima ili pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem pravilno odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljevom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istaknuo pozivom na prorogacijsku klauzulu Ugovora o kreditu.

4.1 Iz sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, suprotno žalbenim navodima, proizlazi da se radi o unaprijed, po tuženiku formuliranoj odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo. Tuženik je za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost suda vodeći se prvenstveno vlastitim interesima.

5. Naime, nije sporno da je u ovom parničnom postupku predmet spora isplate stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak i to Ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile 12. rujna 2006., a u kojem ugovornom odnosu tužiteljica ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluga, pa se imaju primijeniti odredbe mjerodavnog potrošačkog prava.

5.1 Iz stanja spisa proizlazi da tuženik, nakon što se je tužiteljica usprotivila prigovoru mjesne nenadležnosti ističući da se o prorogaciji nadležnosti iz Ugovora nije posebno pregovaralo, nije tvrdio suprotno od toga niti u tom pravcu predlagao izvođenje dokaza.

6. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a pozvao se i na odredbu članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19) koji je sada na snazi i usklađen sa Direktivom Vijeća br. 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ( u daljnjem tekstu: Direktiva) te je primijenio članak 3. Direktive, a u obrazloženju pobijanog rješenja je naveo sadržaj tih odredaba pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na obrazloženje pobijanog rješenja.

7. Kada je riječ o tumačenju i primjeni odredbe članka 3. Direktive, po ocjeni ovog suda, treba imati u vidu i pravni stav suda Europske unije izražen u presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/1998 do C-244/1998 u kojima je navedeni sud zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojim je ugovorena isključiva nadležnost suda glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima ili obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje iz te odluke proizlazi da zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocjeni odredbu ugovora koju razmatra nepoštenom, a presudio je i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost da tumačenju koje omogućuje da se sud, čija se nadležnost prorogira nepoštenom ugovornom odredbom, i po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

7.1 Tužiteljica ima prebivalište u [adresa], a Zakonom o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18) propisana je nadležnost Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu i za područje Grada Đurđevca.

8. Prvostupanjski je sud zaključio da se o odredbi o prorogaciji nadležnosti, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora, nije posebno pregovaralo slijedom čega tužiteljica nije mogla utjecati na njeno postojanje u ugovoru i na njezin sadržaj, a ona u konkretnom slučaju uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača. To stoga, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, jer bi tužiteljica bila izvrgnuta dodatnim troškovima, ali i potrebi ulaganja dodatnog vremena. Ocjenu prvostupanjskog suda da bi tužiteljica, s obzirom da joj je prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u [adresa], gdje je registrirano sjedište tuženika, bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena radi odlaska na ročište u [adresa], uzrokovali tužiteljici dodatne troškove, dok se isto ne odnosi na tuženika, prihvaća i ovaj sud.

9. Budući da u skladu s citiranom odlukom suda Europske unije treba favorizirati tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud i po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim, onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, tada u kontekstu svega naprijed navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnivati nadležnost Općinskog suda u Rijeci kao suda registriranog tuženikovog sjedišta kako to sugerira tuženik.

10. Kako žalba nema opravdanja, odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 28. svibnja 2025.

Sudac

Emir Čustović