Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Republika Hrvatska

    Općinski sud u Zadru

    Ulica plemića Borelli 9, Zadar

    Poslovni broj: P-1882/2022-24

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    I

    R J E Š E NJ E

    Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 28. travnja 2025., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, te zamjenice punomoćnika tužene, dana 28. svibnja 2025.

    p r e s u d i o  j e

    I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "I. Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3205931558/06 zaključen između prednice tužiteljice i tužene dana 20. siječnja 2006. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženoj isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od 15.189,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

    - iznos od 46,65 EUR sa kamatom od 15.06.2006. godine

    - iznos od 46,33 EUR sa kamatom od 15.07.2006. godine

    - iznos od 45,91 EUR sa kamatom od 15.08.2006. godine

    - iznos od 46,45 EUR sa kamatom od 15.09.2006. godine

    - iznos od 46,45 EUR sa kamatom od 15.10.2006. godine

    - iznos od 45,81 EUR sa kamatom od 15.11.2006. godine

    - iznos od 45,98 EUR sa kamatom od 15.12.2006. godine

    - iznos od 45,62 EUR sa kamatom od 15.01.2007. godine

    - iznos od 45,14 EUR sa kamatom od 15.02.2007. godine

    - iznos od 45,72 EUR sa kamatom od 15.03.2007. godine

    - iznos od 45,09 EUR sa kamatom od 15.04.2007. godine

    - iznos od 44,24 EUR sa kamatom od 15.05.2007. godine

    - iznos od 44,20 EUR sa kamatom od 15.06.2007. godine

    - iznos od 43,91 EUR sa kamatom od 15.07.2007. godine

    - iznos od 44,41 EUR sa kamatom od 15.08.2007. godine

    - iznos od 44,41 EUR sa kamatom od 15.09.2007. godine

    - iznos od 43,55 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine

    - iznos od 48,39 EUR sa kamatom od 15.11.2007. godine

    - iznos od 47,56 EUR sa kamatom od 15.12.2007. godine

    - iznos od 49,00 EUR sa kamatom od 15.01.2008. godine

    - iznos od 48,77 EUR sa kamatom od 15.02.2008. godine

    - iznos od 53,67 EUR sa kamatom od 15.03.2008. godine

    - iznos od 53,36 EUR sa kamatom od 15.04.2008. godine

    - iznos od 51,62 EUR sa kamatom od 15.05.2008. godine

    - iznos od 52,28 EUR sa kamatom od 15.06.2008. godine

    - iznos od 51,76 EUR sa kamatom od 15.07.2008. godine

    - iznos od 51,65 EUR sa kamatom od 15.08.2008. godine

    - iznos od 51,63 EUR sa kamatom od 15.09.2008. godine

    - iznos od 53,61 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine

    - iznos od 54,82 EUR sa kamatom od 15.11.2008. godine

    - iznos od 53,11 EUR sa kamatom od 15.12.2008. godine

    - iznos od 57,72 EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine

    - iznos od 57,77 EUR sa kamatom od 15.02.2009. godine

    - iznos od 56,22 EUR sa kamatom od 15.03.2009. godine

    - iznos od 56,58 EUR sa kamatom od 15.04.2009. godine

    - iznos od 56,65 EUR sa kamatom od 15.05.2009. godine

    - iznos od 56,03 EUR sa kamatom od 15.06.2009. godine

    - iznos od 56,14 EUR sa kamatom od 15.07.2009. godine

    - iznos od 58,46 EUR sa kamatom od 15.08.2009. godine

    - iznos od 59,14 EUR sa kamatom od 15.09.2009. godine

    - iznos od 58,38 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine

    - iznos od 58,87 EUR sa kamatom od 15.11.2009. godine

    - iznos od 58,80 EUR sa kamatom od 15.12.2009. godine

    - iznos od 60,12 EUR sa kamatom od 15.01.2010. godine

    - iznos od 60,97 EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine

    - iznos od 60,78 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine

    - iznos od 61,63 EUR sa kamatom od 15.04.2010. godine

    - iznos od 63,17 EUR sa kamatom od 15.05.2010. godine

    - iznos od 61,99 EUR sa kamatom od 15.06.2010. godine

    - iznos od 63,77 EUR sa kamatom od 15.07.2010. godine

    - iznos od 63,71 EUR sa kamatom od 15.08.2010. godine

    - iznos od 67,38 EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine

    - iznos od 65,24 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine

    - iznos od 65,74 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine

    - iznos od 64,52 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine

    - iznos od 64,71 EUR sa kamatom od 15.01.2011. godine

    - iznos od 63,93 EUR sa kamatom od 15.02.2011. godine

    - iznos od 64,40 EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine

    - iznos od 64,43 EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine

    - iznos od 65,88 EUR sa kamatom od 15.05.2011. godine

    - iznos od 68,96 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine

    - iznos od 72,46 EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine

    - iznos od 74,45 EUR sa kamatom od 15.08.2011. godine

    - iznos od 68,56 EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine

    - iznos od 66,57 EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine

    - iznos od 66,70 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine

    - iznos od 66,98 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine

    - iznos od 68,69 EUR sa kamatom od 15.01.2012. godine

    - iznos od 69,20 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine

    - iznos od 68,64 EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine

    - iznos od 68,56 EUR sa kamatom od 15.04.2012. godine

    - iznos od 68,84 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine

    - iznos od 69,34 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine

    - iznos od 68,72 EUR sa kamatom od 15.07.2012. godine

    - iznos od 68,55 EUR sa kamatom od 15.08.2012. godine

    - iznos od 67,04 EUR sa kamatom od 15.09.2012. godine

    - iznos od 68,34 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine

    - iznos od 68,95 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine

    - iznos od 68,55 EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine

    - iznos od 68,06 EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine

    - iznos od 67,90 EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine

    - iznos od 67,72 EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine

    - iznos od 68,93 EUR sa kamatom od 15.04.2013. godine

    - iznos od 67,16 EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine

    - iznos od 66,87 EUR sa kamatom od 15.06.2013. godine

    - iznos od 67,04 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine

    - iznos od 66,86 EUR sa kamatom od 15.08.2013. godine

    - iznos od 67,51 EUR sa kamatom od 15.09.2013. godine

    - iznos od 67,92 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine

    - iznos od 68,13 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine

    - iznos od 68,86 EUR sa kamatom od 15.12.2013. godine

    - iznos od 68,12 EUR sa kamatom od 15.01.2014. godine

    - iznos od 57,04 EUR sa kamatom od 15.02.2014. godine

    - iznos od 57,41 EUR sa kamatom od 15.03.2014. godine

    - iznos od 57,09 EUR sa kamatom od 15.04.2014. godine

    - iznos od 56,62 EUR sa kamatom od 15.05.2014. godine

    - iznos od 56,72 EUR sa kamatom od 15.06.2014. godine

    - iznos od 57,05 EUR sa kamatom od 15.07.2014. godine

    - iznos od 57,32 EUR sa kamatom od 15.08.2014. godine

    - iznos od 57,39 EUR sa kamatom od 15.09.2014. godine

    - iznos od 57,68 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine

    - iznos od 58,09 EUR sa kamatom od 15.11.2014. godine

    - iznos od 58,17 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine

    - iznos od 58,23 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine

    - iznos od 58,20 EUR sa kamatom od 15.02.2015. godine

    - iznos od 58,20 EUR sa kamatom od 15.03.2015. godine

    - iznos od 58,20 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine

    - iznos od 58,20 EUR sa kamatom od 15.05.2015. godine

    - iznos od 58,20 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine

    - iznos od 58,20 EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine

    - iznos od 58,20 EUR sa kamatom od 20.07.2015. godine

    - iznos od 58,20 EUR sa kamatom od 02.09.2015. godine

    - iznos od 58,20 EUR sa kamatom od 28.10.2015. godine

    - iznos od 127,78 EUR sa kamatom od 01.12.2015. godine

    - iznos od 53,09 EUR sa kamatom od 23.12.2015. godine

    - iznos od 8.342,63 EUR sa kamatom od 11.03.2016. godine

    po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 20. siječnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

    II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205931558/06 zaključen između prednice tužiteljice i tužene 20. siječnja 2006. godine slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 20. siječnja 2006. godine pa na dalje.

    III. Dužna je tužena isplatiti - vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 971,94 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

    - iznos od 2,89 EUR sa kamatom od 15.01.2009. godine

    - iznos od 2,94 EUR sa kamatom od 15.02.2009. godine

    - iznos od 1,39 EUR sa kamatom od 15.03.2009. godine

    - iznos od 1,75 EUR sa kamatom od 15.04.2009. godine

    - iznos od 1,82 EUR sa kamatom od 15.05.2009. godine

    - iznos od 1,21 EUR sa kamatom od 15.06.2009. godine

    - iznos od 1,31 EUR sa kamatom od 15.07.2009. godine

    - iznos od 0,84 EUR sa kamatom od 15.08.2009. godine

    - iznos od 1,53 EUR sa kamatom od 15.09.2009. godine

    - iznos od 0,77 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine

    - iznos od 1,26 EUR sa kamatom od 15.11.2009. godine

    - iznos od 1,18 EUR sa kamatom od 15.12.2009. godine

    - iznos od 2,50 EUR sa kamatom od 15.01.2010. godine

    - iznos od 3,35 EUR sa kamatom od 15.02.2010. godine

    - iznos od 3,17 EUR sa kamatom od 15.03.2010. godine

    - iznos od 4,01 EUR sa kamatom od 15.04.2010. godine

    - iznos od 5,56 EUR sa kamatom od 15.05.2010. godine

    - iznos od 5,75 EUR sa kamatom od 15.06.2010. godine

    - iznos od 7,52 EUR sa kamatom od 15.07.2010. godine

    - iznos od 7,46 EUR sa kamatom od 15.08.2010. godine

    - iznos od 11,14 EUR sa kamatom od 15.09.2010. godine

    - iznos od 9,00 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine

    - iznos od 9,49 EUR sa kamatom od 15.11.2010. godine

    - iznos od 11,20 EUR sa kamatom od 15.12.2010. godine

    - iznos od 11,40 EUR sa kamatom od 15.01.2011. godine

    - iznos od 10,61 EUR sa kamatom od 15.02.2011. godine

    - iznos od 11,09 EUR sa kamatom od 15.03.2011. godine

    - iznos od 11,11 EUR sa kamatom od 15.04.2011. godine

    - iznos od 12,56 EUR sa kamatom od 15.05.2011. godine

    - iznos od 15,64 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine

    - iznos od 19,15 EUR sa kamatom od 15.07.2011. godine

    - iznos od 22,42 EUR sa kamatom od 15.08.2011. godine

    - iznos od 16,53 EUR sa kamatom od 15.09.2011. godine

    - iznos od 14,54 EUR sa kamatom od 15.10.2011. godine

    - iznos od 14,68 EUR sa kamatom od 15.11.2011. godine

    - iznos od 14,95 EUR sa kamatom od 15.12.2011. godine

    - iznos od 16,66 EUR sa kamatom od 15.01.2012. godine

    - iznos od 17,17 EUR sa kamatom od 15.02.2012. godine

    - iznos od 16,61 EUR sa kamatom od 15.03.2012. godine

    - iznos od 16,53 EUR sa kamatom od 15.04.2012. godine

    - iznos od 16,81 EUR sa kamatom od 15.05.2012. godine

    - iznos od 17,31 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine

    - iznos od 16,69 EUR sa kamatom od 15.07.2012. godine

    - iznos od 16,52 EUR sa kamatom od 15.08.2012. godine

    - iznos od 15,01 EUR sa kamatom od 15.09.2012. godine

    - iznos od 16,31 EUR sa kamatom od 15.10.2012. godine

    - iznos od 16,92 EUR sa kamatom od 15.11.2012. godine

    - iznos od 16,52 EUR sa kamatom od 15.12.2012. godine

    - iznos od 16,03 EUR sa kamatom od 15.01.2013. godine

    - iznos od 15,87 EUR sa kamatom od 15.02.2013. godine

    - iznos od 15,69 EUR sa kamatom od 15.03.2013. godine

    - iznos od 16,90 EUR sa kamatom od 15.04.2013. godine

    - iznos od 15,13 EUR sa kamatom od 15.05.2013. godine

    - iznos od 14,84 EUR sa kamatom od 15.06.2013. godine

    - iznos od 15,01 EUR sa kamatom od 15.07.2013. godine

    - iznos od 14,83 EUR sa kamatom od 15.08.2013. godine

    - iznos od 15,48 EUR sa kamatom od 15.09.2013. godine

    - iznos od 15,90 EUR sa kamatom od 15.10.2013. godine

    - iznos od 16,10 EUR sa kamatom od 15.11.2013. godine

    - iznos od 16,83 EUR sa kamatom od 15.12.2013. godine

    - iznos od 16,09 EUR sa kamatom od 15.01.2014. godine

    - iznos od 14,04 EUR sa kamatom od 15.02.2014. godine

    - iznos od 14,42 EUR sa kamatom od 15.03.2014. godine

    - iznos od 14,09 EUR sa kamatom od 15.04.2014. godine

    - iznos od 13,62 EUR sa kamatom od 15.05.2014. godine

    - iznos od 13,72 EUR sa kamatom od 15.06.2014. godine

    - iznos od 14,06 EUR sa kamatom od 15.07.2014. godine

    - iznos od 14,33 EUR sa kamatom od 15.08.2014. godine

    - iznos od 14,40 EUR sa kamatom od 15.09.2014. godine

    - iznos od 14,68 EUR sa kamatom od 15.10.2014. godine

    - iznos od 15,10 EUR sa kamatom od 15.11.2014. godine

    - iznos od 15,17 EUR sa kamatom od 15.12.2014. godine

    - iznos od 15,23 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine

    - iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.02.2015. godine

    - iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.03.2015. godine

    - iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.04.2015. godine

    - iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.05.2015. godine

    - iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.06.2015. godine

    - iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 15.07.2015. godine

    - iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 20.07.2015. godine

    - iznos od 15,20 EUR sa kamatom od 02.09.2015. godine

    po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 20. siječnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

    i

    r i j e š i o je

    I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog Suda.

    II. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.191,36 EUR EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

    Obrazloženje

    1. Tužiteljica u tužbi navodi kako su njezina pok. kćerka SČ, kao korisnica kredita, i tužena, dana 20. siječnja 2006. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj Ugovora 3205931558/2006 kojim je tužena odobrila prednici tužiteljice, sada pok. SČ, kreditni iznos od 14.999,10 CHF. Tužiteljica da je nasljednica pok. SČ temeljem Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Lucije Popov pod poslovnim brojem O-6474/2015, UPP/OS-67/15 od 6. listopada 2015. Predmetnim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,50% (čl.2). Nakon smrti pok. SČ tužiteljica da je nastavila otplaćivati kredit tako da ga, nažalost, i danas otplaćuje. Tužena da je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora, koliko je tužiteljici poznato, jednom obavijestila pok. prednika tužiteljice SČ, dok je kasnije promijene vršio bez da o tomu obavijesti sada pok. SČ kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužiteljica kao ni njen prednik nisu ni imali mogućnosti za prigovor. Tužiteljica da je, istina, skupa sa svojom kćerkom kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori njenog pok. SČ ostali su bez ikakvog rezultata. Dakle, sa niti jednom promjenom pok. kćerka tužiteljice se nije usuglasila. Promjene tužene u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tužena kamatnu stopu nije promijenila na niže odnosno u korist tužitelja. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu da nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, sporna odredba da ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženoj kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Tako, da su ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tužena da je mijenjala kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogla činiti i u korist tužitelja. Kako to tužena nije činila to je njezino postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tužene da je pored prednjega, suprotna i čl.82 st.1 alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika da je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8 te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbom članka 4.stavak 2.Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu da je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tužene, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, da je utvrđeno da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužiteljica zaduživana po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tužene na dan isplate to da je tužiteljica i na taj način izvršila povrat iznosa koji, kao takav, nije morala. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, nažalost, tužiteljica kao slabija ugovorna strana nije mogla pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način što ga, opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl.1111 svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužiteljice, tužena strana da je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok, s druge strane, tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tužene iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužiteljice imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužiteljica, u toj slučaju, isplatila i pretplatila pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da joj nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane koja joj to odbija predati. U svakom slučaju, tužiteljica da ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatila s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici.

    2. Tužena u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog Suda, pozivajući se na odredbi čl. 16. Ugovora o kreditu u kojem je u slučaju spora ugovorena nadležnost Suda u Zagrebu, te se potom protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako glavnom tako i podrednom, te predlaže da se tužbeni zahtjev, kako glavni tako i podredni u cijelosti odbiju kao neosnovani uz osudu tužiteljice na snašanje troškova postupka. Nadalje, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice jer da u Rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-6474/2015, UPP/OS-67/15 od 6. listopada 2015. godine nije naznačeno da ostavinu pokojne SČ čine prava i obveze koje proizlaze iz Ugovora o kreditu, pa da tužiteljica nije u mogućnosti niti naslijediti navedena prava i obveze. Također, da tužiteljica ne bi bila aktivno legitimirana zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane iste, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužiteljica mogla samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sama vršila, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužiteljice bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Nadalje, ističe kako tužiteljica nije dokazala da je pok. SČ sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe, a svojstvo potrošača da je osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne parnice i na tužiteljici da je teret dokaza da je njezina prednica bila potrošač. Također, uvažavajući tumačenje Zakona o zaštiti potrošača, za ocjenu je li fizička osoba potrošač nužno je ocijeniti sve okolnosti svakog konkretnog pravnog odnosa, pri čemu poglavito uvažavati temeljna načela ZOO-a, načelo savjesnosti i poštenja, a sve u cilju sprječavanja mogućih zlouporaba u namjenskom trošenju sredstava. Tužena nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužiteljice po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužiteljice za isplatu da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je prednica tužiteljice vršila po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. ZZP-a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Također, tužena u cijelosti osporava navode tužiteljice da bi se imalo smatrati da je cijeli Ugovor o kreditu ništetan. Naime, možebitna i eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora, a što tužena u cijelosti osporava da bi bio slučaj u konkretnom predmetu, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog ugovora. Odredbom čl. 59. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Nadalje, odredbom čl. 324. ZOO- a, a koji zakon čini lex generalis u odnosu na ZZP, propisano je skoro jednako da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen te da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Slijedom navedenog, ukoliko bi se i smatrala ništetnom odredba o valutnoj klauzuli, a što se u cijelosti osporava, to nipošto ne bi značilo da je ništetan cijeli Ugovor o kreditu. Također, tužena ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršila sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) tužena da je bila u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tužena da je bila dužna obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tako, ističe da je tužiteljici pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 04.10.2012. (dalje u tekstu ZIDZPK 112/12). Također ističe da, a primjenjujući stav Suda EU na konkretni slučaj, proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz ovo-predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je odraz odredbe čl. 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te da je stoga isključena iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti (praesumptio iuris et de iure) da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Time da otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule. Stoga tužena ističe kako su prednici tužiteljice bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Zaključno, a vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tužena ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljičine tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužiteljice u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan.

    3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu donesenog po Javnom bilježniku Luciji Popov iz Zagreba poslovni broj O-6474/15, UPP/OS-67/15 od 6.10.2015. (l.s. 7-9), Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3205931627/2006 od 13.3.2006. (l.s. 11-17), izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu zk. ul. [broj ZK uloška], poduložak br.: 543 k. o. [katastarska općina] (l.s. 18), prometi po kreditu/specifikacija uplate (l.s. 58-67), Obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8.1.2013. (l.s. 68), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7102977232 od 16.2.2022. (l.s. 82), Opće uvjete promjene kamatnih stopa tužene u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (l.s. 83-88), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla od 26.1.2024. (l.s. 218-227), očitovanje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla od 27.10.2024. (l.s. 359), te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke ovog postupka.

    4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud nije našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, međutim podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice cijenio je u cijelosti osnovanim.

    5. Predmet ovog spora zahtjev je tužiteljice za povratom iznosa koje je preplatila tuženoj s osnova nezakonitog povećanja po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici, pa tako, glavnim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva da se utvrdi da je Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3205931558/06 zaključen između prednice tužiteljice i tužene dana 20. siječnja 2006. ništetan, te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega da se naloži tuženoj da isplati - vrati tužiteljici iznos od 15.189,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini plaćeni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva da se utvrdi da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu, slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 20. siječnja 2006. godine pa na dalje, pa da se naloži tuženoj isplatiti - vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 971,94 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos.

    5.1. Navedeno je tužiteljica precizirala po provedenom financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, svojim podneskom od 4. rujna 2024.

    6. Tako, nije sporno među strankama ovog postupka da su prednica tužiteljice, pok. SČ, kao korisnica kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3205931558/06 dana 20. siječnja 2006., kojim ugovorom je prednici tužiteljice odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.999,10 CHF, uz rok otplate od 30 godina, te redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora, te koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje.

    7. Međutim, u ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“ obzirom tužena osporava pravo potrošača prednici tužiteljice, da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jesu li odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, te su istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice i prigovor zastare, kao i da li je prijedlog za uračunavanjem „negativnih razlika“ osnovan.

    8. Tako, prvenstveno se ističe kako ovaj Sud nalazi neosnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, obzirom je ista kao nasljednica pok. SČ, nesporne korisnice predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3205931558/2006 zaključenim sa tuženom dana 20. siječnja 2006., univerzalni sukcesor, koja kao takva stupa u sveukupni pravni položaj svoje prednice, u pogledu svih prava i obveza koje je prednica imala, a koje su prenosive odnosno otuđive i to časom same smrti ostavitelja, a ne donošenjem rješenja o nasljeđivanju, odnosno utvrđivanjem u istom prava i obveza iz ovog pravnog odnosa, kako to pogrešno tvrdi tužena u prigovoru. Sveopći pravni slijednik ne stječe samo prava i obveze kao takve, nego stupa na mjesto svojeg pravnog prednika u svim građanskopravnim odnosima u kojima je prednik bio, a što u konkretnom slučaju, predstavlja i prava koja tužiteljica zahtjeva predmetnim postupkom.

    9. Nadalje, tužiteljica saslušana kao stranka ovog postupka, iskazala je da je ovaj postupak pokrenula radi naplate iznosa Zagrebačke banke jer je njezina pok. kćer SČ zaključila Ugovor o kreditu sa Zagrebačkom bankom 2006., kada joj je odobren kredit u iznosu od 14.900,99 CHF. Naime, ona da je podigla dva kredita, odnosno prvo jedan radi adaptacije stana u [adresa], u [adresa], međutim kako joj taj iznos nije bio dovoljan, morala je podići još jedan kredit, te joj je rekla da je bila u banci radi kredita, te da su joj rekli kako nije sposobna, obzirom da je imala malu profesorsku plaću, za nikakav drugi kredit osim ovaj u CHF, zbog čega je takav kredit i podigla, te je bila sretna što joj je išta i odobreno. Njezina kćer da je u tom stanu koji je adaptirala nastavila živjeti sve dok nije preminula 2015. Ona da je kao jedini nasljednik iza nje kredit nastavila otplaćivati, sve do kada joj je ponuđeno da zaključi Ugovor o konverziji, što je bilo misli 2016., nije sigurna, te je tada kredit i zatvorila. Kada je se pita, iskazuje da ne zna napamet koliki su bili mjesečni anuiteti, ima to sve u papirima. Kada je se pita, iskazuje da joj je kćer rekla da kada su anuiteti počeli povisivati, da je išla u banku da vidi zašto, jer je nitko o tome nije obavijestio, te da su joj se tada izvinjavali i dali joj papir kojim se ispričavaju i obavještavaju je o podizanju mjesečne rate. Također, da se sjeća da joj je govorila kako je tražila da kredit bude u kunama, međutim rekli su da je ovaj najpovoljniji i da nije sposobna za drugu vrstu kredita. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tužene, tužiteljica je iskazala: da se ne sjeća točno da li je ona samoinicijativno otišla u banku pa tražila da zaključi ugovor o konverziji ili su je iz banke obavijestili pisano da može izvršiti konverziju, da su svima to radili, svi su mijenjali iz CHF u EUR, to je bilo tada logično jer je konačno bilo povoljnije, a i da je nisu obavijestili, ona da bi išla pitati u banku.

    10. Tako, ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 dana 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

    10.1. Odlukom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17, u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

    10.2. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03 – dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. ZZP-a, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

    11. Obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da je i tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je zaključila u određenom razdoblju, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostrukom odlukom tužene, to je ovaj Sud utvrdio da su odredbe čl. 1. i 2. (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa) predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, sukladno odredbi čl. 322., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), te odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 96. st. 1. ZZP, to sve jer je tužena iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, te iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice, koji je neizvjestan, i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

    12. Obzirom da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platila nešto što nije bila dužna, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

    13. Tako, u odnosu na prigovor zastare, valja reći da je zastarni rok za stjecanje bez osnove pet godina, te da je prigovor neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. kada je pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., pa zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 5. listopada 2022., to od 14. lipnja 2018. do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.

    14. Kako je tužena osporila i visinu tužbenog zahtjeva, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlo, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da je tužiteljica odnosno prednica iste uslijed promjene tečaja za CHF od početka do kraja otplate kredita preplatila ukupan iznos od 971,94 EUR, pa obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne i iste ne proizvode pravni učinak prema tužiteljici, iznos koji je sukladno istima naplaćen od tužiteljice, tužena je stekla bez osnove, pa je sukladno navedenim odredbama čl. 1111. i 1115. ZOO, stjecatelj dužan vratiti iznos od 2.515,63 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

    14.1. Ističe se da vještačenjem nije uzeta u obračun i tzv. negativna razlika sukladno traženju tužene. Naime, prema stavu ovog Suda, kada tužena ističe prigovor da je prilikom obračuna više primljenog zbog kasnije utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe potrebno uzeti u obzir stvarni iznos koje je tužiteljica manje platila, tužena ne postavlja zahtjev za isplatu, već prigovora visini tražbine ističući prigovor da tužiteljica nema pravo na isplatu dijela anuiteta kada je plaćala manji iznos po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene. Tako, obzirom da je temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ovlaštena na postavljanje restitucijskog zahtjeva, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strana ugovora, potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženoj da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO, slijedom čega ovaj Sud drži da jedino u tom slučaju može odlučivati o potraživanju tužene na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, što u konkretnom slučaju nije, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tužene na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

    15. Zaključno, ovaj Sud odbio je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti, budući je predmetni ugovor zaključen na unaprijed formuliranom obrascu kojeg je sačinila tužena kao trgovac, te se u smislu čl. 81. st. 2. ZZP, presumira da se o njegovim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na sadržaj tog ugovora, pa prema tome ni na odredbu kojom je u slučaju spora ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, dakle suda u Zagrebu, a koju odredbu je tužena kao jača ugovorna strana očigledno sastavila u namjeri da si u slučaju spora osigura mjesnu nadležnost suda po njegovom izboru. Imajući u vidu i prebivalište tužiteljice, koje je udaljeno od suda ugovorene mjesne nadležnosti, zbog čega bi za tužiteljicu nastali znatni troškovi dolaska na sud, za zaključiti je da je spomenuta ugovorna odredba nepoštena, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa se ne radi o valjanom sporazumu o mjesnoj nadležnosti u smislu čl. 70. st. 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

    16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa eventualnim tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je istoj priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe – 100 bodova, trošak sastava tri obrazložena podneska 21.4.2023., 24.4.2023. i 4.9.2024. – svaki po 100 bodova, trošak sastava podneska 25.3.2024. i 29.1.2025. – svaki po 25 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 11.6.2024. i 28.4.2025. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 EUR, sveukupno iznosi 2.191,36 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužiteljice za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, koje obveze je tužiteljica oslobođena kao potrošač, te previsoko naznačene iznose pojedinih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

    Zadar, 28. svibnja 2025.

    S u t k i nj a

    Iva Abfal

    UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

    Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

    DNA:

    1. Tužiteljici po pun.,

    2. Tuženoj po pun.

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.