Republika Hrvatska
Općinski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
Rijeka
Poslovni broj: Povrv-340/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini u pravnoj stvari tužitelja RIJEKA PLUS d.o.o., Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke, protiv tuženika BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Gjergju Lekaju, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Anđelke Smojver Bašić iz Rijeke posl. br. Ovrv-18304/2022 od 12. listopada 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 33,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17.06.2020. g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2002. g. a od 01.01.2023. g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 8 dana
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 222,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2025. pa do isplate u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužitelj je kao ovrhovoditelj 30.08.2022. podnio protiv ovršenika (sada tuženika) prijedlog za ovrhu radi naplate novčanog iznosa od 33,18 eura na ime pokušaja premještanja nepropisno parkiranog vozila po naredbi Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Direkcije za prometno redarstvo. ( l.s. 8-9).
2. Javni bilježnik je pod posl. br. Ovrv-18304/2022 dana 12.10.2022. g. donio rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženik uložio prigovor pa je sud svojim rješenjem stavio van snage rješenje o ovrsi i postupak je prenesen u ovu parnicu.
3. U svom prigovoru, sada odgovoru na tužbu tuženik osporava i osnov i visinu utuženog potraživanja. Ističe da uz prijedlog za ovrhu nije priložen računi iz ovjerenih poslovnih knjiga. Iz priložene naredbe za premještanje vozila da ne proizlazi jasno na što se odnosi utuženo potraživanje i na temelju kojih parametara je tužitelj došao do iznosa kojeg potražuje predmetnom ovrhom. Navodi se da nije u prijedlogu za ovrhu a ni u priloženim dokazima nije naveden razlog zbog kojeg je izdana naredba za premještanje vozila po osnovi koje nije u potpunosti postupljeno jer premještanje vozila nije izvršeno sve sukladno odredbama Općih uvjeta iz usluge komunalne usluge nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na površinama javne namjene na području grada Rijeke i Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila. Navodi da nije logično očekivati da bi bila izdana naredba sa premještanje vozila a da potom ovlaštene osobe ne bi postupili po naredbi odnosno izvršili premještanje vozila sve s obzirom na činjenicu da specijalno vozilo pauk nije bilo onemogućeno u pokušaju premještanja vozila niti je eventualni razlog nemogućnosti premještanja vozila konkretiziran od strane ovrhovoditelja. Ističe i prigovor zastare. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja.
4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod svog zahtjeva kao i tuženik kod svojih navoda.
5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu do zaključenja prethodnog postupka te proveo dokaz saslušanjem tuženika i svjedoka RI. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka TI.
6. Zahtjev tužitelja je osnovan.
7.Tužitelj ovom tužbom tereti tuženika za platež iznosa od 33,18 s osnove pokušaja premještaja nepropisno parkiranog vozila potražujući i kamate i troškove postupka. Neosnovan je prigovor zastare istaknut od strane tuženika jer potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina predviđenom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Utuženi račun dospijeva 17. lipnja 2022., g. a prijedlog za ovrhu je podnesen 30. kolovoza 2022. g. slijedom čega je očito da nema zastare.
8. Uvidom u cjenik tužitelja (l.s.83) kao i u račun br. 040052-220005851 od 08.06.2002. g. (l.s.7) utvrđeno je da troškovi započetog premještanja vozila odnosno dolaska pauka sa PDV-om iznose ukupno 33,18 eura (250,00 kn) po pokušaju.
9. Uvidom u Naredbu izdanu od strane Direkcije za prometno redarstvo Odjela gradske uprave za komunalni sustav u dan 08. lipnja 2022. utvrđeno je da je istom naređeno premještanje vozila reg. oznake [registarska oznaka] jer je vozilo bilo zatečeno parkirano u Wenzelovoj ulici u Rijeci, kod kućnog broja 4, i to parirano na nogostupu ( članak 82. st. 1. točka 10. kažnjivo po čl. 82. st. 4. ZSPC-a) .
10. Obveznik plaćanja troškova premještaja vozila pa tako i pokušaja premještaja sukladno čl. 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (u daljnjem tijeku postupka ZSPC) je vlasnik vozila a u konkretnom slučaju vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka] je tuženik. Tuženik ni ne osporava da je vlasnik navedenog vozila, da je isto bilo parkirano na dan 08. lipnja 2022. g. na mjestu kako je to prikazano na fotografijama iz Naredbe, ne osporava niti da bi djelatnici tužitelja bili na licu mjesta ali osporava da je bilo pokušaja tj. smatra da su isti bili u mogućnosti premjestiti njegovo vozilo.
11. Tuženik dakle osporava da bi djelatnici tužitelja uopće započeli premještanje njegovog vozila slijedom čega bi bio u obvezi platiti im utuženu uslugu. U svom iskazu tvrdi da bi djelatnici tužitelja podigli njegovo vozilo da su to pokušali uopće učiniti. Ujedno je naveo da je njegovog vozilo bilo parkirano na istoj ovoj poziciji više puta, djelatnici tužitelja bi ga premjestili i on je platio kaznu i naknadu za premještaj.
12. U ovom postupku tužitelj tereti tuženika za plaćanja usluge pokušaja premještanja njegovog vozila u iznosu od 33,18 eura a koje vozilo je trebalo biti premješteno po Naredbama Direkcije za prometno redarstvo u smislu odredbe čl. 84. st. 1. ZOSPC-a.
13. Dakle, tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu za izlazak pauka a ne kaznu za eventualni počinjeni prekršaj tuženika.
14. Pokušaj premještanja vozila ne spominje ZOSPC ali to ne znači da tuženika nije u obvezi podmiriti tu usluge jer je odredbom čl. 43. Odluke o uređenju prometa na području grada Rijeke propisano da troškove započetog premještanja nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila snosi vlasnik odnosno korisnik vozila. Odredba čl .41. iste Odluke propisuje da se premještanje nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila smatra započetim ako je izdana naredba za premještanje vozila i ako je specijalno vozilo pauk kojim se obavlja premještanje došlo na mjesto gdje je vozilo koje se premješta nepropisno zaustavljeno ili parkirano pa sve dok specijalno vozilo pauk ne napusti mjesto s kojeg se vozilo premješta. Gotovo identičnu odredbu sadrži i članak 9. stavak 3. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila ( NN 134/08, 98/18 i 2/19 - dalje Pravilnik ), a to je da se premještanje vozila smatra započetim ako je izdan nalog za premještanje i ako je specijalno vozilo »pauk« kojim se obavlja premještanje došlo na mjesto gdje je vozilo koje se premješta nepropisno zaustavljeno ili parkirano, pa sve dok specijalno vozilo »pauk« ne napusti mjesto s kojeg se vozilo premješta.
15.Nesporno je da je izdana naredba za premještanje. Tuženik ni ne spori da bi djelatnici tužitelja bili na licu mjesta. Sporno je da li su bili u mogućnosti premjestiti vozilo tuženika odnosno da li je uopće došlo do pokušaja.
16. Svjedok RI, vozač specijalnog vozila pauk u relevantno vrijeme iz tužbe, naveo je u svom iskazu a nakon uvida u fotografije lica mjesta koje su sastavni dio Naredbi za premještanje da se sjeća vozila tuženika kojeg je vidio više puta, nije siguran je li bio na terenu u dan naveden u Naredbi, vozilo tuženika mu je poznato jer ga je u više navrata vidio na mjestu koje nije dozvoljeno za parkiranje. Na temelju fotografije iz spisa ( Naredbe) je naveo da je vozilo tuženika parkirano do bankine ta da se zapravo nije moglo obaviti premještanje već se radi o pokušaju premještanja. Idealno da bi bilo da udaljenost vozila od bankine bude 20-30 cm ali da je bitna i visina bankine.
17.Suprotno navodima tuženika upravo na fotografiji l.s. 8 od 08. lipnja 2022. je vidljivo da je vozilo tuženika parkirano do bankine tako da ga djelatnici tužitelja nisu mogli premjestiti kako to slijedi i iz iskaza saslušanog svjedoka RI. Iz iskaza navedenog svjedoka koji se ne sjeća predmetnog slučaja zbog brojnosti takvih situacija slijedi da se radi o pokušaju premještanja u slučajevima kada ne mogu podići vozilo primjerice iz razloga što je parkirano tik uz bankinu.
18. S obzirom na činjenicu da je izdana Naredbe o premještanju ovaj sud nema razloga posumnjati da djelatnici tužitelja nisu na dan 08. lipnja 2022. pokušali premjestiti nepropisno parkirano vozilo tuženika. Utuženi iznos se odnosi na uslugu pokušaja premještaja vozila tuženika a tuženik je kaznu platio kao sankciju za počinjeni prekršaj budući je parkirao na nedozvoljenom mjestu. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva je bitno da li je bilo pokušaja premještanja ili ne na koje pitanje ne može odgovoriti nitko tko nije bio na licu mjesta pa niti eventualno prometni vještak ako nije bio na licu mjesta. Saslušani svjedok je objasnio općenito zbog čega u konkretnom slučaju vozilo tuženika nije moglo biti premješteno a kako postoji Naredba o premještanju te je na fotografijama u spisu vidljiv položaj vozila tuženika tik do bankine, to je sud poklonio vjeru ispravama koje je u spis priložio tužitelj. Teret dokazivanja djelovanja predmnjeve o započetom premještanju je na tužitelju. Naime, u smislu članka 9. stavak 3. Pravilnika, izdana naredba o počinjenom prekršaju nije sama za sebe dokaz započetog prekršaja, ako specijalno vozilo »pauk« kojim se obavlja premještanje nije došlo na mjesto na kojem vozilo koje se premješta nepropisno zaustavljeno ili parkirano. Kako tuženik nije osporio da je specijalno vozilo pauk bilo na licu mjesta tužitelj je onda dokazao pretpostavke za djelovanje navedene predmnjeve. Treba reći i da naredba za premještanje vozila predstavlja javnu ispravu sukladno čl.230 Zakona o parničnom postupku koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. S druge strane tuženik nije predložio niti jedan otkaz u prilog svojih navoda.
19.Temeljem izloženog a u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku platni nalog je trebalo održati na snazi i dosuditi i kamatu temeljem č. 29. ZOO- a.
20. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak zastupanja u vidu jednokratne naknade u visini od 50 bodova što sa PDV-om iznosi 125 eura a uz sudsku pristojbu na presudu od 13,27 eura, trošak svjedoka RI od 59,09 eura te trošak iz ovrhe u iznosu od 24,89 eura trošak tužitelja ukupno iznosi 222,25 eura. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što tužitelju nije priznat poseban trošak sastava prijedloga za ovrhu koji je u okviru jednokratne naknade za zastupanje od 50 bodova.
U Rijeci, 28. svibnja 2025.
S U D A C
Mirna Santini
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.Presuda ili rješenje u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toke 3. ovog Zakona. Žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje iznimno po službenoj dužnosti obrazloženim rješenjem odredi drugačije.
D N A :
1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu 13,27 eura
2. Tuženiku po pun.
U Rijeci, 28.05.2025.