REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-606/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Darji Maoduš Palić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Palić i Partneri iz Zagreba, Crvenog križa 33, protiv tuženika Dalekovod d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 4, OIB: 47911242222, zastupan po punomoćnici FH, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Ivice Palića, odvjetnika te punomoćnice tuženika FH, diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 28. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice JH koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su nedopuštene tuženikove odluke i to Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 07.03.2023. godine broj: IV/3/02/23 i Odluka od 04.04.2023. broj: IV/3/02/23 slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 01.08.2022. nije prestao te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove Referenta obračuna osobnih primitaka, a ako takvih poslova nema da je vrati na druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, u roku 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. Tužiteljica JH (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 19. travnja 2023. navodi da je bila zaposlena kod tuženika Dalekovod d.d. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu referent obračuna osobnih primitaka. Tuženik je 7. ožujka 2023. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu s obrazloženjem da je izgubio povjerenje u tužiteljicu jer je ona drugoj radnici, KH, prenijela podatke o plaćama radnika. U odluci se navodi da se odluka temelji na usmenoj, a potom i na pisanoj izjavi KH, kao i na priznanju tužiteljice. Tuženik navodi da djelatnica KH u okviru svog posla ne raspolaže podatcima o plaćama zaposlenika, da su ti podatci poslovna tajna te da je tužiteljica odavanjem tih podataka povrijedila poslovnu tajnu tuženika. Razlozi koje tuženik navodi u odluci o otkazu su neistiniti, paušalni i općeniti i ne mogu predstavljati temelj za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. Prije svega, KH je osoba koja voli sa svima u firmi komentirati plaće što nije neobično, s obzirom da uprava određuje plaće netransparentno i po simpatijama. Takve priče očigledno smetaju upravi te je tužiteljica izabrana kao žrtveno janje na čijem primjeru će ostali radnici naučiti. Neistinita je tvrdnja tuženika da KH ne raspolaže niti ima pravo uvida u plaće zaposlenika. Naime, u sobi u kojoj je tužiteljica sjedila nalazi se nezaključan ormar u kojem se nalaze platne liste, a kojem ormaru KH ima svakodoban pristup, jer ima ključ od sobe tužiteljice. Dakle, tuženik je KH omogućio pristup podatcima koji predstavljaju poslovnu tajnu i ona je taj pristup očigledno iskoristila, jer je baratala podatcima o plaći bez da joj je tužiteljica išta o njima rekla. Tužiteljica nikada KH nije iznijela niti jedan podatak koji bi ovoj bio nepoznat. Možda KH po opisu posla nema pravo uvida u podatke o plaćama, međutim u stvarnosti ona ima pristup tim podatcima i očigledno je to iskoristila. KH lažno je optužila tužiteljicu da joj je prenijela podatke o plaći, a sve kako bi zaštitila sebe. Tužiteljica nije objavila nikakve podatke neovlaštenim osobama niti je nanijela štetu tuženiku, odnosno tuženik ne navodi kakvu je štetu navodno pretrpio. S obzirom da je tužiteljica kod tuženika zaposlena u periodu od 37 godina bez ikakve opomene i upozorenja, tužiteljica smatra da sve i da je počinila navedenu povredu ista nije opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tuženik ne štiti svoje poslovne tajne na adekvatan način već su podatci dostupni širem krugu radnika. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporava činjenicu da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu referenta obračuna osobnih primitaka te da se nalazi u radnom odnosu kod tuženika 36 godina i 7 mjeseci. Nije sporno da je tužiteljica u okviru svog radnog mjesta raspolagala sa podatcima o plaćama radnika. Navodi tužiteljice iz tužbe su neosnovani i paušalni. Tužiteljica paušalno navodi da je ona žrtveno janje kako bi se poslala poruka ostalim zaposlenicima te krivnju prebacuje na KH. Tuženik je 24. veljače 2023. došao do saznanja da je tužiteljica neovlašteno i nezakonito objavila i dijelila podatke o plaćama radnika, nakon čega je nadređena JHP sazvala sastanak, na kojem je tužiteljica pred prisutnima priznala da je podatke o plaćama kroz razgovor iznijela KH. Djelatnice NH i KH po opisu svojih radnih obveza nisu imale pristup podatcima o plaći zaposlenika. Iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica ta koja je otkrila poslovnu tajnu, njenim postupanjem unesena je nesigurnost u radno okruženje i narušena privatnost radnika. Tužiteljica nije dokazala svoje navode da je KH za podatke saznala uvidom u ormar tužiteljice. Sukladno odredbi čl. 74 Pravilnika o radu radnici su obvezni čuvati poslovnu tajnu, a kršenje te obveze predstavlja tešku povredu i važan razlog za izvanredni raskid radnog odnosa od strane poslodavca. Nadalje, i prema odredbi čl. 20 st. 1 i 2 Pravilnika o poslovnoj tajni tuženika je propisano da neovlašteno priopćavanje podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu predstavlja povredu dužnosti čuvanja tajne, a koja povreda se smatra teškom povredom obveze iz radnog odnosa radi koje tuženik može počinitelju otkazati ugovor o radu. Konačno, prema odluci uprave tuženika od 11. siječnja 2010. podatci o plaćama radnika definirani su kao poslovna tajna. Tuženik dalje navodi da je prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, koji se suglasio s predloženom odlukom o otkazu. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovor o radu (str. 5-6 spisa), u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (str. 7-10 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 11-13 spisa), u odluku o zahtjevu za zaštitu prava (str. 14-16 spisa), u namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu (str. 25-27 spisa), u očitovanje glavnog sindikalnog povjerenika (str. 28 spisa), u izjavu JHP (str. 29-30 spisa), u izjavu KH (str. 31-32 spisa), u izjavu NH (str. 33- 34 spisa), u Pravilnik o radu (str. 35-63 spisa), u Pravilnik o poslovnoj tajni (str. 64-70 spisa), u odluku uprave od 11. siječnja 2010. (str. 71 spisa), saslušani su svjedoci:

KH (str. 125-126 spisa), NH (str. 126-127 spisa), JHP (str. 127-128 spisa), FHP (str. 135-136 spisa), TH (str. 136-137 spisa) te zz tuženika KHP (str. 137-138 spisa) i tužiteljica JH (str. 138-139 spisa) kao parnične stranke.

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. U odnosu na pitanje dopuštenosti tužbe, među strankama nije sporno da je tužba podnesena u roku iz čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), a što ujedno proizlazi uvidom u odluku o otkazu koja je donesena 7. ožujka 2023., protiv koje odluke je tužiteljica pravodobno dana 22. ožujka 2023. uložila zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik zaprimio 24. ožujka 2023. Tuženik je 4. travnja 2023. donio odluku kojom se odbija tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, što znači da je za tužiteljicu počevši od 5. travnja 2023. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu. S obzirom da je tužba podnesena 19. travnja 2023., ista je podnesena unutar roka iz čl. 133 st. 2 ZR-a. Iz navedenog je utvrđeno da je tužba tužiteljice pravodobna i dopuštena.

6. U odnosu na pitanje provedenog savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu, na koju činjenicu sud pazi po službenoj dužnosti, iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik prije donošenja iste proveo savjetovanje s glavnim sindikalnim povjerenikom koji se suglasio sa namjeravanom odlukom o izvanrednom otkazu. Navedeno također proizlazi iz očitovanja glavnog sindikalnog povjerenika od 7. ožujka 2023. koje prileži na str. 28 spisa, a ujedno navodima tužiteljice nije dovedeno u pitanje. Iz navedenog je sud utvrdio da odluka o otkazu nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom čl. 150 st. 12 ZR-a.

7. Uvidom u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu je utvrđeno da je na temelju te odluke tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog gubitka povjerenja tuženika kao osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženik 24. veljače 2023. došao do saznanja da je tužiteljica neovlašteno i nezakonito objavila i dijelila podatke o plaćama radnika zaposlenih kod tuženika drugim radnicima koji nisu imali pravo uvida, a koji podatci predstavljaju najstrožu poslovnu tajnu. Naime, tužiteljica je neovlašteno objavila podatke o plaćama radnici KH, koju činjenicu je potvrdila radnica KH nadređenoj djelatnici JHP. Navedenu činjenicu KH dodatno je potvrdila pisanom izjavom dostavljenoj tuženiku. Radnica KH u okviru svog radnog mjesta ne raspolaže niti ima pravo uvida u plaće radnika zaposlenih kod tuženika. Tužiteljici nadređena osoba JHP je tužiteljicu pozvala na obranu dana 24. veljače 2023., gdje je tužiteljica priznala da je neovlašteno dijelila podatke o plaćama radnika zaposlenih kod tuženika radnici KH. Prema odredbi čl. 9 ugovora o radu propisano je da se na radni odnos između ostalog primjenjuju i odredbe Pravilnika o radu. Prema odredbi čl. 74 st. 1 Pravilnika o radu je propisano da se radnik obvezuje da tijekom i nakon prestanka radnog odnosa neće ni na koji način otkriti bilo kojoj trećoj strani, bilo izravno ili neizravno, bilo koje podatke koji su Pravilnikom o poslovnoj tajni određeni kao podatci koji predstavljaju poslovnu tajnu. Nadalje, prema odredbi čl. 4 Pravilnika o poslovnoj tajni je propisano da se poslovnom tajnom smatraju podatci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom, statutom te odlukom uprave. Tuženik je podatak o plaćama definirao poslovnom tajnom na temelju odluke Uprave od 11. siječnja 2010. Prema odredbi čl. 10 Pravilnika tajnu su dužni čuvati radnici i druge osobe koje u obavljanju svojih poslova dolaze u dodir s tajnim podatcima, koje ne smiju priopćavati ili učiniti dostupnim neovlaštenim osobama. Nadalje, prema odredbi čl. 20 st. 1 i 2 Pravilnika o poslovnoj tajni je propisano da neovlašteno priopćavanje podataka koje predstavlja poslovnu tajnu predstavlja povredu dužnosti čuvanja tajne, a što se smatra teškom povredom obveze iz radnog odnosa radi koje tuženik može počinitelju otkazati ugovor o radu. Slijedom navedenog, tužiteljica je imala pristup podatcima o plaćama radnika, a koje podatke je poslodavac klasificirao kao poslovnu tajnu. Tužiteljica je znala da su ti podatci poslovna tajna te da objavljivanje istih predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa. Svojim postupanjem tužiteljica je narušila odnos povjerenja s poslodavcem te je počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja je definirana čl. 74 i 82 Pravilnika o radu. Zbog narušenog odnosa povjerenja između tužiteljice i tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa, nastavak radnog odnosa nije moguć radi čega se tužiteljici izvanredno otkazuje ugovor o radu.

8. Tužiteljica u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi kao u tužbi. Uvidom u odluku tuženika od 4. travnja 2023. je razvidno da je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice iz razloga koji su izneseni u obrazloženju odluke o otkazu.

9. Tuženik je u spis dostavio izjave djelatnica JHP, KH i NH od 24. veljače 2023. iz kojih suglasno proizlazi da se dana 24. veljače 2023. održao sastanak na kojem su prisustvovale JHP, KH, NH i tužiteljica. Na tom sastanku nadređena JHP je upitala NH pod kojim okolnostima je saznala podatke o plaćama zaposlenika BH, ŽH i IH, na što je ista odgovorila da je podatke saznala od KH. Nadalje, kada je JHP pitala KH pod kojim okolnostima je saznala podatke o plaćama, ista je rekla da je to saznala od tužiteljice. Iz izjava dalje proizlazi da je tužiteljica na izričit upit nadređene osobe JHP je li otkrila podatke o plaćama navedenih zaposlenika, odgovorila da je isto učinila, dakle da je neovlašteno otkrila podatke o plaćama navedenih radnika.

10. Tuženik je u spis dostavio Pravilnik o radu od 23. studenoga 2022. gdje je u odredbi čl. 74 st. 1 propisana obveza radnika da tijekom i nakon prestanka radnog odnosa ne otkriva, bilo izravno ili neizravno podatke koji su Pravilnikom o poslovnoj tajni određeni kao poslovna tajna. Prema odredbi čl. 74 st. 2 istog Pravilnika kršenje te obveze tijekom trajanja radnog odnosa predstavlja tešku povredu, a time i važan razlog za izvanredni raskid (izvanredni otkaz) od strane tuženika. Nadalje, prema čl. 82 st. 1 istog Pravilnika se povreda poslovne tajne smatra osobito teškom povredom radnog odnosa.

11. Tuženik je također u spis dostavio Pravilnik o poslovnoj tajni iz listopada 2009. iz kojeg proizlazi da neovlašteno priopćavanje podataka koji predstavljaju tajnu predstavlja povredu dužnosti čuvanja tajne, a koja se smatra teškom povredom obveze iz radnog odnosa radi koje tuženik može počinitelju otkazati ugovor o radu (čl. 20 st. 1 i 2 Pravilnika o poslovnoj tajni).

12. Uvidom u odluku Uprave tuženika od 11. siječnja 2010. je utvrđeno da je istom odlukom uprava tuženika odredila da se plaće radnika smatraju poslovnom tajnom.

13. Prema odredbi čl. 9 ugovora o radu tužiteljice na radni odnos tužiteljice primjenjuju se između ostalog i odredbe Pravilnika o radu, dok je odredbom čl. 12 ugovora o radu ugovoreno da se tužiteljica obvezuje da tijekom i nakon prestanka radnog odnosa neće ni na koji način otkriti bilo kojoj trećoj strani, bilo izravno ili neizravno, niti će upotrebljavati bilo koje podatke niti povlaštene informacije do kojih može doći u posjed tijekom radnog odnosa.

14. U odnosu na povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužiteljici stavljaju na teret, sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka.

15. Svjedokinja KH u svom iskazu navodi da poznaje tužiteljicu, budući da su zajedno radile kod tuženika i to u istoj službi u odjelu osobnih primitaka. Radile su kao referentice, međutim iako imaju isti naziv radnog mjesta radile su sadržajno drugačije poslove. Posao svjedokinje konkretno odnosio se na obračun putnih naloga i sve vezano uz putne naloge, dok je tužiteljica radila na osobnim primitcima. Ona je bila referent osobnih primitaka i pretpostavlja da su njoj bili dostupni podatci o bodovima djelatnika. Plaća kod tuženika određuje se prema bodovima. Svjedokinja je pričala sa tužiteljicom, bile su nazočne samo one, pričale su i komentirale te joj je u tom razgovoru tužiteljica navela bodove u odnosu na neke djelatnike. Tada su bile nazočne samo one, međutim svjedokinja je te podatke reproducirala kolegici NH, i ne zna je li ona dalje proslijedila te podatke. Nema saznanja tko je o tome izvijestio nadređenu djelatnicu. Nadređena djelatnica bila je JHP. Svjedokinja pred sudom potvrđuje da je izjava sa str. 31 spisa njezina i da se na istoj nalazi njezin potpis. U odnosu na tu izjavu navodi da je nadređena djelatnica sazvala sastanak na kojem su bile nazočne JHP, NH, tužiteljica i svjedokinja. Na tom sastanku JHP je pitala od koga je svjedokinja dobila informaciju o bodovima na što je ona rekla da je tu informaciju o bodovima dobila od tužiteljice. Poslije je nadređena djelatnica tražila da sastave izjavu o tome što je bilo na sastanku. Na tom sastanku JHP je pitala tužiteljicu je li ona svjedokinji dala podatak o bodovima, a ona je odgovorila potvrdno. Na tom sastanku nije bilo više razgovora. Tužiteljica je u sobi sjedila zajedno sa kolegicom TH. Svjedokinja je tijekom 2020. imala pristup u sobu tužiteljice za vrijeme korone i jako kratko vrijeme. Razlog je bio jer se tada kod tužiteljice u sobi nalazio printer. Kod tuženika se sa vremena na vrijeme mijenjaju ugovori i vrednuju radnici, pa je to vjerojatno bio razlog zašto su svjedokinju zanimali podatci o bodovima nekih djelatnika. Ne sjeća se je li konkretno tužiteljicu pitala podatke, često su razgovarale, to je bilo turbulentno razdoblje, bile su promjene u firmi. Tužiteljica je tada navela koliko bodova imaju djelatnici IH, ŽH i BH, a ti djelatnici su radili u računovodstvu, ne zna točno na kojim radnim mjestima. Ne sjeća se što je tužiteljica rekla koliko ti ljudi imaju bodova. Može reći da je na dnevnoj bazi jedanput ili nijedanput dolazila u radne prostorije tužiteljice. Za obavljanje posla svjedokinji nisu bili potrebni podatci o visini plaće, bodovima, ugovori. Ne zna je li se ormari u sobi tužiteljice zaključavaju niti zna što se nalazi u ormarima. Jednom prilikom kolegica NH je razgovarala sa svjedokinjom, razgovaralo se o tim bodovima jer je to bilo vrijeme promjena i svjedokinja je te podatke rekla kolegici NH. NH je rekla podatke o bodovima djelatnika IH, ŽH i BH.

16. Svjedokinja NH u svom iskazu navodi da kod tuženika radi od 21. ožujka 2022. Radi kao referent u računovodstvu i to na poslovima knjiženja ulaznih računa, tako da nema doticaja sa podatcima o plaći djelatnika niti je imala te podatke. Ne zna točno čime se bavila tužiteljica u okviru svog radnog mjesta i jesu li njoj bili dostupni ti podatci, a sve s obzirom da je relativno nova kod tuženika. U odnosu na činjenice iz odluke o otkazu navodi da je u jednom neformalnom razgovoru na hodniku čula podatke o bodovima nekih djelatnika i to je čula od KH. Misli da je bila priča o BH i IH. Te podatke nije nikome proslijedila i ne zna odakle je nadređena JHP za to saznala jer joj svjedokinja to nije rekla. Nakon tog događaja nadređena NHP sazvala je sastanak na kojem su bile nazočne kolegica KH, tužiteljica, NHP i svjedokinja. Na sastanku je nadređena djelatnica pitala svjedokinju je li podatke o bodovima čula od KH na što je odgovorila da je. Potom je pitana KH odakle je saznala podatke o bodovima, te je ona rekla da je to saznala od tužiteljice, nakon čega je pitana i tužiteljica te je na tom sastanku potvrdila da je dala podatke o bodovima KH. Par dana nakon tog sastanka pozvani su potpisati izjavu koja prileži na str. 33 spisa, a vezano uz to što se događalo na sastanku. To je tražila nadređena JHP da ima neki zapisnik o sastanku koji je održan. Svjedokinja osobno nije nikome rekla podatke o bodovima koje je saznala. Prilikom zasnivanja radnog odnosa informirana je o tome da se podatci o bodovima djelatnika ne komentiraju i da svega par ljudi zna podatke o plaćama. Ne sjeća se kako je tekao razgovor sa KH, ne sjeća se kako su se srele i ne sjeća se kako je započeo razgovor. Možda su u to vrijeme išli neki novi bodovi za djelatnike pa je tako došlo do razgovora. Informirana je o broju bodova, ali se tog broja bodova trenutno ne sjeća. Nakon razgovora sa KH normalno su nastavili obavljati svoje poslove, tako da nije znala o čemu je sastanak koji je sazvala NHP, to nije bilo vidljivo niti iz maila. Svjedokinja nije nadređenoj prijavila činjenicu da je saznala podatke o bodovima nekih drugih djelatnika. Misli da je tužiteljica na tom sastanku upitana je li istina da je ona dala te podatke o bodovima, na što je tužiteljica odgovorila potvrdno, odnosno da. Ne sjeća se kojim riječima je pitana, odnosno potvrđeno, zna da je potvrdila, međutim u tom trenutku nisu znali da će uslijediti otkaz.

17. Svjedokinja JHP u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila nadređena djelatnica tužiteljici, bila je voditeljica računovodstva, kontrolinga i obračuna plaće. Zna da je tužiteljica radila na poslovima unosa šihterica u program obračuna plaća i unosa bolovanja. U okviru svog radnog mjesta ona je imala podatke o bodovima pojedinih djelatnika. Visina plaće kod tuženika određivala se na temelju broja bodova. Rečeno je da su ti podatci poslovna tajna, a vjerojatno je to propisano i u nekom dokumentu tuženika. U jednom trenutku po firmi su počele kružiti priče o tome koliku plaću imaju neki djelatnici, i to BH, IH i ŽH. Svjedokinja je pokušala saznati odakle su te priče krenule te je pitala pravnika što da dalje radi, a nakon što je više-manje utvrdila osobe koje bi mogle imati saznanja. Pravnik je savjetovao neka te osobe pozove na razgovor, što je i učinila. Na tom razgovoru svjedokinja je prvo NH rekla da je čula da ona ima podatke o plaćama, na što je ona rekla da ih je čula od KH. Potom je pitala KH odakle njoj ti podatci, na što je ona rekla da joj je podatke dala tužiteljica, a tužiteljicu je pitala je li ona to rekla KH, na što je ona odgovorila da je. Još je napomenula da je to bilo u razgovoru uz kavu, pokušala je umanjiti značaj toga. Nakon tog sastanka svjedokinja je otišla kod pravnika i rekla što se dogodilo, nakon čega je on rekao da bi bilo dobro da imaju pisane izjave o tome. Stoga je sastavila i potpisala izjavu koja prileži na str. 29-30 spisa, a vezano uz taj sastanak. Tu izjavu dala je pravniku. Izjave je u stvari sastavio pravnik, svjedokinja je izjavu pročitala i potpisala, odnijela je kolegicama KH i NH koje su isto izjave potpisale, te je sve to vratila pravniku. Kasnije nije sudjelovala u postupku otkazivanja ugovora o radu. KH radila je na putnim nalozima, nekad prije i na blagajni, kasnije se blagajna ukinula. Ona nije imala podatke o plaćama u okviru poslova svog radnog mjesta. Čula je da se imena KH i NH spominju vezano uz podatke o plaćama, ne zna od koga je čula njihova imena. Saznali su podatke o iznosima plaća koje je tužiteljica prenijela. Ne zna točno o čemu se pričalo, misli da o neto iznosima plaća. Svjedokinja je pitala samo jesu li podatci o visini plaće prenošeni dalje, ne zna jesu li to bili podatci o bodovima ili novčanim iznosima, ne može se točno sjetiti. Na sastanku to nisu utvrđivali, nije pitala jeste li rekli broj bodova ili neto iznos.

Tada to sigurno nije pitala.

18. Svjedokinja FHP u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkaza ugovora o radu tužiteljici kao i danas zaposlena na radnom mjestu voditeljice upravljanja ljudskih potencijala kod tuženika. Zna da je tužiteljica radila na radnom mjestu referenta obračuna osobnih primitaka. Zna da se tužiteljici odlukom o otkazu stavlja na teret to što je svojoj kolegici odala podatke o plaćama kolega te je izgubljeno povjerenje u tužiteljicu. Zna da je tužiteljica iznijela obranu pred svojom nadređenom djelatnicom, na tom sastanku nije nazočila, ali zna da su sačinjene pisane izjave. Može dalje reći da je kod tuženika i u Pravilniku kao i u ugovoru o radu navedeno, a o tome je donesena i odluka uprave, to da se plaće djelatnika smatraju poslovnom tajnom. U ovom konkretnom slučaju tužiteljica je radila na radnom mjestu na kojem su ti podatci bili poznati, stoga je bilo neprihvatljivo da iz usta te osobe izađu podatci o primanjima kolega. Prilikom zaposlenja novog djelatnika vode računa o tome da djelatnik pročita odredbe ugovora o radu prije potpisivanja, a potom je zadatak nadređene osobe da prilikom uvođenja u posao djelatnika upozna sa svim aktima tuženika. Nema saznanja da je neposredno prije ovog otkaza proveden postupak zbrinjavanja viška radnika. Koliko zna radilo se o podatcima o plaćama djelatnika iz službe za računovodstvo i financije, ne zna o kojim iznosima se radi. Prije ovog otkazivanja nije održan sastanak na kojem je tužiteljici nuđen sporazumni raskid ugovora o radu.

19. Svjedokinja TH u svom iskazu navodi da poznaje tužiteljicu i zna da je radila na radnom mjestu obračuna plaća, na kojem radnom mjestu radi i svjedokinja. O razlozima otkaza ugovora o radu tužiteljici poznato joj je samo ono što je tužiteljica rekla. Uvijek je kod tuženika bilo pravilo takvo da ne pričaju o plaćama, a ne zna je li to negdje navedeno u Pravilniku ili nekom drugom aktu. Na radnom mjestu svjedokinje, ista može vidjeti iznose plaća djelatnika, odnosno može vidjeti samo broj bodova, a plaće ne mogu vidjeti. Visina plaće se određuje prema broju bodova, koeficijentu i drugim parametrima. Zna da je tužiteljica na svom radnom mjestu također mogla vidjeti broj bodova pojedinih djelatnika. U sobi su radile tužiteljica i svjedokinja. Podatci o plaćama nalaze se u ormaru, odnosno gotove platne liste nalaze se u ormaru u sobi i kod drugih kolega koji su uključeni u posao obračuna plaća. Ormar ne zaključavaju. Kolegica KH je normalno navraćala kod njih u sobu, znale su popiti kavu, a i nosila je i račune koje su one obračunavale, a ona je iste isplaćivala na blagajni. KH je donosila isplatnice, a one su to odlagale u registratore koji se nalaze u ormarima u sobi. Kolegica je dolazila na dnevnoj bazi. Ona je mogla vidjeti te podatke o bodovima dok ih ukucavaju u računalo, dok je stajala iza njih, bila je kod njih u sobi jako često. Kod tuženika su i drugi radnici raspravljali o plaćama, tko je zadovoljan i tko nije zadovoljan. KH je sjedila u drugoj sobi. Imale su ključeve od vrata sobe, kao i KH. Zaključavale su vrata sobe kada su izlazile iz sobe. Nikada nisu zaključavale ormare, a i ključ na ormaru je takav kao i da i nije zaključano. Račune koje je KH dostavljala odlagale su u zasebni registrator. To je spadalo u opis poslova njenog radnog mjesta da obrađuje te račune i donosi ih njima. Naime, ona je vršila isplatu računa koje smo one obračunavale, ona je radila na blagajni. Podatke o plaćama unosili su u elektronskom obliku u računalo. Prilikom obračuna plaće koriste poseban program koji je za to sačinjen. Za ulazak u taj program imale su svoje korisničko ime i lozinku, lozinku su samostalno postavili i ona je njima bila poznata. Svjedokinja svoju lozinku nikome nije davala. Bila je prisutna kada je KH dolazila u sobu. Ona je imala ključ od vrata, unutra se nalazila kopirka i aparat za vodu koje je ona koristila i kad njih nije bilo u sobi. KH imala je čitavo vrijeme ključ od sobe, godinama, ne zna je li sada ima ključ. Kada su unosile podatke o plaćama KH znala je stajati pored njih, nisu joj zabranili da to radi jer je ona bila iz iste službe. Ne zna koji su radnici komentirali podatke o plaćama. KH u okviru svojih poslova nije koristila podatke o bodovima radnika.

20. Zakonski zastupnik tuženika KHP u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bio član uprave tuženika, a trenutno obnaša funkciju predsjednika uprave tuženika. U odnosu na okolnosti otkazivanja ugovora o radu tužiteljici može reći da ga je u jednom trenutku kolegica JHP izvijestila o tome da ima saznanja da je tužiteljica odala podatke o plaćama kolega iz odjela, nakon čega je zz tuženika rekao da trebaju postupiti po procedurama, provjeriti tu informaciju i potom postupiti po proceduri. Izvijestili su ga nakon toga da su razgovarali sa osobama koje su bile prisutne i da je na tom razgovoru potvrđeno da je tužiteljica iznosila podatke o plaćama. Nakon toga je provedena procedura izvanrednog otkazivanja ugovora o radu. Prema ugovoru o radu i politikama tuženika podatci o plaćama se tretiraju kao poslovna tajna. To je radnicima poznato. Kada se navode bodovi napominje da je Kolektivnim ugovorom utvrđena visina boda, pa se tako jednostavnim množenjem može utvrditi visina plaće za pojedine bodove. Treći faktor je minuli rad, koji je javno objavljen i zna se koji je postotak uvećanja plaće za minuli rad. Prije ovog otkaza tužiteljici nije nuđen sporazumni raskid ugovora o radu. Nije upoznat s činjenicom da je KH dalje prenosila podatke o plaćama drugim radnicima. Ne sjeća se svakog detalja, zna da je prilikom donošenja te odluke uključena kadrovska služba, pravna služba, kolegica NHP te su mu prezentirani zaključci i saznanja prije nego što je donesena odluka. Inzistiraju na tome da se slijede politike i procedure, naročito u pogledu zaštite na radu i zaštite zaposlenika, a plaće su sastavni dio toga. Bitno je da se svi odgovorno odnose prema svojim zadatcima. Da je bilo kršenja procedure još nekoga u tom procesu postupili bi na isti način. KH nije dobila otkaz jer ona nema saznanja o tim plaćama. Bit otkaza tužiteljici je to da je njezin zadatak obračun plaća i manipulacija tim podatcima i ona je otkrila povjerljivu informaciju. Bit je u tome da netko tko je zadužen za tu informaciju je to proslijedio dalje. Ne može provjeravati što drugi radnici komentiraju o podatcima koje su čuli, a za njih nisu odgovorni, međutim podatak o osobnom primanju je poslovna tajna i radnik ne smije svoja osobna primanja iznositi drugima.

21. Tužiteljica JH u svom iskazu navodi da nikada nikakav podatak nije iznijela niti je išta priznala. Bila je nazočna sastanku sa nadređenom PH te kolegicama NH i KH. Na tom sastanku nadređena NHP je rekla da jesu li čule da kolaju podatci o plaćama, nakon čega je kolegica NH rekla da je podatke čula od KH, a ona da je čula od tužiteljice. Nije znala ni o kojim radnicima se radi niti o kojim podatcima, međutim tužiteljica je rekla da nije dala te podatke KH, a da se priča po hodnicima i da ona širi te podatke. Ona je znala doći iz druge sobe i pitati jesu li čule ovo ili ono, tako da je širila raznorazne priče. Sastanak se održao 24. veljače 2023. Tužiteljica je i dalje radila na obračunu plaća, išli su na edukaciju i više o tome nije bilo ni spomena ni govora. Kasnije zna da je 6. ožujka 2023. bila na svom radnom mjestu i obavljala svoje poslove, međutim imala je temperaturu te je poslala nadređenoj NHP mail da odlazi kod doktora. Toga dana ju je nazvala nadređena PH oko 14,30 sati i rekla joj da je tek tada vidjela e-mail te je molila tužiteljicu da dođe u 15,00 sati kod nje u ured, međutim tužiteljica je rekla da to nije moguće jer je kod liječnika, ali je pitala o čemu se radi, a ona nije htjela reći. Tužiteljica je otvorila bolovanje od 7. ožujka 2023., te je na bolovanju zaprimila odluku o otkazu na kućnu adresu. Zna da ju je Dragica Krznar 6. ožujka poslije radnog vremena s nekog broja nazvala i rekla da će tužiteljica dobiti otkaz. Tužiteljica je potom 7. ožujka nazvala PH i pitala zašto je dobila otkaz, međutim ona je rekla da nema više ništa s time i da nije znala da će to otići na viši nivo. Nakon što je dobila otkaz tužiteljica je tražila da ju zz tuženika i gđa. MH prime na razgovor kako bi iznijela svoju stranu priče, oni su ju primili na razgovor. Rekla im je da se ne osjeća krivom i da nije nikada ništa iznijela iz obračunske službe. Rekli su joj da ne mogu povući otkaz, ali da joj mogu ponuditi sporazumni, uz uvjet da se odrekne otpremnine, da elegantnije ode u odnosu na izvanredni otkaz. Zz tuženika je kontaktirao pravnika iz pravne službe da pripremi taj ugovor i da ga tužiteljica dođe potpisati, međutim tužiteljica na to nije pristala. Dvije do tri godine prije otkaza otišlo više starijih radnika, otišli su sa otpremninama. Na sastanku od 24. veljače 2023. nisu se spominjali bodovi ni plaće, ni ime i prezime o kojim radnicima se radi. To je saznala kad je dobila otkaz. Ne zna kako je to moguće da su KH i NH navele da je tužiteljica priznala na sastanku, zna da je KH hodala okolo sa registratorom i pričala sve i svašta, a kolegica NH je nova i tužiteljica ju je prvi puta tada i vidjela, a PH je dobro došlo da se otkaže ugovor jer su se rješavali starijih radnika. Tužiteljica je sa kolegicom KH bila u dobrim poslovnim odnosima. Navodi da je imala ključ od sobe koju je dijelila sa TH. KH imala je ključ i od njihove sobe, sigurna je da je imala ključ od njihove sobe. Nisu zaključavali ormar u sobi, radilo se o starom ormaru. KH donosila je dokumentaciju u sobu, a one su tu dokumentaciju ulagale u registrator i ormar. I KH znala je koji put ući u sobu i navesti da joj treba neki dokument pod nekom šifrom i uzeti sama. To se radilo o dokumentima s kojima je ona manipulirala, tužiteljica je tada bila prisutna. Podatke u obračune plaća unosili su u računalo u programu za koji su imali lozinku i korisničko ime. Lozinku nije nikome davala. Tužiteljica zna da je podatak o plaći poslovna tajna. Kada se tužiteljica zapošljavala kod tuženika taj podatak nije bio poslovna tajna, međutim kasnije je tako određeno i tužiteljica je s tim upoznata.

22. Sukladno odredbi čl. 116 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka , nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema odredbi čl. 116 st. 2 ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Nadalje, prema odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

23. Sud je ocijenio iskaze svjedoka i zz tuženika istinitim, budući da su isti iskazivali logično i okolnosno, a njihovi iskazi u suglasju su jedan s drugim i sa dokumentacijom koja prileži spisu. S druge strane, iskaz tužiteljice ocijenjen je djelomično kao subjektivan i usmjeren na izbjegavanje odgovornosti, osobito u dijelu gdje tužiteljica negira da bi podatke o plaćama (odnosno bodovima) otkrila djelatnici KH. Naime, iz iskaza svjedokinja KH, NH i JHP suglasno proizlazi da je tužiteljica nazočila sastanku koji je održan 24. veljače 2023. te da je ista potvrdila činjenicu da je otkrila podatke o plaćama kolegici KH. Navedeno također proizlazi iz pisanih izjava tih djelatnica koje prileže spisu. Tužiteljica nasuprot tome u svom iskazu negira činjenicu da je otkrila te podatke, a ujedno negira i to da je na tom sastanku potvrdila da je podatke dala KH. Tužiteljica i u tužbi i u svom iskazu upire na činjenicu da je KH imala više mogućnosti da osobno vidi te podatke, bilo kada je stajala iza tužiteljice dok je tužiteljica unosila podatke u računalo, ili u bilo kojem drugom trenutku, s obzirom da je KH prema navodima tužiteljice i svjedokinje TH imala ključ njihove sobe te je u svakom trenutku mogla pristupiti u sobu i nezaključani ormar u kojem se nalaze obračunske liste. Međutim, navodi tužiteljice predstavljaju nagađanje i ničim nisu dokazani niti je tužiteljica jasno navela da je eventualno KH neovlašteno izvršila uvid u obračunske liste koje se nalaze u ormaru u sobi tužiteljice. Iako iz iskaza svjedokinje TH i tužiteljice proizlazi da su postojale mogućnosti da se KH osobno upozna s podatcima o plaćama djelatnika, iz spisa nije vidljivo da su TH i tužiteljica došle do konkretnih saznanja da je KH doista ušla u sobu tužiteljice kada nje tamo nije bilo i neovlašteno izvršila uvid u obračunske liste koje su se nalazile u ormaru. Isto tako niti TH ni tužiteljica ne navode kada je to KH izvršila uvid u plaće djelatnika dok su ih one unosile u računalo i je li se to ustvari dogodilo. Naime tužiteljica u svom iskazu paušalno iznosi potencijalne mogućnosti da se KH upozna sa iznosima plaća djelatnika i bez tužiteljice, međutim nema niti navoda ni dokaza o tome da se to doista dogodilo. S druge strane, iz iskaza zz tuženika jasno proizlazi da je upravo tužiteljica bila zadužena za manipulaciju podatcima o broju bodova pojedinih djelatnika, koji broj potom determinira iznos plaće, te da je ista bila zadužena za čuvanje tih informacija. Iz odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je postupanjem tužiteljice došlo do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu, što sud smatra da je slučaj, s obzirom da je upravo tužiteljica bila zadužena za manipulaciju tajnim podatcima, a koje podatke nije čuvala sa dovoljnom dozom opreza. U konačnici tužiteljica je trebala svoj posao obavljati na način da se podatci koji su poslovna tajna ne učine dostupnim drugim djelatnicima, pa tako i KH, te je trebala izvijestiti tuženika o tome da se KH ograniči pristup u sobu tužiteljice dok ona manipulira tajnim podatcima. Odnos povjerenja odnosi se na osobu radnika i tuženik smatra da je to povjerenje u svakom slučaju kompromitirano jer su podatci nedvojbeno dostavljeni osobama koje nisu ovlaštene za manipulaciju tim podatcima, a tužiteljica je bila zadužena za čuvanje tih podataka. Budući da iz iskaza svjedokinje NH, JHP i KH suglasno proizlazi da je tužiteljica na sastanku potvrdila činjenicu da je podatke otkrila KH, sud nije povjerovao navodima tužiteljice iz iskaza da to nije bio slučaj jer je tužiteljica i sama navela da je bila nazočna na tom sastanku i nije navela da je na bilo koji drugi način objasnila to da KH raspolaže podatcima kojima ne smije raspolagati. Stoga je u ovom slučaju sud prihvatio suglasne iskaze svjedokinja KH, NH i JHP, na temelju kojih je utvrdio da je tužiteljica svojim postupanjem povrijedila obveze iz radnog odnosa koje opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

24. Nadalje, iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je ona bila upoznata s činjenicom da podatci o plaćama predstavljaju poslovnu tajnu, a ujedno je prema odredbi čl. 20 st. 1 i 2 Pravilnika o poslovnoj tajni propisano da povreda dužnosti čuvanja poslovne tajne predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa radi koje se može otkazati ugovor o radu, što je također određeno i u odredbi čl. 74 st. 1 Pravilnika o radu tuženika. Stoga je sud zaključio da je tužiteljica svojim postupanjem, otkrivanjem podataka o broju bodova djelatnika, povrijedila dužnost čuvanje poslovne tajne, koje postupanje, prema mišljenju ovog suda predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Pri tom valja uzeti u obzir činjenicu da je upravo tužiteljica bila ta osoba kojoj je tuženik povjerio manipulaciju tajnim podatcima, te je stoga postupanjem tužiteljice došlo do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu radi kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć.

25. U odnosu na navode tužiteljice da tuženik tužiteljici prije donošenja odluke o otkazu nije omogućio iznošenje obrane sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a, sud je uvidom u izjave djelatnica JHP, KH i NH te iskaza tužiteljice utvrdio da je kod tuženika održan sastanak dana 24. veljače 2023., a tema kojeg sastanka je bila povreda obveze iz radnog odnosa koja se tužiteljici stavlja na teret, te stoga tuženik nije imao obvezu dodatno pozvati tužiteljicu na iznošenje obrane, jer su to okolnosti radi kojih nije opravdano očekivati od tuženika da postupi drugačije. Stoga je sud utvrdio da činjenica što tuženik tužiteljicu nije dodatno pozvao na iznošenje obrane ne utječe na zakonitost odluke o izvanrednom otkazu.

26. Isto tako nisu relevantni navodi tužiteljice u kojima ističe da iz odluke o otkazu nije razvidno o kojem se iznosu plaće radi, odnosno o kojem broju bodova, budući da je iz ostalih dokaza utvrđeno da je tužiteljica otkrila podatke o broju bodova djelatnika BH, ŽH i IH (to proizlazi iz izjava djelatnica JHP, KH i NH te njihovih iskaza), pri čemu nije odlučno to što konkretan broj bodova nije naveden. Iz iskaza zz tuženika dalje proizlazi da je podatak o broju bodova dovoljan da bi se saznao iznos plaće, budući da se prema Kolektivnom ugovoru zna vrijednost boda, a i ostali parametri koji određuju iznos plaće.

27. Iako tijekom postupka tužiteljica ne dovodi u pitanje činjenicu da je odluka o otkazu donesena unutar roka iz čl. 116 st. 2 ZR-a, iz izjava djelatnica proizlazi da se sastanak kod tuženika održao 24. veljače 2023., na kojem sastanku se razgovaralo o povredi obveze iz radnog odnosa koja se tužiteljici stavlja na teret, što znači da je za tuženika dana 25. veljače 2023. počeo teći rok iz čl. 116 st. 2 ZR-a za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. S obzirom da je odluka donesena dana 7. ožujka 2023. ista je donesena unutar roka propisanog čl. 116 st. 2 ZR-a.

28. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena, da tuženik nije povrijedio proceduru izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, radi čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i donijeti presudu kao u izrijeci.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku