REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3905/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja: NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 237D, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima ŽČ, ĆČ, EČ, LČ, Ani Bago Martić i Petru Kovačeviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17.travnja 2025. godine u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Marije Maričević, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika SČ, odvjetničke vježbenice, dana 28.svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZČ koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 138,50 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 1.11.2007. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče;

- od 1.11.2007. do isplate na iznos od 2,24 EUR

- od 1.12.2007. do isplate na iznos od 2,24 EUR

- od 1.1.2008. do isplate na iznos od 2,24 EUR

- od 1.2.2008. do isplate na iznos od 2,21 EUR

- od 1.3.2008. do isplate na iznos od 2,22 EUR

- od 1.4.2008. do isplate na iznos od 2,22 EUR

- od 1.5.2008. do isplate na iznos od 2,22 EUR

- od 1.6.2008. do isplate na iznos od 2,21 EUR

- od 1.7.2008. do isplate na iznos od 2,21 EUR

- od 1.8.2008. do isplate na iznos od 2,20 EUR

- od 1.9.2008. do isplate na iznos od 2,18 EUR

- od 1.10.2008. do isplate na iznos od 2,17 EUR

- od 1.11.2008. do isplate na iznos od 2,19 EUR

- od 1.12.2008. do isplate na iznos od 2,18 EUR

- od 1.1.2009. do isplate na iznos od 2,24 EUR

- od 1.2.2009. do isplate na iznos od 2,25 EUR

- od 1.3.2009. do isplate na iznos od 2,26 EUR

- od 1.4.2009. do isplate na iznos od 2,28 EUR

- od 1.5.2009. do isplate na iznos od 2,26 EUR

- od 1.6.2009. do isplate na iznos od 2,24 EUR

- od 1.7.2009. do isplate na iznos od 2,22 EUR

- od 1.8.2009. do isplate na iznos od 5,56 EUR

- od 1.9.2009. do isplate na iznos od 5,55 EUR

- od 1.10.2009. do isplate na iznos od 5,49 EUR

- od 1.11.2009. do isplate na iznos od 5,48 EUR

- od 1.12.2009. do isplate na iznos od 5,61 EUR

- od 1.1.2010. do isplate na iznos od 5,52 EUR

- od 1.2.2010. do isplate na iznos od 5,53 EUR

- od 1.3.2010. do isplate na iznos od 5,49 EUR

- od 12.3.2010. do isplate na iznos od 47,59 EUR, sve u roku 15 dana

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 234,15 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 21.11.2005. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 75,49 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 24.10.2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 231,15 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 12.03.2010. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ZČ naknaditi tuženiku Zagrebačka banka d.d. parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi navodi da su u studenom 2005. godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 7102942034, odobren 21.11.2005. Temeljem navedenog ugovora tuženik je odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 12.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. U listopadu 2008. godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili su Ugovor o kreditu broj 7104364876, odobren 24.10.2008. Temeljem navedenog ugovora tuženik je odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 11.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

Ističe da su predmetnim ugovorima ugovorene kamatne stope promjenjive odlukom banke, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao kao potrošač utjecati ili pregovarati sa tuženikom pa je tako kamatna stopa za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjana na štetu tužitelja. Tužitelj smatra da su nepoštene i ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke dakle nepredvidivo i bez jasnih kriterija, jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužitelj nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice tih odredaba, koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Pored toga tužitelju su nametnute tzv. ulazna i tzv. izlazna naknada.

Tužitelj ističe da su ništetne;

- u ugovoru 7102942034 odredbe kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva odlukom kreditora, te naknada za obradu kreditnog zahtjeva, koja se naplaćuje odmah po isplati kredita i naknada za slučaj prijevremene otplate kredita

- u ugovoru 7104364876 odredbe kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, koja se naplaćuje odmah po isplati kredita i naknada za slučaj prijevremene otplate kredita.

Ističe da iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist, a koja se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa anuiteta koje je tuženik zaračunavao uslijed primjene protupravnih i ništetnih odredbi ugovora u odnosu na početnu kamatnu stopu, zbog čega je tužitelj izvršio preplatu u utuženom iznosu, a pored toga su i neosnovano naplaćene ulazna i izlazna naknada.

Tužitelj istuče da se se obratio tuženiku dopisom od 31.10.2023. sa zahtjevom za dostavom kreditne dokumentacije, podacima o uplati naknada i zahtjevom za restituciju.

Tuženik nije udovoljio zahtjevu za restitucijom, te je dostavio dio kreditne dokumentacije.

Ističe se da tuženik nije dostavio predmetne ugovore uz obrazloženje da nije u posjedu istih zbog proteka više od 11 godina.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak 02.04.2025. - list 172- 174 spisa) traži prihvaćanje tužbenog zahtjeva sadržaja citiranog kao u izreci tč.I.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 33) ističe da su tužitelj i tuženik sklopili 21.11.2005. Ugovor o kreditu broj 7102942034 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 12.000,00 EUR.

Tužitelj i tuženik sklopili su 24.10.2008. Ugovor o kreditu broj 7104364876 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 11.800,00 CHF. Ističe da je na tužitelju teret dokaza da je potrošač.

Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

O naknadama za obradu i prijevremenu otplatu kredita ističe da je ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva.

Ističe prigovor zastare jer nijedna od presuda za kolektivnu zaštitu potrošača, a niti neka druga pravomoćna presuda ne utvrđuje ništetnima ugovorne odredbe o naknadama za obradu kredita. Stoga, ističe da je jasno da nema niti tužbe koja bi prekinula tijek zastarnog roka za ovu navodnu tražbinu tužitelja.

Predlaže tužbene zahtjeve tužitelja odbiti kao neosnovane i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovog postupka.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u: pregled promjena kamatnih stopa tuženika po kreditu broj 7104364876 i broj 7102942034, dopise tuženika punomoćniku tužitelja od 5.12.2023. kojim se dostavljaju podaci u svezi naplate naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita (list 7, list 9), dopis punomoćnika tužitelja tuženiku od 31.10.2023., dopis tuženika punomoćniku tužitelja od 5.12.2023., efektivnu kamatnu stopa/realnu godišnju kamatnu stopu, promete po kreditu/specifikaciju uplate( l 16-17, l 22-26), promete po kreditu/specifikacija uplate (list 65-97), nalaz i mišljenje dao je sudski vještak financijske struke Centar za financijska vještačenja d.o.o. po sudskom vještaku Petri Blašković, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Stranke (ročište 17.04.2025. – list 178 spisa) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

6. U dopisu tuženika punomoćniku tužitelja od 05.12.2023. (list 7 spisa) se navodi da je naplaćena naknada po kreditu br.7104364876 i to 24.10.2008. za obradu kreditnog zahtjeva od 568,78 kn, te 12.03.2010. za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 913,36 kn.

7. U dopisu tuženika punomoćniku tužitelja od 05.12.2023. (list 9 spisa) se navodi da je naplaćena naknada po kreditu br.7102942034 i to 21.11.2005. za obradu kreditnog zahtjeva od 1.764,21 kn, te 12.03.2010. za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 828,27 kn.

8. Tužitelj NČ (ročište 17.04.2025.) u svom iskazu navodi da je sklopio sa tuženikom dva ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu misli 2005.g. koji je bio vezan uz valutu EUR u kunskoj protuvrijednosti i drugi kredit koji je bio vezan uz valutu CHF u kunskoj protuvrijednosti, a radilo se o nenamjenskim ugovorima o kreditu jer je trebao novac, a s obzirom da mu je supruga doživjela prometnu nesreću i poginula pa je ostao sam sa malom djecom. Kredit u CHF nije konvertiran i on je oba kredita podmirio. Vezano za te ugovore o kreditu ističe da se nije moglo pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama jer se radilo o tipskim ugovorima o kreditu, a te ugovore on više nema i u banci mu je rečeno da ih ni oni više nemaju i da ih ne mogu pronaći i da se to briše. Ističe kako misli da je prijevremeno otplatio kredit koji je bio vezan uz valutu EUR u kunskoj protuvrijednosti. Ističe da je ugovore prije potpisivanja pročitao i vidio je da mora platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za slučaj prijevremene otplate kredita i ističe kako misli da je to pisalo u oba ugovora. Ne sjeća se koje je godine otplatio te kredite. Ističe kako misli da je 2011. otplatio taj kredit vezan uz valutu EUR, a misli da je kredit vezan uz valutu CHF podmirivao do kraja, no nije u to posve siguran. Ne sjeća se da li je plaćanje naknada za obradu kredita kao i naknada kod prijevremene otplate kredita bio u postotku od iznosa kredita ili u određenoj novčanoj svoti, no on je podmirio te nakade i smatra da je oštećen jer je te naknade bio prisiljen platiti ako je želio dobiti kredit i tu nije bilo mogućnosti pregovora. Nije mu objašnjeno koji se troškovi podmiruju tim naknadama, a on nije ništa dalje pitao jer mu je novac bio neophodan i objašnjeno da te naknade mora platiti, ako hoće dobiti kredit. Krediti nisu bili namijenjeni za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti i on je također u vrijeme podizanja kredita radio kao policajac. Plaćanje te naknade njemu je bilo puno s obzirom na njegovu financijsku situaciju. Ističe da je jedan kredit bio na 5 godina, a to je kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti, a drugi kredit u EUR u kunskoj protuvrijednosti bio je na rok otplate od 10 godina. Ugovoreni iznos kredita u CHF bio je oko otprilike 11.800,00 CHF, a u EUR je bio moguće oko 12.000,00 eura.

Sud je prihvatio tvrdnje tužitelja koje nisu u suprotnosti sa ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, a osobito stručno, objektivno i obrazloženo izrađenim nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje i to vezano za:

-kreditnu partiju broj: 7102942034, vezanu uz valutu EUR:

Pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa, razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 9,50% iznosi 138,50 EUR.

Ukupan iznos obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita prilikom prvog korištenja kredita iznosi ukupno 234,15 EUR.

Ukupan iznos obračunate i naplaćene izlazne naknade kod prijevremene otplate kredita dana 12.03.2010. godine iznosi ukupno 109,93 EUR.

-kreditnu partiju broj: 7104364876, vezanu uz valutu CHF:

Ukupan iznos obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita prilikom prvog korištenja kredita iznosi ukupno 75,49 EUR.

Ukupan iznos obračunate i naplaćene izlazne naknade kod prijevremene otplate kredita dana 12.03.2010. godine iznosi ukupno 121,22 EUR.

9. Dakle, nije sporno da su stranke sklopile dva naprijed navedena Ugovora o kreditu i to kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 12.000,00 EUR 21.11.2005. i drugi spomenuti Ugovor u iznosu kunske protuvrijednosti 11.800,00 CHF 24.10.2008. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podneskom 02.04.2025.) tužitelj traži isplatu 138,50 EUR (po osnovi preplaćene kamatne stope u svezi kreditne partije vezane uz valutu EUR) s time da na pojedinačno navedene iznose ne traži kamatu od datuma plaćanja, (a plaćeno je nakon datuma dospijeća kako je vidljivo iz nalaza i mišljenje vještaka financijske struke) već neosnovano traži od datuma dospijeća. Naime, na eventualno primljene iznose stečene bez osnove tuženik bi bio dužan platiti i zakonske zatezne kamate od dana stjecanja (tj. plaćanja od strane tužitelja) svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

10. Presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (tzv. CHF krediti) ne primjenjuju se na ugovor o kreditu u EUR u kunskoj protuvrijednosti, već je tužitelj na kojemu je teret dokazivanja jer je tužitelj taj koji je dužan dokazati osnovanost svojeg potraživanja i opravdanost visine potraživanja treba dokazati ne samo da je takav ugovor postojao, već kako su točno glasile pojedine njegove odredbe koje smatra ništetnim i da su protivne Ustavu, prisilnim propisima ili moralu. Isto tako nije dokazao da bi odredbe u svezi tzv. ulazne i tzv. izlazne naknade u svezi oba utužena ugovora o kreditu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača.

Tužitelj u svom iskazu potvrđuje da ima svojstvo potrošača jer krediti nisu bili namijenjeni za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti i tužitelj je u tom dijelu iskazivao životno uvjerljivo i logički povezano.

Međutim, tužitelj nije dostavio predmetne ugovore koji bi eventualno potkrijepili sve njegove navode, a uz obrazloženje da nije u posjedu istih pa je sud ročišnim rješenjem 30.01.2025. pozvao tuženika na dostavu predmetnih ugovora.

Međutim, tuženik( l 141) ukazuje, kako je predmetni kredit broj 7102942034 otvoren 21.11.2005., a zatvoren 31.03.2010. godine, dok je kredit broj 7104364876 otvoren 24.10.2008., a zatvoren 31.03.2010. godine, po proteku roka od jedanaest godina ugovorna dokumentacija je uništena. Stoga, tuženik ističe da ne raspolaže sa zatraženom dokumentacijom te stoga istu nije u mogućnosti dostaviti tužitelju. Odredbom čl. 160. Zakona o kreditnim institucijama određeno je da je tuženik kao kreditna institucija dužan jedanaest godina čuvati sve isprave koje se odnose na otvaranje i zatvaranje te evidentiranje promjena stanja na računima za plaćanje te depozita, kao i ugovore i druge isprave o zasnivanju poslovnog odnosa. Pod rokom od jedanaest godina podrazumijeva se razdoblje nakon isteka godine u kojoj je poslovna promjena nastala, odnosno u kojoj su knjigovodstvene isprave sastavljene. Ako se isprave odnose na dugoročne poslove, takve se isprave čuvaju tijekom cijelog razdoblja trajanja poslovnog odnosa i najmanje jedanaest godina nakon isteka godine u kojoj je poslovni odnos prestao.

11. Što se tiče prigovora zastare valja istaći da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano po shvaćanju tužitelja stekao temeljem nepoštenih, ništetnih odredbi ugovora, a tom zahtjevu tek treba prethoditi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora pa zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (u tom smislu pravno shvaćanje VSRH Su-IV-47/2020 sjednica Građanskog odjela VSRH-30.01.2020).

12. Tužitelj nije dokazao u ovom postupku točan sadržaj ugovornih odredbi, a isti nije moguće utvrditi samo iz iskaza tužitelja nepotkrijepljenom drugim relevantnim dokazima, a i tužitelj je u svom iskazu djelomično nesiguran jer se što je i logično zbog proteka vremena više ne sjeća svih detalja u svezi predmetnih ugovora. Stranke (ročište 17.04.2025. – list 178 spisa) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

Stoga je sud donio odluku temeljem stanja spisa.

13. Tužitelj nije dostavio predmetne Ugovore niti dokumentaciju koja je eventualno sastavni dio predmetnih ugovora iz koje bi bilo moguće provjeriti je li u ugovoru o kreditu vezanom uz valutu EUR do promjene kamatne stope došlo u skladu s metodologijom promjene kamatnih stopa tj. nije dokazao da niti u Ugovoru niti u eventualnim Općim uvjetima tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope niti metoda izračuna tih parametara.

Nije dokazao da se nije moglo ocijeniti zašto te kako će se i u kojem smjeru kretati kamatna stopa u budućem kreditnom razdoblju.

Isto tako o naknadama za obradu i prijevremenu otplatu kredita nije dokazao da te ugovorne odredbe nisu bile jasne, razumljive, lako uočljive niti je dokazao u ovom sporu male vrijednosti da je uistinu došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Kako sud nije imao mogućnost uvida u konkretne Ugovore nije mogao niti utvrditi da su predmetni ugovori sastavljeni na tuženikovim obrascima što bi eventualno mogao utvrditi da je imao mogućnost izvršiti uvid u predmetne ugovore sklopljene između stranaka.

Tužitelj nije dostavio relevantne dokaze kojima bi dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

Sud ne može suditi na temelju toliko nepouzdanih dokaza i neprovjerenih informacija, a tužitelj je taj koji je dužan dokazati ne samo opravdanost visine potraživanja, već i osnovanost svojeg potraživanja što u ovom slučaju nije učinio pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti (čl.219.st.1. i čl.221.a ZPP).

14. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1. ZPP. (VPS u tužbi 681,46 EUR za radnje do 01.04.2025., a od 02.04.2025. VPS 679,29 EUR).

Tuženiku je priznat potrebni trošak:

- sastava odgovora na tužbu od 30.09.2024. po Tbr 8/1 - 75 bodova

- zastupanja na ročištu 30.01.2025. po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- sastava podneska od 04.02.2025. po Tbr.8/1 – 75 bodova

- zastupanja na ročištu 17.04.2025. po Tbr. 9/1 – 75 bodova

- trošak PDV 25% 150,00 EUR ili ukupni parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR.

15. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka