Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-910/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ljubi Pavasoviću Viskoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društva Rabar & Visković iz Zagreba, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Koranska ulica 2, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Vedranu Vusiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2817/2021-12 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2817/2021-12 od 12. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik Hanza Media d.o.o. iz Zagreba, Koranska 2, OIB: 79517545745, dužan je tužitelju VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti s osnova neimovinske štete iznos od 6.636,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena a u svezi Odluke o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o. iz Zagreba, Koranska 2, OIB: 79517545745, u elektroničkoj objavi na internet portalu https://slobodnadalmacija.hr u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude o svojem trošku objaviti u cijelosti bez komentara pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu štete tužitelju.

Tuženik Hanza Media d.o.o. iz Zagreba, Koranska 2, OIB: 79517545745, dužan je tužitelju VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena a u svezi Odluke o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, tekućom od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 12. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.636,14 EUR sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, radi objave članka pod naslovom „U Domovinskom pokretu su kovali velike planove, a onda se posvadili zbog - para i žena. ĆC: Most i HDZ mogu trljati ruke, a V će uskoro dobiti žetončiće…“, na internetskom portalu https://slobodnadalmacija.hr, čiji nakladnik je tuženik, kao i zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da na istom internetskom portalu objavi pravomoćnu presudu kojom je obvezan na naknadu mu prouzročene štete.

5.1. Svoje zahtjeve tužitelj temelji na tvrdnjama da su u navedenom članku objavljeni uvredljivi, klevetnički, netočni i neosnovani navodi kojima su teško i trajno povrijeđeni njegovo dostojanstvo, ugled i čast, i to navodi „da su se u Domovinskom pokretu posvađali zbog para i žena, da je ŽC stranačkim novcem kupovao poklone svojoj 25-godišnjoj asistentici RC, da je naplatio, a stranci nije isporučio butelje svojeg vina, da je zajedno sa svojom suradnicom novac Domovinskog pokreta trošio kako mu se prohtjelo, te da u Domovinskom pokretu vlada oligarhija kojoj je na prvom mjestu novac“.

6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, saslušanjem svjedokinje VCM i tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je navedeni članak autorice VCM objavljen 7. kolovoza 2021. na internetskom portalu https://slobodnadalmacija.hr

- da je predmetna tužba podnesena 6. studenog 2021., uz prethodno obraćanje tužitelja tuženiku u smislu odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13, dalje: ZM-a), dakle zahtjevom za objavu ispravka od 6. rujna 2021., pa je evidentno da je tužba dopuštena i pravovremena

- da je uvidom u članak utvrđeno kako se u istom analizira djelovanje odnosno smjer djelovanja Domovinskog pokreta kao političke stranke, a nakon što je njezin predsjednik ŽC podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke, te se analizira njezin status na političkoj sceni, pri čemu se iznose stajališta članova stranke, kao i stajališta politologa prof. dr. ĆC

- da iz iskaza svjedokinje VCM, autorice navedenog članka, proizlazi da je tužitelj tijekom ljeta 2021. iznenada dao ostavku na mjesto predsjednika Domovinskog pokreta, te su mediji počeli objavljivati informacije o nepravilnostima u financijskom poslovanju navedene stranke, konkretno članke na tu temu da su objavili Nacional, Večernji list i Indeks, te je i od nje urednik zatražio da napiše članak u kojem će analizirati utjecaj unutarstranačkih sukoba na rejting Domovinskog pokreta, zbog čega se obratila politologu prof. ĆC i zatražila njegovu projekciju navedenog, uglavnom u uvodnom dijelu članka da se kratko osvrnula na ono što su dojučerašnji stranački kolege stavljali na teret tužitelju, a citirala je i njegove izjave iz intervjua koji je istog dana objavljen u Večernjem listu, time da je prenijela i izjave iz drugih medija, konkretno izjavu TC koja je demantirala istinitost svih navoda o financijskim malverzacijama, te izjave HC i FC, dakle prije objave predmetnog članka nije kontaktirala tužitelja već je u članku citirala njegove rečenice iz intervjua danog Večernjem listu, a nije se obratila ni nakladnicima koje je koristila kao izvor informacija iz razloga što u predmetnom članku kao autorica nije tvrdila da je bilo nepravilnosti u financijskom poslovanju, nego je navela da se radi o tvrdnjama tužiteljevih kolega iz Domovinskog pokreta

- da iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da ga je o objavljenom članku na internetskom portalu https://slobodnadalmacija.hr obavijestila rodbina, naime, u to vrijeme kroz medije gotovo svi da su ga „cipelarili“, te ga je dodatno pogodilo da je to činio i navedeni portal, dakle objavljene informacije su ga potresle i zagorčale mu život, te je obzirom na već narušeno zdravstveno stanje morao uzimati dodatnu terapiju, nije mogao spavati, imao je probavne smetnje, smanjio je socijalne kontakte, a iznesene informacije da su potpuno neistinite i ničime dokazane, te ga u svezi istih prethodno nitko od strane tuženika nije kontaktirao.

7. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud je prije svega u odnosu na objavljene navode „da su se u Domovinskom pokretu posvađali zbog para i žena, te da u Domovinskom pokretu vlada oligarhija kojoj je na prvom mjestu novac“, zaključio da se ne radi o informacijama koje bi se odnosile na tužitelja, već da se iste odnose na političku stranku Domovinski pokret, pa u odnosu na te navode tužitelj nije legitimiran postavljati zahtjev za naknadu štete s tvrdnjom da su te informacije za njega štetne i neistinite, osobito u situaciji u kojoj u vrijeme objave članka više nije bio predsjednik navedene stranke. U odnosu na ostale objavljene navode, i to „da je ŽC stranačkim novcem kupovao poklone svojoj 25-godišnjoj asistenciji RC, da je naplatio, a stranci nije isporučio butelje svojeg vina, te da je zajedno sa svojom suradnicom novac Domovinskog pokreta trošio kako mu se prohtjelo“, prvostupanjski sud zaključuje da isti ne predstavljaju tvrdnje autorice teksta, nego vjerno prenesene tvrdnje članova Domovinskog pokreta, a što je u tekstu jasno i razgraničeno, obzirom da je navedeno da se radi o tvrdnjama članova Domovinskog pokreta. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da nema odgovornosti tuženika za prenesene komentare odnosno zaključke politologa ĆC, u odnosu na čije komentare je također jasno u tekstu navedeno da su njegovi. Stoga ocijenivši da u smislu odredbe čl. 21. ZM-a nema odgovornosti tuženika za predmetne informacije, bez upuštanja u razmatranje ostalih prigovora tuženika, te saslušanja svjedoka (koje dokaze je ocijenio nepotrebnim), prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio.

8. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona) navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a također da je počinjena i bitna povreda iz stavka 1. tog članka, jer tijekom postupka nisu primijenjene neke zakonske odredbe, dok su druge nepravilno primijenjene, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Nadalje, navodi da obzirom nije saslušan niti jedan svjedok - član Domovinskog pokreta, odnosno eventualni izvor informacija, da je nejasno odakle prvostupanjskom sudu da se radi o vjerodostojno prenesenim činjenicama. Osim toga, da su članovi Domovinskog pokreta zaista tako nešto rekli, da se nameće pitanje zato ti navodi nisu provjereni. Osporava i stavove prvostupanjskog suda o neodgovornosti nakladnika za objavljene navode i prenesene komentare odnosno zaključke politologa ĆC. Konačno, ističe da obzirom tuženik nije dokazao istinitost utuženih navoda, uz prethodno opisane okolnosti njihove štetnosti, da je ispunjen svaki uvjet za usvajanje njegovog tužbenog zahtjeva.

9. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima tužitelja, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena bilo kakvim nedostacima, odnosno manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati njezinu pravilnost i zakonitost, obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Osim toga, ovaj sud nije našao ni da prvostupanjski sud tijekom postupka nije primijenio ili da je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP-a što bi bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, odnosno da bi počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, koju tužitelj u žalbi ni sadržajno nije konkretizirao.

10. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu i primjenu materijalnog prava kao pravilne prihvaća i ovaj sud i isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tematika predmetnog članka analiza pozicije Domovinskog pokreta kao politične stranke nakon što je ŽC (ovdje tužitelj) podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke, odnosno nakon unutarstranačkih sukoba, u kojem članku je u uvodnom dijelu navedeno: „Dio članova vodstva Domovinskog pokreta optužio je ŽC da je stranačkim novcem kupovao skupe poklone svojoj 25-godišnjoj asistentici RC. Da je naplatio, a stranci nije isporučio butelje svojeg vina. Te da je, zajedno sa svojom suradnicom, novac Domovinskog pokreta trošio kako mu se prohtjelo“, nakon čega je navedeno „da je nakon dva tjedna šutnje ŽC u intervjuu Večernjem listu uzvratio udarac, objavivši da je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnio kaznene prijave protiv bivšeg glavnog tajnika stranke CC, predsjednika Nadzornog odbora HC i članice Nadzornog odbora BC, kao i podnio Državnom uredu za reviziju prijedlog za provođenje revizije, te Poreznoj upravi prijedlog za provedbu poreznog nadzora nad strankom“, nakon čega su prenesene izjave vršitelja dužnosti predsjednika Domovinskog pokreta FC i politologa prof. dr. ĆC, koji je u svojoj izjavi između ostalog naveo „Kako oligarhija u Domovinskom pokretu kojoj je novac na prvom mjestu može voditi hrvatski narod?...“. Dakle, u spornom članku jasno je navedeno da se radi o tvrdnjama članova Domovinskog pokreta, te je iznesena i „druga strana priče“ (da je ŽC dao intervju Večernjem listu, te podnio kaznene prijave i prijedloge za reviziju i porezni nadzor), a osim toga prenesene su izjave v.d. predsjednika Domovinskog pokreta FC i politologa ĆC, uz jasno isticanje da se radi o izjavi odnosno komentaru g. ĆC.

11.1. Također, pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na navode u spornom članku „da su se u Domovinskom pokretu posvađali zbog para i žena, te da u Domovinskom pokretu vlada oligarhija kojoj je na prvom mjestu novac“, zaključio da se ne radi o informacijama koje bi se odnosile na tužitelja i da u odnosu na njih tužitelj nije legitimiran zahtijevati naknadu štete.

11.2. I u odnosu na ostale sporne navode, i to „da je ŽC stranačkim novcem kupovao poklone svojoj 25-godišnjoj asistenciji RC, da je naplatio, a stranci nije isporučio butelje svojeg vina, te da je zajedno sa svojom suradnicom novac Domovinskog pokreta trošio kako mu se prohtjelo“, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da isti ne predstavljaju tvrdnje autorice članka, nego prenesene tvrdnje članova Domovinskog pokreta, a što je u tekstu jasno istaknuto, obzirom da je navedeno da se radi o „optužbama“ članova vodstva Domovinskog pokreta.

12. Tužitelj tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije osporio sadržaj članka u dijelu u kojem je navedeno da se radi o tvrdnjama odnosno „optužbama“ dijela članova vodstva Domovinskog pokreta i okolnost da su izjavili upravo ono što je navedeno, pa su bez značaja i protivni odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a žalbeni navodi tužitelja kojima dovodi u pitanje okolnost je li autorica članka navedene tvrdnje prenijela vjerodostojno.

13. Osim toga, imajući u vidu da se ne radi o tvrdnjama autorice članka, već prenesenim tvrdnjama članova Domovinskog pokreta, koje sadržajno odgovaraju tvrdnjama koje su prethodno iznesene u drugim medijima (Nacionalu, Večernjem listu i Indexu), te ostali sadržaj spornog članka (o objavi VC, izjavama v.d. predsjednika stranke FC i politologa ĆC), koje okolnosti ne ukazuju na netočno prenošenje, pogrešno tumačenje ili neprimjereno komentiranje autorice članka, odnosno postupanje novinarke u „zloj vjeri“, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prenesene tvrdnje trebalo dodatno provjeravati.

14. Također, suprotno žalbenim navodima tužitelja, tuženik ne odgovara za prenesenu izjavu odnosno komentar politologa ĆC za kojeg je u spornom članku jasno istaknuto da se radi o njegovom komentaru odnosno izjavi. Osim toga, radi se o izjavi koja se ne odnosi na osobu tužitelja, već na političku stranku Domovinski pokret, pa u odnosu na istu tužitelj nije legitimiran zahtijevati naknadu štete.

15. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u postupanju tuženika nema protupravnosti jer je u cijelosti postupio u skladu s pravilima novinarske struke. Isti je objavom spornog članka omogućio ostvarivanje prava javnosti da zna informacije od javnog interesa, obzirom da je tužitelj nedugo prije toga dao iznenadnu ostavku na mjesto predsjednika političke stranke Domovinski pokret, u svezi čega su u javnost počele izlaziti informacije o razlozima zbog kojih je do ostavke došlo, a također i da sporni članak ne sadrži detalje iz privatnog života, već se odnosi na obavljanje javne funkcije (predsjednika Domovinskog pokreta), dakle političara, koji je za razliku od privatnih osoba neizbježno i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove riječi i djela, te sukladno tome mora pokazati veći stupanj tolerancije u odnosu prema javnosti od običnog građanina.

16. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i objavu presude, jer i prema ocjeni ovog suda nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu propisane odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke koja se odnosi na odluku o glavnoj stvari.

17. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP- a. Tužitelj sadržajno ne iznosi žalbene razloge u odnosu na odluku o troškovima postupka, nego je pobija u vezi pobijanja odluke o glavnoj stvari, u kom smislu žalba nije osnovana. Osim toga, kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti i u tom dijelu, te primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP- a potvrdio prvostupanjsku presudu i u točki II. izreke.

Varaždin, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer