Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Povrv-696/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Zagreb, Ulica Josipa Marhonića 1, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kos & Partneri j.t.d. iz Zagreba protiv tuženika MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Tamaš, odvjetnik u Slatini, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave od 8. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ane Tomaš odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika Brigite Anđal- Mlinarić iz Pitomače pod poslovnim brojem Ovrv-59/2016 od dana 9.svibnja 2016., u dijelu kojim je naloženo tuženiku IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 (osam) dana, plati tužitelju Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, iznos od 21,63 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena članak, nadalje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Brigite Anđal- Mlinarić iz Pitomače pod poslovnim brojem Ovrv-59/2016 od dana 9.svibnja 2016., u dijelu kojim je naloženo tuženiku IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 (osam) dana, plati tužitelju Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, iznos od 14,65 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31. listopada 2015. do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku nakaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 43,50 eura, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest) dana, naknadi tužitelju Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, troškove postupka u iznosu od 108,98 eura kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Prednik tužitelja (ranije ovrhovoditelj) je javnom bilježniku Brigiti Anđal – Mlinarić 3. svibnja 2016. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 459,19 kuna / 60,94 eura zajedno sa zateznim kammatama koje teku na mjesečni iznos od 185,85 kuna / 24,67 eura od 16. rujna 2015., kao i na iznos od 273,34 kune / 36,28 eura od 31. listopada 2015., općenito na imovini tuženika ( tada ovršenika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-59/2016 od 9. svibnja 2016. određena je ovrha na teemelju prijedloga za ovrhu te naloženo ovršeniku platiti nastalle troškove ovršnog postupka.

2. Ovršenik, sada tuženik je protiv tog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem je istaknuo da je 17. svibnja 2016. djelomično namirio tražbinu iz rješenja o ovrsi i to u iznosu od 185,85 kuna, a u preostalom dijelu ovršenik je osporio potraživanje ovrhovoditelja iz razloga što je 8. rujna 2015. putem telefona zasnovao pretplatnički odnos s drugim operaterom pa je predložio ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

3. Rješenjem Općinskog suda u Virovitici, stalna služba u Slatini poslovni broj Povrv-228/16-3 od 1. lipnja 2016. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Brigite Anđal – Mlinarić iz Pitomače, poslovni broj Ovrv-59/2016 od 9. svibnja 2016., u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 14. listopada 2016. tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, navodeći kako je u Općim uvjetima tužitelja prorogirana mjesna nadležnost Općinskog suda u Splitu. Nadalje je istaknuo da je tuženik djelomično priznao tužbeni zahtjev tužitelja kada je podmirio jedan od dva utužena računa te da je tako učinio nespornim postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem. Tužitelj nadalje istaknuo da je 25. ožujak 2014. telefonskim putem s tuženikom produžio ugovor za 24 mjeseca, a da je 11. rujna 2015. zaprimio jedinstvenu izjavu krajnjeg korisnika o raskidu ugovora s postojećim operaterom da bi 24. rujna 2015. izvršio prijenos broja na drugog operatera. Istaknuo je da tuženik nije podmirio račune za kolovoz i rujan a da je na računu za rujan 2015. fakturirana naknada za prijevremeni raskid ugovora. U prilogu podneska dostavio je predmetne račune za kolovoz i rujan 2015. te posebno istaknuo da je na računu za rujan 2015. obračunao mjesečnu naknadu za uslugu tužitelja i to razmjerno trajanju usluge u tom mjesecu, lokalne pozive, pozive prema mobilnim mrežama i naknadu za prijevremeni raskid ugovora, a to sve za pretplatnički broj [broj telefona]. Podneskom je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način da od tužitelja potražuje glavnicu u iznosu od 273,34 kune / 36,28 eura kao i zatezne kamate na glavnicu koje na iznos od 185,85 kuna teku od 15. rujna 2015. do 17. svibnja 2016., a na iznos od 273,34 kune od 30. listopada 2015. do isplate kao i troškove određene rješenjem od ovrsi u iznosu od 999,50 kuna / 132,66 eura.

5. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-60/17 od 26. veljače 2018. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi poslovni broj Ovrv-59/16 od 9. svibnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 273,34 kune / 36,28 eura sa zateznim kamatama , kao i dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 252,75 kuna / 33,55 eura te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan ( točka I izreke), dok je održan na snazi platni nalog sadržan u naprijed navedenom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 185,85 kuna kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kuna ( točka II izreke). Nadalje rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-60/17 od 26. veljače 2018., ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 185, 85 kuna te je utvrđeno da je tužitelj u tom dijelu zahtjeva povukao tužbu. Konačno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna.

6. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-447/2021-2 od 25. kolovoza 2022. potvrđena je gore navedena presuda u točki II izreke, a ukinuta je u točki I izreke kao i u točki II izreke rješenja te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U drugostupanjskoj odluci istaknuto je da je u dijelu odluke o tražbini koja se odnosi na račun za mjesec rujan 2015. sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupaka jer prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitat te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava. Naime, drugostupanjski sud je uočio da je tuženik izvršio prijenos broja kod drugog operatera 24. rujna 2015. no da je iz računa proizlazi da se račun odnosi i na naknadu za korištenje usluge kao ii za pozive iz mjeseca rujna 2015., a ne samo na naknadu za prijevremeni raskid ugovornog odnosa.

7. U ponovnom postupku prvostupanjski je sud utvrdio prekid postupka u odnosu na ranijeg tužitelja Optima telekom d.o.o. te nastavio postupak u odnosu na tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o. Tuženik je podneskom od 28. veljače 2025. predložio saslušanje tuženika zamoljenim putem pred Općinskim sudom u Virovitici, Stalna služba u Slatini, istaknuo je prigovor zastare te predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, jednako tako je istaknuo da tužitelj s obzirom na statusnu promjenu nije više aktivno legitimiran voditi predmetni postupak.

8. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 460. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti.

9. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem isprava i to: ispisa otvorenih stavki za šifru pretplatnika broj 807851 na ime tuženika od 8. travnja 2016., računa broj 865904-20-1 od 15. listopada 2015. za razdoblje rujan 2015., Općih uvjeta poslovanja tužitelja, cjenika usluga za privatne korisnike. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za njegovim saslušanjem budući da je isti predložen isključivo radi odugovlačenja predmetnog postupka, a sve činjenice u ovom postupku su u dovoljnoj mjeri raspravljene, pa je sud ocijenio da nije svrsishodno ni ekonomično saslušavati tuženika zamoljenim putem pred drugim sudom budući je sve činjenice utvrdio relevantnim priloženim dokazima u spisu.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja spram tuženika koje se odnosi na neplaćene telekomunikacijske usluge za telefonski priključak 033567185 odnosno potraživanje tužitelja po ispostavljenom računu za rujan 2015.

10. Među parničnim strankama nije sporno da je tuženik kao pretplatnik zaključio sa tužiteljem kao davateljem usluge pretplatnički odnos dana 25.svibnja 2010.godine i da je bio korisnik fiksne telefonske linije broj 033567185, sporno je među strankama jeli tuženik u obvezi podmiriti tužitelju potraživanje po računu za rujan 2015.g. u iznosu od 273,34 kuna / 36,28 eura.

11. U provedenom postupku, čitanjem materijalne dokumentacije priložene u spisu, sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- kako vjerodostojne isprave-izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga od 8. travnja 2016., na ime tuženika postoji evidentirano dugovanje na temelju broja dokumenta 100975572-0915 s dospijećem plaćanja od 30. listopada 2015. a za mjesečno razdoblje rujan 2015.,

- kako iz računa broj 865904-20-1; broj dokumenta 100975572-0915 s dospijećem plaćanja od 30. listopada 2015. proizlazi da je isti naslovljen na tuženika kao odgovorne osobe, da se odnosi na razdoblje od 1. rujna 2015. -30. rujna 2015., da iz specifikacije računa proizlazi da se potražuje iznos od 36,28 / 273,34 kune, a troškovi se odnose na mjesečnu naknadu za telefonski priključak u iznosu od 48,00 kuna, mjesečnu naknadu za H1 BESPLATNO u iznosu od 18,22 kuna, lokalne pozive 3,44 kune i pozive prema mobilnim mrežama u iznosu od 56,83 kune, naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 110,40 kuna; ukupno 236,89 kuna, da je obračunat popust na mjesečnu naknadu za H1 BESPLATNO u iznosu od 18,22 kune, dakle da iznos računa zajedno sa 25% poreza na dodatnu vrijednost iznos upravo 273,34 kune / 36,28 eura.

- kako iz specifikacija poziva proizlazi da je tuženik u mjesecu rujnu po predmetnom pretplatničkom broju uspostavio devet poziva, čija naknada iznosi 60,27 kuna.

12. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, , dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

13. U odnosu na prigovor zastare za istaknuti je da je račun za izvršene usluge izdan za razdoblje od 1. rujna 2015. do 30. rujna 2015. Člankom 12. stavak 1. Općih uvjeta propisano je da OT ( Optima Telekom ) ispostavlja pretplatniku račun nakon isteka obračunskog razdoblja u kojem su usluge raspoložive. Mjesečni račun se dostavlja Pretplatniku u pisanom obliku na obrascu OT-a. U st. 6. istog članka je propisano da je obračunsko razdoblje za obračun i naplatu ispostavljenih usluga u pravilu kalendarski mjesec.

14. Sukladno članku 214. stavak 2. ZOO zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, a prema članku 215. stavak 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Prema računu tužitelja datum dospijeća je 30. listopada 2015. te zastara sukladno članku 214. stavak 2. i članku 215. stavak 1. ZOO počinje teći 31. listopada 2015., a nastupa istekom jedne godine sukladno članku 232. stavak 1. točka 3. ZOO, budući je prijedlog za ovrhu podnesen 3. svibnja 2016. to je neosnovan prigovor zastare potraživanja.

15. Sukladno Općim uvjetima poslovanja tužitelja, tužitelj pridržava pravo potraživati naknadu utvrđenu Cjenikom OT-a ukoliko Pretplatnik otkaže/raskine ugovor s ugovorenim razdobljem obveznog trajanja, a prije njegova isteka. Visina naknade za prijevremeni prestanak ugovornog odnosa, neovisno o uzrocima prestanka, utvrđena je u Cjeniku OT-a te ovisi o vrsti usluge, odabranom paketu, razdoblju obveznog trajanja ugovora, visinama mjesečnih naknada te danim i/ili ostvarenim pogodnostima. Naknada za prijevremeni prestanak ugovornog odnosa obračunat će se Pretplatniku tako da je isti dužan podmiriti ili mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ovisno što je za Pretplatnika povoljnije u trenutku raskida (čl. 27).

16. Prema odredi članka 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014; dalje: ZZP), propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama Ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj Ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a posebno ako je riječ o odredbi u naprijed formuliranog standardnog Ugovornog trgovca. Ukoliko trgovac tvrdi da se radi o pojedinoj Ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom Ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati (članak 96. stavak 4. ZZP).

17. Prema odredbi članka 327. stavka 1. ZOO propisano je da sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti.

18. Ovaj sud smatra da se Ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo imajući u vidu činjenicu da tuženik kao potrošač nije niti imao utjecaj na njegov sadržaj. Budući da se radilo o u naprijed formuliranom standardnom Ugovoru bez pojedinačnog pregovaranja.

19. U relevantnoj sudskoj praksi Županijskoga suda u Varaždinu, Gž-1890/2015-2 od 16. veljače 2016. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem su ništetne Ugovorne odredbe o obvezi plaćanja naknade za prijevremeni raskid Ugovora kada je Ugovor o pretplatničkom Ugovoru sklopljen prema u naprijed sastavljenom sadržajnom formuliranom od strane operatera o kojima druga strana Ugovora nije mogla pregovarati jer su takve odredbe nepoštene prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

20. Ovaj sud utvrđuje da se sa tuženikom nije pregovaralo o obvezi plaćanja naknade za prijevremeni raskid Ugovora, a zasnivanje Ugovornog odnosa sklopljeno je prihvatom od strane tuženika, a ne pojedinačnim pregovaranjem o Ugovornim odredbama Općih uvjeta poslovanja za javne komunikacije i usluge OT koje prileže predmetu.

21. Prema zakonu o zaštiti potrošača teret dokaza da se pojedinačno pregovaralo o pojedinim Ugovornim odredbama je upravo na tužitelju s obzirom da se radi o Općim uvjetima poslovanja obveznog trajanja Ugovora u slučaju raskida Ugovora, a što je u suprotnosti s prisilnim odredbama odnosno čl. 368. st. 1. ZOO prema kojoj se raskidom Ugovora obje strane oslobađaju svojih obveza, osim obveze i naknade štete. Prema tome tuženik bi mogao tražiti naknadu štete samo zbog prijevremenog raskida Ugovora, a ne plaćanje mjesečne naknade od trenutka raskida Ugovora do nekog drugog vremenskog razdoblja je jer bi time naplatio upravo one obveze kojih je tuženik oslobođen nakon što je taj Ugovor raskinut temeljem gore citiranog zakonskog propisa (izražen stav u odluci Županijskog suda u Varaždinu Gž-4309/2014-2 od 16. siječnja 2015., Gž-1890/2015 od 16. veljače 2016).

22. Slijedom navedenog, ovaj sud je shvaćanja da tuženik nije u obvezi platiti tužitelju koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raksid ugovora, odnosno konkretno iznos od 110,40 kuna / 14,65 eura, budući da je ta odredba Ugovora prema shvaćanju ovog suda ništetna, pa je valjalo djelomično ukinut platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Brigite Anđal – Mlinarić iz Pitomače, poslovni broj Ovrv-59/2016 od 9. svibnja 2016., u smislu odredbe članka 451 stavka 3. ZPP, i članka 96. ZZP i članka 368 ZOO.

23. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, preostali dio iznosa od 162,94 kuna / 21,63 eura koji se odnosi na izvršenu telekomunikacijsku govornu uslugu u rujnu 2025., koje su utvrđeno tuženiku i pružene i koje je tuženik koristio u rujnu 2025., tuženik je dužan tužitelju isplatiti, a prema utuženom računu, stoga je u tom dijelu valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u naprijed navedenom rješenju o ovrsi.

24. S obzirom na to da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je dužan, sukladno članku 29. stavka 1. ZOO platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice tražbine i to kako je zatraženo, od dospijeća računa za mjesec rujan 2015.

25. Slijedom navedenog, sud je kod ovakvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, pa je stoga sud, djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od u dijelu kojim isti zahtijeva od tuženika plaćanje iznosa od 21,63 eura na ime neplaćenih usluga tužitelja, dok je ukinuo platni nalog u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika iznos od 14,65 eura na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora.

26. Stoga je, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom u omjeru od 66%, dok je tuženik uspio u sporu s preostalih 34%. Kad se nakon toga oduzme postotak u kojem je uspio tužitelj 66%, od manjeg postotka 34% u kojem je uspio tuženik, dobije se 32%, što predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici.

28. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je imao na umu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe članka 450. stavka 1. ZPP, pa se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

29. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir konačna vrijednost predmeta spora u iznosu od 36,28 eura, Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine: broj: 9/21; dalje: Pravilnik), kao i članak 9. Pravilnika prema kojem javni bilježnik ima pravo obračunati porez na dodanu vrijednost na nagradu iz članka 5. Pravilnika i članka 8. Pravilnika.

30. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- jednokratna nagrada (Tbr.7/9 Tarife) u iznosu od 100,00 eura,

- sastav žalbe u iznosu od 60,00 eura (Tbr 10/3 Tarife),

- javnobilježničku nagradu i trošak dostave rješenja u iznosu od 12,94 eura, (prema članku 5. stavku 1. i članku 7. Pravilnika),

31. Dakle tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 172,94 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tužitelju valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (43,23 eura), dakle ukupno 216,17 eura. S obzirom na uspjeh tužitelja u parnici od 32% tužitelju dakle s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo je priznati troškove postupka u iznosu od 69,17 eura. Tužitelju je nadalje trošak sudske pristojbe presude i trošak sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 39,81 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), odnosno ukupno 108,98 eura.

32. Tužitelju nije priznat odvjetnički trošak nastao zastupanjem u ovršnom postupku (sastav prijedloga za ovrhu), jer je taj trošak sastavni dio jednokratne nagrade koja odvjetniku pripada za cijeli prvostupanjski postupak i dosuđena mu je pod točkom 30.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

U Splitu 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun tužitelja

- pun tuženika

- u spis