Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-492/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića člana vijeća i sudca izvjestitelja i Mirjane Rubić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: Hrvatski nogometni klub Hajduk Split, sportsko dioničko društvo za obavljanje sportskih djelatnosti, Split, Ulica 8. Mediteranskih igara 2, OIB 04785516590, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1/J, protiv tuženika: Z1 Televizija d.o.o., Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, OIB 93559902375, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i B Jurić j.t.d, Osijek, Stjepana Radića 101, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-178/2019-29 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-178/2019-29 od 17. siječnja 2025., u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, pod točkama I. i II. izrijeke. i predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o tuženikovu zahtjevu za naknadu troška žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 6. ožujka 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja naknade štete u iznosu od 2.636,14 tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.586,76 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.263,86 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, zbog svih žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti ili odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je utemeljena.

5.U ovom žalbenom stadiju postupka predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 EUR-a sa zateznom kamatom zbog objave informacija u emisiji „Bujica“ koja je emitirana u programu Z1 televizije 7. prosinca 2018., a u kojoj emisiji je gost bio BZ. Među strankama nije sporno kako je tuženik, kao televizijski nakladnik Z1 televizije, dana 7. prosinca 2018. u programu navedene televizije emitirao emisiju „Bujica“, a u kojoj emisiji je bio gost BZ, no sporna je osnova tuženikove odgovornosti i visina predmetnog potraživanja.

6.Prema stanju u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio odlučivanju u bitnom je utvrđeno:

-kako tužitelj tvrdi da je u predmetnoj emisiji od strane gosta, kao i od voditelja emisije, iznesen niz netočnih informacija, uvredljivih komentara i kleveta na račun tužitelja i to slijedećim izjavama:

„- nakon 13,46 minuta gost emisije BZ je izjavio: "Ali evo, sedam godina vremena je prošlo. Od Kluba koji je bio rado viđen, dobro primljen i slavljen u svakom kutku lijepe domovine pa i šire, danas je to postao Klub koji ne želi nitko vidjeti, koji je malo gdje dobrodošao, čiji pojedinci su napravili to da ne bude ni simpatiziran više ni slavljen, niti da mu se bilo tko raduje"

- prije 16,39 minuta gost emisije je izjavio da je vođama cilj uništiti sve ono što ima hrvatsku vrijednost na što je voditelj emisije konstatirao: "Kada govorite o orjuni to su vrlo ozbiljne zapravo optužbe. Međutim, kada malo analiziramo od ŽZ... kada spominjemo, ne znam, VZ ili neke treće, zapravo Vaše optužbe imaju podlogu"

- nakon 21,30 minuta voditelj i urednik emisije IZ gostu je postavio pitanje: "Vi znači tvrdite da tu ima elemenata pranja novca?" na što je gost odgovorio: "Apsolutno!"

- nakon 23,08 minuta gost izjavljuje: "Ne želimo alkoholičare, ne želimo, ne želimo one koji posluju kroz nekakav nepotizam–sve su to odlike današnjeg Hajduka. Danas tamo caruje i nepotizam, danas tamo caruje jedno transparentno otimanje Hajdukovog novca i sve ono što ne donosi nikakvu korist Hajduku"

- nakon 30,39 minuta gost izjavljuje: "Svi oni koji uistinu vole Hajduk, koji žive za svaku njegovu utakmicu, svaki njegov rezultat, kroz ovo proteklo vrijeme od 4-5 godina postajali su sve više indiferentni spram Kluba. Ne žele imati ništa s njim. Više ih ne interesira ni kada igra, ni gdje igra, ni da li je pobijedio, ni da li je izgubio, ni što se u njemu događa"

- nakon 47,40 minuta gost je izjavio: "Vi danas kada pogledate da omladinsku Hajduka, jedan, navodno, neću griješiti dušu, ali ako mi 100 ljudi kaže nešto da se radi o liječenom alkoholičaru... u isto vrijeme dajemo omladinsku školu, koja je bila Hajdukov prepoznatljiv štih dajemo u ruke nekom tko ima problem s alkoholom, a uz to još tko nema licencu za takav rad, za šefa omladinske škole"“,

-kako je tuženik osporio osnovu i visinu potraživanja i osporio činjenične navode tužbe ističući da nema protupravnosti bilo koje tuženikove radnje, odnosno postupanja te osporavajući uzročno-posljedičnu svezu između možebitnoga štetnog događaja i štete, ističući i kako postoje okolnosti iz članka 21. točke 4. Zakona o medijima zbog kojih nakladnik ne odgovara za štetu jer je gost emisije BZ iznosio svoje vrijednosne sudove (mišljenja), a koje je dao u dobroj vjeri,

-kako je tuženik istakao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći i da je tuženik objavio traženi ispravak u cijelosti, u prvoj sljedećoj emisiji uživo dana 9. siječnja 2019. i tako postupio po zahtjevu tužitelja i objavio ispravak u cijelosti pa da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe radi naknade štete,

-kako je pregledom zahtjeva za objavu ispravka od 4. siječnja 2019. utvrđeno da je Odvjetničko društvo Kasalo i Raić, kao punomoćnik HNK Hajduka š.d.d., Z1 Televiziji d.o.o., podnijelo zahtjev za ispravak netočnih informacija sljedećeg sadržaja:

„U emisiji "Bujica" koja je 7. prosinca 2018. emitirana na programu Z! Televizije, a u kojoj je gostovao BZ iznesene su netočne informacije i uvredljivi komentari vezani uz ugled i poslovanje HNK Hajduk š.d.d. Netočna je informacija da u poslovanju HNK Hajduk š.d.d. ima elemenata pranja novca kako je to na pitanje voditelja emisije potvrdio gost BZ kao što je i netočna tvrdnja gosta BZ da u HNK Hajduk š.d.d. vlada nepotizam i otimanje Hajdukovog novca i sve ono što ne koristi HNK Hajduk š.d.d. Poslovanje HNK Hajduk š.d.d. kao trgovačkog društva je u potpunosti transparentno i podložno prisilnim propisima Republike Hrvatske te kontroli državnih institucija kako u knjigovodstvenom i poreznom smislu tako i u pogledu kontrole od strane pravosudnih tijela radi ocjene zakonitosti poslovanja pri čemu HNK Hajduk š.d.d. udovoljava svim obvezama koje su propisane Zakonom o trgovačkim društvima, kao i Zakonom o sprječavanju pranja novca. Pore navedenog HNK Hajduk š.d.d. je na godišnjoj razini kontroliran od strane tijela kaznenog progona te u zadnjih nekoliko desetljeća, a pogotovo od kada je Klubu postao športsko dioničko društvu nije utvrđena nijedna nepravilnost i nezakonitost u poslovanju Kluba. Nadalje, netočna je informacija kako su navijači i simpatizeri HNK Hajduk š.d.d. izgubili interes za HNK Hajduk š.d.d., odnosno da zbog navodnog kriminalnog ozračja više nemaju simpatija ni interesa prema Klubu. Naprotiv, iz podataka o broju prodanih ulaznica i statistici posjeta sportskih i ostalih događanja vezanih uz klub za proteklu 2018. proizlazi kako je HNK Hajduk š.d.d. imao najveću posjećenost i gledanost u dosadašnjoj povijesti iz čega je razvidno da je netočna tvrdnja kako HNK Hajduk š.d.d. više nije omiljen u široj javnosti. U odnosu na pitanje upravljanja omladinskom školom HNK Hajduk š.d.d. odlučno odbacuje kao neistinitu tvrdnju BZ da omladinsku školu vodi liječeni alkoholičar, odnosno osoba koja ima problema s alkoholom. Omladinska škola je i dalje jedan od najvažnijih temelja HNK Hajduk š.d.d., a i nogometne zbilje u Hrvatskoj ponajprije iz razloga jer djelatnici omladinske škole svojim stručnim, nesebičnim, kvalitetnim i discipliniranim radom kao i vlastitim primjerom svakodnevno odgajaju nove mlade sportske nade i to prema najvišim sportskim standardima. Ovim putem ukazuje kako je voditelj emisije gospodin IZ postupio potpuno neprofesionalno i ispod svake ljudske razine kada je bez ikakvog povoda pokojnog ĆZ, kojeg je u emisiji pogrešno nazvao VZ, spomenuo u negativnom kontekstu i doveo u vezu sa Orujnom (organizacija jugoslavenskih nacionalista) koja je osnovana 1921., odnosno 50 godina prije rođenja preminulog ĆZ, a sve u cilju da istog prikaže kao mrzitelj svega hrvatskog. Prvenstveno pojašnjava kako je prema podacima koji su dostupni široj javnosti pokojni ĆZ bio je hrvatski branitelj, malonogometaš, vojni padobranac te je preminuo **.**.2016. pa je svakako, a pogotovo ovako neosnovano, ozloglašavanje i vrijeđanje istog degutantno i protivno načelu pijeteta. Činjenične tvrdnje koje su iznesene tijekom emisije Bujica 7. prosinca 2018. od strane gosta BZ i voditelja emisije su u potpunosti neprovjerene, neutemeljene i proizvoljne, a niti je gost predočio ijedan dokaz na kojem temelji svoje izjave pa se opravdano može zaključiti kako sve iznesene netočne informacije slaže isključivo za obmanu hrvatske javnosti, kreiranje negativnog dojma o HNK Hajduk š.d.d. kod šire javnosti, odnosno širenja informacija koje su pogodne za umanjenje ugleda i časti moje stranke. Zbog štete koju iznesene netočne informacije nanose i mogu nanijeti tužitelju, zahtjeva objavu ispravka u cijelosti i to u prvoj emisiji "Bujica" na programu Z1 Televizije koja će biti emitirana nakon zaprimanja ovog zahtjeva, kako je to predviđeno člankom 41. ZM-a.“

-kako je BZ, gost u emisiji „ Bujica“ izjavio:

- „sedam godina vremena je prošlo. Od Kluba koji je bio rado viđen, dobro primljen i slavljen u svakom kutku lijepe domovine pa i šire, danas je to postao Klub koji ne želi nitko vidjeti, koji je malo gdje dobrodošao, čiji pojedinci su napravili to da ne bude ni simpatiziran više ni slavljen, niti da mu se bilo tko raduje"

- „vođama je cilj uništiti sve ono što ima hrvatsku vrijednost na što je voditelj emisije konstatirao: "Kada govorite o orjuni to su vrlo ozbiljne zapravo optužbe. Međutim, kada malo analiziramo od ŽZ... kada spominjemo, ne znam, VZ ili neke treće, zapravo Vaše optužbe imaju podlogu"

- na upit voditelja: „Vi znači tvrdite da tu ima elemenata pranja novca?" je odgovorio: "Apsolutno"

- "Ne želimo alkoholičare, ne želimo, ne želimo one koji posluju kroz nekakav nepotizam – sve su to odlike današnjeg Hajduka. Danas tamo caruje i nepotizam, danas tamo caruje jedno transparentno otimanje Hajdukovog novca i sve ono što ne donosi nikakvu korist Hajduku"

- "Svi oni koji uistinu vole Hajduk, koji žive za svaku njegovu utakmicu, svaki njegov rezultat, kroz ovo proteklo vrijeme od 4-5 godina postajali su sve više indiferentni spram Kluba. Ne žele imati ništa s njim. Više ih ne interesira ni kada igra, ni gdje igra, ni da li je pobijedio, ni da li je izgubio, ni što se u njemu događa"

- "Vi danas kada pogledate da omladinsku Hajduka, jedan, navodno, neću griješiti dušu, ali ako mi 100 ljudi kaže nešto da se radi o liječenom alkoholičaru... u isto vrijeme dajemo omladinsku školu, koja je bila Hajdukov prepoznatljiv štih dajemo u ruke nekom tko ima problem s alkoholom, a uz to još tko nema licencu za takav rad, za šefa omladinske škole",

-kako je voditelj emisije IZ izjavio da je pozvao BZ u emisiju jer ga „smatra interesantnim publici“, s obzirom na to da je i „sam dijete Hajduka“, a kada postoji interes javnosti zove se gost od interesa javnosti, da je bio spreman zbog osjetljivosti teme pozvati nekoga tko bi zastupao stajalište aktualne uprave Hajduka, dvojica kako se nisu odazvala, a neke nije htio zvati zbog svjetonazorskih razloga, kako „nije bilo njegovo“ polemizirati s gostom emisije, da ima pravo propitkivati stvari od javnog interesa, a sve što je izjavio u emisiji predstavlja vrijednosne sudove, kako nije odvjetnik Hajduka da bi tražio dokaze za iznesene tvrdnje, a gost može i njemu reći sve, a da on „praktično ne može ništa“,

-kako je pregledom spisa predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj Pn- 179/2019 utvrđeno da je tužitelj Hrvatski nogometni klub Hajduk Split š.d.d. podnio tužbu protiv OAR d.o.o. radi naknade štete u iznosu od 50.000,00 kuna, a radi emitiranja emisije "Bujica" 7. prosinca 2018.,

-kako je u spomenutom postupku 3. prosinca 2021. saslušan svjedok BZ koji je u iskazu naveo kako se sjeća cijele emisije, da stoji pri svemu što je rekao i da po njegovom mišljenju nema nikakve osnove za tužbu, kako je navedeno izrekao misleći pri tom na odnos koji su iskazali pojedinci koji su upravljali klubom i predstavljali klub prema Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, a taj je odnos bio protivljenje reprezentaciji, ignoriranje i jedan generalno negativni stav, kako ne bi komentirao ono što je na njegovu izjavu govorio voditelj emisije, a svakako da mu je žao što se uopće u negativnom kontekstu spominjao pok. ĆZ, radilo se o emisiji u živo koja se ne priprema niti se bilo što dogovara s voditeljem, kako je uočio pogodovanje predsjednika uprave Udruge naš Hajduk jer je omogućeno da udruga ubire članarinu i da je uplaćuje na račun Hajduka kao pozajmicu i da Hajduk na to plaća porez i kako stoji pir svemu što je kazao, a vezano za alkoholičare u klubu i nepotizam,

-kako iz navedenoga spisa predmeta proizlazi i da je 3. prosinca 2021. saslušan svjedok OZ, zaposlen u odjelu odnosa s javnošću tužitelja, koji je naveo da je odmah nakon emisije došlo do upita članova i dioničara prema vodstvu kluba hoće li se nekako reagirati na iznesene tvrdnje jer je došlo do povrede časti i osjećaja navijača kluba samog kluba te kako je 18. svibnja 2022. saslušan svjedok ČZ koji je naveo da je u vrijeme emitiranja predmetne emisije bio voditelj Odjela za odnose s javnošću i ne sjeća se tog razdoblja niti detalja iz emisije o kojima je govorio svjedok OZ,

-kako iz iskaza svjedoka RZ, koji je 2018. godine bio predsjednik uprave HNK Hajduk, proizlazi da je predmetna emisija izazvala dosta nemira zbog navoda koji su u istoj izneseni, a koji nisu odgovarali stvarnom stanju i istini, kako je klub u to vrijeme pozitivno poslovao, a HNK Hajduk poznat po tome da radi transparentno, po svim standardima kako domaćim tako i UEFE, knjige su javne te je bilo moguće provjeriti svaki podatak, prozivanje određenih zaposlenika da su alkoholičari da je izazvalo zabrinutost i kod roditelja čija su djeca bila polaznici omladinske škole, a i samog čovjeka koji je prozvan da ima problema sa alkoholom, da nema licencu za rad, a šef je omladinske škole, a ugled Hajduka da je narušen i kada je upravljačka struktura pozvana da godinama narušava ugled i sve navedeno izazvalo je nemir unutar radne zajednice i sportskog dijela kluba,

-kako je svjedok IZ naveo da se sjeća dotične emisije, ali ne točno svakog detalja, a u odnosu na izjave BZ, kako je gosta pozvao u emisiju s obzirom da je on tada nedavno gostovao u drugoj emisiji, davao izjave u drugim medijima i bio u žiži javnosti, a isti se smatra dijete tog kluba, bio je trener, igrač te ga je smatrao interesantnim publici, kako izjave gospodina BZ nužno ne moraju biti podudarne s njegovim osobnim stavovima te stavovima redakcije Bujice i stavovima nakladnika i kako sve ono što je izgovorio u emisiji predstavlja vrijednosne sudove i interpretacije informacija s kojima je raspolagao u tom trenutku.

7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio kako „izrečene misli gosta emisije „Bujica“, za koje tuženik smatra da predstavljaju vrijednosne sudove i da su dane u dobroj vjeri“, umanjuju značenje i objektivnost medija, kako su izjave prema kojima HNK Hajduk nije voljen klub, kako vodstvo kluba čine orjunaši, da omladinsku školu Hajduka vode alkoholičari, da u klubu postoje elementi pranja novca, kako kod tužitelja vlada nepotizam, zlonamjerne, optužujuće, neprijateljske, uvredljive i klevetničke, a ako i predstavljaju vrijednosne sudove gosta emisije, one ne isključuju odgovornost nakladnika koji nije postupao u dobroj vjeri. Tuženik, odnosno voditelj emisije kako je mogao usmjeriti sugovornika da ne izrekne utužene navode, a voditelj emisije ih nije niti ublažio niti se od njih ogradio, nego je, naprotiv, čak i osnažio stavove gosta emisije, a to što voditelj nije smatrao potrebnim pitati gosta da konkretizira optužbe ukazuje na neprofesionalno ponašanje novinara pa kako nakladnik ni voditelj emisije nisu postupali u dobroj vjeri, a „utuženi navodi gosta emisije“ da su neprihvatljivi i nedopustivi jer u sebi nose izrazito negativan i neprihvatljiv kontekst koji je neprimjeren javnom objavljivanju i koji od voditelja emisije na niti jedan način nije ublažen.

8.Nadalje prvostupanjski sud obrazlaže odluku i time kako voditelj nije imao osnovan razlog povjerovati da su točne informacije o tužitelju koje je gost iznio i nije postupao u dobroj vjeri, a način na koji su iznesene informacije upućuje na zaključak kako je voditelj „izašao izvan okvira dobre vjere“ i postupao protivno novinarskoj etici, informacije o tužitelju prenesene su bez bilo kakve provjere, bez upita i mogućnosti tužitelju da se očituje, a voditelj je mogao i morao znati da izneseno od strane gosta ne mora biti istinito i može dovesti do povrede dostojanstva, ugleda i časti i do odgovornosti za štetu. Kako voditelj emisije, kada i ako se izvješćuje javnost o počinjenju kaznenog djela na koje svojom tvrdnjom upire gost emisije, mora biti „svjestan značaja i dometa“ takvih tvrdnji, a tuženik nije dokazao osnovanost navoda koji su izneseni o tužitelju, kako se radi o tvrdnjama za koje tuženik nije dokazao da su utemeljene na točnim činjenicama ili tvrdnjama utemeljenim na činjenicama za koje je voditelj imao osnovan razlog povjerovati da su istinite i nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti neovisno o tomu što je „moguće i postojalo zanimanje javnosti za HNK Hajduk“ te je tužbeni zahtjev djelomice prihvaćen.

9.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju izravno ukazuje žalitelj, jer nisu navedeni jasni i prihvatljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama te se odluka ne može ispitati.

10.Člankom 21. Zakona o medijima (»Narodne novine«, br. 59/04., 84/11., 81/13., 114/22., dalje ZM) propisano je:

(1) Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(2) Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

(3) Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primijenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(4) Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

(5) Stavak 4. ovoga članka ne odnosi se na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način.

(6) Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

(7) Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

11.Člankom 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

12.Prije svega valja navesti kako prvostupanjski sud nije dao prihvatljive razloge za svoje zaključke prema kojima bi tuženik bio odgovoran za štetu koju tužitelj možebitno trpi zbog emitiranja emisije "Bujica" 7. prosinca 2018. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci zauzeo stav prema kojemu „izrečene misli gosta emisije „Bujica“, za koje tuženik smatra da predstavljaju vrijednosne sudove i da su dane u dobroj vjeri“, umanjuju značenje i objektivnost medija, odnosno zauzeo stav prema kojemu navodi koje je gost emisije BZ iznio o tužitelju predstavljaju „zlonamjerne, optužujuće, neprijateljske, uvredljive i klevetničke, a ako i predstavljaju vrijednosne sudove gosta emisije, one kao takve ne isključuju odgovornost nakladnika koji nije postupao u dobroj vjeri“, a takve pravne stavove kao pravilne ne može prihvatiti i ovaj drugostupanjski sud. Pritom taj sud uopće nije uzeo u obzir niti je cijenio kako iz navedenih rezultata dokaznog postupka (pa i iz određenih među strankama nespornih činjenica) proizlazi nedvojben zaključak kako je sve navode koje prvostupanjski sud citira kao izjave kojima je nanijeta šteta tužitelju, izrekao BZ, gost u emisiji i to očito unutar autoriziranog intervjua. U smislu citiranih odredaba članka 21. stavak 4. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu koja bi nastala objavom informacije unutar autoriziranog intervjua, što s pravom i utemeljeno ističe tuženik u žalbi.

13.Osim toga, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke nije jasno razlučio niti koje izjave ili koji dio izjava je iznio gost emisije, a koje izjave je dao voditelj (s obzirom da tužitelj tvrdi kako su iznijeti neistiniti navodi „od strane gosta kao i voditelja“), kao i nije razlučio koji bi se dio tih izjava odnosio na tužitelja. Već iz tužiteljevih navoda iznijetih u tužbi, kao i iz sadržaja dotičnih izjava, vidljivo je kako je vođen razgovor između voditelja i gosta u emisiji te se jedan dio izjava koje je dao voditelj emisije, zapravo, izravno odnosi na određene fizičke ili pravne osobe, a taj dio izjava ne odnosi se izravno i na tužitelja HNK Hajduk Split. Radi se o odlučnim, a među strankama prijepornim činjenicama koje još uvijek nije moguće pouzdano utvrditi prema podatcima u spisu jer ih prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio.

14.U pogledu utvrđenja spomenutih odlučnih činjenica treba dodati i kako tuženik potpuno utemeljeno ukazuje i da je prvostupanjski sud koristio određene dokaze iz drugog sudskog postupka koji je vođen pred istim sudom između drugih stranaka, iako za izvođenje tih dokaza u ovom postupku nije imao izričitu suglasnost tuženika, a u obrazloženju pobijane odluke nisu navedeni razlozi za takvu odluku. Osim toga, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi i kako je taj sud o određenim činjenicama odlučio primjenom pravila o teretu dokaza prema članku 221.a ZPP-a, međutim sud nije dao niti prihvatljive razloge zbog kojih je odbio tuženikove dokazne prijedloge koji su iznijeti radi utvrđenja tih istih odlučnih činjenica.

15.Iz svega navedenoga proizlazi kako je u prvostupanjskom postupku počinjena navedena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje drugostupanjske presude, unatoč takvoj bitnoj povredi odredaba postupka, iz članka 373.a ZPP-a.

16.Nadalje prvostupanjskom sudu valja navesti i kako se, u okolnostima kada se ne bi radilo o autoriziranom intervjuu ili ako dio izjava ne bi bio dan kao autorizirani intervju, a što očito prvostupanjski sud zanemaruje, u ovakvoj vrsti predmeta odlučuje o zaštiti ljudskih prava (odnosno konkretno o zaštiti prava pravnih osoba) kroz naknadu za možebitnu povredu prava osobnosti, ali se odlučuje i o slobodi medija i Hrvatski pravni sustav uvažava stavove i implementira sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) te praksu Suda Europske Unije (Sud EU). Praksa ESLJP-a u odnosu na slobodu izražavanja izdvaja temeljne demokratske standarde koji su se iskristalizirali u odnosu na slobodu medija (tiska). Ono što je Sudu bitno za procjenu u svakom konkretnom slučaju jest odgovor na pitanje jesu li novinari djelovali u dobroj vjeri u cilju opskrbljivanja javnosti točnim i pouzdanim informacijama u skladu s novinarskom etikom. Europski sud je u više presuda ustanovio i standard po kojem javne osobe uživaju nižu razinu zaštite prava na privatnost od ostalih, što znači i da ostali u odnosu na njih imaju manje ograničenja pa samim time i veći opseg slobode izražavanja. Javne se osobe u ovom pogledu također razlikuju, ograničenja slobode izražavanja manja su u odnosu na političare nego na ostale javne osobe, a sloboda izražavanja u pogledu državnih tijela vlasti, naročito Vlade, vrlo je široka.

17.Prvostupanjski sud nije, sukladno praksi ESLJP-a, proveo test nužnosti u demokratskom društvu, a taj test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (odluka ESLJP Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.). Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova, a dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kad se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tomu postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Radi razlikovanja radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (Ž protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

18.Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect). I Ustavni sud Republike Hrvatske je u više odluka (na primjer broj: U-III-7479/2014 od 16. prosinca 2015., broj: U-III-2195/2016 od 2. studenoga 2016. i broj: U-III-2588/2016 od 8. studenoga 2016.), prihvatio navedena načelna stajališta ESLJP-a, te je ispitujući opravdanost prigovora miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli tijekom ustavnosudskih postupaka proveo test nužnosti u demokratskom društvu.

19.Naposljetku valja ukazati i na presudu Suda Europske unije u predmetu C- 633/22: Real Madrid Club de Fútbol i AE protiv EE i Société Éditrice du Monde SA, koja presuda je donesena 4. listopada 2024., a bavi se složenim pitanjem ravnoteže između slobode izražavanja i zaštite ugleda, posebno u kontekstu prekograničnog izvršenja sudskih odluka unutar Europske unije. Ova presuda ima značajne implikacije na način na koji se tretiraju sudske odluke koje se odnose na medijske slobode i zaštitu ugleda u različitim državama članicama EU. Cour de cassation (francuski Kasacijski sud) uputio je Sudu EU sedam prethodnih pitanja, tražeći pojašnjenje o tumačenju članaka 34. i 36. Uredbe br. 44/2001 u vezi s člankom 11. Povelje o temeljnim pravima EU. Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 34. i 36. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima u vezi s člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja). Drugim riječima pitanja su se odnosila na to može li se presuda koja nalaže isplatu odštete zbog štete nanesene ugledu smatrati očitim kršenjem slobode izražavanja, te pod kojim uvjetima se može odbiti priznanje takve presude.

20.Sud EU u spomenutom predmetu presudio je kako se priznanje i izvršenje presude iz druge države članice može odbiti ako bi to očito kršilo temeljno pravo na slobodu izražavanja, zajamčeno člankom 11. Povelje. Međutim, taj Sud je naglasio i kako se takvo odbijanje mora temeljiti na iznimnim okolnostima i da mora biti proporcionalno. Sud je istaknuo da se mora uzeti u obzir: Priroda i težina povrede slobode izražavanja, učinak presude na slobodu medija i javnu raspravu, kao i proporcionalnost izrečene odštete u odnosu na štetu nanesenu ugledu., a Sud EU je naglasio i kako sud države u kojoj se traži priznanje ne smije preispitivati meritum presude, već samo ocijeniti njezinu usklađenost s temeljnim pravima. Ova presuda potvrđuje važnost slobode izražavanja kao temeljnog prava u EU, Sud EU je prepoznao kako mediji imaju ključnu ulogu u demokratskom društvu i da se moraju zaštititi od neproporcionalnih ograničenja, uključujući visoke odštete koje bi mogle imati odvraćajući učinak na novinarski rad. No, ta presuda postavlja visoke standarde za odbijanje priznanja stranih presuda na temelju javnog poretka, a samo u iznimnim slučajevima, kada bi priznanje presude očito kršilo temeljna prava, može se odbiti njezino priznanje i izvršenje. Dakle, i glede odluka nacionalnih sudova u ovakvim slučajevima, navedena presuda postavlja kriterije prema kojima se štiti temeljno pravo na slobodu izražavanja, zajamčeno člankom 11. Povelje EU, s tim što ti sudovi u svakom slučaju trebaju cijeniti prirodu i težinu povrede slobode izražavanja, učinak presude na slobodu medija i javnu raspravu, kao i proporcionalnost izrečene odštete u odnosu na štetu nanesenu ugledu.

21.Iz navedenoga proizlazi kako je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, jer nisu utvrđene i jasno navedene sve odlučne činjenice, a na koju povredu izrijekom ukazuje žalitelj te je valjalo, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u ukinutom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, pravilno utvrditi odlučne činjenice kako je ovom odlukom i navedeno, a potom pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu zakonitu odluku.

23.S obzirom kako je ukinuta prvostupanjska odluka o glavnoj stvari, to je valjalo ukinuti i odluku o parničnom trošku jer za sada nije poznat konačni ishod postupka.

24.Odluka o trošku žalbenoga postupka ostavljena je za konačnu odluku temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

25.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove drugostupanjske odluke.

Split, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić