Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1180/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, predsjednice vijeća Lucije Lasić, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Mirjane Rubić , članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ZN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Luetić & partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Uniqa Osiguranje d.d. Zagreb, OIB 75665455333, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o. Split, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Pn-185/2019-55 od 11. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba te se djelomice odbija tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Pn-185/2019-55 od 11. ožujka 2025. i to:

-u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i obvezan tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 9.000,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama,

-u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke kojim je odbijen tužbeni zahtjev i

-u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke.

II. Djelomice se prihvaća tuženikova žalba te se ukida presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj Pn-185/2019-55 od 11. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i obvezan tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 3.094,13 EUR-a sa zateznim kamatama i u tom dijelu tužba odbacuje.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 12.094,13 EUR (dvanaesttisućadevedestčetiri eura i trinaest centi), s zakonskom zateznom kamatom koja na iznos neimovinske štete od 9.000,00 EUR (devettisuća eura) teče od 12. srpnja 2012. do 31.07.2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.godine do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a na iznos imovinske štete od 3.094,13 EUR (tritisućedevedestčetiri eura i trinaest centi) od 11. ožujka 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.516,78 EUR (devettisućapetstošesnaest eura i sedamdesetosam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. ožujka 2025. pa do isplate.“ 2.Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, pod točkom I. izrijeke i u dijelu odluke o trošku postupka, zbog žalbenog razloga pogrješne primjene materijalnoga prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, pod točkom I. izrijeke i u dosuđujućem dijelu odluke o trošku postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrješne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

4.Na žalbe nije odgovoreno.

5.Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6.Tuženikova žalba je djelomice osnovana.

7.Prije svega valja navesti kako je u istom postupku, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-43/2015-2 od 17. siječnja 2018., djelomice ukinuta prvostupanjska presuda Općinskoga suda u Imotskom (tada Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Imotskom) poslovni broj P-542/14 od 9. listopada 2014., u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke kojim je odbijen tužbeni zahtjev i pod točkom I. izrijeke u dijelu odluke o troškovima postupka te je predmet u tom ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je u ovom žalbenom stadiju postupka, u smislu članka 366. a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud vezan zabranom ponovnog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, prometnoj nesreći koja se dogodila u [adresa] 7. veljače 2011. Među strankama nije sporna osnova odgovornosti tuženika, kao i kako je tuženik dana 14. siječnja 2013. tužitelju isplatio ukupno iznos od 9.456,50 eura, od čega se iznos od 8.626,98 eura odnosi na neimovinsku štetu, iznos od 663,61 eura na imovinsku štetu, kao i 165.90 eura na ime parničnog troška, a sporna je visina predmetnih potraživanja.

9.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako se dana 7. veljače 2011. u Imotskom dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužitelj, kao vozač vozila marke Renault Clio reg. oznake [registarska oznaka], i MN, kao vozač vozila marke VW Golf reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika, da je tužitelj u toj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, a tuženik u postupku priznao pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za nastanak nezgode,

-kako je među strankama nesporno da je tuženik tijekom postupka i to dana 14. siječnja 2013. tužitelju isplatio ukupno iznos od 9.456,50 eura, od kojeg iznosa se iznos od 8.626,98 eura odnosi na neimovinsku štetu, iznos od 663,61 eura na imovinsku štetu, a 165.90 eura na parnični trošak,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Ivanu Bušiću, da je vještak pregledao medicinsku dokumentaciju i u pisanom obliku dana 7. ožujka 2014. dostavio nalaz i mišljenje, kao i da je vještačenje nadopunjeno na glavnoj raspravi te u pisanom obliku 4. srpnja 2014.,

-kako iz priložene medicinske dokumentacije i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ivana Bušića proizlazi da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede kostoloma desne lisne kosti, kostolom ivera lijevo i vanjskog kondila lijeve bedrene kosti bez pomaka, kostolom pete kosti donožja lijevo (metatarsalne) natučenje desnog bubrega s okom vidljivom krvavom mokraćom, razderotinu slezene, puknuće stražnjeg križnog ligamenta lijevog koljena te djelomično puknuće vanjskog kolateralnog ligamenta, puknuće tetive pregibače palca lijeve šake,

-kako je pored navedenih ozljeda tužitelj zadobio i lakše tjelesne ozljede i to udarac u glavu, potres mozga, trzajnu povredu vrata (meko tkivna), razderotinu gornje i donje vjeđe desnog oka, oštećenje rožnice desnog oka, natučenje prsnog koša i nosa, a da prema mišljenju vještaka po posljedicama neke od njih, koje su naknadno utvrđene u tijeku liječenja i to oštećenja lijevog pleksusa brahijalisa i devijacije nosnog septuma, prelaze u teže ozljede,

-kako je vještak u svom nalazu utvrdio da je na lijevom stopalu tužitelju nakon kostoloma pete metatarsalne kosti, zaostalo zadebljanje i ograničenje pokretljivosti blagog stupnja, što daje bolove na duže opterećenje stajanjem i hodanjem, napuknuće slezene i natučenje desnog bubrega s krvavim urinom da su zacijeli spontano, potres mozga i natučenje prsišta te natučenje drugih dijelova tijela nisu ostavili trajne posljedice, a protruzija intervertebralnog diska na L4-L5 i posljedični išijas da su posljedica degenerativnih promjena i nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom,

-kako je sudski vještak u svom mišljenju naveo da je zbog navedenih ozljeda i njihovih posljedica tužitelj trpio i trpjet će bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, bolove srednjeg intenziteta do 2 tjedna te bolove blagog intenziteta u trajanju od 2 mjeseca, kod tužitelja da je došlo do razvoja kroničnog posttraumatskog poremećaja te depresivnih poremećaja koji su zahtijevali česte kontrole kod psihijatra u dužem razdoblju,

-kako je sudski vještak utvrdio da su kod tužitelja ostale trajne posljedice na lijevom koljenu i to nestabilnost u dvije ravnine, koje su posljedica puknuća stražnje križne sveze i koletaralnog ligamenta te nazubljenost na kliznoj plohi ivera (posljedica kostoloma), dok je kostolom kondila lijeve bedrene kosti zacijelio bez posljedica, na lijevom koljenu od prije postoji – rekonstrukcije prednje križne sveze, što daje lošiju kvalitetu tog koljena, osim izražene nestabilnosti lijevog koljena, oštećenje klizne plohe zgloba da će prouzročiti prijevremenu artrozu lijevog koljena u odnosu na zdravo koljeno, da nestabilnost i uz nošenje ortoze daje nesigurnost u hodu, naročito po stubama, po neravnom terenu, na skliskim podlogama te prilikom trčanja i skokova,

-kako iz nalaza i mišljenja navedenoga vještaka proizlazi i da će tužitelju biti otežano i čučanje, a rad u klečećem položaju praktički je isključen, da je puknuta tetiva pregibača palca lijeve ruke, na lijevoj ruci da su i korijenska oštećenja pl. brachialisa, da je zaostala i devijacija nosnog septuma, što stvara probleme sa disanjem koje će biti otežano te dovodi do češćih infekcija gornjeg dišnog trakta te hrkanja.

-kako iz mišljenja vještaka proizlazi da će tužitelj morati ulagati pojačane napore u životu i radu, tako da trajno smanjenje životne aktivnosti iznosi 40 %, naruženosti da postoji u blagom stupnju i to trajno, a ogleda se u potrebi nošenja ortoze lijevog koljena te hoda sa poremećenim ritmom lijevog koljena, i to prvenstveno u ljetnim mjesecima, tuđa njega i pomoć tužitelju da je bila potrebna 4 – 5 sati dnevno u trajanju od jednog mjeseca, a nakon toga još tri mjeseca u prosjeku od 1 – 2 sata dnevno što se ogledala u potrebi održavanja osobne higijene, oblačenja i mobilnosti i nije bila medicinske prirode,

-kako je u očitovanju na primjedbe stranaka sudski vještak dr. Ivan Bušić u dopuni nalaza i mišljenja naveo kako u cijelosti ostaje pri svom iznijetom nalazu i mišljenju ne nalazeći nikakve valjane razloge za korekciju vještačenja,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po Centru za medicinska vještačenja Split, prof. dr. sc. prim. BN, specijalistu sudske medicine i doc. dr. sc. AN, specijalistu fizijatru, a 9. lipnja 2022. zaprimljen nalaz i mišljenje vještaka u kojem se u bitnom navodi da je zbog navedenih ozljeda kod oštećenog došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti (zbog invalidnosti) od 28 % (dvadeset i osam), a očituje se u smanjenoj pokretljivosti koljenskog zgloba, nestabilnosti lijevog koljenskog zgloba, stanju nakon parcijalne meniscektomije, stanju nakon prijeloma patele i vanjskog kondila lijeve bedrene kosti, prijelomu desne lisne kosti, stanju nakon puknuća pregibača palca lijeve ruke s kontrakturom IF zgloba, deformaciji V MT kosti nakon prijeloma i došlo do povrede prava osobnosti, zbog trajnih posljedica ozljeda oštećeni će trajno trpjeti duševnu bol u svakodnevnom životu i radu, zbog smanjenja životne aktivnosti za savladavanje kojih će morati ulagati dodatne napore, zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti oštećenom je otežan rad u prisilnom položaju tijela, klečanje, čučanj, trčanje, hodanje po neravnom terenu, hodanje po stepenicama, stisak lijeve šake, nošenje težih predmeta u lijevoj ruci, tužitelj da je u trenutku povrjeđivanja, tijekom liječenja i za vrijeme poštede trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od sedam dana, srednjeg intenziteta 30 dana, slabog intenziteta u trajanju od šest mjeseci, a kod tužitelja je trajno umanjen estetski izgled, odnosno izražena naruženost u lakom stupnju, kako je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe tijekom četiri mjeseca po pet sati dnevno, četiri mjeseca po tri sata dnevno i dva mjeseca po jedan sat dnevno,

-kako je sudski vještak neurokirurg dr. sc. Miro Jurinović naveo da je s neurokirurškog gledišta kod tužitelja trajno oštećeno tjelesno zdravlje i umanjena životna aktivnost poradi pretrpljenog potresa mozga za 3% i poradi oštećenja vratnih živčanih korjenova za 3%, ukupno za 6%, radi pretrpljenog potresa mozga ima blage smetnje koncentracije, upamćivanja, smetnje povremeno u blagom stupnju u vidu glavobolja, blaže vrtoglavice, ponekad razdražljivost, minimalno i povremeno je umanjena umna sposobnost, uz ulaganje napora u malen stupnju tužitelj je po tom pitanju radno učinkovit, pri poslovima gdje se iziskuje uporaba lijeve šake tužitelj će se trebati koncentrirati na izvršenje određenih preciznih radnji lijevom šakom, radi oštećenja korijenskih živčanih niti C7i C8 (sedmi i osmi vratni živčani korijen), u pogledu radnih sposobnosti, uz ulaganje napora u blažem stupnju, tužitelj je funkcionalan, ispupčenje međukralješničkog diskusa u razini između četvrtog i petog slabinskog kralješka (opisano pri pretrazi MR L-S kralješnice 07.11.2011.) ne može se dovesti u uzročno posljedičnu svezu s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nesreći, kako u Otpusnom pismu (22.02.2011.godine) nema podataka o bolovima u slabinskom segmentu kralješnice niti kliničkih znakova za lijevostrano lumboishijalgični sindrom, a tegobe su se kod tužitelja pojavile nakon znatnog proteka vremena od ozljeđivanja, patološke promjene na slabinsko križnom segmentu su spondilodeformantne, degenerativne promjene. Isto je i s promjenama opisanim kod pretrage MR Vratne kralješnice (01.12.2011.), blaža protruzija (ispupčenje) međukralješničkog diskusa izmedu 6. I 7. vratnog kralješka predstavlja degenerativnu bolest, a oštećenja 5. slabinskog živčanog korijena i 1. križnog živčanog korijena, zabilježena pri pretragama EMNG načinjenima u dva navrata u 2011. godini su također poradi degenerativnih promjena područja slabinsko križnog segmenta kralješnice i nisu u uzročno posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nezgodi,

-kako je u nalazu i mišljenju sudski vještak otorinolaringolog Prim. doc. dr. sc. Nikola Kolja Poljak naveo da, što se tiče njegovog područja, nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti, odnosno da kontuzija nije mogla uzrokovati devijaciju septuma nosa niti naruženje, kako tužitelju nije bila potrebna pomoć i njega zbog navedene ozljede, a u odnosu na pretrpljene bolove, nadodao da ih je tužitelj zasigurno trpio, i to dva dana jake, još dva dana srednje jake, te slabe sljedeća dva dana,

-kako je vještak za opću i torakalnu kirurgiju, Prof. dr. sc. Nenad Ilić u nalazu i mišljenju naveo da zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj nesreći (oštećenje više organskih sustava, obostrano nagnječenje prsišta, napuknuće slezene, nagnječenje desnog bubrega s krvavim urinom) nema trajnih smanjenja životne aktivnosti te da je liječenje sa strane torakalne/opće kirurgije završeno 3 mjeseca nakon ozljeda, a što se tiče bolova, kako je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta četiri dana, srednjeg intenziteta dva tjedna i slabog intenziteta osam tjedana, a tuđa njega i pomoć mu je bila potrebna mjesec dana nakon izlaska iz bolnice u trajanju od sat vremena dnevno,

-kako je sudski vještak ortoped, dr. Ivica Ruić u nalazu i mišljenju naveo da su posljedice zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi hipotrofija četveroglavog mišića lijeve natkoljenice, koja je u odnosu na desnu tanja 4 cm, fleksija- ekstenzija lijevog koljena 100-0-0, kronični izljev, pokreti lijevog koljena bolni uz obilne krepitacije i čujni ,,preskok", izražena stražnja labavost lijevog koljena gotovo za 2 cm, a postoji i blaža labavost vanjskog dijela koljenskog zgloba, valgus deformitet lijeve potkoljenice od 10 st. Arthroza koljenskog zgloba lijevo, artroza femoropatelarnog zgloba lijevo, u području lijevog koljena postoperacijski ožiljak 9 cm, povremeno koristi pomagala – štake, hod na prstima i na peti nije moguć, hipotrofija muskulature palca lijeve šake, kontraktura u IF zglobu, GMS lijeve šake slabija u odnosu na desnu, na lijevom stopalu na mjestu prijeloma V MT kosti palpira se izbočenje uz bolnost, prijelom desne lisne kosti, a zbog trajnih posljedica navedenih ozljeda vještak je procijenio umanjenje životne aktivnosti tužitelja, „s ortopedske strane“, na 30 %, bolovi jaki kako su trajali deset dana, srednji jedan mjesec, a slabi četiri mjeseca, a tuđa njega i pomoć da je tužitelju trebala četiri sata dnevno dva mjeseca, dva sata dnevno dva mjeseca i još po jedan sat dva mjeseca te naruženost cijeni na srednji stupanj, a ista očituje u poslijeoperacijskim ožiljcima, jakoj hipotrofiji natkoljene muskulature, a iznad svega u hodu sa štakama,

-kako je vještakinja psihijatar dr. Sanja Batina u nalazu i mišljenju navela da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju nastradao i zadobio craniocerebralne povrede i teške tjelesne povrede, kod prijema je ustanovljen potres mozga zbog kojeg je bio u komi, uz ostale tjelesne ozljede već navedene od prethodnih vještaka, potres mozga skoro redovito ide s gubitkom svijesti pa stoga tužitelj nije mogao percipirati neposrednu opasnost za svoj tjelesni integritet, primarnog straha nije ni bilo, no kada je došao svijesti trpio je sekundarni strah koji je u jakom intenzítetu trajao deset dana, potom u srednjem intenzitetu 2-3 tjedna, te strah blažeg intenziteta s iste osnove u različitim vremenskim intervalima je trajao od 5 do 6 mjeseci i trajnih posljedica straha nema, a navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužitelja povredu duševnog integriteta lakog do srednjeg stupnja, a privremenog karaktera, povreda duševnog integriteta se očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, potištenosti, napetosti, straha, gubitkom nade, potrebom za mirovanjem, indiciranim kontrolnim pregledima i fizikalnoj rehabilitaciji, potrebom za TNJP te konačno poradi trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti poradi ograničenja koja će tužitelj imati u budućem životu, a o kojem su se izjasnili prethodni vještaci, ma tužitelj je trpio i povredu duševnog integriteta sa osnove naruženja,

-kako su navedeni vještaci 12. lipnja 2023. dostavili „skupni, zajednički vještački nalaz i mišljenje“ kojim su objedinili mišljenja glede trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja tj. umanjenja životnih aktivnosti, trpljenja bolova, potrebe pomoći i njege od strane treće osobe i preostaloj naruženosti, nadalje o pretrpljenom strahu i poradi osobnog prava tužitelja na duševno zdravlje i zajednički procijenili bolove po intenzitetu i trajanju i to bolove u jakom intenzitetu osam (8) dana, bolove u srednjem stupnju dvadeset i pet (25) dana te bolove u blažem intenzitetu tri (3) mjeseca (90 dana), zaključili kako će i nadalje tužitelj imati povremene bolove, ali te bolove treba uračunati u procijenjeno oštećenje tjelesnog zdravlja tj. umanjenja životnih aktivnosti, trajno oštećenje tjelesnog zdravlja i po toj osnovi umanjenje životne aktivnosti zajednički su procijenili 31% (trideset i jedan posto), u čemu i kako će se očitovati pojedini vid štete-posljedice, vještaci su posebno iskazali svoja mišljenja u pisanim nalazima i mišljenjima, a u pogledu potrebe pomoći i njege od strane treće osobe zajednički su procijenili potrebu kroz šest (6) tjedana (42 dana) četiri (4) sata u danu, nadalje osam (8) tjedana (56 dana) dva (2) sata u danu i konačno još osam (8) tjedana (56 dana) jedan (1) sat u danu, u pogledu naruženosti su skupno vještaci nesporno preostalu naruženost procijenili u manjem, blažem stupnju, ali uvjetno pri kretanju, hodu, naruženost do u srednjem stupnju poradi korištenja štake ili šepanja ako hoda bez štake, dok su u pogledu straha i povrede duševnog integriteta vještaci se složili da se u svemu prihvati po tom pitanju mišljenje vještakinje za psihijatriju u priloženom pisanom nalazu i mišljenju, a glede pitanja kada se moglo zaključiti da je zdravstveno stanje stabilizirano vještaci skupno ocjenjuju da je to 12 mjeseci (godinu dana) od dana kada je tužitelj zadobio ozljede.

10.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući nalaze i mišljenja sudskih vještaka kao stručno utemeljene i valjano argumentirane, cijeneći i druge dokaze, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelju radi ozljeđivanja u predmetnom događaju nastala šteta kao povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (neimovinska šteta), kao i imovinska šteta pa je, uzevši u obzir i tužiteljevu dob (jer je u vrijeme prometne nezgode tužitelj imao 39 godina), uvažavajući i sve neugodnosti tijekom liječenja koje su bile popraćene bolovima, potrebom odlaska na preglede, mirovanjem i pretrpljenim strahom, tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sud utvrdio pripadajući iznos od 21.946,05 eura. Kako je tužitelju tuženik po ovoj osnovi isplatio 8.626,98 eura te mu je prvostupanjskom presudom u dijelu koji nije ukinut dosuđeno 3.318,07 eura, to da bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 9.000,00 eura na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

11.Glede naknade imovinske štete prvostupanjski sud navodi kako je tuđa njega i pomoć tužitelju bila potrebna šest (6) tjedana (42 dana) četiri (4) sata u danu, nadalje osam (8) tjedana (56 dana) dva (2) sata u danu i konačno još osam (8) tjedana (56 dana) jedan (1) sat u danu, pa je prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelju tuđa njega i pomoć bila potrebna u trajanju od 336 sati. Pregledom potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret iz Splita od 29. studenog 2024. sud utvrđuje kako je cijena jednog sata tuđe njege i pomoći 12 eura, a sudska praksa prihvaća da se naknada materijalne štete s osnove troškova tuđe pomoći i njege utvrđuje u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge, a kako tužitelj nije plaćao naknadu za tuđu pomoć, visina naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Stoga da bi tužitelju, s obzirom na opseg potrebe za tuđom njegom i pomoći, pripadao iznos od 4.032,00 eura, umanjen za iznos koji mu je dosuđen presudom ovog suda u dijelu koji nije ukinut (524,26 eura) kao i u odštetnom zahtjevu (663,61 eura), a što iznosi 2.844,13 eura. Kako tužitelju pripada pravo i na naknadu troškova liječenja na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, a koji predstavljaju troškove odlaska na preglede te je, primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, utvrdio kako su bili potrebni troškovi u iznosu od 250,00 eura te je tužbeni zahtjev djelomice prihvaćen.

12.Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u dijelu odluke o zahtjevu za naknadu neimovinske štete nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje ukazuje tuženikova žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost tog dijela pobijane odluke može ispitati. U dijelu prvostupanjske presude o zahtjevu za naknadu imovinske štete počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a jer je odlučeno o zahtjevu o kojemu je pravomoćno presuđeno, a što utemeljen ističe tuženik u žalbi.

13.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14.Člankom 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. 15.Člankom 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

16.Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.Prije svega valja navesti kako i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prema kojima je tužitelj ozlijeđen kao vozač osobnog automobila u prometnoj nezgodi koju je skrivio vozač vozila koje je bilo osigurano kod tuženika i da je tužitelj u toj nezgodi zadobio tjelesne ozljede. Prvostupanjski sud je, odlučujući o naknadi neimovinske štete, vodio računa o svim okolnostima u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a i to o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi naknada i o tomu da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, jer je odluka utemeljena na jasnim i obrazloženim nalazima i mišljenjima sudskih vještaka, koja utvrđenja je sud pravilno prihvatio kao valjano argumentirane, stručno utemeljene i vjerodostojne. S obzirom na nalaze i mišljenja sudskih vještaka specijalista o težini povreda koje je zadobio tužitelj, a posebno jačini pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti i strahu, iskazanima u duljini trajanja i intenzitetu, kao i cijeneći životnu dob tužitelja (dob od 39 godina života), prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je utvrdio pripadajući iznos od 21.946,05 eura, a kako je tužitelju isplatio iznos od 8.626,98 eura te mu je ranijom presudom dosuđen iznos od 3.318,07 eura, to je pravilno tužitelju dosudio i daljnji iznos od 9.000,00 EUR-a na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate.

18.Navedena utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda u pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete proizlaze iz svih već detaljno navedenih rezultata dokaznog postupka te ih u potpunosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a tužitelj i tuženik žalbenim navodima nisu u tom dijelu doveli u sumnju njihovu pravilnost.

19.Međutim, utemeljeno tuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a jer je odlučeno o zahtjevu o kojemu je pravomoćno presuđeno, kada je tužitelju dosudio na ime naknade imovinske štete iznos od 3.094,13 EUR-a sa zateznim kamatama. Naime, prema stanju u spisu predmeta proizlazi kako je tužitelj u ranijem stadiju postupka podnio žalbu protiv spomenute prvostupanjske presude poslovni broj P- 542/14 od 9. listopada 2014., a tom žalbom pobijao je isključivo odluku u dijelu koji se odnosio na naknadu neimovinske štete te je, prihvaćanjem te žalbe, navedenim rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-43/2015-2 od 17. siječnja 2018., djelomice i ukinuta prvostupanjska presuda Općinskoga suda u Imotskom u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke kojim je odbijen tužbeni zahtjev. Dakle, ranijom prvostupanjskom presudom je tužitelju dosuđena naknada imovinske štete, odnosno odlučeno o tom zahtjevu i u tom dijelu zahtjeva je presuda postala pravomoćna, što s pravom ističe tuženik.

20.Glede žalbenih navoda valja prije svega istaći kako tužitelj i tuženik u žalbi u bitnom ustraju u navodima iznijetim u tijeku postupka, i to tužitelj ističući kako bi mu pripalo pravo na naknadu štete u zatraženom iznosu, dok tuženik smatra kako je tužitelju već dosuđen i isplaćen pripadajući iznos na ime naknade neimovinske štete, međutim, prvostupanjski sud je potpuno pravilno cijenio nalaze i mišljenje sudskih vještaka kao stručno utemeljene i valjano obrazložene, utvrdio sve odlučne činjenice i pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio iznos koji po ovoj osnovi tužitelju pripada. Tuženik sadržajno iznosi svoje tumačenje relevantnih zakonskih odredaba, kao i svoju paušalnu ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka, a pritom gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio sukladno članku 8. ZPP-a, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, a i ocjenjujući vjerodostojnost pojedinih dokaza neposrednom ocjenom i za takvu ocjenu dajući prihvatljive razloge, s tim što nesporne činjenice taj sud nije ni bio dužan utvrđivati.

21.Iz svega navedenog vidljivo je kako je u dijelu odluke o zahtjevu za naknadu neimovinske štete na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev djelomice prihvatio, a žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Polazeći od iznijetog valjalo je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti tužiteljevu i tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

22.U dijelu prvostupanjske odluke o naknadi imovinske štete, kako je već obrazloženo, počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a jer je odlučeno o zahtjevu o kojemu je pravomoćno presuđeno te je u tom dijelu, postupajući temeljem članka 369.stavak 2. ZPP-a, valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.

23.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a te pravilnom primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT). Ovdje valja navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka. Tužitelj neutemeljeno osporava utvrđeni omjer uspjeha stranaka u postupku, a tuženik također neutemeljeno, iako sadržajno određeno, ukazuje na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka. Glede utvrđenoga omjera uspjeha stranaka u postupku treba dodati i kako sud mora voditi računa o uspjehu stranaka po osnovi potraživanja te o uspjehu prema visini predmetnog potraživanja pa stoga i nije moguće matematički potpuno egzaktno određivati ove vrijednosti, kako to očito pogrješno drži tuženik. Slijedom toga se navedeni omjer uspjeha stranaka u prvostupanjskoj odluci ukazuje pravilnim, a posebno kada se ima u vidu i konačni uspjeh uz odluku u ovom žalbenom stadiju postupka. Prvostupanjski sud je pravilno tužitelju priznao parnični trošak za one radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice, a tužitelj je bio u obvezi i platiti sudske pristojbe kako je utvrdio prvostupanjski sud.

24.Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka. Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a, s obzirom da je tuženik u postupku po žalbi uspio u razmjerno manjem dijelu, a pritom cijeneći i ukupan uspjeh, odnosno navedenu cjelokupnu odluku o parničnom trošku.

25.Zbog navedenoga odlučeno je kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić