Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3160/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rađa odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju TE diplomirana pravnica, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-659/13 od 27. ožujka 2014., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-659/13 od 27. ožujka 2014.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 1.384.085,40 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana postavljanja ovog zahtjeva pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanim za pet postotnih poena, kao i da naknadi parnični trošak.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koje od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučenim činjenicama koji nisu nejasni i nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Neosnovano tužitelj ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno i utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

8. Predmet spora u ovom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.384.085,40 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva do isplate s osnova naknade štete koju je prema navodima tužitelja isti pretrpio jer ga je tuženik protupravno onemogućio u otkupu stana u [adresa], na adresi [adresa], na kojem je tužitelj bio nositelj stanarskog prava, a tužbeni zahtjev je postavljen u visini vrijednosti stana koji je tužitelju trebao pripasti na temelju Sporazuma o razrješenju međusobnih prava i obveza koje su stranke sklopile 19. rujna 2008. kao trajni zamjenski smještaj.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari tužba pravomoćno odbačena kao nedopuštena u dijelu kojim se tužbeni zahtjev odnosio na utvrđenje da je tužitelj ostvario pravo na kupnju stana na kojem je postojalo stanarsko pravo time što je 3. travnja 1996. s tuženikom zaključio ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo oznake klasa: 370-03/95-06/1425, ur. broj: 2181-12-6/2-96-3, ugovor br. 31/96, te da je tuženik na temelju zaključka Gradskog poglavarstva Grada Splita klasa: 944-01/07-01/0108, ur.br.:2181/01-12-08-91 od 28. studenog 2008. odlučio za potrebe tužitelja i njegove obitelji kupiti stan u novoj stambenoj zgradi na građevnoj čest. br. 3 između dvije bolnice, površine 63,42 m2 i to stan u ulazu A br. 8/III, orijentacije jug, sve radi preuzimanja i rušenja stana na kojemu je tužitelj ostvario pravo na kupnju stana po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, prema zaključenom ugovoru od 3. travnja 1996.

10. Nadalje, u ovoj pravnoj stvari pravomoćno je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na obvezivanje tuženika da nakon kupnje stana u novoj stambenoj zgradi na temelju utvrđenja iz stavka 2. ove presude na građevinskoj čest. br. 3 između dvije bolnice površine 63,42 m2 i to baš stan u ulazu A br. 8/III katu, orijentacije jug s tužiteljem zaključi ugovor o prodaji navedenog stana tužitelju po cijeni koja se ima obračunati po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

11. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da su stranke 19. rujna 2008. sklopile Sporazum o razrješenju međusobnih prava i obveza u postupku rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na trasi prometnice Put iza nove bolnice, kojim se tužitelj obvezao predati tuženiku slobodan od osoba i stvari stan u kojem je tada stanovao na adresi [adresa], površine 61,96 m2, garažu i ostavu u blizini stana, te je ovlastio tuženika da iste poruši bez njegovog daljnjeg sudjelovanja,

- da se tuženik navedenim Sporazumom obvezao osigurati tužitelju zamjenski stan koji će tužitelj koristiti privremeno dok mu se ne osigura trajni smještaj,

- da se točkom 3. Sporazuma tuženik obvezao tužitelju u roku od 60 dana od sklapanja Sporazuma osigurati trajni zamjenski smještaj u vidu stana koji će dati tužitelju u najam na neodređeno vrijeme s najamninom u visini zaštićene koji će se nalaziti na čest. br. 3, između dvije bolnice, ulaz A, stan broj 8 na 3. katu površine 63,40 m2 i garaže površine 17 m2 koje će izgraditi tvrtka Ora-mont, kao i riješiti pitanje naknade ulaganja izvršena u stanu i pomoćnim prostorijama prema procjeni vještaka,

- da se točkom 4 navedenog Sporazuma tuženik obvezao u slučaju ako stan iz točke 3 Sporazuma ne bude sagrađen do lipnja 2010. osigurati tužitelju drugi stan pod istim uvjetima, na približno istoj ili sličnoj lokaciji,

- da je tuženik 28. studenog 2008. donio zaključak o naknadi građevinske vrijednosti tužitelju za ulaganja na adresi [adresa] osiguranju zamjenskog stana, te se obvezao platiti tužitelju s osnova ulaganja 280.611,00 kuna u roku od 30 dana, kao i kupiti stan pobliže opisan u točki 1. zaključka i isti dati tužitelju na neodređeno vrijeme s najamninom u visini zaštićene najamnine,

- da je tuženik 6. veljače 2009. donio zaključak o sklapanju ugovora o najmu radi osiguranja privremenog zamjenskog smještaja za tužitelja i njegovu obitelj i to s najmodavcem JE,

- da je sukladno navedenom zaključku sklopljen ugovor o najmu stana u [adresa], prizemlje na rok od dvije godine od 1. siječnja 2009. po cijeni od 300,00 Eur mjesečno koja sredstva će osigurati tuženik uz mogućnost produljenja najma i uz mogućnost otkaza najma uz otkazni rok od 30 dana,

- da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tuženiku po sporazumu stranaka od 19. rujna 2008. dok tuženik svoje obveze nije ispunio, osim što je osigurao tužitelju privremeni zamjenski smještaj sudjelovanjem u sklapanju ugovora s JE kao najmoprimcem i obvezao se plaćati najamninu po tom ugovoru na vrijeme od dvije godine,

- da je tužitelj dopisom od 14. lipnja 2011. pozvao tuženika da u roku od 30 dana postupi po točki 4 Sporazuma od 19. rujna 2008.,

- da je tužitelj dopisom od 28. rujna 2012. pozvao tuženika da u roku od 15 dana ispuni svoje obveze iz točke 3 i 4 Sporazuma od 19. rujna 2008.

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da sklopljeni sporazum o razrješenju međusobnih prava i obveza koje su stranke sklopile dana 19. rujna 2008. je na pravnoj snazi jer ga tužitelj nije raskinuo niti u priloženom dopisu od 14. lipnja 2011. kao ni u dopisu od 28. rujna 2012., niti u priloženom zahtjevu od 11. rujna 2013., a da to nije učinio do zaključenja glavne rasprave, pa da njegova pravna opstojnost isključivo odštetna odgovornost tuženika uslijed njegovog protupravnog ponašanja spram tužitelja, slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu utuženog iznosa.

13. Naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev radi isplate iz osnove naknade štete temelji na činjenici da bi mu tuženik protupravno onemogućio otkup stana u [adresa] u [adresa], koji se nalazi u porušenoj baraci na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a postavlja ga u visini tržišne vrijednosti stana koji bi tužitelju trebao pripasti u najam kao zaštićenom najmoprimcu temeljem Sporazuma od 19. rujna 2008.

14. Sporazumom od 19. rujna 2008. tuženik se obvezao tužitelju u roku od 60 dana od zaključenja Sporazuma razriješiti pitanje osiguranja trajnog zamjenskog smještaja u vidu stana koji bi mu se dao u najam na neodređeno vrijeme s najamninom u visini zaštićene, a koji stan će se nalaziti u stambenom objektu koji će izgraditi tvrtka Ora-mont.

15. U dvostrano obveznim ugovorima kad jedna strana ne ispunjava svoju obvezu druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim zakonom raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete (članak 360. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

16. Neispunjenje obveze u roku ima različite posljedice ovisno o tome je li ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora ili nije, a mjerodavne su odredbe ZOO-a i to:

- odredba članka 361. ZOO-a prema kojoj kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (stavak 1.), ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora (stavak 2). Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor (stavak 3.) i

- odredba članka 362. ZOO-a prema kojoj kada ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjenje (stavak 1.). Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (stavak 2.). Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastav ugovora (stavak 4.).

17. Da bi se neki rok za ispunjenje obveze smatrao bitnim sastojkom ugovora u smislu odredbe članka 361. ZOO-a (fiksni rok) nije dovoljno samo ugovoriti određeni rok za ispunjenje već i ugovorne strane moraju izričito ugovoriti da je takav ugovoreni rok bitan sastojak ugovora.

18. Dakle, rok nije bitan sastojak ugovora samim time što je ugovoren. Kad bi tako ugovoreni rok bio bitan sastojak ugovora tada bi svi pravni poslovi koji sadržavaju određeni rok za ispunjenje bili fiksni poslovi, pa ne bi ni trebala izjava o raskidu i ostavljanja naknadnog primjerenog roka za ispunjenje kako je to propisano odredbom članka 362. ZOO-a. Rok će biti dakle bitan sastojak ugovora kojim je ugovorena raskidna klauzula – odredba ugovora kojom se ugovor raskida kao posljedica neispunjenja obveze u ugovorenom roku, a također i onda kada to nije ugovoreno ako ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla (članak 361. stavak 4. ZOO-a).

19. Prema tome, u konkretnom slučaju, a da bi utanačeni rok predstavljao bitan sastojak ugovora potrebno je da stranke izričito predvide posljedice raskida ugovora za slučaj neispunjenja obveze u roku. Ovo pogotovo kada priroda sklopljenog posla u konkretnom slučaju ne upućuje na to da bi utanačeni rok predaje sata tužitelju bio bitan sastojak ugovora po prirodi posla.

20. Slijedom navedenog i prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je polazeći od činjeničnih utvrđenja sveukupnog postupka, osobito dopisa tužitelja od 14. lipnja 2011. i 28. rujna 2012. pravilno zaključio da rok ispunjenja nije bitan sastojak ugovora (Rev-x-13/2015 od 24. ožujka 2015., Rev-373/2016 od 2. rujna 2021., Rev- 112/2006 od 29. kolovoza 2007., Rev-299/2020 od 16. veljače 2021., Rev-x- 491/2013 od 18. lipnja 2013.).

21. Po ocjeni ovog žalbenog suda, Sporazum nije ugovor čije bi ispunjenje u određenom roku bio bitan sastojak ugovora po naravi posla, a niti su stranke predvidjele da će se sporazum smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku (članak 361. stavak 4. ZOO-a).

22. S obzirom na to tužitelj bi eventualno mogao tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovora, a ista se ne bi sastojala u vrijednosti stana koji bi mu se dao u najam na neodređeno vrijeme s najamninom u visini zaštićene, a koji će se nalaziti u stambenom objektu koji će izgraditi tvrtka Ora-mont.

23. U slučaju da se ugovor raskine tužitelj ne bi imao pravo tražiti vrijednost stana koji je položen na građevinskoj čestici br. 3 između dviju bolnica, površine 63,42 m2, a kojeg treba izgraditi tvrtka Ora-mont, nego tražiti da mu se vrati ono što je dao, a to je objekt porušen na adresi [adresa], prizemlje, površine 58,96 m2, a kako je objekt porušen onda vrijednost koja je uložena u taj objekt.

24. Posebno je za ukazati da tužitelj nije dokazao da je bio vlasnik tog stana, a iz Zaključka o naknadi građevinske vrijednosti ulaganja u taj stan, na adresi [adresa], osiguranje zamjenskog stana od 28. studenog 2008. proizlazi da će Grad Split isplatiti tužitelju naknadu građevinske vrijednosti i adaptacije stana, garaže i pomoćnih objekata na adresi [adresa] sukladno procjeni sudskog vještaka za graditeljstvo Franje Vejga od srpnja 2008. u ukupnom iznosu od 285.611,00 kuna u roku od 30 dana od dana donošenja tog Zaključka.

25. Po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravni i činjenični osnov o sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti pravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

26. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi presudu suda prvog stupnja, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović