Poslovni broj Gž-729/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić predsjednice vijeća, Brankice Malnar sutkinje izvjestiteljice i Alen Perhat član vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika: 1. ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Čepo Veraja, odvjetnici u Metkoviću, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P- 171/2021-18 od 15. listopada 2024., 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-171/2021-18 od 15. listopada 2024. u točki II i III izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da oporuka ostavitelja ČO pok. IOC iz [adresa], od 30. kolovoza 2002. godine, nije pravno valjana i da ne proizvodi pravne posljedice. Točkom II izreke utvrđeno je da nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poznata i kao "[adresa]" ne ulazi u ostavinu iza smrti ČO pok. IOC iz [adresa] dok je točkom III izreke utvrđeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv točke II i III izreke presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3. U žalbi tvrde da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer da ne sadrži razloge od odlučnim činjenicama. Tvrdi da je sud prvog stupnja neosnovano odbio njihove dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka EO, NO, OO, i SO koji da su upoznati sa činjenicom da tzv. ... predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja. Novac kojim je kupljeno zemljište da je dao otac stranaka i da je nekretnina kupljena za potrebe cjelokupne obitelji te da nije jasno na čemu sud prvog stupnja temelji utvrđenje da je nekretninu kupio i kuću gradio tužitelj. Svjedokinja PO da je navela kao je sve kupio i gradio otac stranaka za potrebe svih te da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da bi taj iskaz bio prilagođen potrebama postupka. U trenutku sastavljanija oporuke i smrti pok. ostavitelj ČO da je bio upisan vlasnikom sporne nekretnine u zemljišnim knjigama i posjednikom u kataru te da je ovdje tužitelj ishodio upis nakon njegove smrti. Tužitelj da je predao u spis i rješenje Sekretarijata za poslove uprave iz 1980. kojim je upravo pok. ČO kao kupac jamčio solidarno s prodavateljem za plaćanje poreza.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je u odnosu na pobijani dio presude utvrdio:
- da je ovdje tužitelj IO pok. ČO iz [adresa] upisan vlasnikom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po osnovi podneska za ispravkom vraćanjem u prvobitno stanje na vlasnika upisanog temeljem Ugovora o kupoprodaji upisanog pod poslovnim brojem Z-137/80. te da je tužitelj upisan i posjednikom predmetne nekretnine u katastru (stara izmjera ..., a nova izmjera ... k. o. [katastarska općina]),
- da je predmetna nekretnina stečena sklapanjem kupoprodajnog ugovora iz svibnja 1980. koji su zaključili UO kao prodavateljica i ovdje tužitelj IO, kao kupac i da je građevinska dozvola za gradnju kuće od 14. ožujka 1983. izdana na ime tužitelja te da rješenje o utvrđivanju visine komunalne naknade Upravnog odjela za gospodarstvo Grada Metkovića od 19. svibnja 1998. godine također glasi na njegovo ime,
- da je iskazima tužitelja i saslušanih svjedoka ŽO, RO, AO potvrđeno da su po pozivu tužitelja pomagali kod izvođenja radova na kući koju je gradio tužitelj koji sada u njoj živi dok prvotuženik živi u staroj kući u kojoj je živio s roditeljima. Nije prihvatio istinitim iskaze tuženika da bi pok. otac financirao izgradnju predmetne kuće i da bi se zemljište upisalo na brata, ovdje tužitelja jer je bio stariji te da su novu kuću gradili svi zajedno,
-da je tužitelj kupoprodajom i uknjižbom stekao pravo vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smislu odredbe članka 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, br. 53/91:dalje ZOVPO.) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja.
8. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Pogrešno smatraju žalitelji da bi iskaz drugotuženice PO valjalo analizirati iskazom svjedoka jer ona nije svjedok već je stranka ovog postupka.
10. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja analizom svih dokaza utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu radi utvrđenja da nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poznata i kao "... ne ulazi u ostavinu iza smrti ČO pok. IOC iz [adresa].
11. Sadržajnim odbijanjem dokaznih prijedloga tuženika za saslušanjem svjedoka EO, NO, OO, i SO koji su uopćeno predloženi u na sve okolnosti nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude, jer se ne radi o osobama koje su sudjelovale pri sklapanju kupoprodajnog ugovora da bi znale ili mogle znati pravu volju stranaka. Osim toga sadržaj materijalne dokumentacije i nesporne činjenice u bitnome opravdavaju tvrdnju o osnovanosti pobijanog dijela tužbenog zahtjeva.
12. Tužitelj je z.k. vlasnik sporne kat. čestice [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koju je stekao po osnovi kupoprodaje i uknjižbe 1980. god. kupnjom od UO udove ČO i sva nastavna dokumentacija o gradnji kuće na predmetnoj nekretnini glasi na ime tužitelja (građevinska dozvola, rješenje o komunalnoj naknadi, vodi, struji, članstvo u stambenoj zadruzi) i tu je kat te kuće i uselio se, dok prvotuženik živi u drugoj kući u kojoj su živjeli i roditelji stranaka (roditelji su živjeli u prizemlju, a on na katu te kuće).
13. Činjenica da je u zemljišnim knjigama temeljem kupoprodajnog ugovora početno pogrešno uknjižen otac stranaka vlasnikom i posjednikom predmetnih nekretnina ne dovodi u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja jer nije sporno da je kupoprodajni ugovor o kupnji predmetne nekretnine sklopio tužitelj u svoje ime ČO, ČO, IO, ali je greškom suda kod upisa u zemljišne knjige upisan IOC i ta greška je povodom prijedloga tužitelja ispravljena 2014. Zbog te je greške i u rješenju porezne uprave obveznikom upisan IOC, osim toga ovdje prvotužitelj je sadržajem uplatnice koja je glasila na prodavateljicu UO dokazao da je on izvršio uplatu poreza za tu nekretninu što je bilo i uobičajeno da se kao porezni obveznik vodi prodavatelj, a da kupci plaćaju u njihovo ime porez na promet nekretnine.
14. Opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio istinitim navode iz iskaza tuženika, osoba zainteresiranih za uspjeh u sporu (da bi njihov otac kupio zemljište i financirao izgradnju kuće) jer nije logično da bi tužitelj bio naveden kupcem predmetne nekretnine da je to zemljište doista kupio otac stranaka za sebe jer to što je pok. otac stranaka radio u Njemačkoj nije razlogom da bi se nekretnina uknjižila na ovdje tužitelja već bi tužitelj da je doista postojala takva namjera predmetni ugovor sklopio u ime svog oca kao njegov punomoćnik. Za istaknuti je da ni iskazi tuženika nisu suglasni jer dok prvotuženik navodi da je i on sudjelovao novčanim prilogom u kupnji zemljišta drugotuženica tvrdi da je sve financirao njihov pok. otac, ali nema nikakvih određenih saznanja o bitnim činjenicama vezanim uz sklapanje kupoprodajnog ugovora i izgradnju kuće. Nastavno ni sadržaj iskaza prvotuženika u kojemu navodi da je povremeno pomagao kod izgradnje kuće (tvrdi da je jednom prilikom sa svojim kamionom išao u [adresa] po gredice i cigle i da je povremeno radio na kući) ne ide u prilog tvrdnji o navodnoj gradnji kuće po ocu stranaka, jer je logično da su svi u obitelji pomagali upravo tužitelju, svom bratu i sinu, kod izvođenja takvih radova. Osim toga u prošlosti su se radovi izvodili putem radnih akcija i u njima su sudjelovali članove obitelji, prijatelji i susjedi. Naime i sam drugotuženik navodi da su on, i tužitelj kao i njihov otac pomogli i sestri ovdje drugotuženici kod izvođenja radova na njezinoj kući.
15.Treba kazati i da je pravilno sud prvog stupnja prihvaćanjem iskaza tužitelja, materijalnom dokumentacijom koja se odnosi na izgradnju i glasi na njegovo ime te analizom sukladnih iskaza saslušanih svjedoka koji su mu pomogli u gradnji utvrdio da je gradnju kuće vršio tužitelj za sebe svojim sredstvima. Naime, svi saslušani svjedoci potvrdili su da su mu po njegovom zahtjevu pomagali kod izvođenja građevinskih radova dok nisu prihvatljive nedokazane tvrdnje tuženika da bi on angažirao radnike KO te rođake I i ŠO budući da nije ni predložio saslušanje tih osoba kao svjedoka na navedene okolnosti.
16.Nastavno utvrđenje o vlasništvu tužitelja potkrjepljuje i nesporno utvrđenje suda prvog stupnja da upravo tužitelj živi u predmetnoj kući od izgradnje 1996. dok prvotuženik sa svojom obitelji živi u obiteljskoj kući roditelja, a drugotuženica u kući koju je izgradila sa svojim suprugom. Da je cjelokupna obitelj gradila tu kuću i da je postojala namjera da se svi u nju usele po završetku, kako tvrdi prvotuženik, tada bi zasigurno u razdoblju od 40 godina, od početka gradnje to i učinili.
17. Zaključno ni sadržaj oporuke kojom je otac tuženika raspolagao nužnim dijelom sporne nekretnine „nove kuće“ u korist ovdje drugotuženice ne opravdava tvrdnju o vlasništvu pok. oca na predmetnoj nekretnini jer da se doista smatrao vlasnikom te nekretnine tada bi to izričito naveo u oporuci i oporukom bi raspolagao cjelokupnom kat česticom.
18. Moguće je da je pok. otac tijekom gradnje kuće pomogao svom sinu, ovdje tužitelju čak i financijski u predmetnoj gradnji koju ej tužitelj vršio za sebe ( što nije dokazano) te je smatrao da mu po toj osnovi pripada određeno pravo na toj nekretnini kojim je raspolagao oporukom
19. Međutim, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tuženici nisu dokazali da bi njihov prednik po bilo kojoj pravnoj osnovi (kupoprodajom, građenjem ili dosjelošću) stekao pravo vlasništva dok je u konkretnoj situaciju u kojoj je tužitelj z.k. vlasnik predmetne nekretnine teret dokaza te tvrdnje na tuženicima pa je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da ovdje sporna kat. čest. ne predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja, pok. ČO.
20. Iz navedenih razloga sve žalbene tvrdnje glede glavne tražbine su neosnovane.
21. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio, primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a, da svaka stranka snosi svoje troškove postupka cijeneći da je jednak uspjeh u sporu.
22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
23. Nepobijani dio točke I izreke presude ostaje neizmijenjen.
U Rijeci, 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
