Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-24/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja MP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Snježani Drvodelić, odvjetnici u Petrinji, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Listopadska ulica 2, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 17. travnja 2025. na kojoj su prisustvovali punomoćnica tužitelja Snježana Drvodelić odvjetnica iz Petrinje i punomoćnik tuženika Ivan Glavaš odvjetnik iz OD Grgić&Partneri u Zagrebu, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice MP koji glasi:

"Nalaže se tuženiku: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, 10000 Zagreb, isplatiti tužiteljici: MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnica obrta: [obrt] na adresi: [adresa], na ime naknade štete iznos od 2.986,26 eura, uz zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 19.05.2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku: ADRIATIC OSIGURANJE d.d OIB: 94472454976, Listopadska 2, 10000 Zagreb, isplatiti tužiteljici troškove ovog postupka, uz zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnica obrta: [obrt] na adresi: [adresa] naknaditi tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d OIB: 94472454976, Listopadska 2, 10000 Zagreb, troškove ovog postupka u iznosu od 1.525,00 eur zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 28. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1.Tužiteljica MP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (dalje: tužiteljica), podnijela je ovom sudu dana 14. ožujka 2024. tužbu protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2 (dalje: tuženik), radi naknade štete. U tužbi tužiteljica navodi da je dana 18. svibnja 2021. u 16:45 sati u mjestu [adresa], pretrpila štetni događaj i to prometnu nesreću, u kojoj je sudjelovala kao vozač osobnog automobila marke Volkswagen Passat 2.0 tdi, GODINA PROIZVODNJE 2014., boja: bijela, broj šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] krećući se tom ulicom nizbrdo (u smjeru sjevera), gdje je kolnik širine 2,80 m (uska cesta), a u prednji kraj vozila kojim je upravljala tužiteljica (koje je vozilo u trenutku udarca stajalo na cesti) je ulaskom u zavoj pad/uspon 8-14% (suženje) udario OP (osiguranik tuženika) vozilom kojim je upravljao, reg. oznake [registarska oznaka], koji se kretao tom ulicom uzbrdo i to neprilagođenom brzinom u odnosu na osobine i stanje ceste. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je osigurano kod tuženika Adriatic Osiguranje d.d.. Nadalje navodi da opisanim postupanjem osiguranik tuženika OP je uzrokovao tužiteljici MP totalnu štetu na njezinom vozilu koja je utvrđena stručnom procjenom g. BP (ovlaštenog procjenitelja tuženika) na temelju izvida štete broj: 218710510229 od 28. svibnja 2021. te procijenjena na iznos od 5.972,53 eura. Navodi da osim što je uzrokovao štetu, osiguranik tuženika OP je pravomoćnim obveznim prekršajnim nalogom PP Petrinja broj: 511-10-12/05-4-84-1/2021 od 22. lipnja 2021. (pravomoćan 6. srpnja 2021.) proglašen krivim za počinjenje prekršaja tj. izazivanje prometne nesreće na gore opisani način. Nadalje navodi da s druge strane, tužiteljica MP je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pp-2277/2021 od 22. svibnja 2023. (pravomoćna istog dana) oslobođena od optužbe za počinjenje prekršaja tj. izazivanje prometne nesreće na gore opisani način. Navodi da iz obrazloženja navedene presude je vidljivo da je tijekom prekršajnog postupka sudac ocijenio sve raspoložive dokaze, temeljem kojih je zaključio da su činjenice koje idu na teret okrivljene, a koje čine zakonsko obilježje djela, ostale sumnjive odnosno u potpunosti nedokazane, pa je uzeto da sumnjive činjenice ne postoje, sukladno načelu "in dubio pro reo" pa je okrivljena (ovdje tužiteljica) sukladno čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobođena od optužbe. Nadalje navodi da se obrazloženje prekršajne presude spominje iz razloga što je tuženik, tijekom pokušaja mirnog rješenja spora po odštetnom zahtjevu tužiteljice, u svom dopisu „Obrazložena ponuda — P/O" od 3. srpnja 2023. spomenuo taj dio obrazloženja navedene presude odnosno načelo „in dubio pro reo" — pa je time neosnovano zaključio (uz paušalno i neosnovano navođenje daje tuženik proveo interno vještačenje kojim je utvrđeno da oba sudionika nisu prilagodila brzinu svog kretanja konkretnoj situaciji uske ceste i pada/uspona ) da je tužiteljičin odštetni zahtjev djelomično pravno osnovan, zbog doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja i opsegu štete od 50%. Stoga navodi da tuženik nije tužiteljici isplatio čitav iznos utvrđene štete u visini od 5.972,53 eura nego polovinu tog iznosa u visini od 2.986,27 eura (isplaćeno 5. srpnja 2023.). Tužiteljica ističe da se slaže s visinom procijenjene štete (koju je tuženik sam procijenio po svom procjenitelju, kako je ranije navedeno) u iznosu od 5.972,53 eura, međutim nikako se ne slaže s neosnovanim navodima tuženika da je tužiteljica na bilo koji način doprinijela nastanku predmetne štete. Slijedom navedenog, tužiteljica ovom tužbom potražuje od tuženika da joj na ime naknade štete po predmetnom štetnom događaju isplati i ostatak naknade štete u visini od 2.986,26 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2021. pa do isplate kao i da joj nadoknadi troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenu 24. travnja 2024. tuženik navodi da nisu sporne činjenice pasivne legitimiranosti tuženika, nastanka štetnog događaja te odgovornosti osiguranika tuženika u omjeru 50%. Također navodi da nije sporna niti ukupna visina štete na vozilu tužiteljice od 5.972,53 EUR. Tuženik smatra da je tužiteljica također odgovorna u omjeru od 50% i to iz razloga jer nije ostavila dovoljan razmak s lijeve strane između svoga vozila i vozila s kojim se mimoilaze te pomaknuli svoja vozila što bliže desnom rubu kolnika. Nadalje navodi da se u prekršajnom postupku nije provelo prometno vještačenje već je tužiteljice oslobođena temeljem načela „in dubio pro reo“ samo na temelju svoga iskaza, a koji dokaz sam za sebe nikako ne može biti relevantan za utvrđivanje građanskopravne odgovornosti. Slijedom iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvid štete broj:

218710510229 Adriatic Osiguranja (str. 5-6 spisa), Obavezni prekršajni nalog PP Petrinja Broj: 511-10-12/05-4-84-1/2021 od 22. lipnja 2021. (str. 7-8 spisa), presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pp-2277/2021-5 od 22. svibnja 2023. (str. 9-11 spisa), odštetni zahtjev tužiteljice od 14. lipnja 20232. (str. 12-13 spisa), obrazloženu ponudu Adriatic Osiguranja od 3. srpnja 2023. (str. 14-5 spisa), obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi (str. 16 spisa), policu osiguranja za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (str. 48-49 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila (str. 67-73 spisa) saslušana je tužiteljica MP kao stranka (str. 45-47 spisa), saslušan je svjedok OP (str. 53-55 spisa) te je saslušan sudski vještak prometne struke IP (str. 95-98 spisa).

4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja vozila koje je sudjelovalo u štetnom događaju i kojim je upravljao OP,

- nastanka štetnog događaja dana 18. svibnja 2021.,

- ukupna visina štete na vozilu tužiteljice u iznosu od 5.972,53 EUR nastala u predmetnom štetnom događaju,

- te nije sporno da je tuženik tužiteljici po predmetnom štetnom događaju isplatio naknadu imovinske štete (na vozilu) u iznosu od 2.986,26 eur (a kako to i proizlazi iz Obavijesti tuženika o isplati naknade po obrazloženoj ponudi od 3. srpnja 2023.) i to dana 5. srpnja 2023. (kako u svojoj tužbi navodi tužiteljica).

6. Tuženik ne osporava niti suodgovornost vozača vozila osiguranika tuženika u omjeru od 50%, niti osporava da je tužiteljica nositelj obrta a u imovinu kojeg ulazi i osobni automobil Volkswagen Passat 2.0 TDI reg oznake SK122HV (kako to u konačnici proizlazi i iz Zapisnika o očevidu MUP, PU Sisačko-moslavačka, PP Petrinja od 25. svibnja 2021.) kao niti njenu aktivnu legitimaciju tužiteljice.

7. Sporna je isključiva odgovornost vozača vozila osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja a posljedično i visini pripadajuće naknade štete zbog oštećenja vozila tužiteljice.

8. Obzirom na nesporne činjenice sud nije provodio dokaze koji su predloženi na okolnost dokazivanja tih činjenica (toč. 6. i 6. ove presude).

9. Uvidom u spis MUP, PU Sisak, PP Petrinja poslovni broj 511-10-12/06-P- 80/2021, 211-04/21-P/11963 utvrđeno je da je u istom PP Petrinja izdala Obvezni prekršajne naloge a kojima proglašava krivim i tužiteljicu i OP za počinjenje istog prekršaja a povodom predmetnog štetnog događaja. Uvidom u Obvezi prekršajni nalog MUP, PU Sisačko-moslavačke, PP Petrinja od 22. lipnja 2021. poslovni broj 511-10-12/05-4-84-1/2021 AK utvrđeno je da je istim okrivljenik OP proglašen krivim što je dana 18. svibnja 2021. u 16:45 sati u [adresa], upravljao osobnim automobilom reg. Oznake [registarska oznaka], krećući se Voćarskom ulicom (uspon) u smjeru juga, te ulaskom u zavoj na lijevo, uslijed neprilagođene brzine kretanja stanju i osobinama ceste (zavoj), pad/uspon od 8-14%, kolnik ceste širine 2,80 m, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, prednjim desnim dijelom vozila udario u prednji dio osobnog automobila [registarska oznaka] sa kojim je uslijed neprilagođene brzine kretanja stanju i osobinama ceste (zavoj) pad/uspon od 8-14%, kolnik širine 2,80m, tako da se vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, iz suprotnom smjeru (cesta u padu) upravljala MP (sada tužiteljica), a čime je postupio suprotno odredbi čl. 51. st. 1. u svezi čl. 51.s t. 5. Zakona sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna. U istom prekršajnom nalogu nalazi se napomena da je protiv tužiteljice podnijet obvezni prekršajni nalog zbog prekršaja iz čl. 51. st. 1. kažnjivog po čl. 51. st. 5. ZSP uz primjenu čl. 293. st. 2. istog zakona i to pod brojem 511-10-12/05-4-85-1/2021. Navedeni prekršajni nalog postao je pravomoćan dana 6. srpnja 2021. godine.

10. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj Pp-2277/2021 i presudu ovog suda, Stalne službe u Petrinji od 22. svibnja 2023. poslovni broj Pp-2277/2021-5 utvrđeno je da je istom ovdje tužiteljica, a nakon što je tužiteljica protiv obveznog prekršajnog naloga PP Petrinja od 22. lipnja 2021. poslovni broj 511-10-12/05-4-85- 1/2021 uložila, po svojoj braniteljici, koja je odvjetnica, prigovor i iznijela obranu, oslobođena optužbe da bi dana 18. svibnja 2021. u 16:45 u [adresa], upravljala osobnim automobilom reg. Oznake [registarska oznaka], krećući navedenom ulicom (nizbrdo) u smjeru sjevera, gdje je kolnik širine 2,80 m (uska cesta) , ulaskom u zavoj desno uslijed neprilagođene brzine kretanja stanju i osobinama ceste (Zavoj) pad/uspon od 8-14% , suženje, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, uslijed čega je prednjim dijelom svog vozila udarila u prednji dio osobnog automobila [registarska oznaka] s kojim je iz suprotnog smjera uslijed neprilagođene brzine kretanja stanju i osobinama ceste (zavoj), pad/uspon od 8-14% suženje, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, upravljao OP, pa da bi time postupila suprotno odredbi čl. 51. st. 1. kažnjivo po čl. 51.s t. 5. Zakona sigurnosti prometa na cestama. Iz obrazloženja iste presude vidljivo je da je sud svoju odluku temeljio na činjenici da je obvezni prekršajni nalog protiv osiguranika tuženika OP postao pravomoćan, a kojim je isti utvrđen krivim za predmetnu prometnu nesreći, a s druge strane je tužiteljica porekla da je počinila prekršaj koji joj se stavljao na teret, slijedom čega je sud utvrdio da tijekom prekršajnog postupa nije dokazano da je tužiteljica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, te je po načelu "in dubio pro reo" oslobodio tužiteljicu optužbe.

11. Dakle, unatoč navedenom u toč. 9. i 10. ove presude ovaj sud ističe da ovaj sud, a u smislu čl. 12. ZPP je sud vezan samo kaznenom presudom (osuđujućom) u pogledu počinjenja kaznenog djela (kojim je nastala šteta) a nije vezan niti pravomoćnom prekršajnom presudom niti obveznim prekršajnim nalogom i utvrđenjima u istim postupcima, tim više što u konkretnom slučaju izostanak ulaganja pravnog lijeka na obvezni prekršajni nalog vozača vozila osiguranika tuženika (a kojim nalogom, u izreci, prilikom opisa počinjenog prekršaja se ističe i krivnja drugog sudionika prometne nesreće) ne upućuje na zaključak o isključivoj odgovornosti istog za nastanak štetnog događaja, pri tome sud ističe da i po utvrđenjima PP Petrinja, a koja je provela uviđaj na licu mjesta nakon predmetnog štetnog događaja, krivnja za nastanak spornog događaja nije bila isključivo samo jednog sudionika već su oba vozača utvrđena odgovornima. Dakle, pozivanje tužiteljice na pravomoćni obvezni prekršajni nalog MUP, PU Sisačko-moslavačke, PP Petrinja od 22. lipnja 2021. poslovni broj 511-10-12/05-4-84-1/2021 AK, a njime i utvrđivanje isključive odgovornosti OP, nije osnovano niti dokazano, slijedom čega je sud, a na okolnost odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja proveo druge dokaze, prvenstveno saslušao sudionike prometne nesreće ali i proveo prometno vještačenje radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja kao i mogućnost izbjegavanja istog.

12. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da je spornog dana išla u grad navedenom cestom koja je dvosmjerna i kretala se od svoje kuće prema [adresa]. Dodala je da je cesta, na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja, uska, odnosno širina iste je na spornom djelu tolika da se dva vozila iste kategorije odnosno dva osobna vozila ne mogu mimoići, a da se jedno od dva vozila ne vrati unatrag. Nadalje je iskazala da se tužiteljica kretala po spornoj cesti niz padinu, po svojoj desnoj strani, no na tom djelu te ceste ne postoji široka bankina već se s desne strane nalazi brdo, a sa lijeve strane klizište odnosno provalija tako da niti sa desne niti sa lijeve strane se osobno vozilo ne može pomaknuti, već se mora vratiti unatrag. Iskazala je da se u međuvremenu, od predmetnog štetnog događaja, izgled sporne ceste se promijenio jer je napravljeno proširenje i sa lijeve i sa desne strane. S obzirom na prirodu te ceste i njezine osobine, tužiteljica je iskazala da se kretala vrlo polako, nekih 20-25 kilometara na sat te je u jednom trenutku vidjela da se vozilo osiguranika tuženika kreće uz padinu i da se kreće po njenoj desnoj strani, no iskazala je da se radilo o vrlo kratkom vremenu od kad ga je uočila, a obzirom na kretanje tužiteljice, tužiteljica je predvidjela da će ju udariti zbog čega je svoje vozilo zaustavila na svojoj desnoj strani i jedino što je uspjela napraviti je staviti ruke prekrižene preko lica. Nakon toga navodi da je došlo do frontalnog udara vozila osiguranika tuženika u vozilo tužiteljice a u kojem su se uključili zračni jastuci. Iskazala je da, obzirom na konfiguraciju ceste kojom se kretala, zbog zavoja, je tužiteljica mogla uočiti vozilo osiguranika tuženika tek u trenutku kada ga i uočila, a ističe da se sve odvijalo vrlo brzo. Iskazala je da kada je vozilo osiguranika tuženika udarilo u vozilo tužiteljice, vozilo tužiteljice se malo pomaklo ulijevo. Ne zna točno kojom stranom je vozilo osiguranika udarilo u prednji središnji dio vozila tužiteljice. Nadalje je iskazala da obzirom da je u to vrijeme to bila jedina cesta s kojom je tužiteljica mogla ići do [adresa], većina stanovnika se tom cestom kretala vrlo oprezno. Dodala je da nakon što je tužiteljica uočila osiguranika tuženika, da nije bilo dovoljno vremena da se svojim vozilom vrati unatrag. Dodala je da osiguranik tuženika prilikom kretanja uz padinu, sa svoje strane nije imao mogućnost ukloniti vozilo, jer nije imao adekvatnog proširenja niti je bila takva mogućnost na mjestu gdje se tužiteljica nalazila, jer desne strane vozila tužiteljice je bilo brdo. Iskazala je da se osiguranik tuženika kretao u osobnom vozilu i nije imao nikakvo priključno vozilo niti je tužiteljica imala bilo kakvo priključno vozilo. Dodala je da na tom djelu ceste jedina mogućnost mimoilaženja je da se auti uklone u prilaze u dvorište, ali ističe da tužiteljica sada ne zna je li se vozilo osiguranik tuženika moglo igdje pomaknuti na svojoj strani. Iskazala je da se protiv tužiteljice, a vezano za štetni događaj, vodio prekršajni postupak, no u konačnici je donesena oslobađajuća presuda. Tužiteljica navodi da je cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja, osim što je uska i po njoj se ne mogu mimoići dva vozila, ujedno i zavojita te je i neposredno prije mjesta štetnog događaja također zavoj udesno gledajući iz smjera kretanja tužiteljice. Navodi da je u slučaju da je vozač vozila osiguranik tuženika uočio na vrijeme tužiteljicu da se vjerojatno ne bi sudarili te da smatra da, obzirom da je tužiteljica uočila to vozilo kako se kreće uz padinu, je i vozilo osiguranika tuženika moglo uočiti i tužiteljicu.

13. U svome iskazu svjedok OP (dalje: svjedok) vozač vozila osiguranika tuženika, je iskazao da se sada točno ne sjeća kada je to bilo, ali prije nekih 2-3 godine je imao prometnu nesreću u [adresa], sada ne zna točno u kojoj ulici, nakon koje je došla policija i koja policija je napravila uviđaj te je zaključila da su oba sudionika, koji su sudjelovali u prometnoj nesreći, tužiteljica i svjedok, i koji su bili vozači vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći, odgovorni za nastanak štetnog događaja odnosno prometne nesreće. U svezi te nesreće svjedok navodi da je dobio kaznu od 120,00 eura koju je platio, no ne zna o kakvoj kazni se radi. Na tu kaznu svjedok navodi da nije podnosio nikakve pravne lijekove. Naime, svjedok pojašnjava da se spornog događaja kretao po jednoj jako uskoj cesti uzbrdo, a koji nagib ceste je bio veliki, dok se tužiteljica kretala nizbrdo. Iskazao je da je do kontakta oba vozila je došlo točno u jednom oštrom zavoju i sve je bilo iznenada. Iskazao je da prije samog kontakta vozila, odnosno neposredno prije istog kontakta, svjedok nije mogao vidjeti da se tužiteljica sa svojim vozilom kreće nizbrdo jer se radi o oštrom zavoju gotovo 90 stupnjeva. Iskazao je da kada je primijetio vozilo tužiteljice, već je bilo gotovo i nije mogao izbjeći sudar. Naime, svjedok je dodao da je cesta tako uska, nema niti dva metra širine, tako da se nema kuda pomaknuti vozilo. Nastavo je iskazao da na samom licu mjesta nije bilo nikakvih ugibališta niti proširenja gdje se vozilo moglo zaustaviti odnosno ukloniti, već su jedino bili ulazi u dvorište i to kako nizbrdo, gledajući od samog mjesta događaja nekih 50 metara, iz smjera kojim se svjedok kretao, no isto tako su postojali ulazi u dvorišta i uzbrdo cca. 50 metara od samog mjesta sudara, a i iz smjera iz kojeg se kretala tužiteljica. Iskazao je da se uz to brdo cestom vozilom uspinjao brzinom od 30-40 km/h a više nije bilo niti moguće. Iskazao je da mu nije poznato na koji način se kretala tužiteljica. Neposredno prije samog sudara svjedok navodi da je pokušao pomaknuti svoje vozilo koliko je god mogao desno, a s koje desne strane je bila ograda odnosno zid ograde, no to nije bilo dovoljno te je došlo do kontakta vozila i to sa prednjim lijevim krajem vozila svjedoka sa tužiteljičin prednjim lijevim djelom. Iskazao je da se sve to desilo i da je svjedok prihvatio da će dobiti kaznu, a koju kaznu je dobio zbog uzrokovanja prometne nesreće, a kako im je rekao djelatnik policije te im je rekao da ćemo oboje dobiti takvu kaznu. Iskazao je da na tom djelu ceste, u vrijeme prometne nesreće, nije bilo znakova ograničenja brzine te u samom zavoju, gdje je došlo do štetnog događaja, nema kuća tj. vikendica no prije tog zavoja i poslije se nalaze vikendice. Iskazao je da ta cesta još uvijek jednako izgleda kao i u vrijeme štetnog događaja, jedino ukoliko svjedok nije primijetio da se nešto na toj cesti gradilo u međuvremenu te navodi da nije primijetio da bi se neki građevinski radovi na tom dijelu prometnice izvodili. Svjedok je iskazao da je tužiteljica na licu mjesta rekla policiji da prije samog sudara nije uopće kočila te navodi da tužiteljica prije samog kontakta nije stajala već se kretala svojim vozilom. Svjedok navodi da prije kontakta vozila je svjedok koristio sredinu prometnice, jer se drugačije na istoj ne može kretati zbog širine same prometnice. Navodi da spornom djelu ceste nema iscrtanih lijeve i desne prometne trake, a cesta je i danas istog izgleda. Svjedok navodi da je nakon predmetne prometne nesreće vozilo nije popravljao već da je nakon prometne nesreće prodao isto vozilo.

14. Dakle, ocjenjujući iskaze saslušanog svjedoka i tužiteljice kao stranke, a obzirom da su u bitnom isti proturječni (činjenice je li se i kako tužiteljica uopće kretala neposredno prije predmetnog štetnog događaja, kao i činjenice je li i koliko rano tužiteljica vidjela i mogla vidjeti osiguranika tuženika koji se kreće iz protivnog smjera) ovaj sud je odlučne činjenice utvrdio primjenom odredbe čl. 119. u svezi čl. 221.a ZPP (teret dokaza) a u uslijed kojeg načela je iskaz tužiteljice, a u dijelu u kojem njezin iskaz nije potvrđen drugim provedenim dokazima, nije smatrao vjerodostojnim već usmjerenim na ostvarivanje uspjeha tužiteljice u ovom postupku.

15. Ono što nedvojbeno iz iskaza saslušanog svjedoka i tužiteljice je moguće utvrditi je:

- da se tužiteljica kretala spornog događaja po [adresa] u [adresa] nizbrdo,

- da se osiguranik tuženika u tom trenutku kretao istom ulicom uzbrdo,

- da se radi o cesti koja je vrlo uska (prema utvrđenju MUP 2,8 m širine) i po nagibom (prema utvrđenjima MUP 8-14%)

- da se prije samog mjesta sudara nalazio oštri zavoj udesno (gledajući u smjeru kretanja tužiteljice) i nisu postojala ugibališta niti proširenja koja bi omogućila sigurno mimoilaženje oba vozila u kretanju.

16. S druge strane činjenicu je li tužiteljica mogla poduzeti mjere za sigurno mimoilaženje oba vozila a obzirom da je prije samog udara primijetila osiguranika tuženika da se kreće uzbrdo te je li tužiteljica prije samog udara stajala ili se kretala, ovaj sud je utvrdio osnovom provedenog prometnog vještačenja. Naime, suprotno iskazu tužiteljice koja navodi da je neposredno prije samog sudara svojim vozilom stala krajnje desno, u svom iskazu svjedok navodi da se prije samog sudara vozila vozilo tužiteljice kretalo a nije stajalo te da je tužiteljica prilikom očevida policije izjavila da prije sudara svojim vozilom nije kočila. Obzirom na takve proturječnosti ovaj sud je proveo predloženo vještačenje po vještaku prometne struke. Ovdje sud napominje da tužiteljica u tijeku pripremnog ročišta a niti do zaključenja prethodnog postupka nije predložila uviđaj na licu mjesta, niti je vještak tijekom provođenja vještačenja tražio nadopunu dokaza provođenjem takvog dokaza, slijedom čega je ovaj sud prijedlog tužiteljice na ročištu za glavnu raspravu, a nakon što je već bilo provedeno prometno vještačenje i nakon zaključenja prethodnog postupka, odbio kao zakašnjeli i odugovlačeći. Naime, sama činjenica je li i u kojem trenutku vozač vozila osiguranika tuženika mogao vidjeti vozilo tužiteljice (a koja jedina okolnost bi se mogla eventualno utvrditi uviđajem na licu mjesta) u konačnici nije od utjecaja za odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice jer glavni uzrok štetnog događaja leži u neprimjerenoj brzini kretanja vozila oba sudionika, a koju činjenicu je ovaj sud utvrdio provođenjem prometnog vještačenja ali i iskazima svjedoka i tužiteljice kao stranke.

17. Naime, uvidom u nalaz i mišljenje prometnog vještaka Gorana Husinea dipl. ing. od 7. siječnja 2025. ovaj sud je utvrdio da:

- se prometna nezgoda dogodila u [adresa] na kolniku ulice Voćarske bb (prema zapisniku je Voćarska odnosno Vinograd ulica) koja je ulica je nagiba 8-14 %,

- se Honda, vozilo osiguranika tuženika, kretala uzbrdo

- se Volkswagen, kojim je upravljala tužiteljica, kretao nizbrdo,

- je zavoj bio u lijevo iz perspektive vozača Honde uzbrdo, odnosno u desno iz perspektive vozača Volkswagena nizbrdo,

- u tom zavoju je postojalo gusto raslinje sa lijeve strane (od Honde) odnosno desno (od Volkswagena) koje je zaklanjalo međusobnu preglednost,

- uslijed navedenog, kao i toga što je širina kolnika na mjestu nezgode 2,80 m, je došlo do kasnog uočavanja međusobnih sudionika te do čeono centralnog sudara,

- se sudar dogodio prednjim dijelom Volkswagena i prednjim lijevim dijelom Honde,

- da je brzina sudara Volkswagena bila najviše 20,5 km/h a Honde najviše 22,5 km/h.

U nalazu vještak navodi mogućnosti izbjegavanja sudara i to:

- vozač Honde je bio na nižoj točki odnosno kretao se uzbrdo. Brzinu je morao prilagoditi uvjetima prometa, ceste i vremenskih prilika. Međusobna preglednost je bila narušena raslinjem koja je zaklanjala vidik oba vozača. Da je u zavoj ušao tako što je brzinu kretanja smanjio u odnosu na onu kojom se kretao imao bi tehničke uvjete primijetiti VW i zaustaviti se.

-vozačica Volkswagena (tužiteljica) se kretala nizbrdo. Brzinu je morala prilagoditi jer se kretala nizbrdo a zaustavni put joj je veći od zaustavnog puta onog vozila koje ide uzbrdo. Međusobna preglednost je bila narušena raslinjem koje je zaklanjalo vidik vozačima. U momentu kada je prvi puta imala tehničke uvjete uočiti Hondu, Volkswagen se kretao brzinom od oko 21 km/h a preostali put mu je bio 7,2 m. Brzina izbjegavanja:

Vb=sqrt((5*1)2 + 2*5*7,2) – 5*1,2 = 4,8 m/s ili 17,3 km/h.

Da se vozačica kretala brzinom do 17 km/h imala bi teoretske šanse zaustaviti vozilo.

U konačnici vještak iznosi mišljenje da su oba vozača morala biti svjesna da se radi o uskoj cesti na kojoj se dva vozila ne mogu mimoići. Oba vozača su morala brzinu prilagoditi navedenom, a to je za vozačicu VW oko 5 km/h (kroz nepregledni zavoj) jer se spuštala pa je lako mogla kontrolirati brzinu a za vozača Honde oko 10 km/h jer se kretao uzbrdo te mu je kretanje bilo otežano. Uz prilagođenu brzinu morali su se kretati sa izuzetnom pažnjom krajnje desno, što nije poštivao niti jedan vozač. Vozačica VW je morala znati da vozilo koje ide nizbrdo uvijek mora se kretati na taj način da se može pravovremeno zaustaviti ako naiđe vozilo koje se kreče uzbrdo.

18. Očitujući se na prigovore tužiteljice, saslušan na ročištu za glavnu raspravu, vještak je iskazao kako se u predmetnom slučaju radi o čelno centralnom sudaru dvaju vozila na nepreglednoj uskoj cesti u padu. Upravo zbog navedenoga, što je cesta tako uska, da se na njoj ne mogu mimoići dva vozila, oba sudionika morala su se kretati tako polako koliko im preglednost dozvoljava te se držati svojim vozilima maksimalno desno, kako bi mogli, ugledavši jedno drugoga, pravovremeno zaustaviti svoja vozila, a oba vozača nisu se držala krajnje desno niti su se kretala prilagođenom brzinom kretanja. Nadalje je iskazao kako su netočni navodi da se tužiteljica kretala krajnje desno jer prema fotografija iz foto elaborata je vidljivo da je njezino vozilo udareno od krajnje desne točke gdje se tužiteljica mogla kretati, a da ne ošteti svoje vozilo strugajući po braniku. Iskazao je da u svom nalazu i mišljenju nigdje nije sporio da se vozilo osiguranika tuženika također kretalo po sredini kolnika. Navodi da navod tužiteljice da se vozilo ne može kretati brzinom manjom od 20 km/h, zbog zakona fizike, je pogrešan, te navodi da se vozilo može kretati brzinom i manjom od 1 km/h. Naime, navodi da kod takvih strmina odnosno nizbrdica vozač vozila lijevom nogom stisne papučicu spojke i desnom nogom otpušta kočnicu i regulira brzinu koju god hoće pa se može kretati brzinom i 1 km/h i 5 km/h i bilo kojom brzinom koju vozač odabere. Iskazao je da je osobno vozilo ima toliko jake kočnice da se tužiteljica mogla kretati bilo kojom brzinom ispod 17 km/h nizbrdo. Iskazao je da se penjati uzbrdo može i manjom brzinom uz to da vozač korigira svoju brzinu. Navodi da prema krajnjem zaostalom položaju i oštećenjima vozila proizlazi da vozilo tužiteljice nije bilo zaustavljeno. Iskazao je da je brzinu vozila osiguranika tuženika izračunao a u nalazu je naveo sve ulazne parametre, te da je prilikom izračuna brzine kretanja vozila osiguranika tuženika uzeo u obzir tragove kočenja vozila osiguranika tuženika. Ističe da u svom nalazu i mišljenju nije niti naveo da se vozilo osiguranika tuženika kretalo krajnje desno, te da nije u nalazu naveo da osiguranik tuženika nije reagirao, jer je vozač vidno reagirao kočenjem, a za razliku od tužiteljice koja je imala isto vremena, a nije stigla reagirati kočenjem. Istakao je da vozilo osiguranika tuženika također se kretalo sredinom kolnika. Dodaje da je točan navod da je kolnik, u trenutku nastanka štetnog događaja, bio vrlo loš, a to je još jedan razlog više da su oba sudionika morala se kretati izuzetno polako i pažljivo. U odnosu na preglednost kolnika u slučaju da se osiguranik tuženika kretao svojom krajnje desnom marginom ne može procijeniti kakva je bila vidljivost u tom slučaju jer nije bio na licu mjesta. Kao što je naveo ne može točno utvrditi širinu kolnika sa bankinama i je li teoretsko mimoilaženje bilo moguće, jer skica policije nije sačinjena u mjerilu. Iskazao je da ukoliko se vozačica zaštitila rukama da to znači da je pustila upravljač i da prije sudara nije upravljala vozilom jer zračni jastuci se tako brzo otvaraju u milisekundama da vozačica od trenutka sudara ne bi stigla staviti ruke prije otvaranja zračnih jastuka, odnosno vozačica je najmanje jednu sekundu prije sudara vozila na način da nije upravlja vozilom. Nastavno je iskazao da velika oštećena na vozilu [registarska oznaka] ukazuju da je teže i čvršće vozilo tužiteljice u trenutku sudara se kretalo relativno velikom brzinom, a ne da je stajalo, kako to navodi tužiteljica, te je svojom masom na nizbrdici "drobilo" vozilo drugog sudionika. Upravo teška oštećenja na oba vozila ukazuju da je vozilo tužiteljice u trenutku sudara bilo u pokretu relativno velikom brzinom pa je "drobilo" drugo vozilo koje je manje, a koje se kretalo po uzbrdici i bilo je forsirano kočenjem. U konačnici je istakao da, u slučaju da je vozilo tužiteljice bilo zaustavljeno, manje i slabije vozilo na velikoj uzbrdici i još kočeno na način da su mu kotači bili blokirani, ne bi moglo nanijeti takva teška oštećenja.

19. Nalaz i mišljenje vještaka prometne struke ovaj sud smatra danim logično, potpuno, jasno i u skladu s pravilima struke, a kako se vještak logično, ali i u skladu s drugim provedenim dokazima (spis MUP i prekršajnog suda u odnosu na položaj vozila tužiteljice u trenutku same prometne nesreće-fotodokumentacija očevida) ali i iskazom samog svjedoka (u odnosu na činjenicu da se tužiteljica kretala neposredno pije samog štetnog događaja a ne da je stajala) očitovao na sve prigovore tužiteljice, ovaj sud je svoju ocjenu (uzimajući pritom u obzir da svi provedeni dokazi ne idu u prilog iskazu tužiteljice u dijelu u kojem navodi da se nije kretala prije samog štetnog događaja, ali i da je vidjela osiguranika tuženika kako se on kreće njoj u susret) dinamike nastanka štetnog događaja i mogućnost izbjegavanje istog temelji upravo na istom nalazu i mišljenju.

20. Naime, osnovom mišljenja sudskog vještaka prometne struke, ovaj sud je utvrdio da su se oba vozila sudionika, neposredno prije samog štetnog događaja, kretala brzinom kretanja koja nije primjerena konfiguraciji ceste (širini i padu) i preglednosti iste (raslinje koje sprječava uočavanje vozila iz suprotnog smjera) pa je tako brzina kretanja vozila tužiteljice, ali i osiguranika tuženika, bila veća od 20 km/h (a što u svom iskazu potvrđuje ne samo svjedok već i tužiteljica osobno) dok u konkretnom slučaju bi se nesreću eventualno moglo izbjeći pri brzini vozila tužiteljice ne većoj od 17km/h, a sa kojom brzinom bi imala teoretske šanse da se na vrijeme zaustavi. Osim iznesenog iz fotodokumentacije očevida (sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka, vidi str 69 spisa odnosno 3 pisanog nalaza i mišljenja vještaka) je vidljivo da, protivno navodima tužiteljice, položaj vozila tužiteljice nakon štetnog događaja, nije bio krajnje desno u smjeru kretanja vozila tužiteljice (kako to u svom iskazu tužiteljica navodi), već suprotno tome više lijevo odnosno više središnjom linijom kolnika, dok s druge strane iz iste fotodokumentacije očevida je vidljivo da je položaj vozila osiguranika tuženika upravo krajnje desno, a gledajući u smjeru kretanja istog vozila (dijelom i na bankini, za razliku od vozila tužiteljice koji niti dijelom nije na bankini iako su za to postojali tehnički uvjeti). No, obzirom na konfiguraciju ceste (širinu iste), a što u konačnici proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, oba vozila se nisu mogla mimoići brzinom kojom su se kretala (većom od 20 km/h), već u konkretnom slučaju bi takav mimoilaženje bilo moguće ukoliko bi oba sudionika prilagodila brzinu kretanja svojih vozila konfiguraciji i preglednosti ceste, a koja brzina za tužiteljicu bi iznosila oko 5 km/h a za osiguranika tuženika oko 10 km/h (koji se kretao uzbrdo te mu je kretanje bilo otežano) te uz tako prilagođenu brzinu su se vozila, uz izuzetnu pažnju, i kretanja oba vozila krajnje desno, što u konkretnom slučaju nije poštivao niti jedan od sudionika nezgode. Tužiteljica je morala znati da vozilo koje ide nizbrdo uvijek se mora kretati na taj način da se može pravovremeno zaustaviti ako naiđe vozilo koje se kreće uzbrdo. Osim iznesenog, usprkos osporavanju tužiteljice da se kretala i isticanju da je konačni položaj uvjetovan činjenicom da je vozilo osiguranika tuženika prilikom udarca pomjerilo vozilo tužiteljice ulijevo, takav iskaz tužiteljice ne potvrđuje niti jedan provedeni dokaz, niti vještak isto potvrđuje izračunima i zakonima fizike. Naime, suprotno tome osnovom nalaza i mišljenja vještaka prometne struke utvrđeno je da velika oštećena na vozilu [registarska oznaka] (osiguranika tuženika) ukazuju da se teže i čvršće vozilo tužiteljice u trenutku sudara kretalo relativno velikom brzinom te je svojom masom na nizbrdici "drobilo" vozilo drugog sudionika. Upravo teška oštećenja na oba vozila ukazuju na to da je vozilo tužiteljice u trenutku sudara bilo u pokretu relativno velikom brzinom pa je "drobilo" drugo vozilo koje je manje i koje se kretalo po uzbrdici te je bilo forsirano kočenjem. U konačnici sud osnovom nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da u slučaju da je vozilo tužiteljice bilo zaustavljeno, manje i slabije vozilo osiguranika tuženika na velikoj uzbrdici i još kočeno na način da su mu kotači bili blokirani, ne bi moglo nanijeti takva teška oštećenja. Slijedom iznesenog ovaj sud navodi da temeljem provedenog dokaznog postupka (a suprotno tužiteljica nije dokazala temeljem čl. 119. i 221a. ZPP) je utvrđeno da je odgovornost za nastanak štetnog događaja, a time i njegove posljedice (štetu) ne samo na vozaču vozila osiguranika tuženika već i na samom tužiteljici i to najmanje u jednakom omjeru na strani tužiteljice kao na strani vozača vozila osiguranika tuženika.

21. Naime, u smislu čl. 11. st. 1. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje: ZOOP) odštetni zahtjev po osnovi obveznog osiguranja u prometu (a u smislu čl. 2. st. 1. toč. 2. ZOOP je i osiguranje vlasnika vozila od štete počinjenje trećim osobama) oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju. Dakle, u konkretnom slučaju tužiteljica može protiv osiguratelja (konkretno tuženika) podnijeti zahtjev u okviru odgovornosti samog štetnika (osiguranika, dakle jednako i solidarno), no u odnosu na osiguratelja do iznosa osigurane . U konkretnom slučaju tuženik nije isticao prigovor iscrpljenja osigurane svote već samo prigovor podijeljene odgovornosti. 22 U smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

23. Čl. 1049. ZOO je određeno da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. U konkretnom slučaju suodgovornost osiguranika tuženika nije sporna kao niti pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja štetnika po osnovi obveznog osiguranja ali sporna je isključiva odgovornost vozača vozila osiguranika tuženika.

24. U smislu čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U predmetom postupku nije sporno da je šteta, a koja je obična imovinska, nastala na vozilo tužiteljice i to u iznosu od ukupno 5.972,53 eur.

25. U smislu čl. 1072. st. 1. ZOO kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. U konkretnom slučaju, osnovom iskaza svjedoka, provedenog vještačenja ali i utvrđenja tijekom prekršajnog postupka, ovaj sud nije utvrdio isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, već upravo suprotno da je radnja (protupravna) oba sudionika prometne nesreće, svaka za sebe, dovela do konačnog ishoda i visine štete, te bez radnje bilo kojeg od sudionika bi lanac uzročnosti bio prekinut te do štete ne bi došlo ili bi njezin obim znatno bio manji (da su se kretali brzinom znatno manjom od stvarne brzine kretanja i prilagodili vožnju konfiguraciji i preglednosti ceste, odnosno da je tužiteljica doista i zaustavila svoje vozilo prije same nezgode).

26. U smislu čl. 1072.s t. 2. ZOO ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

27. U konkretnom slučaju ne samo da je sud utvrdio da niti jedan od sudionika se nije kretao primjerenom brzinom, niti krajnje desno, već je utvrđeno i da se tužiteljica kretala nizbrdo, te prije samog štetnog događaja nije uopće kočila (za razliku od osiguranika tuženika koji je intenzivno kočio) i da tužiteljica, neposredno prije samog sudara, nije niti upravljala automobilom jer je rukama pokrila oči (a pri tome nije stajala).

28. Nadalje u smislu čl. 64. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje: ZSPC) na dijelu ceste s velikim uzdužnim nagibom (planinski i dr.) na kojem se vozila ne mogu mimoići ili je to veoma otežano, vozač vozila koje se kreće niz nagib dužan je zaustaviti svoje vozilo na prikladnom mjestu ako primijeti da mu drugo vozilo ide ususret uz nagib. U konkretnom slučaju tužiteljica je upravo vozač koji se svojim vozilom kretao niz nagib, a sama potvrđuje da je primijetila vozilo osiguranika tuženika da se kreće uz nagib, pri tome sud ističe da oba sudionika potvrđuju da na samom mjestu nesreće nije bilo niti lijevo niti desno prigodnog mjesta za zaustavljanje (ugibališta), a koje bi omogućilo sigurno mimoilaženje i pri kretanju oba vozila. Činjenicu je li ili ne tužiteljica zaustavila svoje vozilo neposredno prije kontakta ova vozila, ovaj sud nije utvrdio osnovom iskaza tužiteljice, jer je iskaz tužiteljice u tom dijelu, ne samo u suprotnosti s iskazom svjedoka već i nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke.

29. U smislu čl. 65. st. 1. ZSPC na cesti iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, kad se jedno od vozila koja se mimoilaze mora kretati unatrag, kretat će se unatrag: svako vozilo koje se susrelo s vozilom koje vuče priključno vozilo, teretni automobil koji se susretne s autobusom, vozilo koje se susrelo s vozilom više kategorije, a ako se mimoilaze vozila iste kategorije – vozilo koje se kreće niz nagib, osim ako je, s obzirom na uvjete i položaj vozila na cesti, lakše i sigurnije da to učini vozač vozila koje se kreće uz nagib. U konkretnom slučaju nije utvrđeno, niti to u svojim iskazima potvrđuju saslušani pa niti zapisnik o očevidu MUP, da bi bilo koji sudionik imao priključno vozilo.

30. U smislu čl. 51. st. 1. ZSPC. vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Po mišljenju ovog suda, a što ne osporava niti jedan sudionik, oba sudionika prometne nezgode su bila dobro upoznata s osobinama ceste i preglednosti iste kao i činjenici da se radi o dvosmjernoj cesti, slijedom čega su mogla i morala predvidjeti svaku zapreku koja se na takvoj cesti ispriječiti (dakle, i vozilo iz suprotnog smjera koje se kreće uzbrdo) te nije bilo razloga da isti ne prilagode brzinu kretanja osobinama i stanju ceste (nagibu, zavoju ali i preglednosti), a što niti jedan od njih nije učinio, slijedom čega, a kako to potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka, oba sudionika su u jednakom omjeru (u odnosu na doprinos tužiteljice sud isti ocjenjuje najmanje od ½ dijela, jer krećući se nizbrdo, primjerenom brzinom, tužiteljica je svojim vozilom n e samo mogla eventualno zaobići vozilo osiguranika tuženika već je ista mogla i morala stati krajnje desno i na taj način izbjeći nalet drugog vozila), kriva za nastanak štetnog događaja, slijedom čega ovaj sud smatra da tužiteljica sada neosnovano od tuženika zahtjeva naknadu štete više od isplaćenog dijela (nesporno isplaćen iznos od ½ dijela ukupno utvrđene štete), slijedom čega je u konačnici kao neosnovan odbio zahtjev tužiteljice u cijelosti te odlučio kao u izreci.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP a obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor.

32. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eur (Tbr 8/1, 52/3, 54 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa) zatim trošak sastava podneska od 21. lipnja 2025. i 25. rujna 2024. za svaki u iznosu od 62,50 eur (Tbr 8/4, 52/3, 54 i 46 Tarife) trošak pristupa na ročište od 25. srpnja 2024. i 17. travnja 2025. za svako u iznosu od 250,00 eur (Tbr 9/1, 52/3, 54 i 46 Tarife) i trošak sastava podneska od 7. veljače 2025. u iznosu od 250,00 eur (Tbr 8/1, 52/3, 54 i 46 Tarife) odnosno trošak zastupanja tuženika u iznosu od 1.125,00 eur. Tuženiku je priznat i materijalni trošak prometnog vještačenja u iznosu od 400,00 eur odnosno u konačnici ukupan trošak ovog postupka u iznosu od 1.525,00 eur a koji je naloženo da plati tužiteljica.

33. Na dosuđeni trošak postupka tuženiku je dosuđena i zatražena zatezna kamata od donošenja presude do isplate, kao dana od kada je tuženik saznao za obvezu i njezinu visinu, a temeljem čl. 29. i čl. 151. ZPP.

34. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

U Sisku 28. svibnja 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku