Poslovni broj: Us I-533/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja Obrtničko-uslužna zadruga RADNIK, sa sjedištem u [adresa], OIB:77115478768, zastupanog po opunomoćeniku Mariju Boniću, odvjetniku u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/101, URBROJ: 513-04-25-2 od 14. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/24-01/101, URBROJ: 513-04-25-2 od 14. siječnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da predmetno rješenje osporava zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava; da je pogrešan zaključak poreznog tijela i tuženika da je tužitelj kupcima isporučio gotove nekretnine, a ne da im je pružio građevinske usluge; da predmetno rješenje osporava iz razloga što ima nedostataka zbog kojih se u određenim dijelovima uopće ne može ispitati; da je nejasno temeljem kojeg tumačenja je porezno tijelo odredilo da je tužitelj isporučio nekretnine, a ne pružio građevinske usluge. Navodi da je u postupku donošenja rješenja prekršeno više temeljnih načela postupka propisanim Zakonom o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21, dalje: ZUP-a), koja su identično uređena i Općim poreznim zakonom ("Narodne novine", broj: 115/16 do 152/24, dalje: OPZ-a), a da se radi o povredi članka 8. ZUP-a te članka 6. stavak 2. i 121. stavak 2. OPZ-a; da je osnovni nedostatak predmetnih rješenja što nije u potpunosti utvrđeno činjenično stanje, a da u dijelu u kojem je utvrđivano činjenično stanje je pogrešno utvrđeno; da je sukladno sklopljenom ortačkom ugovoru, što je precizno određeno člankom IX istog ugovora, kao i ugovorom o građenju, tužitelj pružio građevinske usluge drugim ugovornim stranama ortačkog ugovora, a da im nije isporučio građevine kako je pogrešno zaključilo porezno tijelo; da je tužitelj pružio uslugu gradnje stanova, slijedom čega da nije bilo osnove da porezno tijelo utvrđuje tržišne cijene stanova u spornom razdoblju; da očitovanje volje između tužitelja i drugih ortaka kod sklapanja ugovora, se ne može smatrati dokazom u prilog teze da se radilo o isporuci nekretnina, već da isto ima pravni učinak i namjeru isključivo valjanog i urednog upisa u zemljišne knjige posebnih etažnih dijelova, odnosno stanova, kao samostalnih nekretnina; da očitovanje te volje nema nikakav utjecaj na porezno knjigovodstveno evidentiranje poslovnih događaja, a još manje na porezni tretman djelatnosti tužitelja. Radi navedenog da nije bilo nikakve potrebe za prikazivanje usporedivih nekretnina i traženje usporedive cijene, odnosno utvrđivanje tržišne cijene isporučenih stanova; da porezno tijelo nije uzelo u obzir da su ortaci pored tužitelja mogli angažirati i druge građevinske izvođače radi izvođenja dodatnih radova; da je u odnosu na isporuke stanova kao gotovih građevina kupcima U i V, za koje je porezno tijelo utvrđivalo tržišnu cijenu temeljem usporedne metode, da je sukladno OPZ-u bilo potrebno provesti očevid na licu mjesta, te dati tužitelju pravo da se očituje na postupak utvrđivanja tržišne cijene. Budući da nije proveden očevid na licu mjesta, da nije moguće da porezno tijelo utvrđuje što je ugrađeno a što ne. Isto tako da su usporedive nekretnine prodavane u 2022. godini, radi čega da ne mogu biti usporedive sa cijenama iz ugovora o ortaštvu koji je sklopljen 2016. godine i konzumiran puno prije 2022. godine; da prilikom utvrđivanja cijena porezno tijelo nije uzelo u obzir eventualne izmjene ugovora, do kojih je došlo tokom gradnje; da nije jasno temeljen kojih dokaza i koje argumentacije je porezno tijelo donijelo zaključak da je tužitelj prikazao troškove koji se odnose na druga gradilišta, a ne na [adresa]. Čak i da ih je prikazao takvi troškovi svejedno ulaze u porezno priznate troškove te nema osnove da se otklone; da u odnosu na utvrđenja vezana za korištenje poslovnog vozila, porezno tijelo ne daje nikakvo obrazloženje zašto se ne mogu odbiti troškovi vozila koje se koristi isključivo za razvoz radnika tužitelja. Vezano za korištenje stana u [adresa], tužitelj ističe da se radi o stanu u kojem su radnici boravili tokom građevinskih radova u Zagrebu; da se predmetni porezni nadzor temelji na pogrešnom tumačenju zakonskih odredbi, pa tako i na odredbama članka 637. do 659 Zakona o obveznim odnosima kojima je reguliran institut ugovora o ortaštvu. Prema navedenim odredbama kod ugovora o ortaštvu se radi o ulaganju imovine s jedne strane te ulaganja rada s druge strane; da je u konkretnom slučaju tužitelj uložio svoj rad u smislu pružanja građevinskih usluga za koje je registriran, dok su s druge strane ostali ortaci uložili svoju imovinu, odnosno nekretninu. Stoga da nije bilo isporuke nekretnina od strane tužitelja; da zakonske odredbe koje se tiču vođenja knjiga o ortačkim poslovima se odnose isključivo na prava i obveze ortaštva kao pravnog instituta, a ne na vođenje poreznih knjiga i porezne evidencije. Stoga da je pogrešan stav poreznog tijela da tužitelj nije ispravno vodio porezne knjige. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi rješenje tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, KLASA:UP/I-471-02/23-01/76, URBROJ:513-07-15-24-12 od 14. veljače 2024. godine.

Navedenim poreznim rješenjem pod točkom I. izreke tužitelju je za 2021. godinu utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za stopu od 13% u iznosu od 40,10 eura te za stopu 25% u iznosu od 36.689,96 kuna te kamate u iznosu od 4.030,78 eura, porez na dobit po stopi od 10% u iznosu od 15.149,08 eura te kamate u iznosu od 1.464,23 kuma. Ostalim točkama naložena je uplata utvrđenog poreza, kamata i obračun daljnjih kamata te provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, da obveze iz rješenja izvrši u roku od 8 dana od dana njegove izvršnosti, a ako ne izvrši uplate utvrđenih obveza u utvrđenom roku da će se naplata izvršiti ovrhom.

4. Na ročištu od 13. svibnja 2025. godine nije pristupio nitko za tuženika iako su uredno pozvani a nisu opravdali izostanak. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te je popisao trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV-a od 25 %.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem zakonito za 2021. godinu tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost i porez na dobit, u iznosima kako je navedeno u poreznom rješenju.

8. Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Šibenik, kod tužitelja obavilo porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit za 2021. godinu o čemu je sačinjen Zapisnik dana 19. prosinca 2023. godine u kojem su utvrđene nepravilnosti, a na koji je tužitelj izjavio prigovor kojeg porezno tijelo nije uvažilo već je donijelo porezno rješenje.

9. Prema stanju spisa proizlazi da je dana 27. lipnja 2016. godine sklopljen Ugovor o ortaštvu između ugovaratelja - ortaka UA iz [adresa], VA iz [adresa], te Vlade Arežina iz [adresa] i poslovne zadruge "Radnik" Obrtničko-uslužna zadruga iz [adresa], čiji je upravitelj Vlado Arežina (investitora), koji Ugovor je sklopljen radi zajedničke izgradnje višestambene zgrade, na zemljištu označenom kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon što je formirana građevinska parcela.

10. Navedenim ugovorom o ortaštvu dogovoreno je da tužitelj (Radnik Obrtničko-uslužna zadruga), kao investitor, u izgradnju predmetne višestambene zgrade ulaže rad, sredstva i dio zemljišta (153 m2), koje je kupio temeljem posebnog kupoprodajnog ugovora od 22. studenog 2018. godine od UA i EA, koji predstavlja predujam koji su ortaci BA i EA uplatili za buduće stanove koji će im pripasti nakon izgradnje zgrade.

Ortak Vlado Arežina (upravitelj Obrtničko-uslužne zadruge Radnik je uložio dio zemljišta (76 m2), koje je kupio od UA i EA posebnim ugovorom od 22. studenog 2018. godine.

[adresa] BA i VA su uložili dio zemljišta (229 m2) i novčani iznos od 496.480,50 kn kojeg su ortaci BA i VA uplatili kao predujam za isporuku stanova po izgradnji.

11. Porezno tijelo je nadzorom utvrdilo da su ortaci s obzirom na površinu zemljišta kojeg su unijeli a temeljem cijene zemljišta prema usporednom podatku od 1.120,26 kn/m2, unijeli vrijednost zemljišta u slijedećem iznosima: . Obrtničko-uslužna zadruga Radnik je unijela vrijednost zemljišta u iznosu od 171.400,00 kn, - Vlado Arežina je unio zemljište u vrijednosti od 88.567,75 kn, - BA i VA su unijeli zemljište u vrijednosti od 256.539,54 kn.

12. Nakon završetka izgradnje i ishođenju uporabne dozvole, a sukladno članku 75. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96 do 94/17, dana 20. srpnja 2021. godine ortaci i suvlasnici stambeno-poslovne zgrade i dvorišta na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Vlado Arežina, BA, VA i Obrtničko-uslužna zadruga Radnik, zastupana po DA, sačinili su Očitovanje volje za upis posebnih dijelova nekretnine u zemljišne knjige.

13. Temeljem navedenog očitovanja u zemljišne knjige je upisano slijedeće suvlasništvo nekretnine: - Vlado Arežina postao je vlasnik stana E-1, u prizemlju, površine 53,58 m2, natkrivenog balkona 5,24 m2, tri parkirna mjesta ukupne površine 34,50 m2 te zelene površine 21,02 m2, - BA je postao vlasnikom stana E-2, u prizemlju, površine 32,52 m2, natkrivenog balkona 3,81 m2, 2 parkirna mjesta ukupne površine 25,30 m2 i zelene površine 27,15 m2, stana E-6 na II katu, površine 32,52 m2, natkrivenog balkona 6,78 m2, parkirnog mjesta površine 12,65 m2 te zelene površine 23,55 m2, VA postala je vlasnicom stana E-4, na I katu, površine 32,52 m2 natkrivenog balkona 6,78 m2 te jednog parkirnog mjesta površine 13,35 m2, Obrtničko-uslužna zadruga Radnik (tužitelj) postao je vlasnikom stana E-3, na I katu, površine 53,67 m2, natkrivenog balkona 11,09 m2, jednog parkirnog mjesta površine 11,50 m2, te - stana E-5, na II katu, površine 53,83 m2, natkrivenog balkona 11,09 m2, te jednog parkirnog mjesta površine 13,35 m2.

14. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj prodao dva stana koja su mu pripala u diobi temeljem ortaštva, dok je za 3 stambene jedinice koje pripale ortacima DA i UA, tužitelj je primitke iskazao temeljem ispostavljenih računa za gradnju, koji su izdani temeljem sačinjenih Ugovora o gradnji koji su sklopljeni sa ortacima, dok račun za gradnju 1 stambene jedinice ortaku VA nije ispostavljen.

15. Člankom 33. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio uli treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

16. Nadzorom je utvrđeno da cijene stanova koje su iskazane u izlaznim računima koje je ispostavio tužitelj za prodaju stanova su bile ispod cijene koja se može postići na tržištu u smislu odredbe članka 41. stavak 2. OPZ-a.

Također je nadzorom utvrđeno da tužitelj nije vodio poslovne knjige točno, uredno i pravodobno, da nije izdavao propisane račune (nije izdan račun za prodaju stana ortaku VA) i da je dostavljena dokumentacija nevjerodostojna, te da se kao takva ne može uzeti u obzir prilikom izračuna porezne osnovice.

17. Tužitelj temeljem Ugovora o ortaštvu dobio ovlaštenje za vođenje poslova, te je kao takav bio dužan voditi poslovne knjige i polagati račun o stanju zajedničke imovine, te o svim prihodima i rashodima (članak 644. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima). Sud ocjenjuje da pravilno zaključuje porezno tijelo da je tužitelj bio dužan voditi poslovne knjige i polagati račun o stanju zajedničke imovine, te o svim prihodima i rashodima.

Tužitelj je temeljem odredbi Zakona o računovodstvu bio u obvezi ustrojiti analitička knjigovodstva za svaku građevinu na kojoj je obavljao djelatnost kako bi se na ispravan način utvrdila ispravnost porezne osnovice.

Člankom 12. stavak 11. Zakona o računovodstvu propisano je da se pomoćne knjige koje se odnose na imovinu u materijalnom obliku iskazuju u količinama i novčanim iznosima

18. Poreznim nadzorom je utvrđeno da tužitelj nije knjiženja i druga evidentiranja u poslovnim knjigama, a koja su se odnosila na gradnju predmetne stambeno-poslovne zgrade u [adresa], obavljao u skladu sa člankom 66. stavak 1. OPZ-a.

19. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u svome knjigovodstvu, na navedenim kontima pored materijala koji se je utrošio za izgradnju predmetne stambeno-poslovne zgrada u [adresa], evidentirao i materijal koji se je trošio na drugim mjestima- gradilištima

20. Člankom 66. stavak 1. OPZ-a je propisano da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Stavkom 2. istog članka je propisano da se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Stavkom 4. istog članka je propisano da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

21. Prema stanju spisa proizlazi da tužitelj nije ni po Zaključku od 29. lipnja 2023. godine postupio na način da ustroji pomoćne knjige u količinskim i vrijednosnim iznosima kao dio glavne knjige za 2021. godinu, na način da se u pomoćnim knjigama iskaže analitika utroška materijala po vrstama, mjestu i nositeljima troška, a na način da će navedena evidencija biti u skladu sa iznosima knjiženim na kontima klase 0 i 6 koji se odnose na građenje navedene stambeno poslovne zgrade.

22. Kako porezno tijelo u tijeku nadzora nije moglo točno utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija tužitelja, pa je poreznu osnovicu utvrdilo procjenom, sukladno članku 92. stavak 2.točka 2.OPZ-a, jer obzirom na navedeno nije sporno da je porezno tijelo imalo zakonsku osnovu da poreznu osnovicu utvrdi metodom procijene.

23. Člankom 92. stavak 1. OPZ-a propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti. Stavkom 2. istog članka propisano je da će porezno tijelo procijeniti poreznu osnovicu: 1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima, 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno uredno i pravodobno, 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, 4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka, 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. ovoga Zakona

24. Temeljem utvrđenih prosječnih cijena usporedivih stanova na tržištu izvršena je procjena primitaka-prihoda stanova koje je tužitelj prodao i otuđio razmjenom. Prosječna cijena usporedivih stanova na tržištu je iznosila 1.528,80 eura/m2.

25. Prema članku 4. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16, 100/18) promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (kupoprodaja, zamjena i dr.). Člankom 5. stavkom 2. istog Zakona je propisano da je iznimno od stavka 1. istog članka predmet oporezivanja promet, prometom nekretnina ne smatra se stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost.

26. Iz odredbi članka 40. stavka 1. točka j) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13,148/13,143/14, 115/16,108/18, 121/19, 138/20, Rješenje USRH 99/13,153/13, dalje: ZPDV-st) propisano da je porezom na dodanu vrijednost oporeziva isporuka novih građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze (nekorištenih) ili isporuka kod koje od datuma prvog korištenja do datuma slijedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine.

27. Sukladno članku 15. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 79/13 do 1/20) ako pri isporuci naknada nije novčana, već u isporuci drugog dobra ili obavljenoj usluzi, radi se o razmjeni, koje podliježe oporezivanju.

28. Sukladno članku 40. stavak 1. točka j. ZPDV-st tužitelju kao ortaku (investitoru) je u konkretnoj situaciji kod otuđenja-zamjene novosagrađenih stambenih jedinica, drugim ortacima, bio dužan obračunati PDV-a na vrijednost novosagrađene građevine po stopi od 25 %.

Slijedom navedenog pravilno i zakonito je porezno tijelo primjenom procijenjene tržišne vrijednosti od 1.528,80 11.490,46 kn/m2 (eura/m2), utvrdilo povećanje bruto porezne osnovice PDV-a za stanove koje je tužitelj prodao i otuđio razmjenom u visini od 1.373.071,23 kn, s obvezom PDV-a po preračunatoj stopi od 20% u iznosu od 274.614,25 (neto osnovica iznosi 1.098.456,98 kn.

29. Kako je poreznim nadzorom uvećana osnovica PDV-a za iznos od 1.098.456,98 kn porezno tijelo je pravilno tužitelju uvećalo osnovicu poreza na dobit na predmetno razdoblje.

30. Iz spisa proizlazi da tužitelj u popisu dugotrajne imovine posjeduje osobni automobil marke Škoda Octavija reg. oznake [registarska oznaka], osobni automobil koji je namijenjen za prijevoz osoba. U predmetnom razdoblju tužitelj je u pojedinim računima trošak goriva iskazao 100% iznosa za nabavu goriva za navedeni osobni automobil 31. Člankom 61. stavak 2. ZPDV-st propisano je da porezni obveznik ne može odbiti 50% pretporeza obračunanog za nabavu ili najam osobnih automobila, uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima. Osobnim automobilima smatraju se motorna vozila namijenjena za prijevoz osoba koja, osim sjedala za vozača, imaju najviše osam sjedala.

32. Člankom 7. stavak 1. točka 4. Zakona o porezu na dobit (" Narodne novine", broj: 177/04 do 138/20, dalje: ZPD-it), propisano je da se porezna osnovica povećava za 50% troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.)poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća. U troškove iz stavka 1. točke 4. Zakona spadaju troškovi s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost.

33. Sukladno članku 61. stavak 2. ZPDV-st porezno tijelo je pravilno tužitelju osporilo 50% od ukupnog iznosa po ulaznim računima korištenog pretporeza po osnovi nabave goriva za osobni automobil s kojim je tužitelj obavljao djelatnost.

34. Temeljem navedenih odredbi ZPD-it tužitelj je iznos osnovice za utvrđivanje poreza na dobit trebao povećati za 50 % i to za račune u kojima je iskazana nabava goriva za navedeni osobni automobil, uvećano za PDV-a.

35. U dugotrajnoj imovini tužitelja je evidentiran i stan u [adresa], nabavne vrijednosti 536.752,85 kn, nabavljen 2008. godine. U nadziranom razdoblju tužitelj je iskazao trošak amortizacije za navedeni stan. Isto tako je iskazao i trošak uporabe navedenog stana (potrošnja struje, vode, plina, pričuva, odvoz smeća i naknada za korištenje voda.

Prema izjavi poreznog obveznika navedeni stan je korišten u poslovne svrhe i to za smještaj materijala koji se isporučivao u Zagrebu, te za smještaj radnika ukoliko su obavljali posao u Zagrebu. Navedenu izjavu tužitelj nije potkrijepio potrebnom dokumentacijom (putnim nalozima, dnevnicama, računima i dr.)

36. Člankom 7. stavak 1. točka 13. Zakona o porezu na dobit propisano je da će se porezna osnovica povećati i za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.

Prema članku 12. stavak 15. ZPD-it u rashod se priznaju rashodi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost.

37. Sukladno odredbama članka 58. stavka 8. ZPDV-st vrijednost porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza kad se radi o nekretninama ili drugim gospodarskim dobrima koja su dio poslovne imovine poreznog obveznika i koja se koriste i za potrebe poslovanja poreznog obveznika i za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, PDV-a se može odbiti samo u dijelu koji se koristi z poslovne svrhe poreznog obveznika.

38. Kako je porezna osnovica utvrđena procjenom, a osnovanost i pravilnost iste je obrazloženo i objašnjeno u poreznom rješenju i rješenju tuženika, koje navode Sud prihvata kao osnovane, nema potreba da se u presudi obrazlaže sam izračun i visina porezne obveze.

39. Slijedom naprijed navedenog sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 28. svibnja 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Mariju Boniću, Zagreb, Gredička 23,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.