Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž Ob-115/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Mirjane Rubić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice maloljetne VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica BO, OIB [osobni identifikacijski broj], a ovu zastupa punomoćnica Željka Pokupec, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika: 1. RO, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. FO, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Jasminka Hodžić, odvjetnica u Rijeci, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-247/2021-103 od 12. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-247/2021-103 od 12. ožujka 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i V. izrijeke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se I. tuženici DO, OIB [osobni identifikacijski broj], da na ime uzdržavanja tužiteljice mlt. VO, OIB [osobni identifikacijski broj], za razdoblje od veljače 2019. do prosinca 2020. isplati iznos od 1.062,16 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to na:

- iznos od 132,72 € počev od 16. veljače 2019. do isplate;

- iznos od 132,72 € počev od 16. ožujka 2019. do isplate;

- iznos od 0,40 € počev od 16. lipnja 2020. do isplate;

- iznos od 132,72 € počev od 16. srpnja 2020. do isplate;

- iznos od 132,72 € počev od 16. kolovoz 2020. do isplate;

- iznos od 132,72 € počev od 16. rujan 2020. do isplate;

- iznos od 132,72 € počev od 16. listopad 2020. do isplate;

- iznos od 132,72 € počev od 16. studeni 2020. do isplate;

- iznos od 132,72 € počev od 16. prosinca 2020. do isplate,

na tekući račun majke i zakonske zastupnice BO, otvoren kod

Erste&Steiermarskische bank dd, IBAN [broj bankovnog računa]: 0724020063204477546, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se II. tuženiku FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uzdržavanja tužiteljice mlt. VO, OIB [osobni identifikacijski broj], za razdoblje od veljače 2019. do prosinca 2020. isplati iznos od 2.124,41 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to na:

- iznos od 265,45 € počev od 16. veljače 2019. do isplate;

- iznos od 265,45 € počev od 16. ožujka 2019. do isplate;

- iznos od 0,81 € počev od 16. lipnja 2020. do isplate;

- iznos od 265,45 € počev od 16. srpnja 2020. do isplate;

- iznos od 265,45 € počev od 16. kolovoz 2020. do isplate;

- iznos od 265,45 € počev od 16. rujan 2020. do isplate;

- iznos od 265,45 € počev od 16. listopad 2020. do isplate;

- iznos od 265,45 € počev od 16. studeni 2020. do isplate;

- iznos od 265,45 € počev od 16. prosinca 2020. do isplate,

na tekući račun majke i zakonske zastupnice BO, otvoren kod Erste&Steiermarskische bank dd, IBAN [broj bankovnog računa]: 0724020063204477546, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica mlt. VO s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa u točkama I. i II. izreke ove presude do ukupno zatraženog iznosa od 5.636,29 eura, kao neosnovanim.

IV. Odbija se tužiteljica mlt. VO s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I. Nalaže se I. tuženici DO, OIB [osobni identifikacijski broj], da na ime uzdržavanja tužiteljice mlt. VO, OIB [osobni identifikacijski broj], za razdoblje od veljače 2019. do prosinca 2020. isplati iznos od 2.818,14 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to na;

- iznos od 227,91 € počev od 16. veljače 2019. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. ožujka 2019. do isplate

- iznos od 0,60 € počev od 16. lipnja 2020. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. srpnja 2020. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. kolovoz 2020. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. rujan 2020. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. listopad 2020. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. studeni 2020. do isplate

- iznos od 200,61 € počev od 16. prosinca 2020. do isplate

na tekući račun majke i zakonske zastupnice BO, otvoren kod Erste&Steiermarskische bank dd IBAN [broj bankovnog računa]: 0724020063204477546, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom zakonskih posljedica.

II. Nalaže se II. tuženiku HO, OIB [osobni identifikacijski broj], da na ime uzdržavanja tužiteljice mlt. VO, OIB [osobni identifikacijski broj], za razdoblje od veljače 2019. do prosinca 2020. isplati iznos od 2.818,14 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to na;

- iznos od 227,91 € počev od 16. veljače 2019. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. ožujka 2019. do isplate

- iznos od 0,60 € počev od 16. lipnja 2020. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. srpnja 2020. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. kolovoz 2020. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. rujan 2020. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. listopad 2020. do isplate

- iznos od 398,17 € počev od 16. studeni 2020. do isplate

- iznos od 200,61 € počev od 16. prosinca 2020. do isplate

na tekući račun majke i zakonske zastupnice BO, otvoren kod

Erste&Steiermarskische bank dd IBAN [broj bankovnog računa]: 0724020063204477546, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom zakonskih posljedica.

III. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi troškove postupka tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom počev od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana." kao neosnovanim.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2.Protiv prvostupanjske presude žale se tuženici, pobijajući presudu u dijelu pod točkama I., II. i V. izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući odluku preinačiti.

3.U odgovoru na žalbu tužiteljica se usprotivila žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

4.Žalba nije osnovana.

5.Prije svega valja navesti kako je u istom postupku, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-78/2021-4 od 11. veljače 2021., djelomice ukinuta prvostupanjska presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 3 P Ob-166/16-50 od 16. prosinca 2020. (u dijelu kojim je naloženo tuženoj ŠO na ime uzdržavanja tužiteljice plaćati iznose od 1.000,00 kn mjesečno počevši od 23. veljače 2016. do 16. prosinca 2020., sa zateznom kamatom i u dijelu kojim je za više zatražene iznose u tom razdoblju tužbeni zahtjev odbijen, dijelu kojim je naloženo tuženiku FO, na ime uzdržavanja tužiteljice plaćati iznose od po 2.000,00 kn mjesečno počevši od 23. veljače 2016. do 16. prosinca 2020., sa zateznom kamatom, u dijelu kojim je za više zatražene iznose u tom razdoblju tužbeni zahtjev odbijen i u odluci o trošku postupka) te je predmet u tom ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je u ovom žalbenom stadiju postupka, u smislu članka 366. a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud vezan zabranom ponovnog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.Predmet spora i u ovom stadiju postupka je zahtjev maloljetne tužiteljice VO rođene **.**.2011. za uzdržavanje od bake i od djeda po ocu koji nije uzdržavao dijete, a u razdoblju od mjeseca veljače 2019. do prosinca 2020. godine.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015., koja presuda je postala pravomoćna i ovršna dana 15. listopada 2015., razveden brak između OO i VOH te je odlučeno kako će zajedničko dijete stranaka VO, rođena **.**.2011., živjeti s majkom, a određeni susreti i druženja djeteta s ocem te je ocu naloženo plaćati za uzdržavanje djeteta mjesečne iznose od po 3.300,00 kn u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 31. kolovoza 2015., a od 1. rujna 2015. pa nadalje plaćati za uzdržavanje iznose od po 6.000,00 kn mjesečno sa zateznim kamatama,

-kako je pravomoćnim dijelom odluke u istom postupku, spomenutom prvostupanjskom presudom poslovni broj P Ob-166/16 od 16. prosinca 2020. odlučeno da su tuženici, kao supsidijarni obveznici (baka i djed po otcu maloljetne tužiteljice), u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice i to baka prvotužena mjesečnim iznosima od po 1.000,00 kuna (sada 132,72 eura), a djed iznosima od po 2.000,00 kuna (sada 265,45 eura), a koje iznose su I. i II. tuženici obvezani plaćati mjesečno počevši od 16. prosinca 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate, budući da da otac tužiteljice OO neredovito i ne u dosuđenim iznosima doprinosi za uzdržavanje svoje kćeri, iako je obvezan doprinositi za njezino uzdržavanje mjesečnim iznosima od po 6.000,00 kuna (sada 796,34 eura), sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi istog suda poslovni broj P2-362/14, dok u postupku prisilne izravne naplate novčanih potraživanja otac isplaćuje mjesečno iznose od 900,00 kuna do 1.000,00 kuna,

-kako je među strankama sporno uzdržavanje djeteta u razdoblju od 23. veljače 2016. do 16. prosinca 2020., u kojemu je potraživanje dospjelo i u kojem je utvrđen ukupan iznos obveze svakog tuženika,

-kako iz optužnice ODO-a u Zagrebu broj KMP-DO-635/16 od 10. veljače 2017. proizlazi da je protiv OO podignuta optužnica zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja kažnjivog po čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona,l

-kako je pregledom izvadaka prometa s računa majke i zz mlt. djeteta BO utvrđeno da je OO, otac, na ime uzdržavanja djeteta po presudi broj P2-362/14 dana 14. ožujka 2016. uplatio iznos od 955,99 kn, 18. travnja 2016. iznos od 955,98 kn, 12. svibnja 2016. iznos od 955,98 kn, 15. lipnja 2016. iznos od 960,01 kn, 8. srpnja 2016. iznos od 960,01 kn, 18. kolovoza 2016. iznos od 616,95 kn i iznos od 147,83 kn, 17. listopada 2016. iznos od 480,00 kn, 8 studenog 2016. iznos od 480,00 kn, 10. studenog 2016. iznos od 500,00 kn, 13. prosinca 2016. iznos od 480,00 kn, 19. siječnja 2017. iznos od 480,00 kn, 22. veljače 2017. iznos od 441,15 kn, 8. ožujka 2017. iznos od 441,15 kn, 9. ožujka 2017. iznos od 684,78 kn, 24. travnja 2017. iznos od 441,15 kn, 16. svibnja 2017. iznos od 415,73 kn, 19. svibnja 2017. iznos od 595,82 kn i iznos od 917,18 kn, 21. lipnja 2017. iznos od 1.296,96 kn, 10. srpnja 2017. iznos od 432,32 kn, 29. kolovoza 2017. iznos od 1.134,96 kn, 18. rujna 2017. iznos od 1.134,96 kn, 16. listopada 2017. iznos od 1.134,96 kn, 21. studenog 2017. iznos od 1.134,96 kn, 12. prosinca 2017. iznos od 26.49 kn i 926,47 kn, 30. siječnja 2018. iznos od 3.000,00 kn, 31. siječnja 2018. iznos od 1.134,96 kn, 5. ožujka 2018. iznos od 2.000,00 kn (napomena: alimentacija za 2. i 3. mjesec), 6. ožujka 2018. iznos od 1.216,86 kn, 14. ožujka 2018. iznos od 304,21 kn, 23. travnja 2018. iznos od 1.216,86 kn, 17. svibnja 2018. iznos od 1.216,86 kn, 26. lipnja 2018. iznos od 1.216,86 kn, 17. srpnja 2018. iznos od 186,28 kn i 848,58 kn, 14. studenog 2018. iznos od 1.600,00 kn, 10. prosinca 2018. iznos od 3.000,00 kn (napomena: alimentacija za 11. i 12. mjesec), 13. veljače 2019. iznos od 2.433,72 kn, te nema daljnjih uplata do 8. svibnja 2019., a do kojeg datuma su dostavljeni izvodi po računima,

-kako iz presude Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KZD- 184/19 od 6. ožujka 2020. Proizlazi da je okrivljeni OO proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja počinjenog na štetu mlt. VO, kažnjivog po čl. 172. st. 2. KZ/11; zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, kažnjivog po čl. 177. st. 2. KZ/11 te kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom kažnjivog po čl. 139. st. 2. KZ/11 te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a temeljem čl. 56. KZ/11 primijenjena je uvjetna osuda kojom se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljeni OO u vremenu provjeravanja od 4 godine ne počini novo kazneno djelo te je dužan namiriti mlt. oštećenici VO imovinskopravni zahtjev u iznosu od 199.061,80 kn na ruke majke i zz BO te mu se kao posebna obveza određuje da je dužan u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude u cijelosti namiriti dospjele obveze mlt. VO u iznosu od 199.061,80 kn,

-kako iz navedene presude proizlazi da OO u razdoblju od 9. kolovoza 2014. do 4. travnja 2019. nije redovno plaćao uzdržavanje za svoju mlt. kćer već je dobrovoljno platio samo iznos od 48.728,00 kn, dok mu je iznos od 136.938,20 kn prisilno naplaćen putem ovrhe, čime je pristao da uskrati dužno uzdržavanje svojoj mlt. kćeri u iznosu od 199.061,80 kn, a također je u nakani da onemogući zakonsku zastupnicu mlt. VO u prisilnoj naplati dužnog uzdržavanja umanjivao svoju imovinu na način da je, nakon što je **.**.2014. s VOH sklopio ugovor o diobi imovine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice kojim su definirali obvezu uzdržavanja mlt. VO u iznosu od 1.500,00 EUR mjesečno i koji su ugovor ovjerili kod javnog bilježnika, čime je bio svjestan svoje buduće obveze uzdržavanja, dana 19. veljače 2014. darovnim ugovorom ovjerenim pod brojem OV-1161/14 darovao brodicu marke Terra Nauta 40, dužine 10,68 metara, godina gradnje 2009. svom ocu FO, a istog dana je s njime sklopio ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu SELLA d.o.o. ovjeren pod brojem OV-1159/14, u nominalnom iznosu od 504,000,00 kn, odnosno 20,16% poslovnih udjela te si je tijekom inkriminiranog vremena i smanjivao plaću koju prima u trgovačkom društvu SELLA d.o.o., a sve s ciljem onemogućavanja prisilne naplate dužnog uzdržavanja,

-kako je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kžzd-128/20 od 5. listopada 2020. žalba optuženika OO odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-184/19 od 6. ožujka 2020., a iz spisa Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-184/19 utvrđeno kako je rješenjem Ustavnog suda RH broj U-III- 6068/2020 od 10. ožujka 2021. odbačena ustavna tužba podnesena u povodu presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kžzd-128/20 od 5. listopada 2020. i da je rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kvm-154/2022-9, Kzd- 184/2019 od 9. studenoga 2022. odbačen prijedlog BO i mlt. VO za opoziv uvjetne osude osuđenom OO iz presude poslovni broj Kzd- 184/19 od 6. ožujka 2020, pravomoćne 5. listopada 2020.,

-kako iz potvrde o uplatama Erste banke od 10. rujna 2021. za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 9. rujna 2021. od uplatitelja I. i II. tuženika te OO za BO proizlazi kako je II. tuženik 7. svibnja 2021. za uzdržavanje tužiteljice platio 1.000,00 kn, I. tuženica je istoga dana po istoj osnovi platila iznos od 2.000,00 kn; OO je 11. svibnja 2021. na ime alimentacije platio 3.000,00 kn; 15. lipnja 2021. II. tuženik je platio 2.000,00 kn, a I. tuženica 1.000,00 kn za uzdržavanje tužiteljice; 15. srpnja 2021. I. tuženica je za uzdržavanje tužiteljice platila 1.000,00 kn i 2.000,00 kn, 16. kolovoza 2021. I. tuženica je za uzdržavanje tužiteljice platila iznos od 2.000,00 kn i 1.000,00 kn, **.**.2021. OO je platio alimentaciju za razdoblje od travnja 2019. do 15. prosinca 2020. u iznosu od 61.500,00 kn te je istog dana po sudskom rješenju Kzd-184/2019-27 platio iznos od 100.000,00 kn, odnosno u navedenom razdoblju je na račun BO uplaćen iznos od 176.500,00 kn,

-kako je u postupku izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković koja je dala nalaz i mišljenje od 22. ožujka 2024. Iz kojeg proizlazi kako je prilikom utvrđenja iznosa uplata koje je izvršio otac tužiteljice OO te tuženici ŠO i FO izvršen uvid u dostavljenu dokumentaciju i to: izvod prometa po računu za tekući račun građana [broj bankovnog računa], klijenta BO koji se vodi kod Erste&Steiermarkischebank d.d. za razdoblje od 09.08.2014. do 04.12.2017.; izvod prometa po računu za tekući račun građana [broj bankovnog računa], klijenta BO koji se vodi kod Erste&Steiermarkischebank d.d. za razdoblje od 01.06.2015. do 03.11.2016.; izvod prometa po računu za tekući račun građana [broj bankovnog računa], klijenta BO koji se vodi kod Erste&Steiermarkischebank d.d. za razdoblje od 01.10.2016. do 17.07.2018.; izvod prometa po računu za tekući račun građana [broj bankovnog računa], klijenta BO koji se vodi kod Erste&Steiermarkischebank d.d. za razdoblje od 01.06.2018. do 08.05.2019.; potvrda o uplatama na račun [broj bankovnog računa] izvršenim od strane OO za razdoblje od 01.05.2019. do 30.04.2021. za klijenticu BO, koju je sačinila Erste&Steiermarkischebank d.d. dana 03.05.2021.; potvrda o uplatama na račun [broj bankovnog računa] izvršenim od strane FO i FO ŠO za razdoblje od 01.05.2019. do 30.04.2021. za klijenticu BO, koju je sačinila Erste&Steiermarkischebank d.d. dana 03.05.2021.; potvrda o uplatama na račun [broj bankovnog računa] izvršenim od strane FO, DO i DO OO za razdoblje od 01.05.2021. do 09.09.2021. za klijenticu BO, koju je sačinila Erste&Steiermarkischebank d.d. dana 10.09.2021.; potvrda o uplatama na račun [broj bankovnog računa] izvršenim od strane FO, FO OO i FO ŠO za razdoblje od 09.09.2021. do 31.12.2022. za klijenticu BO, koju je sačinila Erste&Steiermarkischebank d.d. dana 08.03.2024.; potvrda o uplatama na račun [broj bankovnog računa] izvršenim od strane FO i DO za razdoblje od 01.01.2023. do 06.03.2024. za klijenticu BO, koju je sačinila Erste&Steiermarkischebank d.d. dana 08.03.2024., izvršen uvid i u Specifikaciju naplata P-362/14-AL-12/14 koju je sačinila Financijska Agencija te potvrde o provedenim plaćanjima dostavljene uz podnesak tuženika od dana 30.01.2023.,

-kako je navedena vještakinja utvrdila iznose koje su otac tužiteljice OO i tuženici ŠO i FO uplaćivali na ime uzdržavanja, imajući u vidu da po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu P2-362/14 od dana 29.09.2015. obveza uzdržavanja od 01.07.2015. od 31.08.2015. iznosi 3.300,00 kn, a od 01.09.2015. pa nadalje iznosi 6.000,00 kn, prilikom utvrđivanja visine dugovanja na ime obveze uzdržavanja maloljetne VO za razdoblje od 23. veljače 2016. do 16. prosinca 2020. imala u vidu red uračunavanja sukladno članku 171. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da otac tužiteljice nije izvršavao svoju obvezu uzdržavanja na način, u visini i u rokovima kako je određeno presudom vještakinja je utvrdila da je za razdoblje koje prethodi utuženom razdoblju bio dužan tužiteljici isplatiti iznos od 42.600,00 kn na ime dospjelih obveza uzdržavanja od dana 29.09.2015. do 22.02.2016. te s obzirom na nepravodobno podmirenje obveza uzdržavanja je utvrđena obveza za zakonske zatezne kamate u iznosu od 2.168,41 kn, pa ukupna obveza uzdržavanja uvećana za obračunate zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana donošenja presude P2-362/14 do dana 22.02.2016. je iznosila 44.768,41 kn,

-kako je u Tabeli 1. vještakinja dala pregled izvršenih uplata na račun zakonske zastupnice i majke tužiteljice kojima su podmirene obveze za uzdržavanja iz razdoblja koje prethodi utuženom razdoblju, s iskazanim datumima uplata, iznosom i opisom plaćanja, a s obzirom da je ukupno uplaćeni iznos do 12.12.2017. iznosio 45.242,20 kn, a ukupna obveza za razdoblje od 01.07.2015. do 22.02.2016., odnosno za razdoblje koje prethodi utuženom, iznosila 44.768,41 kn, dio u visini od 473,79 kn uplaćenog iznosa dana 12.12.20217. je korišten za podmirenje obveze uzdržavanja u utuženom razdoblju, a prilikom izračuna zateznih kamata od 1.1.2008. pa nadalje zakonska zatezna kamata se određuje temeljem ZOO i Zakona o kamatama, a vještakinja je u Tabeli dala pregled stopa zateznih kamata koje su korištene za izračune, u Tabeli 2. vještakinja je dala pregled dospjelih potraživanja za uzdržavanje tužiteljice počevši od 23. veljače 2016. do 16. prosinca 2020., koje je otac OO bio dužan doprinositi za uzdržavanje temeljem presude poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015., a također se daje pregled svih izvršenih uplata na ime uzdržavanja, koje je izvršio otac OO te baka i djed po ocu, odnosno tuženici ŠO i FO, i iznosi koji su naplaćeni putem ovrhe na plaću oca tužiteljice, te je utvrđeno preostalo dugovanje za utuženo razdoblje,

-kako je u utuženom razdoblju od 23. veljače 2016. do 16. prosinca 2020., prema utvrđenju vještakinje, dospjela obveza uzdržavanja za 58 mjeseci u ukupnom iznosu od 348.000,00 kn, dok zakonske zatezne kamate obračunate na nepravodobne uplate iznose 55.884,35 kn, slijedom čega ukupna obveza iznosi 403.884,35 kn, vodeći računa o redu uračunavanja da je za podmirenje obveza ukupno na račun majke i zakonske zastupnice tužiteljice doznačeno 361.417,82 kn, kojim plaćanjima je podmirena zakonska zatezna kamata u visini od 55.884,35 kn te obveza uzdržavanja u visini od 305.533,47 kn, a slijedom navedenog, preostaje nepodmireno potraživanje tužiteljice po osnovi uzdržavanja za razdoblje od 23. veljače 2016. do 16. prosinca 2020. u visini od 42.466,53 kn, što preračunato po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 5.636,29 EUR-a,

-kako se sudska vještakinja Petra Blašković 2. kolovoza 2024. očitovala na prigovore tuženika na vještačenje, navodeći da se pravomoćna presuda poslovni broj Kzd-184/2019 od 6. ožujka 2020. odnosi na dospjele obveze uzdržavanja za razdoblje od 4. kolovoza 2014. do 4. travnja 2019. te se pravomoćna presuda poslovni broj Kzd-337/2020 od 15. rujna 2021. odnosi na dospjele obveze uzdržavanja za razdoblje 1. svibnja 2019. do 15. rujna 2021., dok je sukladno zadatku u ovom predmetu potrebno utvrditi iznose preostalog potraživanja na ime uzdržavanja za razdoblje od 23. veljače 2016. do 16. prosinca 2020. uvećanog za obračunate pripadajuće zatezne kamate, vještak nije mogao uzeti u obzir cjelokupne iznose navedene u presudama poslovni broj Kzd-184/19 i Kzd-377/2020 jer se razdoblja iz predmetnih presuda ne odnose na isto razdoblje, da se zaplijenjenim sredstvima u navedenom razdoblju podmirivalo dugovanje za dospjela potraživanja na ime uzdržavanja tužiteljice po Privremenom rješenju P2-362/14 od 22.7.2014., a prije donošenja presude poslovni broj P2-362/14 od 29. rujna 2015., temeljem presude poslovni broj P2-362/14 je utvrđena obveza na ime uzdržavanja tužiteljice u iznosu 42.600,00 kn (01.07.2015. do 31.08.2015. ukupno 6.600,00 kn, te od 01.09.2015. do 22.02.2016. ukupno 36.000,00 kn), kako je vještak evidentirao sve uplate, uključujući i one koje su izvršene temeljem prisilne naplate po rješenju P2- 362/14-R, utvrdio da su prilikom plaćanja otac tužiteljice OO i baka tužiteljice DO, u opisu plaćanja navodili na koje mjesec se odnose pojedine uplate te je sukladno naznačenom prilikom uplate vještak zatvarao dospjele obveze za uzdržavanje tužiteljice te je objasnila metodologiju izračuna zakonskih zateznih kamata pa vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju u cijelosti,

-kako iz iskaza vještakinje od 23. siječnja 2025. proizlazi da vještakinja i nadalje ostaje pri nalazu i mišljenju od 22. ožujka 2024., kao i pisanom očitovanju od 2. kolovoza 2024., a tuženici u bitnom ponavljaju prigovore iz prethodnog podneska, na koje se i pisano očitovala, kako vještakinja ponavlja da kaznene presude ne obuhvaćaju isto utuženo razdoblje koje je u ovom predmetu, stoga se ne mogu sveukupne uplate po istima uračunati u visinu potraživanja koje se odnose na ovo utuženo razdoblje, a u ovom postupku izračun je sačinjen uz primjenu ZOO-a, uz obračun zateznih kamata, a glede prisilne naplate kako se službeni dokument FINE iz kojeg bi se mogli provjeriti izračuni nalazi u spisu te i kako je uračunala sve uplate na koje se tuženici pozivaju.

8.Polazeći od ovih utvrđenja, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudske vještakinje kao vjerodostojan, valjano argumentiran i stručno utemeljen, prvostupanjski sud je zaključio kako je na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu te u priloženim kaznenim spisima, kao i iz nalaza i mišljenja vještakinje jasno da u spornom razdoblju, suprotno navodima tuženika, nije u cijelosti uplaćeno potraživanje na ime uzdržavanja maloljetne tužiteljice, već je preostao ukupni dug u iznosu od 5.636,29 EUR-a, odnosno dug po mjesecima: 2/2019 – 455,82 eura, 3/2019 – 796,34 eura, 6/2020 – 1,21 eur, 7/2020 – 796,34 eura, 8/2020 – 796,34 eura, 9/2020 – 796,34 eura, 10/2020 – 796,34 eura, 11/2020 – 796,34 eura, 12/2020 – 401,22 eura. Kako je razvidno da tuženici nisu u spornom razdoblju od 23. veljače 2016. do 16. prosinca 2020. plaćali uzdržavanje za tužiteljicu, već su s plaćanjem uzdržavanja započeli nakon što je presuda tog suda broj P Ob-166/16 od 16. prosinca 2020. postala pravomoćna u dijelu u kojem ih se obvezuje da za uzdržavanje i to prvotužena plaća mjesečno od po 1.000,00 kuna (sada 132,72 eura), a drugotuženi mjesečno plaća iznose od po 2.000,00 kuna (sada 265,45 eura), a koje iznose su tuženici obvezani plaćati mjesečno počevši od 16. prosinca 2020. pa nadalje. No, kako su tuženici dužni plaćati uzdržavanje za tužiteljicu od dana podnošenja tužbe od 23. veljače 2016. jer su i tada bile ispunjene sve pretpostavke da baka i djed po otcu koji neredovito i ne u dosuđenom iznosu plaća uzdržavanje za dijete, kao supsidijarni dužnici, plaćaju uzdržavanje za svoju unuku, a sukladno članku 306. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, 103/15, u daljnjem tekstu ObZ), a sud je pravomoćnom presudom utvrdio da je prvotužena u mogućnosti plaćati uzdržavanje u iznosu od po 1.000,00 kuna mjesečno (sada 132,72 eura), a drugotuženi u iznosu od po 2.000,00 kuna mjesečno (sada 265,45 eura), to je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinje, prema kojemu je za sporno razdoblje preostao ukupni dug u iznosu od 5.636,29 EUR, odnosno po mjesecima: 2/2019 – 455,82 eura, 3/2019 – 796,34 eura, 6/2020 – 1,21 eur, 7/2020 – 796,34 eura, 8/2020 – 796,34 eura, 9/2020 – 796,34 eura, 10/2020 – 796,34 eura, 11/2020 – 796,34 eura, 12/2020 – 401,22 eura, obvezao tuženike za mjesece u kojima uzdržavanje nije u cijelosti plaćeno, platiti navedene iznose tužiteljici te je tužbeni zahtjev pobijanim dijelom presude djelomice prihvaćen.

9.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje upućuje žalba, kao druge niti bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju te ih u potpunosti kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti za što je dao jasne, logične i valjane razloge koje prihvaća i na koje, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

11.Člankom 288. stavak 1. ObZ-a propisano je kako su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Iz stavka 2. tog članka proizlazi da ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

12.Člankom 284. ObZ-a propisano je:

(1) Ako više osoba po odredbama ovoga Zakona ima istodobnu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima.

(2) Ako osoba koja je na temelju ovoga Zakona dužna prije ostalih uzdržavati, nije u mogućnosti u potpunosti ispuniti svoju obvezu, osoba koja ima pravo na uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih osoba koje su je prema odredbama ovoga Zakona podredno dužne uzdržavati.

13.I u ovom žalbenom stadiju postupka valja najprije navesti kako je već u ranijem stadiju utvrđeno da otac tužiteljice VO i sin tuženika, OO, nije ispunjavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta onako kako je to dosuđeno pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskoga suda poslovni broj P2- 362/14., prema kojoj presudi je otac bio u obvezi plaćati iznose uzdržavanja od po 6.000,00 kuna mjesečno, kako je majka djeteta navedenu presudu dostavila "Fini" radi ovrhe te su se otcu na ime uzdržavanja plijenili iznosi od po 900,00 kn do 1.000,00 kuna mjesečno, a što su znatno manji iznosi od dosuđenog iznosa od 6.000,00 kuna, da otac povremeno dobrovoljno uplaćuje određene novčane iznose, a što je razvidno i iz izvadaka prometa s računa BO. Osim toga, utvrđeno je i kako je BO protiv otca djeteta pokrenula i kazneni postupak zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja počinjenoga na štetu tužiteljice, koji postupak je okončan pravomoćnom presudom Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2020. te je OO proglašen krivim, između ostalih, i zbog počinjenoga kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, a iz te presude je razvidno kako otac u razdoblju od 9. kolovoza 2014. do 4. travnja 2019. nije redovito plaćao uzdržavanje za svoju kćer, čime je pristao uskratiti dužno uzdržavanje kćeri u iznosu od 199.061,80 kn. Dakle, djetetova majka je u potpunosti iscrpila sve zakonske mogućnosti radi prisilne naplate iznosa uzdržavanja za maloljetno dijete od otca kao primarnog obveznika uzdržavanja pa i za predmetno razdoblje dio obveze otca za uzdržavanje maloljetnog djeteta prelazi na njegove roditelje sukladno citiranim odredbama ObZ-a.

14.Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanjem u predmetnom razdoblju, s tim što su potrebe djeteta za uzdržavanjem utvrđene u postupku istog suda poslovni broj P2-362/14. i takva pravomoćna utvrđenja obvezuju i ovaj drugostupanjski sud u ovom postupku, a i zaključio kako je tužena, djetetova baka, u bila mogućnosti doprinositi u ukupno utvrđenim potrebama svoje unuke mjesečnim iznosima od po 1.000,00 kn, dok je tuženik, djetetov djed, bio u mogućnosti doprinositi iznosima od po 2.000,00 kn mjesečno. Pritom je sud u ranijem stadiju postupka pravilno utvrdio imovinske prilike tuženika i zaključio kako se radi o osobama vrlo dobrog imovnog stanja koji su u mogućnosti plaćati dosuđene iznose bez možebitne ugroze vlastite egzistencije.

15.Imajući u vidu, dakle, sva navedena činjenična utvrđenja, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda, a koji se temelji na pravilno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještakinje financijske struke, da u spornom razdoblju nije u cijelosti isplaćeno potraživanje na ime uzdržavanja maloljetne tužiteljice, već je preostao ukupni dug u iznosu od 5.636,29 EUR-a, a kako je sve detaljno i navedeno, odnosno obrazloženo pod točkama 7. i 8. obrazloženja ove odluke. U tom smislu je potpuno utemeljeno i utvrđenje da tuženici nisu u spornom i predmetnom razdoblju od 23. veljače 2016. do 16. prosinca 2020. plaćali uzdržavanje za tužiteljicu, već su s plaćanjem uzdržavanja započeli nakon što je presuda broj P Ob-166/16 od 16. prosinca 2020. postala pravomoćna u dijelu u kojem ih se obvezuje da za uzdržavanje, a koje iznose su oni obvezani plaćati mjesečno počevši od 16. prosinca 2020. pa nadalje, no i kako su tuženici bili dužni plaćati uzdržavanje za tužiteljicu od dana podnošenja tužbe od 23. veljače 2016. jer su i tada bile ispunjene sve pretpostavke da baka i djed po otcu koji neredovito i ne u dosuđenom iznosu plaća uzdržavanje za dijete, kao supsidijarni dužnici, plaćaju uzdržavanje za svoju unuku te je pravilno i prihvaćen tužbeni zahtjev koji je usklađen s rezultatima vještačenja. Navedena utvrđenja i zaključci proizlaze iz svih rezultata dokaznog postupka te ih kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16.Glede žalbenih navoda treba istaći kako tuženici žalbom nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja te se žalbeni navodi ukazuju paušalni i pravno neutemeljeni. Neutemeljeno tuženici navode da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka, kao i kako bi taj sud pogrješno utvrdio odlučne činjenice ili pogrješno cijenio izvedene dokaze, s obzirom da iz svih izvedenih dokaza proizlazi drukčiji zaključak prema kojemu je sud pravilno cijenio sve izvedene dokaze i za to dao potpuno jasne i prihvatljive razloge.

17.Tuženici u žalbi u bitnom iznose i svoje tumačenje relevantnih zakonskih odredaba, kao i iznose svoju ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka, posebno polemiziraju s utvrđenjima prvostupanjskog suda i to onima koja proizlaze iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje financijske struke, ali gubeći pritom iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio sukladno članku 8. ZPP-a, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, ocjenjujući vjerodostojnost pojedinih dokaza neposrednom ocjenom i za takvu ocjenu dajući prihvatljive razloge. Posebno valja odgovoriti žaliteljima kako je prvostupanjski sud nadopunama vještačenja valjano raspravio sve prigovore koje su tuženici isticali na nalaz i mišljenje sudske vještakinje pa se u tom smislu i žalbeni navodi kojima tuženici nastoje dovesti u sumnju rezultate vještačenja, ukazuju potpuno neutemeljeni.

18.Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na preinaku tužbe, žaliteljima valja navesti kako, sukladno članku 426. ObZ-a, u postupcima radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka pa je slijedom toga, u skladu s dobrobiti djeteta, sud ovlašten i dopustiti preinaku tužbe izvan općih ograničenja koja su za preinaku propisana odredbama ZPP-a.

19.U pogledu žalbenih navoda koji se odnose na to da bi pobijanom presudom tuženicima bila povrijeđena određena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/2000, 124/2000 – pročišćeni tekst, 28/2001, 41/2001 – pročišćeni tekst, 55/2001 – ispravak 76/2010, 86/2010) i prava koja jim pripadaju sukladno odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.), valja navesti kako je pobijanom presudom prvostupanjski sud zakonito odlučio o predmetnom tužbenom zahtjevu nakon što je pravilno proveo parnični postupak, a žalitelji konkretno utemeljeno i ne ukazuje u čemu bi se takve možebitne povrede očitovale.

20.Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne, a među strankama prijeporne činjenice u pogledu potreba tužiteljice za uzdržavanje u predmetnom razdoblju, imovinskih prilika tuženika i njihovih mogućnosti doprinosa za uzdržavanje, kao i činjenice u svezi s izvršenim uplatama tužiteljici na ime uzdržavanja, a žalbenim navodima ni na koji način žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda pa se žalbeni navodi ukazuju kao neutemeljeni i pravno neodlučni.

21.Pobijanom prvostupanjskom odlukom pravilno je odlučeno i o trošku postupka sukladno odredbama članka 366. ObZ-a. Naime, cijeneći sve okolnosti slučaja, vrstu postupka i njegov konačan ishod, stajalište je i ovog suda kako je opravdano odlučiti da svaka strana snosi svoj parnični trošak.

22.Iz iznijetog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

23.Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženici nisu uspjeli u žalbenom stadiju postupka.

24.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić