Poslovni broj: Pn-3339/21-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ines Slutej odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika 24sata d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Hrvoju Ladanu odvjetniku iz Zagreba, Metalčeva, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ines Slutej odvjetnice te punomoćnika tuženika Hrvoja Ladana odvjetnika, dana 28. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku 24sata d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 29.12.2021. godine navodi da je tuženik je dana 30.09.2021. godine u tiskanom izdanju svojih dnevnih novina “24sata“ kao i u digitalnom izdanju na svojoj web stranici www.24sata.hr dana 29.09.2021. g. i 30.12.2021. godine objavio novinski članak u kojem u bitnome iznosi tvrdnje prema kojima tužitelj kao državni službenik odnosno kao viši stručni savjetnik zaposlen u Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade, za vrijeme radnog vremena u svom uredu u kojem obavlja radne zadatke, spava.

Predmetni članak, zajedno sa nekoliko fotografija na kojim je prikazan tužitelj, objavljen je u tiskanom izdanju tuženikovih novina, kako na naslovnici tako i na 6., 7. i 8. stranici pri čemu se napominje kako su predmetne prikazane fotografije slikane od strane nepoznate osobe koja je iste onda tuženiku proslijedila.

Dakle, tužitelj nije imao saznanja o tome da je bio fotografiran na radnom mjestu. On nije dao suglasnost za fotografiranje niti za distribuiranje predmetnih fotografija tuženiku niti za javnu objavu fotografija od strane tuženika u njegovim tiskano i digitalno prikazanim novinama. Uvidom u predmetni novinski članak lako se može zaključiti kako tuženik predmetnim člankom kod svojih čitatelja želi stvoriti dojam kako tužitelj, kao državni službenik za vrijeme radnog vremena spava umjesto da obavlja radne zadate koji su mu dodijeljeni, čime se tužitelja želi prikazati kao neodgovornog i lijenog neradnika odnosno ukratko rečeno “lošeg“ državnog službenika koji svoje radne zadatke ne obavlja na odgovoran, stručan i pravilan način

Tvrdnje iznesene u spomenutom novinskom članku nisu istinite. Tuženik nije imao osnovani razlog povjerovati da su iznesene tvrdnje istinite niti je prije objavljivanja spornog novinskog članka poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, slijedom čega tuženik objavu netočnih tvrdnji i vlastitih zaključaka nije izvršio u dobroj vjeri. Naime, kako je u samom spornom članku navedeno, tuženik je prije objave kontaktirao tužitelja radi očitovanja o predmetnom događaju tj. tuženikov zaposlenik, novinar TU je povodom predmetnih fotografija kontaktirao tužitelja te ga zamolio za očitovanje o istima. Tužitelj je novinaru TU objasnio kako nije spavao na radnom mjestu uz dodatno pojašnjenje kako je kronični bolesnik, da ima problema sa srcem, te da je u odnosu na jednu fotografiju neposredno prije nakapao uho sa tekućinom koja se nalazi na stolu i koja je jasno vidljiva na jednoj fotografiji. Dodatno mu je pojasnio kako ima medicinski dokumentiranu apneju, kardiološke smetnje, aritmiju srca i tegobe sa uhom, te da su predmetne fotografije nastale za vrijeme dnevne pauze pri čemu je tužitelj zauzeo položaj tijela, a kako je to vidljivo na objavljenim fotografijama, isključivo i razloga da bi si olakšao trenutne smetnje koje su ga navedenoga dana pratile kroz radno vrijeme. Nadalje je iz spornog novinskog članka razvidno kako je tuženik od Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade zatražio očitovanje o predmetnom “događaju“ na koji je i dobio očitovanje prema kojem je postupak provjere navedenog “događaja“ u tijeku. Tužitelj u odnosu na očitovanje svog poslodavca ističe kako je isti zaista proveo najavljeni postupak provjere, što je vidljivo iz činjenice da je tužitelj dana 20.09.2021. godine zaprimio poziv svog poslodavca za očitovanjem o fotografijama koje je tuženik dostavio tužiteljevom poslodavcu. Tužitelj je svoje očitovanje poslodavcu uputio dana 21.09.2021. godine te je ponovio ono što je i izjavio novinaru EU tj. tužitelj je još jednom istaknuo kako je zbog zdravstvenih problema o kojima je svog poslodavca još dana 10.09.2021. godine i dana 17.09. 2021. godine obavijestio, zauzeo položaj tijela koji je vidljiv na objavljenim fotografijama, a sve kako bi ublažio zdravstvene smetnje kojima je bio izložen navedenoga dana. Nakon dostavljenog očitovanja, tužiteljev poslodavac nije pokrenuo nikakav stegovni ili sličan postupak protiv tužitelja zbog čega se ne može smatrati da je tužitelj na bilo koji način povrijedio svoje službeničke dužnosti odnosno da je isti na bilo koji način prilikom obavljanja radnih zadata postupao protivno svojim radnim obvezama. Da je tužiteljev poslodavac nakon zaprimanja tužiteljevog pisanog očitovanja smatrao da je on počinio povredu službene dužnosti, vodio bi se odgovarajući stegovni postupak sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima koji bi rezultirao odgovarajućom odlukom. Međutim, do pokretanja stegovnog postupak nije došlo zbog čega se ne može smatrati da je tužitelj počinio bilo kakvu povredu službene dužnosti odnosno da je spavao na radnom mjestu.

Unatoč očitovanju kako tužitelja, tako i njegovog poslodavca, tuženik je prije zaprimanja daljnjeg očitovanja tužiteljevog poslodavca o rezultatima najavljene i provedene provjere spornog “događaja“, dakle bez daljnje provjere razloga zbog kojih je tužitelj na predmetnim fotografijama zauzeo predmetni položaj tijela, dana 29.09.2021. godine i 30.09.2021. godine objavio sporni novinski članak tvrdeći kako tužitelj na radnom, za vrijeme radnog vremena spava, a što obzirom na prethodno izneseno nije točno.

Bitno je naglasiti kako je tuženik imao mogućnost pričekati okončanje najavljenog i provedenog postupka provjere spornog “događaja“ od strane tužiteljevog poslodavca ili ponovno zatražiti očitovanje o rezultatima dobivenih najavljenom i provedenom provjerom prilikom čega bi tuženik dobio očitovanje tužiteljevog poslodavca iz kojeg bi proizlazilo da tužitelj na radnom mjestu nije spavao navedenoga dana nego da je isti privremeno zauzeo predmetni položaj tijela isključivo radi suzbijanja zdravstvenih tegoba koje su ga navedenih dana (pa i spornog dana kada su fotografije sačinjene) pratile.

Unatoč navedenom, tuženik očito nije niti imao namjeru pričekati “rezultate“ najavljen i provedene provjere spornog događaja od strane tužiteljevog poslodavaca, a sve budući da je namjera tuženika bila isključivo objava svjesno neprovjerene i netočne senzacionalističke vijesti o tužitelju kao državnom službeniku koji navodno spava za vrijeme radnog vremena, a što je nesporno vidljivo iz činjenice da je tužiteljeva slika i “priča“ o “Spavaču u redu“ objavljena na naslovnici tiskanog izdanja tuženikovih novina od 30.09.2021. godine što ukazuje na to da tuženik smatra da je u Republici Hrvatskoj navedenog dana “glavnu vijest“ upravo tužiteljevo navodno spavanje u uredu znajući pri tome da će ovakva neprovjerena i netočna tvrdnja motivirati i privući osobe da kupe tiskano izdanje tuženikovih novina i na taj način generiraju tužitelju zaradu.

Sukladno čl. 40. Zakona o medijima (dalje: Zakon), tužitelj je dana 11.10.2021. godine, uputio tuženiku, te glavnom uredniku tuženika, Zahtjeve za ispravkom objavljene informacije. Tuženik se na zaprimljene zahtjeve nije očitovao niti je po istima na bilo koji način postupio. Postupanje tuženika na način opisan pod točkom II tužbe nije na zakonu utemeljeno. Tužitelj je tuženiku objavljivanjem predmetnih fotografija uz iznošenje netočnih i neprovjerenih tvrdnji, za koje je tuženik znao da nisu točne, nanio znatnu nematerijalnu štetu te mu uzrokovao neugodnosti kako u privatnom tako i u profesionalnom životu. Tuženik nakon podnesenog zahtjeva za ispravkom informacije nije na isti niti odgovorio čime je isti pokazao nezanimanje za situaciju u kojoj se tužitelj povodom tužiteljevog neodgovornog djelovanja našao. Zbog teške i po tužitelju mučne situacije, isti je bio prisiljen i zatražiti profesionalnu psihološku pomoć, a sve budući da su ga nakon objave predmetnog novinskog članka razne osobe počele ispitivati i neosnovano “osuđivati“ što nije samo utjecalo na tužitelja nego i na članove njegove obitelji.

Sukladno svemu prije iznesenom, nesporno je da je tuženik teško povrijedio tužiteljevo pravo na ugled, čast i dostojanstvo koja su mu zajamčena čl. 36. Ustava RH, a zaštićena člankom 19. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, stoga tužitelj sukladno čl. 22. st. 1. i st. 2 Zakona o medijima, te čl. 1100. ZOO-a potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 20.000,00 kn i predlaže da sud nakon provedenog postupak donese Punomoćnik tužitelja navodi da je med.dok. dostavljena po nalogu suda, a obzirom je nakon saslušanja svjedoka TU postala sporna činjenica tužiteljevih bolesti u to vrijeme. Smatra da je današnje med analiza pun. tuženika neprihvatljiva obzirom da isti ne raspolaže stručnim med. znanjem.

Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi svim navodima tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanima, kako po pitanju osnove tako i po pitanju visine. Tužba nije sastavljena u skladu s odredbama članaka 106 i 186 Zakona o parničnom postupku radi čega se predlaže postupanje u smislu odredbi članka 109 Zakona o parničnom postupku, uz upozorenje, a potom i postupanje u smislu stavka 4. Navodi tužbe paušali su i neosnovani te im se tuženi kao takvima i protivi. Tužba štoviše ne sadrži niti osnovne elemente odnosno činjenice i dokaze na kojima se ima raspravljati o samoj tužbi i tužbenom zahtjevu. U odnosu na sve priloge u preslici postavlja se zahtjev u smislu odredbi članka 108 stavka 3 Zakona o parničnom postupku. Isključivo opreza radi, tuženi se očituje na tužbu i to na način da ističe kako su informacije iznesene u spornom članku takve naravi da se povodom njih neposredno mogu primijeniti odredbe članka 21. stavka 4. Zakona o medijima. U svakom slučaju tuženi zadržava pravo istaknuti i daljnje činjenice i predložiti druge dokaze sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku. Dokaze predložene po tuženiku predlaže se provesti tek kad i ukoliko bi tužitelj zaista i dokazao nastanak štete, jer bi bilo preuranjeno da tuženi dokazuje postojanje zakonskih pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete prije nego li bi nastanak štete zaista bio i dokazan, sve sukladno odredbi članka 21. stavka 6. Zakona o medijima. S obzirom na sve navedeno predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na plaćanje troškova ovog postupka.

Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao e mail korespondenciju (list 6-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-12, 118-123 spisa), novinski članci (list 13-19 spisa), potvrdu o primitku (list 20 spisa), nalaz i miljenje stalnog sudskog vještaka dr. Gordana Makarića (list 48-49- spisa), usmenim očitovanjem stalnog sudskog vještaka dr. Gordana Makarića na ročištu dana 9.1.2023. g. (list 55-56 spisa), saslušanjem svjedoka UU na ročištu održanom dana 14.3.2023. g. (list 58-60 spisa), saslušanjem svjedoka ŠU na ročištu održanom dana 14.3.2023. g. (list 60-61 spisa), saslušanjem svjedoka MU na ročištu održanom dana 21.10.2024. g. (list 96-98 spisa), saslušanjem svjedoka NU na ročištu održanom dana 21.10.2024. g. (list 98-100 spisa), Izviješće Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade (list 101- 103 spisa), saslušanjem svjedoka ŽU na ročištu održanom dana 5.12.2024. g. (list 112-113 spisa), te saslušanjem tužitelja na ročištu održanom dana 5.12.2024. g. (list 113-116 spisa).

Dana 22.05.2025. godine tuženik je dostavio presudu iz predmeta ovog suda Pn- 684/2022. Obzirom da je ista dostavljena nakon zaključenja glavne rasprave sud navedenu presudu nije cijenio kao dokaz u ovoj pravnoj stvari.

Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Sud je izvršio uvid u zahtjev tužitelja u mirnom postupku tuženiku za objavom ispravka informacije te stoga ovaj sud smatra da su ispunjene sve procesne pretpostavke za dopustivost tužbe radi naknade štete u ovoj pravnoj stvari.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 14. ožujka 2023. godine svjedok UU je izjavila kako je ona supruga tužitelja, da su zajedno već 43 godine, i to od 1979. godine. Njen suprug je u mirovini, a prije je radio u državnoj službi. Što se tiče njegovog zdravstvenog stanja može potvrditi da od 2014. godine ima značajnih kardioloških problema sa dijagnozom kardiomiopatija i fibrilacija atrija, odnosno ima nepravilan rad srca. Zbog toga je imao terapiju sa tabletama te je uz pridržavanje liječničkih uputa dobro podnosio taj problem. Njemu je doktor propisao da treba voditi miran i uredan život, a kada osjeti da mu srce nepravilno radi treba se umiriti dok to ne prođe. Ako osjeti da mu je nepravilan rad srca jače ili duže izražen, treba zvati hitnu pomoć. Njemu se to znalo događati povremeno i na poslu, a rekao mi je da se u tim slučajevima smirio i čekao da prođe. Nakon što je bio na terapiji lijekovima, više nije imao značajnijih problema. Sjeća se članka i fotografije u njemu te koliko zna njoj je suprug rekao da se jednostavno zavalio u fotelju tokom pauze i da je to to. Inače njen suprug vrlo malo spava tako da sigurno nije spavao na poslu. Njen suprug je na objavljeni članak i fotografiju reagirao na način da je bio uznemiren, depresivan, psihički je to teško podnosio, izolirao se od društva, bilo mu je neugodno u kontaktu s drugim ljudima i slično. Misli da je suprug takve posljedice trpio naročito kroz 8 dana, poslije kroz 5 tjedana, a i danas osjeća posljedice. Zbog navedenog članka ljudi su ga zvali i propitkivali o tom članku, no misli da su njegovi prijatelji i poznanici znali da je on radišan čovjek. Zbog poteškoća nastalih objavom predmetnog članka s fotografijom bio je kod svoje liječnice radi medicinske pomoći, a jedan period bio je i na bolovanju. Koliko zna zbog navedenog protiv njenog supruga nije vođen nikakav postupak. Koliko zna dan ranije otprilike njenog supruga je zvao novinar vezano uz taj članak, a ona je mislila da ih netko zeza. Na pitanje da li je imao još kakvih zdravstvenih problema, odgovorila je da je imao problema sa začepljenim uhom, zbog čega je morao više puta dnevno kapati uho i u tim slučajevima bi nagnuo glavu na drugu stranu i umirio se. Tužitelj je saznao da je fotografiran kad je to saznao od novinara i da nije dao nikome dozvolu da ga se fotografira. U situacijama koje ga podsjećaju na predmetni članak se njezin suprug uznemiri i osjeti lupanje srca i sl. Na pitanje da li ima saznanja da li je tužitelj imao drugih poremećaja prije objave članka posebice vezano uz psihu, odgovorila je da je imao apneju, te je znao biti depresivan ali ništa značajno. Nije joj poznato da se tužitelj liječio od psihičkih problema ranije, a povremeno je znao uzeti Normabel. Navodi da je znao uzeti i lijek za spavanje, npr. Sanval i sl. Ne sjeća se da bi o njenom suprugu bilo članaka i prije ovog predmetnog unazad nekoliko godina.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 14. ožujka 2023. godine svjedok LU je izjavio kako je on sin tužitelja i cijeli život živi s roditeljima na istoj adresi. Nema saznanja da bi njegov otac prije objave predmetnog članka imao nekih zdravstvenih problema. Koliko zna njegov otac bi znao otići doktoru ako bi dobio temperaturu i sl., ali nema saznanja o nekim psihičkim problemima kod njega. Nema saznanja da li je novinar ili tuženik kontaktirao njegovog oca prije objave članka i fotografije. Nakon objave predmetnog članka i fotografija može reći da je njegov otac bio uznemiren, povučen i depresivan. Što se tiče kontakata od strane trećih osoba, može reći da su njega prijatelji i kolege na poslu propitkivali zbog navedenog članka, te je morao objašnjavati isto. On je pitao svog oca što se dogodilo te mu je on rekao da je fotografija snimljena dok je bio na pauzi i da mu tada nije bilo dobro. Ne sjeća se da je moj otac tada pio tablete. Takvo stanje uznemirenosti je trajalo mjesec do dva, a povremeno i sada. On je znao s ocem povremeno razgovarati o njegovom zdravstvenom stanju, ali nije mu se povjerio da ima nekih bitnih problema. Na pitanje kako danas tužitelj reagira na situacije koje ga podsjećaju na predmetni članak, odgovorio je da ne želi čitati vijesti pogotovo ako su vezane uz 24 sata, te da je uznemiren od čitanja takvih stvari. Na pitanje da li je primijetio da je njegov otac imao kakvih psihičkih i zdravstvenih problema inače, odgovorio je da to nije primijetio. Svjedok samoinicijativno dodaje da je njegov otac prije imao problema kardiološke prirode, ali da su psihički problemi nastali nakon objave predmetnog članka.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 21. listopada 2024. godine svjedok MU je izjavila kako je ona 2021. godine radila u Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade te je obavljala poslove glavne tajnice. Tužitelj je radio u navedenom uredu s time da je tužitelju neposredno nadređeni bio OU, a ona je bila iznad njega nadređena jednom i drugom. Za navedeni događaj i članak saznala je kada ju je vezano uz isti pozvala njena nadređena i zatražila od nje da razgovara sa NU i P. Prvo je kontaktirala NU, obzirom da mu je on bio neposredno nadređeni, te ga je pitala da li smatra da postoji razlog za pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja. On joj je odgovorio da smatra da nema razloga i time je postupak za nju bio završen. Ona je razgovarala potom sa svojom nadređenom, koja je iznijela ideju da se o tome obavijesti i policija, no radi se o djelu po kojem se goni po privatnoj tužbi, a ne po službenoj dužnosti te ona nije htjela uključivati policiju u taj postupak, te je time za nju sve bilo završeno. Ona je razgovarala i sa tužiteljem osobno te ga pitala kako se osjeća, na što joj je on odgovorio: "a možeš mislit kako“. Nema saznanja u koje doba radnog vremena je navedena fotografija snimljena, a i nema saznanja o zdravstvenom stanju ovdje tužitelja, vrlo rijetko je komunicirala sa tužiteljem na poslu i ne zna puno privatno o njemu, ali misli da se u nekoliko slučajeva spomenulo za njega da ima problema s tlakom i srcem. Prije objave predmetnog članka i fotografije, nitko ju iz tiskovine tuženika nije nazvao ili na drugi način kontaktirao. Što se tiče radnog vremena i dnevnog odmora, radno vrijeme počinje između 8 i 9 sati i traje do 16 i 17 sati. Pauzu se može koristiti između 11 i 13 sati u trajanju od 30 minuta, s tim da ukoliko se napuštaju prostorije ureda, mora se provući kartica i stisnuti oznaka da se radi o privatnom izlasku za vrijeme pauze. Uobičajena praksa je da ljudi za vrijeme pauze ostanu u svojim sobama te da pojedu gablec koji su donijeli od kuće ili vani (npr. sendvič, jogurt i slično). Što se tiče načina korištenja te dnevne pauze, radnik može istu iskoristiti i doslovno za odmor te zauzeti polu sjedeći položaj u svom stolcu i zatvoriti oči, ako želi, to nije protupropisno, samo mora svako korištenje pauze biti u nekim granicama pristojnog ponašanja i ne ometati rad. Nakon svega ovoga, došlo je do porasta tenzija u navedenom organu među ljudima, a njoj nadređena osoba čak je iznijela ideje o pregledu svih privatnih mobitela, zabrani unošenja mobitela i oduzimanju službenih mobitela, što je ona sve odbila. Nema saznanja tko je snimio navedenu fotografiju. Na pitanje da li se sjeća da je tuženik poslao upit vezano uz objavu navedenih fotografija na e-mail NU te da li je on to proslijedio njoj i gospodinu LU, odgovorila je da se toga ne sjeća te dodala da svakodnevno prima stotine e-mailova, pa joj je možda taj promakao. Ne sjeća se da je od tužitelja zaprimila njegovo očitovanje novinaru te da je to poslala i njegovom neposrednom nadređenom. Na pitanje da li ima saznanja da bi od nekog tijela iz tog Ministarstva bilo utvrđeno da je tužitelj počinio radnu povredu, odgovorila je da nema takvih saznanja. Takav postupak bi trebao inicirati njegov neposredno nadređeni, a ne ona, te je navela da za povrede na radu u smislu neprimjerenog ponašanja zaposlenika, postoji stegovni postupak i etički povjerenik. Ona je bila za ustrojbenu jedinici glavnog tajništva ovlaštena osoba za davanje suglasnosti za objavu ovih fotografija, no ona nije dala nikakvu suglasnost niti je to od nje traženo. Ona to daje uz prethodno odobrenje čelnika tijela. Na pitanje da li ima saznanja kako se tužitelj očitovao vezano uz ovaj događaj, odgovorila je da nema. Na pitanje da li ima saznanja da je tužitelj nakon ovog članka i fotografija premješten na neku drugu dužnost, odgovorila je da nema i da nije moglo biti jer postoji posebno procedure kako se može promijeniti radno mjesto državnom službeniku i namješteniku u smislu njegovog rasporeda ili premještaja. Na pitanje da li je dala zabranu za objavu fotografija s obzirom da joj je upućen e-mail o tome 8 dana prije objave članka, odgovorila je da nije dala zabranu, no da iz istog proizlazi da nije uopće bio upućen njoj, već joj je samo dostavljen na znanje. I dalje tvrdi da se toga uopće ne sjeća. Na pitanje da li je zabranjeno zatvaranje očiju za vrijeme radnog vremena, odnosno spavanje, odgovorila je da pravilnik uopće ne propisuje otvaranje i zatvaranje očiju i treptanje, a što se tiče spavanja, naravno da se ne može spavati, jer se podrazumijeva budno stanje i rad.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu dana 21. listopada 2024. godine svjedok NU je iskazao kako je 2021. godine radio u Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade te je bio nadređen tužitelju kao voditelj službe za nabavu i opće poslove. Što se tiče objave predmetnog članka sa fotografijama njega nitko prije same te objave nije kontaktirao vezano uz članak i fotografije, te je prvi puta za to saznao kada je od MU, svoje nadređene, dobio ispis tog članka sa Internet stranice. Sjeća se da je nakon objave tog članka dobio e-mail od MU, glavne tajnice tog dijela i meni nadređene u smislu da ja kao etički povjerenik tog tijela utvrdim da li je sadržaj tog članka, a prvenstveno i navodima samog tužitelja, u njemu došlo do povrede ugleda tog tijela te kršenja etičkog kodeksa. Nakon čitanja članka bio je razgovarao sa tužiteljem, no u samom članku on ne govori ništa o svom poslu, već zapravo govori o svom zdravstvenom stanju te misli da je spomenuo da ima probleme s očima, da je kapao oči i da je zbog toga zauzeo taj položaj u nagnutom stolcu. On je poslao e-mail MU, te joj je odgovorio da ne nalazi razloga za daljnje postupanje. Ne sjeća se da bi ga bilo tko kontaktirao vezano uz objavu predmetnog članka od strane novinara ili nekog trećeg. Ne sjeća se niti da ga je tužitelj o tome obavijestio. Koliko se sjeća misli da mu je sam tužitelj rekao da se sve to dogodilo za vrijeme njegove pauze. Koliko zna stegovni postupak protiv tužitelja nije vođen, jer bi on kao etički povjerenik i njegov neposredno nadređeni trebao to znati. Nema saznanja tko je snimio navedenu fotografiju. Misli da ga je čelnica tijela pitala kako bi se moglo utvrditi tko je snimio tu fotografiju, te da li bi se u tu svrhu mogli uzeti i pregledati privatni mobiteli, na što joj je odgovorio da ne vidi zakonskog temelja da bi se tako moglo postupati. Sjećam se da je i prije i poslije toga članka nešto čuo o tome da tužitelj ima nekakvih zdravstvenih teškoća, ali se više ne sjeća točno kojih. Njega je i prije ovog članka, misli godinu dana prije tužitelj nešto rekao o svojim zdravstvenim teškoćama kada su dogovarali raspored poslova po formiranju tog tijela gdje će zajedno raditi. Nije imao nikakvih kontakta sa novinarima ni prije ni poslije toga članka. Pauza je bila oko podneva i trajala je oko pola sata. U slučaju kada bi netko u tijelu od radnika za vrijeme pauze zauzeo polu ležeći položaj u svom stolcu, zatvorio oči i tako se odmarao, to ne bi bilo protupropisno i ne bi bilo protivno etičkom kodeksu. Svako takvo i slično ponašanje za vrijeme pauze nije protupropisno jer se čovjek može odmoriti prema svom nahođenju. Želim dalje dodati da se može dogoditi i da se netko zadubi u razmišljanje o nekom problemu i pri tome zatvori oči, pa čak se i nalakti na stol, no i to ne bi bilo protupropisno. Npr. protupropisno bi bilo da se za vrijeme radnog vremena netko igra igrice, da puši cigarete, da karta, odnosno da radi bilo kakvu djelatnost, osim rada sukladno povjerenim mu radnim zadacima. Na pitanje da li se sjeća da je prije obave predmetnog članka sa fotografijama došao nekakav e-mail njemu na uvid u kojem se od njega traži očitovanje vezano uz sadržaj članka i fotografiju te da li je on taj e-mail proslijedio glavnoj tajnici i ovdje tužitelju odgovorio je da misli da se sjeća da je došao takav e-mail, u smislu da treba provjeriti da li je tužitelj spavao za vrijeme radnog vremena, ne sjeća se datuma. Ni prije niti poslije objave tog članka nije niti neposredno niti posredno razgovarao o ovome s nekim iz medija, te dodaje da za to nije ovlašten. Dodaje da još uvijek nije siguran da je upit o kojem je maloprije kazivao došao prije ili poslije članka. Na upit da li se sjeća kako se osjećao tužitelj osobno nakon objave tog članka i fotografije odgovorio je da ne zna kako se on osjećao, no zna da je tužitelj pokušao saznati tko ga je snimio. Na pitanje da li ima saznanja da bi bilo tko iz navedenog ureda dao suglasnost za objavu ovakvih fotografija odgovorio je da nema saznanja o tako nečemu. On nije znao da će te fotografije biti objavljene. Na pitanje da li je 8 dana prije objave članka primio novinarski upit i da li je tražio očitovanje tužitelja o tome odgovorio je da misli da je i ponavlja svoje riječi o tome da mu je tužitelj rekao da je za vrijeme pauze kapao oči i sl. Na pitanje da li je došlo do prerasporeda tužitelja nakon objave ovog članka odgovorio je da nije, no da je godinu poslije došlo do novog rasporeda sjedenja po sobama zbog nedostatka prostora. Cijelo vrijeme je tužitelj bio u odjelu čiji je on bio voditelj. Na pitanje da li mu je poznato da se već jedan puta spominjao tužitelj u nekom ranijem novinskom članku vezano uz radni odnos odgovorio je da misli da je to bilo 2012. ili 2013. godine, da nije siguran, i da je to bilo vezano uz prisustvo za vrijeme radnog vremena. Na pitanje da li ima saznanja da bi od strane tužitelja došlo do povrede radnih dužnosti i obveza te da o tome postoji službena odluka odgovorio je da nema. Na pitanje da li je protupravno za vrijeme radnog vremena od strane radnika zauzeti polu ležeći položaj i spavati odgovorio je da on smatra da se ne bi smjelo spavati za vrijeme radnog vremena. Na pitanje da li je netko utvrdio da li je tužitelj snimljen za vrijeme radnog vremena ili za vrijeme pauze u tom položaju, svjedok odgovara da on to nije utvrđivao, te da bi za to bila nadležna služba za upravljanje ljudskim resursima, a on nema saznanja da je vođen takav postupak, a tužitelj mu je rekao da je to radio za vrijeme pauze. Na upit pun. tužitelja d ali bi svjedok bio obaviješten da je netko utvrdio povredu radne dužnosti od strane tužitelja, svjedok odgovara da bi on trebao biti obaviješten.

Sud je izvršio uvid u presliku tiskovine tuženika od 30.9.2021. godine kao i izlist sa digitalnog izdanja iste tiskovine od 29.9.2021. godine te je utvrdio da udarna vijest predstavlja upravo članak "Državni posao iz snova" gdje se u nekoliko fotografija pokazuje tužitelja kako u sjedećem i poluležečem stavu sjedi u svojoj službenoj fotelji na radnom mjestu. Iz samog članka se govori o tužitelju kao zaposleniku Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade te se u članku piše da tužitelj spava na radnom mjestu te da je to vidljivo iz fotografija.

Sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja te je utvrdio da se iz dokumenta od 27.09.2021. godine spominje dijagnoza edem. U ORL dokumentu od 15.07.2021. godine navodi se da tužitelj treba ukapavati svako uho i to Parafin prije spavanja. Nadalje povijest bolesti od 11.01.2024. godine spominje fibrilaciju atrija no ne govori o potrebi za dnevnim snom ili mirovanjem te drijemanjem kao vrsti postupaka za smirivanje takvog stanja. U nalazu HU od 05.08.2021. godine spominje se kapanje uha tijekom deset dana što na navodi na zaključak da je to kapanje uha trebalo završiti 16.08.2021. godine odnosno mjesec i pol dana prije objave predmetnog članka.

Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je nepoznata osoba tijekom 2021. godine slikala tužitelja u više navrata kako u poluležećem stavu sjedi/leži u svojoj službenoj fotelji na radnom mjestu. Samo radno mjesto se nalazi u Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade a tužitelj je taj prostor dijelio s još dvije osobe od kojih mu je jedna bila nadređena.

Sud je utvrdio da su o navedenoj namjeri tuženika da objavi predmetni članak obavijestili unaprijed tužitelja ali su u jednom trenutku se obratili njegovim nadređenima. Iz iskaza neposredno nadređenog NU sud je utvrdio da je za predmetni članak saznao nakon njegove objave te je o tome razgovarao sa svojom nadređenom MU nisu uspjeli saznati tko je snimio navedene fotografije a ista osoba je rekla da nije imala zakonske osnove za pokretanje nekakvog stegovnog postupka protiv tužitelja jer je svaka osoba ovlaštena da sama odluči što će raditi za vrijeme svog dnevnog odmora od pola sata.

Isto tako sud je utvrdio da je tuženik kontaktirao tužitelja prije objave samog članka te da se tužitelj pritom pozvao na medicinske razloge zbog čega je zauzeo navedeni položaj.

Iz svega naprijed navedenog kao i temeljem dokumentacije o očitovanjima iz navedenog tijela državne uprave sud je utvrdio da je tužitelj predmetnog dana, u neutvrđenom razdoblju zauzeo položaj koji sliči na spavanje dok je boravio na svom radnom mjestu i za svojim stolom te da se neupućenoj osobi može lako stvoriti dojam da zapravo tužitelj spava na radnom mjestu. Pritom valja naglasiti da nema sigurnih dokaza da li su te slike snimljene za vrijeme radnog vremena ili tijekom pauze.

Prema mišljenju ovog suda u ovoj pravnoj stvari su sukobljena dva različita prava, a to su pravo na čast i ugled te pravo na slobodu izražavanja.

Naime, važno je navesti da svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti u koje spadaju čast i ugled (čl. 19. st. 1. i 2. ZOO), što ujedno predstavlja i Ustavom zaštićeno pravo tužitelja (odredba čl. 35. Ustava Republike Hrvatske -"Narodne novine", broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav). Nadalje, radi se i o konvencijskom pravu (odredba čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99,14/2, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: EKLJP). Sve ovo govori u prilog prava tužitelja za koje isti smatra da su mu povrijeđena djelovanjem tuženika na način kako je isti objavio predmetni članak s fotografijama u tiskanom i elektronskom izdanju.

S druge strane valja naglasiti da nasuprot pravu na zaštitu prava osobnosti tužitelja stoji i pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu jamči odredba čl. 38. st.1. i 2. Ustava (pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli) i odredba čl. 10. st. 1. EKLJP-a. Međutim, ta prava tuženika nisu bez ograničenja, već su podvrgnuta ograničenjima koja su nužna, među ostalim, i radi zaštite ugleda ili prava drugih (st. 2. čl. 10. EKLJP), a u konkretnom je slučaju ograničeno općom zabranom uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta (čl. 8. ZOO).

Provođenjem testa razmjernosti između ova dva sukobljena prava prvenstveno valja naglasiti da su predmetne fotografije snimljene u državnom tijelu uprave, dakle u službenoj kancelariji u koju prema navodima saslušanih osoba ulaze i treće osobe te se stoga ne radi o nekakvom privatnom prostoru u kojem bi tužitelj mogao očekivati zaštitu svoje privatnosti u vidu svog ponašanja. Kao i što sama riječ kaže radni prostor služi za rad odnosno obavljanje svih onih poslova koji ulaze u radne zadatke zaposlenika koji su smješteni u tom uredu te je normalno za očekivati da ljudi koji su smješteni u toj prostoriji rade, odnosno obavljaju svoje radne zadatke, a ne da se odmaraju ili spavaju.

Točno je da unutar radnog vremena postoji i pauza od pola sata u kojoj zaposlenici mogu raditi sve ono što doprinosit njihovom dnevnom odmoru. Pa tako mogu jesti neki manji obrok, čitati novine, privatno telefonirati izaći iz objekta gdje rade te se prošetati, otići na kavu, u dućan i sl. Ali pritom je prema mišljenju ovog suda potpuno normalno da druge osobe očekuju da se osobe koje rade u državnim tijelima i primaju plaću iz poreza koji plaćaju svi stanovnici ove države ponašaju profesionalno i odgovorno te da se pritom primjereno ponašaju obzirom na radno mjesto gdje rade.

Nadalje, kao što je sud već naprijed utvrdio iz dostavljene medicinske dokumentacije sud nije utvrdio da bi tužitelj bio pod nekom točno određenom terapijom u vrijeme kada su snimljene fotografije, a ako je čak i morao upravo u to vrijeme obaviti nekakvu manju terapiju za vrijeme radnog vremena, npr. kapanje uha tada je to trebao napraviti na način da takva radnja ne bude vidljiva trećim osobama te je za to trebao zatražiti i pomoć neposredno nadređenih u smislu da mu omoguće privatnost uzimanja takve terapije što obično traje 5-10 minuta (npr. kapanje uha). Ako je tužitelju bila potrebna neka druga medicinsku pomoć vezano uz kardiološke i njima slične probleme tada je trebao tužitelj uz pomoć doktora te uz obavijest neposredno nadređenog to regulirati na drugačiji način a ne biti u poluležećem položaju na fotelji za vrijeme trajanja rada.

Osim što je sud saslušao tužitelja osobno, na okolnost osnova i visine štete sud je proveo i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju dr. Gordanu Makariću te je izvršio uvid u svu dostupnu medicinsku dokumentaciju.

U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za psihijatriju dr. Gordanu Makariću je naveo da temeljem analize svih relevantnih podataka smatra da se u tužitelja, kao izravna posljedica okolnosti predmetnog štetnog događaja, razvilo prolazno pogoršanje simptomatike od prije prisutnog Mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja (F41.2). Tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situacijama stresogenog potencijala, uvažavajući objektivne dimenzije kompromitirajućeg djelovanja objavljenih informacija koje u pravilu izazivaju značajnu društvenu pozornost i osudu. Navedeno je rezultiralo subjektivnim osjećajem povrijeđenosti te promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu i poremećeno osobno, socijalno i obiteljsko funkcioniranje.

Sukladno svemu navedenom smatra da između objavljenih informacija i opisanog pogoršanja psihičkog poremećaja u tužitelja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede duševnog zdravlja:

Tužitelj po štetnom događaju nije trpio primarni strah. U sklopu prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni oscilirajući strah do sveukupno 7 dana, te slabiji oscilirajući strah do sveukupno 5 tjedana. Zaostao je slabi, povremeni oscilirajući osjećaj neugode slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

Obzirom na pitanja i prigovore stranaka sud je pozvao navedenog vještaka na ročište radi odgovora na pitanja i prigovore stranaka.

U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 9. siječnja 2023. godine stalni sudski vještak dr. Gordan Makarić iskazao je kako na prigovor tuženika iz podneska od 16.11.2022. godine navodi da se u medicinskoj dokumentaciji tužitelja opisuju sljedeće dijagnoze, a koje su prema sadržaju bile prisutne i prije štetnog događaja. Osim uputne dijagnoze liječnika opće medicine a to je akutna stresna reakcija (F43.0). U navedenoj se dokumentaciji opisuju dijagnoze mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja (F41.2), depresivne epizode (F32), te poremećaja ličnosti u opservaciji (F60 in obs). Dakle navedene su dijagnoze prema toj dokumentaciji bile prisutne i prije štetnog događaja i predstavljaju psihički ranjivu strukturu temeljem koje je tužitelj, a zbog predmetnog štetnog događaja i razvio osjećaj neugode i tjeskobe na način kako je opisano u vještačkom nalazu i mišljenju. Sukladno rješenju suda vještačio je konkretnu osobu u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme te se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. U cijelosti je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 28.09.2022. godine. Tužitelj je od ranije imao navedene psihičke poremećaje kako proizlazi iz medicinske dokumentacije, ali nakon što je primio na znanje sadržaj predmetnog članka to je isti utjecao na njega u psihičkom smislu na način da je došlo do prolaznog pogoršanja od ranije postojećih gore navedenih problema, a što je kvantificirano u nalazu i mišljenju kroz ocjenu straha. Na pitanje da li može reći kako bi navedeni članak utjecao na osobu koja nema od ranije zdravstvene probleme kao tužitelj odgovorio je da se radi o hipotetskom pitanju, a zadatak suda je bio vještačiti konkretnu osobu u konkretnom slučaju i konkretnom vremenu, dakle osobu sa svim njegovim osobnim datostima, a ne populaciju. U nalazu psihijatra propisuje antidepresiv Xeroxat, anksiolitik Diazepam i blaži hipnotik Sanval po potrebi. Zadnji lijek se uzima za lakše usnivanje i spavanje. Radi se o uobičajenoj terapiji kod ove vrste poremećaja. U medicinskoj dokumentaciji se opisuju teškoće sa spavanjem tužitelja, međutim se isto tako navodi da je od prije imao vjerojatno tegobe sa disanjem u vidu apneje te da je zbog toga koristio privremeno aparat za potpomognuto disanje upravo da bi se san mogao regulirati. Na pitanje da li postoji ikakva vjerojatnost da bi kod osoba koje nemaju od ranije ovako dijagnosticirane poremećaje ovakav članak mogao prouzročiti kakve nelagodne osjećaje pa time i neku anksioznost odgovorio je da se također radi o hipotetskom pitanju ali životno je logično da ovakva vrsta objave informacije bi u svakog čovjeka izazvala osjećaj neugode, tjeskobe i nesigurnosti.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Gordana Makarića, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo kako u pisanom obliku tako i u usmenom očitovanju te je dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

Iz provedenih dokaza na visinu štete sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj vrlo neugodno doživio objavu predmetnog članka i fotografija te da je imao i neugodnosti u socijalnom kontaktu s drugim osobama u vidu ruganja ili imitiranja zvukova spavanja u njegovoj blizini. Da je tužitelj imao problema vidljivo je i iz nalaza i mišljenja vještaka koji je ovaj sud prihvatio u cijelosti.

Ali obzirom da u našem društvu već dugo postoji javna rasprava oko toga da je naša državna uprava prevelika, nefunkcionalna, spora i slično te obzirom da tu i takvu državnu upravu koju čine i radnici čije plaće plaćaju državljani ove zemlje svojim porezom. Stoga ovaj sud smatra da postoji legitimni pravni interes da se objavi kako se ponašaju državni službenici za vrijeme radnog vremena i na radnom mjestu. U svakom slučaju sud smatra da je potpuno opravdano i prikazati sve ono što ne priliči ponašanju na radnom mjestu, a to je u svakom slučaju ležanje i izležavanje na istom. S druge strane tužitelj je, ukoliko je stvarno imao takvih zdravstvenih problema, iste trebao riješiti na drugačiji način no u svakom slučaju nije mogao očekivati neku privatnost prilikom izležavanja na svojoj službenoj fotelji ispred stola gdje je trebao obavljati svoje radne zadatke.

Slijedom svega naprijed navedenog ovaj sud smatra da interes javnosti da sazna za neprimjereno ponašanje ljudi koji bi trebali raditi na svojim radnim mjestima u organu državne uprave preteže nad pravom za privatnost koju tužitelj zapravo i nije mogao očekivati na tom svom radnom mjestu jer se ne radi o prostoru čiji je on vlasnik ili koju on može sojom vlašću izolirati te stoga sud smatra da je tužitelj u velikoj mjeri i sam odgovoran za situaciju u kojoj se našao jer da se nije neprimjereno izležavao u fotelji na radnom mjestu do cijelog tog događaja i objave predmetnog članka s fotografijama ne bi niti došlo.

Stoga ovaj sud smatra da se u ovom slučaju ne može govoriti da je krivnjom tuženika došlo do povrede prava tužitelja na ugled i čast, a pogotovo ne u toj mjeri koja bi zavređivala dosudu nekog iznosa naknade neimovinske štete sukladno čl. 19. i 1100. ZOO-a pa je stoga ovaj sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.

Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu te obrazloženih podnesak od 25.07.2022. i 16.11.2022. godine sa 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima 09.01.2023., 14.03.2023., 13.06.2024., 21.10.2024., 05.12.2024. i 15.04.2025. godine sa 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište 04.03.2024. godine sa 100,00 EUR (Tbr. 9/2), što iznosi ukupno 2.100,00 EUR, odnosno nakon pripadajućeg PDV-a od 525,00 EUR (Tbr. 46) sveukupni iznos od 2.625,00 EUR. Navedeni iznos je sud dosudio tuženiku na teret tužitelja sukladno uspjehu u sporu. Tuženiku je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tuženiku od 28. svibnja 2025. godine pa do isplate.

Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 28. svibnja 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.