Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1759/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lucije Lasić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Igor Savić, odvjetnik iz Zagreba protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane pod Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, zastupanom po BE, zamjenici ODO-a Novi Zagreb, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-160/2023-15 od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-160/2023-15 od 18. travnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Utvrđuje se da je LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik posebnog dijela nekretnine: etaža E-232: poslovnog prostora u prizemlju, površine 42,64 m2, [adresa] kao posebni dio kčbr. [katastarska čestica], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a na nekretnini koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], stambena kuća 4-16, [adresa] površine 1765 m2 i kčbr. [katastarska čestica], zgrada [adresa] površine 2225 m2, sve upisano u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina].

II. Tuženica Republika Hrvatska je dužna trpjeti isti upis prava vlasništva DE, uz istovremeno brisanje vlasništva tuženice Republike Hrvatske na istoj nekretnini, a na temelju ove presude, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju, u roku 15 dana, prouzročene troškove parničnog postupka koliko budu iznosili.“ te je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja- od 18.4.2024. do isplate

2.Protiv citirane presude žali se tužitelj i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući je ukinuti.

2.1.Tužena je odgovorila na žalbu predlažući njezino odbijanje.

3.Žalba nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev za stjecanje prava vlasništva i zahtjev za trpljenje upisa tog prava u zemljišne knjige na temelju odredbe članka 372. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/12, 81/15, 94/17– dalje: ZV), kojom je propisano da onaj tko do stupanja na snagu tog Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svom trošku provede prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, time je na temelju i u okviru tog odobrenja stekao pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u smislu odredbe članka 370. tog Zakona. Tužitelj se također poziva i na stjecanje dosjelošću osnovom članka 159. ZV-a.

5.O navedenom zahtjevu prvostupanjski sud je odlučio nakon što je u postupku utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

-kako je kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora upisana Republika Hrvatska i to kao pravni slijednik Države SFRJ - Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSNO)

- Vojne ustanove za upravljanje stambenim fondom JNA, koja je imala pravo korištenja i upravljanja predmetnom nekretninom, a temeljem Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO-a na teritoriju RH u vlasništvo RH (Narodne novine 52/91),

-kako je Rješenjem Vojne pošte br. 5027 od 1. srpnja 1991. odobrena DE (dalje:tužitelju) adaptacija-zatvaranje južnog prolaza stambenog objekta u [adresa], radi izgradnje poslovnog prostora za obavljanje trgovačke djelatnosti, površine 34,04 m2 i to vlastitim sredstvima, bez povrata uloženih sredstava sa bilo kojeg osnova,

-kako je predmetnim rješenjem određeno da SSNO postaje nosilac prava raspolaganja na novoizgrađenom prostoru i da je tužitelj dužan u ime Države SFRJ – SSNO o svom trošku pribaviti sve potrebne dozvole od nadležnog organa za izgradnju tog poslovnog prostora i sklopiti ugovor o zakupu sa Vojnom ustanovom za upravljanje stambenim fondom JNA na vrijeme od 10 godina, kojim će se regulirati plaćanje zakupnine za vremensko razdoblje za koje bi se u odnosu na visinu zakupnine koju bi bio dužan plaćati uzela u obzir visina uloženih sredstava, a za preostalo razdoblje koje do isteka ugovora ne bi pokrila uložena vlastita sredstva za izgradnju-adaptaciju bi se ugovorom reguliralo sukladno propisima o zakupu poslovnog prostora,

-kako je između Države SFRJ - Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSNO) - Vojne ustanove za upravljanje stambenim fondom JNA i tužitelja dana 15. srpnja 1991. sklopljen ugovor o zakupu kojim je između ostalog u bitnom ugovoreno: da tužitelj kao zakupac prima u zakup južni prolaz zgrade-u prizemlju [adresa], površine 34,04 m2 (čl. 2.); da je Rješenjem Vojne pošte 5027 Zagreb, dozvoljena tužitelju kao zakupcu adaptacija-zatvaranje južnog prolaza stambenog objekta u Zagrebu [adresa], radi izgradnje poslovnog prostora za obavljanje trgovačke djelatnosti, površine 34,04 m2 i to vlastitim sredstvima, bez povrata uloženih sredstava sa bilo kojeg osnova (članak 3.); da SSNO postaje nosilac prava raspolaganja na novoizgrađenom prostoru (članak 3.); da je zakupac dužan o svom trošku, bez prava na povrat sredstava, pribaviti sve potrebne dozvole od nadležnog organa vezane za izgradnju poslovnog prostora i obavljanje poslovne djelatnosti i to na svoje ime (članak 4.); da je zakupnina ugovorena u iznosu od 6.637,80 din. – mjesečno (od dana izdavanja uporabne dozvole), s tim da je zakupac oslobođen plaćanja zakupnine za vremenski period za koji bi se u odnosu na visinu zakupnine uzela u obzir uložena sredstva zakupca, a za preostali period koji nije pokriven uloženim troškovima zakupca, sve do isteka zakupnog odnosa zakupac je dužan plaćati zakupninu u skladu sa postojećim propisima o zakupu poslovnog prostora iz vojno-stambenog fonda JNA (članak 5.); da je zakupac dužan o svom trošku vršiti redovito tekuće i investicijsko održavanje poslovnih prostorija (članak 8.); i da je ugovor zaključen na rok od 10 godina (do 1.8.2001.), kada je zakupac dužan predati zakupodavcu predmetni poslovni prostor prazne od osoba i stvari (članak 9.),

-kako je tužitelj na svoje ime ishodio građevinsku i uporabnu dozvolu za uređenje predmetnog poslovnog prostora i to uz suglasnost vlasnika (točka 6. obrazloženja građevinske dozvole), prostor je i uredio te se nalazi u njegovom posjedu.

6.Na temelju navedenog sud prvog stupnja zaključuje kako je tužbeni zahtjev neosnovan, neovisno o odobrenju za adaptaciju-zatvaranje južnog prolaza stambenog objekta [adresa] sadržanog u Rješenju od 1. srpnja 1991. kojeg je tužitelj pribavio od bivše VP 5027 a radi izgradnje poslovnog prostora za obavljanje trgovačke djelatnosti, površine 34,04 m2, jer je tim rješenjem nositeljem prava raspolaganja na novoizgrađenom poslovnom prostoru određen SSNO, a ne tužitelj, što je potvrđeno i u ugovoru o zakupu od 15. srpnja 1991., koji je i sklopljen na određeno vrijeme od 10 godina, a po isteku kojeg je ugovorena obveza zakupca predati predmetni poslovni prostor zakupodavcu (slijednik kojeg je tužitelj), a ulaganja koja je tužitelj vršio u uređenje prostora, sukladno ugovoru o zakupu, su mu uračunata u zakupninu koju nije plaćao, slijedom čega zahtjev odbija cijeneći kako na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru primjenom odredbe članka 372. stavak 1. i 2. ZV-a jer su mu izvršena ulaganja uračunata u zakupninu, a ujedno niti iz odredbe članka 159. istog Zakona jer tužitelj nije bio samostalan i pošten posjednik.

7.Suprotno žalbenim navodima tužitelja u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-dalje:ZPP). Naime, presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, izreka presuda je razumljiva i nije proturječna sama sebi ni jasno i potpuno navedenim razlozima o odlučnim činjenicama sadržanim u obrazloženju presuda. Ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodio sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnik, pa stoga prema ocjeni ovog suda nije počinjena navedena bitna povreda odredaba postupka. Nije utvrđeno ni da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8.Nadalje, i po stajalištu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u korist tužitelja po utuženim osnovama, a slijedom toga ni za ostvarenje upisa tog prava u njegovu korist.

9.Naime, iz sadržaja odredbe članka 372. stavak 1. ZV-a proizlazi kako za stjecanje prava vlasništva prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu moraju se kumulativno ispuniti tri pretpostavke i to: da je prenamjena izvršena prije stupanja na snagu ZV (a isti je sukladno odredbi članka 396. ZV stupio na snagu 01. siječnja 1997.), zatim da je ta prenamjena izvršena o vlastitom trošku i da je prenamjena izvršena na temelju valjanog odobrenja nadležnog tijela vlasti.

10.Proizlazi iz rezultata dokaznog postupka kako je u predmetnomu slučaju prvostupanjski sud utvrdio, što inače nije ni sporno, da je prenamjena zajedničkih prostorija u društvenom vlasništvu izvršena prije stupanja na snagu ZV-a, da je odobrenje za adaptaciju izdano u rješenju od 1. srpnja 1991. a u skladu s istim na ime tužitelja izdana građevinska (30. rujna 1991.) kao i uporabna dozvola (2. ožujka 1993.) i to za obavljanje u istom trgovačke djelatnosti te zaključen ugovor o zakupu (15. srpnja 1991.) na rok od 10 godina, da je tužitelj prenamjenu izvršio o vlastitom trošku, bez prava na povrat sredstava te da je poslovni prostor samostalna uporabna cjelina površine 42,64m2 u zemljišnim knjigama upisan na ime tužene kao pravnog slijednika Države SFRJ-SSNO za cijelo.

11.Međutim, kada je prvostupanjski sud utvrdio, koja utvrđenja i dane razloge prihvaća i ovaj sud, kako je rješenjem o odobrenju prenamjene određeno da će nositelj prava raspolaganja novoizgrađenim prostorom biti Država SFRJ-SSNO, da će se ulaganja izvršiti bez prava na njihov povrat po bilo kojem osnovu, a da će se njihova vrijednost uračunati u zakupninu na način da će tužitelj biti oslobođen plaćanja zakupnine do podmirenja ulaganja zakupca, što je potvrđeno i sadržajem ugovora o zakupu zaključenog između tužitelja i SSNO, čiju istovjetnost i pravnu valjanost tužitelj ne osporava, i po stajalištu ovog suda opravdano je prvostupanjski sud zaključio kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 372. ZV-a za stjecanje vlasništva prenamjenom.

12.Dodatno je reći kako su, navodeći u rješenju o odobrenju prenamjene određeno i jasno da će prednik tužene biti nositelj prava raspolaganja novoizgrađenog prostora (točka 2. stavak 1.), da je tužitelj dužan u ime Države SFRJ-SSNO, a ne u svoje ime, o svom trošku pribaviti na svoje ime sve potrebite dozvole za izgradnju (točka 3.) te da će se uložena sredstva namiriti investitoru kao zakupniku oslobađanjem od plaćanja zakupnine do namirenja uloženog (točka 5. stavak 1. i 2.) što je također detaljno, određeno i jasno potvrđeno ugovorom o zakupu, po ocjeni ovog suda stranke, tužitelj i prednik tužene sporazumno su svoje odnose uredile na drugačiji način od onog kojeg pretpostavlja primjena odredbe članka 372. ZV-a (tako i Rev-723/08-2 od 17. lipnja 2009.) tako što su se slobodnom voljom sporazumjele da će jedino prednik tužene biti ovlaštenik prava raspolaganja predmetnim prostorom, čime su dragovoljno isključile mogućnost stjecanja po investitoru-budućem zakupniku, a sada tužitelju.

13. Naime, u situaciji ugovaranja kako će budući zakupac sve potrebite dozvole u ime Države pribaviti na svoje ime, da će adaptaciju izvesti vlastitim sredstvima bez prava na povrat, ali istovremeno i da će se naplata troškova ulaganja u prenamjenu naplatiti oslobađanjem od plaćanja zakupnine do namirenja te da će nositelj prava raspolaganja novoizgrađenog prostora biti Država, jedino razborito i logično je tumačiti kako su se sporazumjeli da troškove prenamjene neće u konačnici snositi investitor kao budući zakupnik, već samo predujmiti jer će se namirivati oslobađanjem od plaćanja zakupnine do sveukupno utrošenog, što je nespretnom formulacijom uobličeno u nepostojanje prava na povrat troškova, te da pribavljanje dozvola za adaptaciju i same radove nije vršio u svoje već istupajući u ime Države-SSNO kojoj je izričito priznao i pravo raspolaganja na novoizgrađenom prostoru.

14.Stoga u konkretnim okolnostima i po stavu ovog suda nisu bili ispunjeni uvjeti za gubitak prava vlasništva Države-SSNO i stjecanje vlasništva u korist tužitelja stupanjem na snagu ZV-a dana 1. siječnja 1997., a slijedom toga nije od značaja što prvostupanjski sud nije obavio procjenu vrijednosti izvršenih ulaganja i utvrdio njezin odnos prema ugovorenoj zakupnini za vrijeme do stupanja na snagu ZV-a, kako neosnovano smatra žalitelj koji inače i ne navodi da je zakupninu plaćao, bilo za vrijeme od pravomoćnosti uporabne dozvole (od kada je bilo ugovoreno plaćanje zakupnine) do spomenutog datuma tako ni tijekom kasnijeg višegodišnjeg posjeda do predaje u posjed tuženiku (u travnju 2023., točka 6. obrazloženja).

15.Podredno se u svezi prednjeg ukazuje tužitelju kako u sudskoj praksi na koju se pozivao tijekom postupka te sada u žalbi (VSRH, Rev-977/05 od 9. kolovoza 2006., Rev-976/06, Rev 1018/02 od 15. prosinca 2004.) izraženo pravno shvaćanje u kojemu je pored ostalog navedeno da iz članka 372. stavak 1. ZV-a, a niti iz neke druge odredbe ne proizlazi da bi postojanje ugovora o zakupu prostora nad kojim je provedena prenamjena bila zapreka za stjecanje prava vlasništva, koje prihvaća i ovaj sud, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer to shvaćanje (zauzeto u odluci VSRH Rev- 977/05 od 9. kolovoza 2006.) izraženo je u parnici u kojoj se utvrđena činjenična situacija ne može usporediti s onom utvrđenom u ovom predmetu, pri čemu je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se ne može uzeti da je potrošio išta od svojih sredstava ako je ono što je uložio prebio s iznosom dužne zakupnine (tako i VSRH u odluci Rev-1240/2021 od 12. siječnja 2022.).

16.Nadalje, o tome da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prenamjenom utvrđeno je i u parnici vođenoj pred Općinskim sudom u Zagrebu Ps- 1417/2002 pravomoćno okončanoj presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž- 4132/2014 od 20. veljače 2018. kojom je odbijen zahtjev ovdje tužitelja na utvrđenje prava vlasništva upravljen prema suvlasnicima nekretnine, kojom istina ovaj sud nije vezan jer se radi o različitim strankama, kako je to s osnovom napomenuo i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, ali ju je promatrati kroz snagu njezine materijalnopravne uvjerljivosti.

17.Pravilno utvrđujući da u danim okolnostima tužiteljev posjed nije bio samostalan ni pošten, a takvim, sukladno utvrđenom te istinitim i zakonitim nije postao ni s danom 1. siječnja 1997., kako to neosnovano smatra žalitelj, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nisu ispunjene ni pretpostavke iz članaka 159. i 160. ZV-a za stjecanje vlasništva dosjelošću, koju pravnu ocjenu i dane razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a tužitelj ih svojim žalbenim obrazlaganjima s osnovom nije doveo u pitanje, što ne čini upitnim vrijeme kada je tužena ostvarila upis vlasništva predmetnog prostora u svoju korist ili što nije tražila predaju prostora ili plaćanje zakupnine, kako to u žalbi neosnovano naglašava tužitelj.

18.Slijedom navedenog, s osnovom je odbijen i tužbeni zahtjev upravljen na trpljenje upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

20.Budući nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pobijanu je presudu valjalo potvrditi uz odbijanje žalbe kao neosnovane (članak 368. ZPP) što uključuje i odluku o troškovima postupka koji su tuženoj pravilno i zakonito odmjereni sukladno odredbi članka 154. stavak 1., 155. i 163. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/22, 126/22 i 138/23).

U Splitu, 28. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić